Položaj i ličnost hazreti Mesiha, a.s., u plemenitom Kur'anu

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

Uvod: Poredak kreacije Boga, Mudrog i Znalca zasnovan je na znanju, normama i mudrosti.

Mudrost i znanje su nužni da bi svako biće bilo uvažavano u skladu s njegovom kompetencijom, egzistencijalnom širinom i ulogom koju ima u usavršavanju svijeta:

إِنَّا کُلَّ شَيْ‌ءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

Mi sve s mjerom stvaramo  (Al-Qamar, 49)

Dakle, ova mjera, određivanje i upravljanje stvorenjima, opći je zakon koji vlada nad svim svjetovima, kako veličanstvenim nebeskim svjetovima tako i svijetom prirode i čovjekovim željama i nagonima te  u domenu utjecaja svakog bića na druga stvorenja i njegovog primanja utjecaja od drugih. Sve je to podređeno preciznim mjerenjima i ta je činjenica opipljivija, jasnija i očitija u mjerama egzaktnih nauka. To precizno određenje i odmjeravanje dokaz je da je svijet stvoren sa svrhom i na njegovu svrhovitost ukazuje sve ono što je podređeno zakonima.

Poziv na razmišljanje

Jedan od najvažnijih argumenata o svrhovitosti svijeta jeste to da su svi poslanici, neka je mir na njih, sve ljude pozivali na razmišljanje, pažnju i analizu, i u sferi stvaranja i u vezi s učenjem koje su nudili svim ljudima i zajednicama, poklanjajući načelu razmišljanja i rasuđivanja posebnu pažnju i to u toj mjeri da se čovjek u plemenitom Kur'anu u više od tri stotine i sedamdeset ajeta poziva na razmišljanje, rasuđivanje i analiziranje i procjenu činjenica. Ako neko učenje izbjegava, i svoje sljedbenike odvraća od naučnih rasprava i racionalnih razgovora, to je samo dokaz njegove intelektualne neispravnosti i neusklađenosti s čovjekom. To je pokazatelj slabosti njegovih naučnih, racionalnih i društvenih temelja.

Blještavo sunce u kur'anskom ajetu

Neki ajeti, neke riječi i intelektualne rasprave imaju takvu vrijednost da im se ni u jednom vremenu, ni na jednom mjestu i ni u kakvom naučnom i akademskom okruženju ne može naći zamjerka i prigovor. Naprotiv, oni su poput blještavog sunca koje obasjava krovove ljudskoga intelekta i pozivaju čovječanstvo putu Istine i ostvarivanja savršenstva. Takvi su 17. i 18. ajeti sure Az-Zumer.

U ovim ajetima ljudi se dijele na dvije skupine. Jednu skupinu čine oni koji izbjegavaju slijeđenje znanja i spoznaje i slijede idole i buntovnike. Ne slijede nijednu normu i zakon kreacije i prirodu ljudskosti. Ali drugu skupinu čine oni koji uvijek teže ispravnim procjenama i analizama. Oni su upravo robovi Uzvišenog Boga i oni su svoje kretanje usmjerili orbitom općeg kretanja poretka stvaranja i, u skladu s općim kretanjem svijeta, okrenuti su usavršavanju i dosezanju svoje vječne sreće. Pokazatelji ove vrste ljudskih individua tri su temeljna načela:

Prvo načelo: Slušaju riječi, stavove i govore i u domenu mišljenja dolaze do ispravnih predstava i ispravnoga razumijevanja. Znači, riječi i stavove izlažu mjerilu razuma i dolaze do ispravnih shvatanja o tome šta su ti stavovi i koji su njihovi temelji.

Drugo načelo: Procjenjivanje, poređenje, analiza i međusobno odmjeravanje različitih stavova da bi se razumjela njihova naučna, moralna, politička, ekonomska i vjerska težina i vrijednost svakog od njih.

I treće načelo: Odabir i izbor najboljeg, najnaučnijeg i najvrednijeg.

Plemeniti Kur'an ovu vrstu ljudi predstavlja pomoću dva svojstva:

a) Raspolažu uputom Uzvišenog Boga.

b) Raspolažu i vladaju dubokim i pronicljivim mišljenjem.

Ovakvi ljudi uvijek idu za onim što priznaje i ovjerava razum, onim što prihvata i potvrđuje ljudska priroda i to smatraju smjerom svoje sreće i putem savršenstva.

Pitanje: Da li se uistinu, na vagi istog tog razuma koji je prednost ovog stvorenja u odnosu na sva druga stvorenja, može naći i najmanji prigovor ovoj vrsti razgovora, izbora i slijeđenja. Ako to upitate i najnepismenije osobe u društvu, i one će to shvatiti i prihvatiti i smatrati najboljim načinom za činjenje izbora. Također, ako najvećeg mislioca svijeta upitate o ovoj metodi, sigurno će je smatrati najvrednijom, najjasnijim putem, najrazumnijim stavom i najsigurnijom u pogledu ljudske prirode i da se u okviru te metode mogu otkloniti svi sukobi, tenzije, konflikti i neprijateljstva i da se sfera života pretvori u sferu prepunu spokoja, mira, jedinstva, miroljubivog suživota prepunog duhovnosti.

Kreacija svijeta

Kada plemeniti Kur'an govori o stvaranju nebesa, Zemlje i zakona koji vladaju među njima, veoma jasno obznanjuje da je cilj ovog stvaranja služenje i podređivanje čovjeku.

هُوَ الَّذِي خَلَقَ لَکُمْ مَا فِي الْأَرْضِ جَمِيعاً ثُمَّ اسْتَوَى إِلَى السَّمَاءِ…

On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio…  (Al-Baqarah, 29)

Stvoritelj svijeta jeste Onaj Mudri i Moćni Bog Koji je za vas, ljude, stvorio i nebo i Zemlju i ono što se od zakona, riznica i resursa nalazi u njima. Bogatstvo svijeta pripada svakom čovjeku, zajednici i društvima svijeta.

أَ لَمْ تَرَوْا أَنَّ اللَّهَ سَخَّرَ لَکُمْ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَ مَا فِي الْأَرْضِ وَ أَسْبَغَ عَلَيْکُمْ نِعَمَهُ ظَاهِرَةً وَ بَاطِنَةً وَ مِنَ النَّاسِ مَنْ يُجَادِلُ فِي اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَ لاَ هُدًى وَ لاَ کِتَابٍ مُنِيرٍ

Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.  (Luqmân, 20)

Ovaj svijetli ajet postavio je pred čovjeka cijeli jedan svijet objavljene spoznaje, ljudskih načela i razumskih istina da bi  razmišljanjem i rasuđivanjem bio u stanju i da zahvali za Božije blagodati, a i da iz ovih privremenih i konačnih blagodati prepunih konflikta i tenzija osigura sebi vječni, nepromjenljivi život, lijep život, čist od bilo kakvih nedostataka i da se zauvijek nađe u miru i spokoju obasut raznovrsnim blagodatima.

Kur'an kaže: Ovo je odredba Mudrog, Onog Koji sve zna i Koji je nebesa i zemlju stavio pod vašu vlast da biste ih upotrebljavali kako želite i okoristili se njima. Bog je Taj Koji je nebesa, s onim veličanstvom, i Zemlju, s ovim prostranstvom, potčinio vama i oni nemaju ni najmanje otpore pred vašom voljom. Da nije bilo ove volje Uzvišenog Boga, da li bi čovjek bio u stanju da time raspolaže. Kada bi se temperatura Sunca povećala do određene mjere, sva bi stvorenja bila spaljena. Kad bi se temperatura, ograničena zakonima, spustila, sve biljke, životinje i ljudi bi se smrzli i bili izloženi smrti.

S druge strane, osim vanjskih blagodati, kao što su sposobnosti percepcije, vid, sluh i druge sposobnosti koje su vam darovane, data vam je i sposobnost analitičkog razuma koji vam je na raspolaganju za korištenje ovim sposobnostima da biste iz ovih saznanja koja ostvarujete s pet osjetila – vid, sluh, miris, okus i dodir – izvodili opće i univerzalne zakone i time povećavali prostranost života, spokoj, mir i pokoravanje prirode i onoga što je iznad nje, tako da Zemlju i nebo i njihove sile i zakone potčinjavate sebi i raspolažete njima. Svakog dana svjedočite većem savršenstvu, naprednijoj nauci, zadivljujućoj industriji i tehnologiji udaljavajući se od jednoličnog i dosadnog života i svakog dana iz ovog vrta svijeta ubirete bolje, korisnije i vrednije plodove.

Važnije od svega

Radi kontinuiteta ljudskog života i čovjekovog raspolaganja nevidljivim svijetom, istinama i blagodatima koje nisu ostvarive osim putem Objave, Uzvišeni Bog slao je poslanike i spuštao knjige prepune spoznaje i s njima je slao zakone radi mira, saradnje, jedinstva, duhovnosti i neograničenosti kratkotrajnih blagodati i konačnosti svijeta da bi ljudska vrsta dosegla do savršenstava, do stepeni i faza koji su iznad svijeta prirode. Zato je, osim vanjskih i očitih blagodati, čovječanstvu poklonio skrivene i duhovne blagodati i objavljenu spoznaju da bi putem tih blagodati osiguralo svoj vječni život i trajno sretno življenje.

Izbor, remek-djelo kreacije

Nakon stvaranja neba i Zemlje i nakon kreacije meleka i džina, Bog, Stvoritelj svijeta, zna da bi ova kreacija bila nepotpuna bez bića koje može postati ogledalo svih Njegovih imena i svojstava i koje može sažeti sva savršenstva Njegovog veličanstva i ljepote. Zato je obznanio melecima da će na Zemlji postaviti svoga namjesnika i zamjenika koji će moći spoznati sva imena, sveobuhvatnost istina vidljivog i nevidljivog i posjedovati svijest i obuhvatno znanje vidljivog i nevidljivog. Iako ova kreacija i ovo namjesništvo nisu bili shvatljivi i razumljivi tim svijetlim stvorenjima i tim plemenitim robovima Uzvišenog Boga, s odgovorom Uzvišenog Boga i opisom i uzvišenim položajem čovjeka i tog namjesnika, ne samo da su zadovoljeni i priznali nego su padanjem ničice čestitali čovjeku ovo namjesništvo i – shodno časnim ajetima plemenitog Kur'ana – stavili su se na raspolaganje ovom namjesniku. Rekli su:

. و گفتند نَحْنُ أَوْلِيَاؤُکُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَ فِي الْآخِرَةِ…

Mi smo zaštitnici i pomoćnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom… (Fussilat, 31) U brojnim slučajevima i na očite načine činili su te usluge i pomagali vjernicima. Prema tome, stvaranje čovjeka jeste vrhunac i čovjek je odlikovan među stvorenjima. Nakon stvaranja ove vrste među stvorenjima, Bog Uzvišeni Sebi je izrekao pohvalu i čestitanje:

…فَتَبَارَکَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ

..Pa neka je blagoslovljen Allah, najbolji od Stvoritelja! (Al-Mu'minun, 14), i to je obznanio čovječanstvu.

Drugi izbor

Kada Uzvišeni Bog raspolaže beskrajnim znanjem, moći, životom, veličanstvom, ljepotom i savršenstvom, ta svojstva su dovoljna da Gospodar svjetova, radi dovođenja do savršenstva ove vrste, među njima odredi odabranike koje će povezati s nevidljivim svijetom, da im stavi na raspolaganje Svoje znanje, moć i milost i to je veličanstveni niz vjerovjesnika i poslanika, a. s. Zbog svoje dostojnosti, zasluge, kapaciteta i sposobnosti koju su imali, a koju su pokazali na djelu, Bog Uzvišeni dao je ovoj grupi nagrade koje su iznad uobičajenog poimanja čovjeka i predstavio ih kao superiorne odabranike:

– Darivanje položaja čistoće.

– Raspolaganje snagom volje i odlučnosti koje ni u kakvim uvjetima niti slabe, niti bivaju narušene.

– Poznavanje i odnos s nebeskim kraljevstvom i svjedočenje istina skrivenih od vremena i mjesta.

– Povjerenici Objave za njeno prenošenje ljudima.

– Neprekidna borba sa silnicima i tiranima radi odbrane potlačenih i ugroženih.

– Provođenje pravde i promoviranje pravednosti u društvu.

– Usklađenost u životu s ljudima u potrebi i nemoćnima koji su izloženi nepravdi i nasilju.

– Donošenje radosne vijesti za ovaj i drugi svijet vjernicima i pokornima Bogu Uzvišenom.

– Opomena i upozorenje na trajnu patnju otpadnicima i nerazumnim silnicima.

Također, i desetine i stotine drugih prednosti, od kojih su neke dar i naklonost Boga Uzvišenog koje On poklanja tim uzvišenim ljudima na osnovu mudrosti i znanja koje posjeduje, a neke su stečene i rezultat su vjerovanja u Boga Uzvišenog kao i usklađenosti tog vjerovanja s dobrim djelima i moralnim vrlinama koje posjeduju. Bog Uzvišeni ih zbog toga dodatno nagrađuje, o čemu kazuje:

…إِنَّهُ مَنْ يَتَّقِ وَ يَصْبِرْ فَإِنَّ اللَّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ

Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.  (Yusuf, 90)

Odabranici među dobrima

Budući da je čovjekov put prema savršenstvu beskrajan:

يَا أَيُّهَا الْإِنْسَانُ إِنَّکَ کَادِحٌ إِلَى رَبِّکَ کَدْحاً فَمُلاَقِيهِ

Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći  (Al-Inshiqâq, 6)

Koliko god da se put produžava uvijek postoji mogućnost da se ide iznad onih prethodnih. Iznad dobra svakog dobročinitelja postoji naredno dobro. Budući da je to tako, Božija pravda i Njegovo beskrajno znanje i mudrost iziskuju jedan drugi izbor među ovim odabranima:

وَ رَبُّکَ أَعْلَمُ بِمَنْ فِي السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ وَ لَقَدْ فَضَّلْنَا بَعْضَ النَّبِيِّينَ عَلَى بَعْضٍ…

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali… (Al-Isrâ’, 55)

Bog je Taj Koji najbolje zna sve i svakoga na nebu i na Zemlji i na osnovu upravo tog znanja odlikovao je neke vjerovjesnike nad drugim vjerovjesnicima:

تِلْکَ الرُّسُلُ فَضَّلْنَا بَعْضَهُمْ عَلَى بَعْضٍ مِنْهُمْ مَنْ کَلَّمَ اللَّهُ وَ رَفَعَ بَعْضَهُمْ دَرَجَاتٍ وَ آتَيْنَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ الْبَيِّنَاتِ وَ أَيَّدْنَاهُ بِرُوحِ الْقُدُسِ…

Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu, jasne smo dokaze dali i Ruhul-kudusom ga podržali. (Al-Baqarah, 253)

Među ovim poslanicima i vjerovjesnicima, od kojih su neki uzdignuti i odlikovani nad drugima, Isau, sinu Merjeminom, dati su posebni dokazi i mu'džize i podržan je i ojačan Ruhul-kudusom. Prema tome, natjecanje u dobru i među dobrima u svijetu, među vjernicima u beskrajni nevidljivi svijet i nebesko kraljevstvo, postojalo je, postoji i postojat će. Da nije bilo ovih natjecanja i da čovjek ne teži beskrajnom savršenstvu, ne bi bilo moguće da milost Boga Uzvišenog isijava na svijet i čovjek ne bi stjecao savršenstvo. Prema riječima Mula Sadre Širazija, r. a.: “Promjenljivost materije svijeta i pojava usavršavanja proistječu iz konflikta.”[1] Da ne postoji konflikt, nikada ne bi bilo raznovrsnosti i usavršavanja i svijet ne bi svakog trenutka igrao novu igru i pokazivao novu sliku na sceni svemira.[2] Nužnost razvoja jeste konflikt, težnja ka superiornosti i nestrpljivost Isaa Mesiha među odabranicima svijeta.

Kao što je rečeno, Uzvišeni Bog predstavio je čovječanstvu uzvišeni položaj i zaštićeno mjesto svojih poslanika, jer su oni, s jedne strane, ljudi uzvišenog položaja i povezani su s nebeskim kraljevstvom i svijetom svetosti i, s druge strane, zaduženi su za uputu, vođenje i pomaganje svim ljudima. Došli su, ne radi življenja s nama i života na ovom ograničenom svijetu prirode s raznovrsnim problemima, nego su došli da čovjeka uzmu za ruku i dovedu ga do svijeta svetosti. Zbog veličanstva, ljepote i savršenstva kojem su oni, neka je mir na njih, svjedočili o Bogu Uzvišenom u onom nevidljivom svijetu i nebeskom kraljevstvu, bez položaja robovanja i iskrenosti prema Bogu ne bi se mogli odreći svog tog savršenstva i na ovom zemaljskom svijetu, svijetu prepunom ograničenja, prepreka, konflikta, tenzija i, što je najvažnije, uskraćeni za onaj sveti položaj, težiti upućivanju i pomaganju nama ljudima, nasilnicima i neznalicama. E da bi u ovoj ljudskoj vrsti možda uzeli za ruke saputnike, duhovne tragaoce koji teže onom svijetu čistote i trajne i vječne sreće i smjestili ih i zbližili s nebeskim kraljevstvom.

Oni su se predali tolikom naporu i trudu da bi Božije robove spasili iz ruku odbačenog šejtana i duše sklone zlu. Kako kaže Hafiz Širazi:

“Ja koji sam se dosađivao uz uzdahe meleka

Podnosim blato i promjene ovog svijeta radi Tebe.”

Na duhovnom i nebeskom putovanju Mi'radža Poslanik Islama stigao je do tačke kada je osjetio da ga Džebrail ne prati pa ga je pitao za razlog. Džebrail je odgovorio: “Ako se pomjerim i za jedan prst, moja krila će biti spaljena.” Džebrail je ostao i Poslanik je sam nastavio svoj put ka mjestu i položaju na kojem Uzvišeni Bog nije dozvolio, ne dozvoljava i neće dozvoliti prisustvo osim najveličanstvenijim, najčasnijim i najodabranijim svojim stvorenjima. Hazreti Poslanik dolazi na taj položaj da bi ljude pozvao vječnoj sreći i da bi živio na ovom zemaljskom svijetu gdje mu razbijaju glavu kamenom neznanja, zaostalosti, zlobe i tvrdoglavosti, teče mu krv i on svojoj plemenitom rukom i krajem odjeće čisti tu krv i podiže ruke u molitvi Gospodaru svjetova: “Gospodaru, oprosti mome narodu jer oni ne znaju”, ne znaju, zbog svog neznanja o milosti svoga Gospodara i zato bacaju kamenje na Tvoga Poslanika. Kada bi znali položaj Tvoga Gospodstva, kada bi razumjeli misiju Tvoga Poslanika i vijesti koje donose Tvoji vjerovjesnici i gdje ih pozivaju, nikada ne bi tako činili. Da, “Bog je milostiv, vjera postojana i imam je učen”. Oni ne znaju da je njihov Gospodar milostiv i da oprašta, ne znaju da će se sve njihove prljavštine pretvoriti u ljepotu i savršenstvo ako se vrate Bogu. Ne znaju da će izaći iz ograničenosti i da će dosegnuti do svijeta prepunog sreće, bez kraja i konačnosti. Da znaju, nikada se ne bi ovako ponašali prema najdražem, najplemenitijem i najvećem Tvome Poslaniku. Oni ne znaju da im ova vjera nije izvana nametnuta, ova vjera je poziv njihove primordijalne prirode. Ovaj poziv je došao da bi razvio njihovu prirodu i njihov razum. Ova je vjera njihov unutarnji zahtjev. Ali zbog nemara prema svojoj nutrini i svojim željama, stupili su u rat sa samim sobom i sa svojom egzistencijalnom istinom. U neprijateljstvu su sa samim sobom, na neprijateljskoj teritoriji se bore protiv prijatelja. Samo treba reći:

Opis ove razdvojenosti i krvi jetre

Ostavi za kasnije kada prođe neko vrijeme.

Hazreti Mesih u Kur'anu ima posebno mjesto i uzvišeni položaj. Među Božijim poslanicima posjeduje vrijedno biće i jasan je pokazatelj stvaranja Boga Uzvišenog da bi svijetu tako bili pokazani veličanstvo, znanje, moć, mudrosti i milost Gospodara svjetova i da bi ljudi bili pozvani svojoj vječnoj sreći i savršenstvu. Zbog čega ovakvo stvaranje i ovakva mu'džiza?

Odgovor Boga Uzvišenog:

 …وَ لِنَجْعَلَهُ آيَةً لِلنَّاسِ وَ رَحْمَةً مِنَّا وَ کَانَ أَمْراً مَقْضِيّاً

I zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno! (Maryam, 21)

Bog Uzvišeni  dao ga je kao znak ljudima i kao milost čovječanstvu. To je nepobitna stvar i dokaz Božije odredbe. Upravo je zbog toga njegovo stvaranje inovativno i osim Adema, mir na njega, niko kao on nije stvoren bez oca tako da ta posebnost i izuzetnost bude povodom da se pokrenu razumi i traga za uzrocima ove nove i nesvakidašnje pojave i da to razmišljanje i rasuđivanje dovedu do toga da čovječanstvo obrati pažnju da iza ovog vanjskog zastora postoji istiniti svijet i da je temeljni plan stvaranja, postojanje neba i zemlje, postojanje isprepletenih zakona, postojanje širokih odnosa uzajamnog utjecaja i interakcije među zakonima u rukama Božije moći, mudrosti, znanja i upravljanja.

Početna poruka Isaa Mesiha

Kada je sveta majka, ona koju je Bog odabrao, pod starateljstvom hazreti poslanika Zekerijaa, kada je ona nevina djevojka koja još nije izabrala supruga dobila dijete koje je predstavila kao svoje, započelo je okrivljavanje. Pojavila se zloba, licemjerstvo, a mržnja koja je postojala prema Imranovoj porodici, poput munja i gromova i nagomilanih tamnih oblaka prosula se na tu časnu ženu i njen sveti porod i kada su je u potpunosti obuhvatili, zablistalo je sunce istine. Pojavilo se to sunce istine i poput čiste vode i svjetla u tminama rastjeralo je sve one tmine, nejasnoće, pitanja i optužbe koji su se nagomilali poput ledenih planina i pokazalo se jasnim glasom, govorom bez zamuckivanja, tečnim jezikom iz usta tog svetog poroda i promijenilo atmosferu cijelog društva:

قَالَ إِنِّي عَبْدُ اللَّهِ…

Ja sam Allahov rob (Maryam, 30)

…آتَانِيَ الْکِتَابَ. وَ جَعَلَنِي نَبِيّاً

Dao mi je Knjigu i učinio me vjerovjesnikom (Maryam, 30)

وَ جَعَلَنِي مُبَارَکاً أَيْنَ مَا کُنْتُ…

 I učinio me, gdje god budem, blagoslovljenim (Maryam, 31)

…وَ أَوْصَانِي بِالصَّلاَةِ وَ الزَّکَاةِ مَا دُمْتُ حَيّا

I naredio mi da dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem (Maryam, 31)

Znači, naredio mi je da obavljam namaz “kao kariku povezivanja između Stvoritelja i stvorenja” i da dajem zekat kao pomoć ljudima u potrebi i kao pružanje ruke ugroženima i tu vezu s ljudima održavat ću dok sam živ.

وَ بَرّاً بِوَالِدَتِي…

I da majci svojoj budem dobar (Maryam, 32)

Naredio mi je, dakle, dobrotu, ljubav i da poštujem ispravan ljudski moral i ponašanje prema majci.

…وَ لَمْ يَجْعَلْنِي جَبَّاراً شَقِيّاً

A nije me učinio nepokornim, nepristojnim (Maryam, 32)

Bog Uzvišeni udaljio je od mene nepokornost, uobraženost i nasilništvo.

وَ السَّلاَمُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدْتُ وَ يَوْمَ أَمُوتُ وَ يَوْمَ أُبْعَثُ حَيّا

 I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao! (Maryam, 33)

Objašnjenje

Ova poruka, i to od tek rođenog djeteta, djeteta koje je tek otvorilo oči u ovom svijetu prirode svakog čovjeka potiče na razmišljanje i motiviše ga da razumije i spozna ove istine da bi shvatio o čemu se ovdje radi. Potiče ljudsku prirodu, koja teži koristi, savršenstvu i istinitosti, da razmišlja o ovom veličanstvenom, čudnom i izvanrednom događaju i da se maksimalno njime okoristi i tako dosegne do svoje ovosvjetske i vječne sreće.

Svi su robovi Uzvišenog Boga

Znači, čak i ja, Mesih, Isa sin Merjemin, koji sam stvoren bez oca, Božije sam stvorenje kao i ostala stvorenja na svijetu i Njegov sam rob, predan Njegovim naredbama.

إِنْ کُلُّ مَنْ فِي السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ إِلاَّ آتِي الرَّحْمٰنِ عَبْداً

Ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! (Maryam, 93)

Kada je cjelokupna kreacija – nebo sa svim svojim veličanstvom i Zemlja sa svim svojim prostranstvom – i sve što se između njih nalazi rob Božiji, stvorenje Njegovo, koje je On opskrbio i vlasništvo je Gospodara svjetova, onda sam i ja, kao dio tog svijeta, njegov rob, i kao i drugi imam potrebu za snom, jelom i mirom. Kao i druga bića ograničen sam zemljom i vremenom, ograničen sam mjestom i podložan zakonima kreacije Uzvišenog Boga.

Nekada se nije znalo za moje postojanje i ponovo će doći dan kada neće biti traga mome postojanja i zato ja ne mogu biti izuzetak u kreaciji i izvan niza zakona i kreacije Boga Uzvišenog. Ne, sigurno sam Božiji rob, sluga Božiji, poslanik Božiji, vlasnik Knjige i to mi je darovao moj Gospodar. Došao sam da prenesem poslanicu i da ljude pozovem vjerovjesništvu i poslanstvu i da ih usmjerim sreći i povratku Bogu. To je upravo cilj mog stvaranja i poslanstva.

Ljudi, Svemogući Bog me je blagoslovio

Pozivanje istini, poziv na razmišljanje, pozivanje miru i jedinstvu, pozivanje duhovnosti, pozivanje ljubavi, poziv na pomaganje potlačenima, poziv na borbu protiv silnika, poziv na pomaganje ljudima u potrebi, siročadi, oslobađanje zarobljenih i desetine i stotine poziva ovakve vrste pokazatelji su blagoslovljenosti, dobrobiti, dobročinstva i sreće. Dakle, treba razmisliti – zašto je Bog Uzvišeni Isaa Mesiha, a. s., učinio blagoslovljenim. Blagoslovljenost i razlog bivanja blagoslovljenim otvoreno su spomenuti, a to je da je posjedovanje Knjige, raspolaganje Zakonom i djelovanje prema njemu faktor blagoslovljenosti. Ljubav prema majci, poštivanje porodice i učvršćivanje temelja i okrilja zajedničkog života pokazatelji su blagoslovljenosti i milosti.

Odnos s Uzvišenim Bogom, s jedne strane, i pomaganje i podržavanje Božijih robova, s druge strane, neki su od razloga blagoslovljenosti. Davanje zekata i milostinje, koji dovode do razvoja života, psihološke sigurnosti, ekonomske ravnoteže u društvu, postojanje interakcije i saradnje u ljudskoj zajednici, neki su od pokazatelja blagoslovljenosti i dovode do blagosiljanja postojanja ljudi, društava i međunarodne zajednice. Isa Mesih svojim  postojanjem, svojim mišljenjem i svojim djelovanjem pokazuje znakove blagoslovljenosti i poziva njima.

Dobrota prema majci

Hazreti Isa stavio je dobrotu prema majci u ravan obavljanja namaza i davanja zekata. Zašto!? Zato što je, prvo, majka Božije stvorenje, odabranica Božija i obuhvaćena Božijom naklonošću. S druge strane, svoje postojanje dugujem njoj. Ona je svojom čednošću, čistotom, čistim pogledom, čistim i iskrenim životom, služenjem ljudima, neprigovaranjem ljudima i služenjem u hramu pripremila uvjete za moje rođenje, moje postojanje, moje postajanje poslanikom, za moje posjedovanje Knjige i uživanje posebne milosti Boga Uzvišenog. Da nije bilo njenog čistog okrilja, da nije bilo njene molitve, dove, tihog razgovora s Bogom i da nije bilo njenog iskrenog služenja vjernicima i desetine drugih “da nije bilo”, nikada joj Uzvišeni Bog ne bi poslao meleke, ne bi nju izabrao i ne bi je uzdigao iznad svih žena svijeta i njeno okrilje ne bi učinio dostojnim odgoja nekoga poput mene. Dakle, i ja i sva djeca svijeta i svi ljudi treba da znamo da smo dužni ocu, majci, društvu, svim činiocima razvoja društva i svima onima koji su služili u uspostavljanju jednog idealnog društva i taj dug treba biti otplaćen, taj trud treba biti nadoknađen, da bi se odgojili dostojni ljudi i da se uz postojanje odgojenih ljudi, učenih, razumnih, koji raspolažu uzvišenim ljudskim vrijednostima, oforme uvjeti i temelji ljudske civilizacije i da sreća, sigurnost, duhovnost i opći prosperitet otvore svoje okrilje čovječanstvu i učine da raspolažu svim materijalnim i duhovnim blagodatima Boga Uzvišenog.

Čovjek silnik, nasilničko društvo i ljudi koji su zbog nekorištenja blagodatima Uzvišenog Boga pristali da budu tlačeni nikada neće vidjeti sreću, spokoj i sigurnost. Ratna huškanja u svijetu jučer i danas, koja dolaze od društava koja se prikazuju civilizovanim, slobodnim, vlasnicima industrije, tehnologije i moći, jasni su pokazatelji i očiti i otvoreni primjeri nepostojanja ljudskog odgoja, nepoštovanja čistih okrilja i vlasnika vrline. Da su okrilja majki čista i da porodicama vladaju moral i ljudske vrijednosti, nikada današnje ljudsko društvo ne bi bilo svjedokom svih zločina, nepravde, unutarnje zlobe i licemjerstva. Ne bi ovolika djeca bila u barutu i vatri bombi i bombardovanja.

Mir i sigurnost

Početna poruka tog uzvišenog poslanika, tog jasnog znaka Uzvišenog Boga, čovječanstvu jučer, danas i u budućnosti jeste upravo to da taj mir i sigurnost društva treba da nastane iz mira i intelektualne, moralne i psihičke sigurnosti individua. Ako nad ocem, majkom i porodicom ne bude vladala psihička i intelektualna sigurnost, društvo neće vidjeti mir i neće postojati spokoj, prosperitet, duhovnost, ljudskost, interakcija, saradnja i miroljubiv život.

Da, on kaže: “I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio.”

Znači, mir treba da postoji od rođenja, čak i u razlozima i uzrocima koji utječu na nastanak dječijeg bića. Psihička sigurnost majke jeste ta koja daje djetetu sigurnost u periodu trudnoće i na svijet donosi zdravo tijelo i miran duh. Djeca odgojena u odgajalištu koje prati hiljade psihičkih, duhovnih, moralnih i ljudskih problema nikada neće biti zdravi vladari i nikada neće postati smireni i miroljubivi ljudi i nikada neće razmišljati o miru i sreći čovječanstva. Ali to ponašanje i ta suočavanja imaju dva temeljna uvjeta i bez ostvarivanja tih uvjeta ili neće biti mogući ili neće potrajati, a ta dva uvjeta su:

a) posjedovanje svojstva strpljenja,

b) postojanje niza božanskih i ljudskih vrijednosti koje razvijaju dušu.[3]

Razlika između strpljenja i trpljenja

Strpljenje je jedna vrsta profitabilne trgovine. Uzvišeni Bog strpljivima daje nagradu bez računa.

 إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُمْ بِغَيْرِ حِسَابٍ‌.

Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni. (Az-Zumar, 10)

Strpljenje je upravo kao izuzetno profitabilna trgovina u poslovima materijalnog života. Nijedan čovjek ne samo da nije nezadovoljan profitabilnom trgovinom nego cijelim bićem teži tome, ali trpljenje znači izlaganje sebe pritisku. Zato filozofi kažu: “Prisila ne traje.” Stavljanje pod pritisak ili se naći pod pritiskom i trpjeti, stanje je koje nikada ne može potrajati. Svaki čovjek ima određeni kapacitet i granicu trpljenja i onoga dana kada se taj kapacitet iscrpi, čovjek će se pobuniti i usprotiviti.

Drugi je uvjet razvijanje čovjekovog duha. Sve dok ljudi ne budu raspolagali svojstvima savršenstva i dok ne budu imali uzvišeni duh i razvijeno i istaknuto mišljenje, i dok ne budu posjedovali moralne vrline, neće biti mogućnosti da se u društvu ostvari ovakva saradnja i interakcija. Zato hazreti Isa Mesih kaže – ako želite da ne budete silnici i tirani, ako ne volite nasilništvo i nepravdu, ako želite da budete potpora i pomoć potlačenima, ugroženima, nemoćnima i zaostalima iza karavana društva, onda svoje biće treba da ispunite vjerskim, duhovnim, ljudskim i objavljenim vrijednostima i čistotu, bez prljavština, da razvijate od samog početka života: Na dan kada sam se rodio. (Maryam 33).

Odmah nakon svoga rođenja ja sam jasnom, otvorenom i razumljivom porukom otklonio optužbe upućene mojoj majci, duhovnu tjeskobu koju su joj nametnuli i psihičke pritiske koje su nanijeli njenoj blagoj i čistoj duši. Donio sam dobro i blagoslov zato što sam bio rob Boga Uzvišenog, zato što sam raspolagao Knjigom, poslanstvom i vjerovjesništvom, zato što sam obavljao namaz i davao zekat, a sve je to zbog onog blagoslova i mira koji mi je darovao Uzvišeni Bog. Mene je poslao da čovječanstvo pozove upravo na taj put.

Isa Mesih, poslanik s veličanstvenom odlučnošću i pouzdanom Knjigom

Plemeniti Kur'an hazreti Isaa Mesiha, a. s., tretira kao poslanika koji raspolaže snažnom odlučnošću, veličanstvenom voljom, postojanom i nesalomljivom ličnosti.

Jasno je da istinsku bit i srž svakog čovjeka oblikuju upravo odlučnost i volja. Utjecajnost i podložnost utjecajima u čovjeku posljedica su odlučnosti i volje kojom čovjek raspolaže. Upravo ta snažna volja ima temeljnu ulogu u razvoju i usavršavanju čovjeka i društva i stjecanju kvaliteta – čak i u nelegitimnim aktivnostima kao što su teritorijalna osvajanja, nadvladavanje drugih ili gomilanje bogatstva – zatim u reformiranju i unapređenju društva, stjecanju znanja i ljudskih moralnih vrlina. Te će osobe i ta društva raspolagati materijalnim i duhovnim blagodatima, prosperitetom i spokojem u skladu s nivoom odlučnosti i volje koji postoje u njima. Zbog toga se u našim islamskim predajama navodi: “Čovjek koji posjeduje vjeru zasnovanu na dokazu i znanju jeste poput čvrstih planina na koje ne utječu događaji vremena, vjetrovi pokvarenosti i smutnje, prijetnje i zastrašivanje silnika i pohlepa za blještavilima ovog svijeta i one i dalje opstaju.” Hazreti Isa Mesih, neka je mir na njega, raspolaže tim uzvišenim i nebeskim duhom i čvrstom i nesalomljivom voljom i upravo zbog toga je hvaljen i veličan u plemenitom Kur'anu.

Poslanik koji je došao radi spasenja naroda Izraela

Nakon sve slave i veličine koju su ostvarili zbog slijeđenja misije poslanika, neka je mir na njih, posebno hazreti Musaa, a. s., narod Izraela postao je na poseban način sagovornik Uzvišenog Boga:

يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ قَدْ أَنْجَيْنَاکُمْ مِنْ عَدُوِّکُمْ وَ وَاعَدْنَاکُمْ جَانِبَ الطُّورِ الْأَيْمَنَ وَ نَزَّلْنَا عَلَيْکُمُ الْمَنَّ وَ السَّلْوَى

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali. (Tâ­Hâ, 80)

‌ کُلُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاکُمْ وَ لاَ تَطْغَوْا فِيهِ فَيَحِلَّ عَلَيْکُمْ غَضَبِي وَ مَنْ يَحْلِلْ عَلَيْهِ غَضَبِي فَقَدْ هَوَى

Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je! (Tâ­Hâ, 81)[4]

Nažalost, zbog slijeđenja svojih nelegitimnih i nelogičnih prohtjeva, stigla ih je Božija srdžba jer se kaže:

‌…وَ ضُرِبَتْ عَلَيْهِمُ الذِّلَّةُ وَ الْمَسْکَنَةُ وَ بَاءُوا بِغَضَبٍ مِنَ اللَّهِ…

 I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše (Al-Baqarah, 61)

«وَ إِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْکُمْ مُصَدِّقاً لِمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَ مُبَشِّراً بِرَسُولٍ يَأْتِي مِنْ بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ فَلَمَّا جَاءَهُمْ بِالْبَيِّنَاتِ قَالُوا هٰذَا سِحْرٌ مُبِينٌ‌»

A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’ – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’ (As-Saff, 6)

Hazreti Isa Mesih, neka je mir na njega, imao je misiju da narod Izraela pozove Uzvišenom Bogu i da ih podsjeti na slijeđenje učenja hazreti Musaa, neka je mir na njega, i da ih vrati počasti i slavi koju im je Slavljeni Bog darovao, da ih odvrati od nelegitimnih strasti i pohlepe i da ih odvrati od nekih propisa koji su ih sputavali. Također, da oživi mir, sigurnost, duhovnost i ljudske i objavljene vrijednosti koje im je donio Musa, neka je mir na njega.

Ali taj svojeglavi, ostrašćeni i ubilački narod insistirao je na svojim ružnim svojstvima, vrijeđali su ovog časnog poslanika i nisu ispoštovali njegovo vjerovjesništvo i poslanstvo.

Uzvišeni Bog ga je nazvao Mesih

To da Uzvišeni Bog neko od svojih stvorenja i nekog od svojih robova nazove imenom “Mesih”, neka je mir na njega, već samo po sebi predstavlja i pokazuje uzvišenu vrijednost, visok položaj i posebno mjesto te osobe.

Uzvišeni Bog upozorava sljedbenike Knjige i kaže:

يَا أَهْلَ الْکِتَابِ لاَ تَغْلُوا فِي دِينِکُمْ وَ لاَ تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ إِلاَّ الْحَقَّ إِنَّمَا الْمَسِيحُ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ رَسُولُ اللَّهِ وَ کَلِمَتُهُ أَلْقَاهَا إِلَى مَرْيَمَ وَ رُوحٌ مِنْهُ فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَ رُسُلِهِ… .

O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike… (An-Nisâ’, 171)

Znači, o vi koji ste sljedbenici nebeskih knjiga, i koje je obasula posebna Božija milost tako da raspolažete Božijom porukom i nebeskom knjigom, ne pretjerujte ni u čemu, posebno u stvarima koje se odnose na vjeru, Objavu i nebeske knjige i ne pripisujte Bogu ništa osim istine. Istina je i ništa drugo da je Mesih upravo Isa sin Merjemin, poslanik kojeg je Bog poslao. On je riječ i istina koja je spuštena na Merjemu. On je Duh Božiji  i zato vjerujte u Boga i njegove poslanike.

Nijedan položaj, bogatstvo i sreća za bilo koju osobu i društvo nije bolje, više, časnije i vrednije od toga da ih Bog Uzvišeni pripiše Sebi i da ih smatra Svojim poslanikom i vjerovjesnikom, da ih dovede u vezu sa Svojim Duhom, da majku takve osobe smatra čistom, čednom i opskrbljenom opskrbom Boga Uzvišenog. To su dijelovi savršenstva takve svete osobe.

وَ سَلاَمٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَ يَوْمَ يَمُوتُ وَ يَوْمَ يُبْعَثُ حَيّاً .

I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15)

Kur’an i povijest porodice Isaa, a. s.

Plemeniti Kur'an u dvadeset i pet ajeta, od 35. do 60. ajeta sure Ali ‘Imran, detaljno navodi priču, sudbinu i odredbu hazreti Isaa Mesiha, neka je mir na njega, njegove majke i njegove nane  izražavajući tako pohvalu, počast, veličanje i svetost ove čiste porodice.

Ime Mesihove majke je Merjema, ona je kćerka Imranova. Njena majka ostala je trudna i odlučila je da će njeno dijete služiti u hramu gdje će biti na usluzi ljudima i ibadetiti Bogu Uzvišenom.

Božija odredba i majčin plan

Majka je mislila da će to njeno dijete biti dječak.[5] Kada je dijete rođeno i kada je shvatila da se radi o kćerki, rastužila se. Ali budući da je bila donijela odluku, uzela je dijete u naručje i odnijela u hram i predala svećenicima. Jedan od svećenika bio je hazreti Zekerija.

Među svećenicima je došlo do rasprave o tome ko će se starati o Merjemi. Božijom odredbom došlo je do bacanja strelica i tako je starateljstvo pripalo hazreti Zekerijau. Tako je ovaj časni poslanik zadužen za odgoj i služenje hazreti Merjemi.

Merjema kao Božije znamenje

Svakodnevno odlazeći u posjetu Merjemi, Zekerija bi, ulazeći u prostor gdje je ibadetila, svaki put vidio novu opskrbu kod Merjeme. To je kod njega izazivalo čuđenje. Pitao je Merjemu odakle to dolazi i gdje je izvor te opskrbe.

Dobio je odgovor da je to od Uzvišenog Boga i da Bog daje kome hoće bez ikakvog računa.

Da, Merjema je bila iskrena, raspolagala je izvanrednim položajem nevinosti, čistote i uzvišenosti i odabranosti kod Boga Uzvišenog. Bila je saputnik, sagovornik i sabesjednik svijeta svetosti i Božijih meleka.

Melek između Božijih meleka donio je poruku hazreti Merjemi od Boga o njenoj odabranosti. Uzvišeni Bog u ajetima od 35. do 45. u suri Ali ‘Imran, u 91. ajetu sure Al-Anbiya i 12. ajetu sure At-Tahrim navodi njene vrijedne, hvaljene i uzvišene osobine. Merjema, Imranova kćerka, koja je, zbog čistote okrilja, bistrine misli, vjerovanja, istaknutih moralnih svojstava i dostojnog ponašanja zaslužila posebnu Božiju naklonost, učinjena je okriljem za odgoj jednog od velikih poslanika i vlasnika Knjige.

Božanski duh udahnut je u to čisto biće. On je potvrdio Božije riječi i Njegove poslanike, vjerovao je u njih i bio je od pokornih Uzvišenom Bogu. To je nagrada Merjemine čistote u mladosti i ibadeta u okrilju mihraba.

Merjema je provodila vrijeme svoje mladosti u ibadetu svome Bogu i zatvarala je oči pred svim mimo Boga, Njegovog zadovoljstva i služenja Božijim robovima. Jedna ruka joj je bila ispružena u molitvi Bogu, a druga u služenju Božjim robovima, ljudima u potrebi i nemoćnima.

Dobila je veliku radosnu vijest. Melek se pojavio pred Merjeminim očima. Njena svetost dovela je do toga da ga podsjeti na Boga Uzvišenog i kaže:

قَالَتْ إِنِّي أَعُوذُ بِالرَّحْمٰنِ مِنْکَ إِنْ کُنْتَ تَقِيّاً

‘Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. (Maryam, 18)

On je odgovorio: “Ne, ja sam samo izaslanik istog tog Milostivog Boga i donosim ti radosnu vijest o djetetu. Djetetu od koga će uskoro biti pokazani znakovi, znamenja i brojne mu'džize u svijetu.” Tako je hazreti Isa dobio uzvišenu misiju poslanstva.

Ljudski su aspekti Merjemino čisto biće odveli dalje od dosega ljudi. Bol poroda bio je veoma težak i iscrpljujući za Merjemu tako da je rekla:

… يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هٰذَا وَ کُنْتُ نَسْياً مَنْسِيّاً.

Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala! (Maryam, 23)

Jasno je da je razlog ovim riječima i ovakvom načinu izražavanja bio njen stid i njena skromnost, koje joj je nametala njena ljudska dimenzija, i to što je čista djevojka iz ugledne porodice koju odlikuje poslanstvo dobila dijete bez zakonitog muža. Da je bila postojana poput planine, javio bi se taj osjeća prilikom suočavanja s ljudima, i to tvrdoglavim, neprijateljskim ljudima, zaostalog mišljenja, s izraženim licemjerstvom i, od svega važnije, s posebnom mržnjom prema njenoj čistoj porodici.

Posebna Božija dobrota i milost

Da, majko moja! Ne brini se, Bog je ispod tvojih nogu dao da poteče čist izvor. Potresi ovo usahlo stablo hurme da bi s njega pali svježi plodovi.

Majko moja! Napij se vode i pojedi svježe hurme i neka ti je sa srećom jer ti je Bog darovao blagoslovljeno novorođenče. Majko, ne brini se, Bog je s nama.

Merjemin dolazak i poplava optužbi

Merjema je radosnog srca, jakog srca, prepunog vjere i nade u Boga Uzvišenog, bez ikakvog straha, potresenosti i brige krenula i došla u zajednicu. Zlobne su oči, prljava srca, zavisti, inat i licemjerje dvoličnjaka poput vatrenih kugli sasuti na Merjemu. Govorili su joj o porodici i optuživali je. Ali njen prst uperen na njeno novorođenče učinio je svoje. Ljudi su u prvom momentu pomislili da ih Merjema smatra budalama ili da ih ismijava ili da im svoju nečistoću zbog posjedovanja djeteta bez oca želi prkosno pokazati.

…إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِکُلِّ شَيْ‌ءٍ قَدْراً

Da, Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio. (At-Talâq, 3)

Početak novog pokreta

Hazreti Isa Mesih, neka je mir na njega, u svojoj početnoj poruci ne samo da je svoju blagoslovljenu i čistu majku spasio od tih napada i nedaća i učinio je pobjednikom u toj žestokoj raspravi nego je ljude pozvao Uzvišenom Bogu i predstavio im vjeru monoteizma. Rekao je: “Došao sam od Boga s jasnim znamenjima i mu'džizama. Od zemlje ću načiniti nešto slično ptici, a zatim ću u to puhnuti i ptica će, Božijom dozvolom, oživjeti.

Učinit ću da slijepi od rođenja progledaju i gluhe ću, Božijom dozvolom, učiniti da čuju i izliječit ću vaše neizlječive bolesnike. Obavijestit ću vas i otkrit ću vam ono što jedete u osami i što skrivate u svojim kućama. Ja sam znak Božiji, On je moj Gospodar i Gospodar svih svjetova, Njega obožavajte jer to je jedini put vašeg spasenja.”

Pozivanje šerijatu

Plemeniti Kur'an u vezi sa zakonom i doktrinom koja čovječanstvo poziva dobru, pravdi i sreći kazuje da je Bog Uzvišeni slao niz svojih poslanika da bi te objavljene zakone usavršio tokom historije vjerovjesnika, neka je mir na njih. Na kraju je svome posljednjem poslaniku objavio šerijat, koji odgovara na sve potrebe, pitanja i probleme čovječanstva jer je svrha vjere i zakona upućivanje ljudi. Ljudska su društva prirodno u stalnom evolutivnom kretanju, napredovanju i transformaciji i stoga i zakoni raspolažu ovakvom promjenom i transformacijom i usavršavanjem. Na tom osnovu jedna od bitnih obaveza Božijih poslanika, neka je mir na njih, jeste to da, prvo, potvrde šerijat prethodnog poslanika, drugo, da potrebe koje iziskuju društvene promjene zadovolje novim zakonima i tako upotpune onaj raniji šerijat, i treće, da donesu radosnu vijest o narednom poslaniku nakon sebe i da narodima objave da će nakon njih doći novi poslanik i vjerovjesnik koji će donijeti nove činjenice i riječi i da oni treba da povjeruju u njega. Jedini poslanik koji je potvrdio prethodne poslanike, ali nije donio vijest o novim poslanicima, jeste poslanik islama hazreti Muhammed, neka je mir na njega i njegovu čistu porodicu. On je bio posljednja karika u nizu poslanika i pečat šerijatskih zakonskih propisa.

Bitna je činjenica da je ova metoda koja je postojala među Božijim poslanicima, neka je mir na njih, bila jedna mu'džiza, izuzetna stvar koja svakog razumnog, učenog čovjeka sa zdravom prirodom uvjerava da je ovaj tok potekao iz svijeta iznad svijeta prirode. Predviđanje budućnosti i navođenje ljudskih svojstava, a koji dolaze od Uzvišenog Boga radi poziva čovječanstvu, sami po sebi jedna su od vijesti iz budućnosti. Vijest čija je istinitost uzastopno potvrđivana i te vijesti iz nevidljivog svijeta toliko su precizne, praćene svojstvima i detaljima, da Kur'an o Poslaniku islama i plemenitom Kur'anu kaže:

يَعْرِفُونَهُ کَمَا يَعْرِفُونَ أَبْنَاءَهُمْ

Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (Al-Baqarah, 146)

Znači, poznajete ga, poznajete njegovu misiju, Knjigu i propise, njegovu ličnost i individualna svojstva kao i vrstu njegovog poziva kao što poznajete svoju djecu i u to ni najmanje ne sumnjate. I raniji su poslanici i njihove nebeske Knjige te vijesti primali putem Objave i poruke Uzvišenog Gospodara i saopćavali ih ljudima.

شَرَعَ لَکُمْ مِنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحاً وَ الَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْکَ وَ مَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَ مُوسَى وَ عِيسَى أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَ لاَ تَتَفَرَّقُوا فِيهِ کَبُرَ عَلَى الْمُشْرِکِينَ مَا تَدْعُوهُمْ إِلَيْهِ اللَّهُ يَجْتَبِي إِلَيْهِ مَنْ يَشَاءُ وَ يَهْدِي إِلَيْهِ مَنْ يُنِيبُ.

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. (Ash-Shura, 13)

Dakle, šerijat, vjera i doktrina koju vam je Uzvišeni Bog  odredio, ista je ona zbilja i isti propisi koje je uputio i Nuhu. I tebi smo – obraća se poslaniku islama – objavili isto ono što smo propisali i Ibrahimu, Musau i Isau. Bog upućuje na to da ispovijedate vjeru i da se nikada u njoj ne razilazite. Nevjernicima je izuzetno teško da prihvate poziv u monoteizam i obožavanje jednog Boga. Zakon je i sunet stvaranja da odabere one ljude koji se okrenu Bogu i da pokaže dobrotu i uputu prema onima koji ponizno idu prema Bogu Uzvišenom.

Objašnjenje:

Ovaj časni ajet prvo razjašnjava da je istinska vjera jedinstvena istina i drugo, da ta vjera ima svoj razvoj i promjenu. Svaki poslanik dodaje i objašnjava nove istine propisima prethodnih poslanika. Treće, cilj dolaska svih ovih Božijih poslanika, neka je mir na njih, jeste održavanje vjere. Promoviranje vjere i poziv u vjeru njihova je osnovna dužnost, kao i svih njihovih sljedbenika. Četvrto, ni pod kakvim uvjetima u vjeri ne treba da se stvara razdor, sektaštvo i svađa. Vjera je jedinstvena istina koja ima različite stupnjeve. Negiranje bilo koje njene faze znači negiranje njene cjeline. Peto, vjernici i monoteisti treba da znaju da je pozivanje monoteizmu i jedinstvu Boga Uzvišenog idolopoklonicima veoma teško i neugodno. Pozivanje monoteizmu znači negiranje idolopoklonstva, dualizma ili politeizma. Oni će vam se sigurno protiviti i biti u neprijateljstvu i ratu s vama. Naravno, i ovo znajte, zakon Božiji zasnovan je na izboru onih koji su okrenuti molitvi i poniznosti i, također, onih koji su predani Bogu i objavljenoj spoznaji, oni će sigurno biti obuhvaćeni Božijom uputom i pomoći.

Gdje je korijen i osnova razdora?
Među izuzetno značajnim i usmjeriteljskim tačkama Kur'ana upravo je to da se uvijek bavi univerzalnim normama i temeljnim načelima da bi ljudi u okrilju takvog razumijevanja i spoznaje tih načela na putu svoga života sami prepoznali njihove primjere i pokazatelje i sačuvali se od  tjeskobe, potresa i neznanja o partikularnim stvarima i da uvijek znaju kuda idu i šta treba da učine. To je ključ rješenja individualnih, porodičnih i društvenih problema kako u sferi mišljenja i vjerovanja tako i u spoznavanju ličnih svojstava ili u društvenom, pa čak i međunarodnom okruženju.

Nepravda i nasilje ključni je faktor i kamen temeljac svih razdora. Kur'an smatra da su razlike koje su zasnovane na neznanju i neobrazovanosti rješive jer ako se obratimo nauci, zakonu, životu umnih ljudi i razmišljanju, onda će te razlike postati jasne i bit će otklonjene. Ali neizlječiva bolest je tamo gdje se razdor javlja svjesno i na osnovu znanja i spoznaje. Čovjek zna šta je istina i šta je zabluda, ali s obzirom na to da ima duh prestupništva, pobune i gaženja Božijih, moralnih i ljudskih granica, svjesno i namjerno gazi istinu i zanemaruje Božije granice i ne pridaje značaj pravima ljudi, zajednica, zemlje i cijelog čovječanstva.

وَ مَا تَفَرَّقُوا إِلاَّ مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْعِلْمُ بَغْياً بَيْنَهُمْ…

A oni su se podvojili iz zlobe međusobne baš onda kad im je došlo saznanje. (Ash-Shura, 14)

Dakle, jasno je da za svakog učenog, razumnog i pravičnog čovjeka vjerski razdori i svađe u ime vjere i mezheba nemaju veze s vjerom i šerijatom i da su neznanje, intelektualna zaostalost, retrogradnost ili, preciznije rečeno, nevjerovanje u vjeru i mezheb ono što ljude navraća na rat, ubijanje, destrukciju, gaženje ljudskih prava i protjerivanje ljudi s njihovih ognjišta. Nažalost, ono što biva ubijeno, potlačeno i zatvoreno u tamnice jesu ljudska načela, moralne vrline i božanske i duhovne istine.

Poruka Isaa Mesiha, neka je mir na njega, i svih časnih poslanika čovječanstvu jeste svjesnost, spoznaja i saznanje. Sve vrijednosti i vjere bivaju ubijeni mačem neznanja, na polju zlobe bivaju pogubljeni i bivaju zarobljenici strasti i prohtjeva.

Imam Ali, neka je mir na njega, kaže: “Koliko je umova koji su zarobljenici strasti.” Kada je razum zarobljen, neznanje i glupost postaju vladari i gospodari.

Dakle, šerijat, učenje istine, vjera i poslanici, neka je mir na njih, čovječanstvo pozivaju duhovnosti, monoteizmu, miru, prijateljstvu, interakciji i saradnji, pomaganju drugima, slobodi, razumnosti, znanju i spoznaji, ljudskosti, uređenju i izgradnji gradova, poslovanju i trgovini, razumijevanju zakona kreacije i svemu onome što vodi duhovnoj i materijalno sreći čovječanstva.

Nepravda i prijestup nemaju mjesto u učenju vjerovjesnika. Nerazumne i neljudske klasne razlike nemaju smisla u učenjima Objave. Pridavanje značaja boji kože ili obezvređivanje nekoga samo zbog boje kože najomraženija je stvar u učenju Objave i nebeskog učenja. Prava žena utemeljena isključivo na spolu protivna su svim nebeskim zakonima.

Zavaravanje i zavođenje društva zavodljivim floskulama kao što su sloboda govora, ljudska prava, pravo na izbore u vjeri i šerijatu jeste antivrijednost usmjerena protiv morala i suprotna zakonima i sunnetu Boga Uzvišenog.

Dakle, poziv Isaa Mesiha na šerijat jeste poziv monoteizmu, poziv na pravdu, poziv istinoljubivosti i poziv na djelovanje prema načelima ljudskosti, kao i poziv u ljubav i dobročinstvo, poziv na pomoć potlačenima i suprotstavljanje silnicima i tiranima u svakom mogućem vremenu i pod bilo kojim imenom da se nalaze.

Isa Mesih je Božiji rob: Ja sam Allahov rob (Maryam, 30),  i Njegov poslanik upućen narodu Izraela: I poslati kao poslanika sinovima Israilovim (Âl-‘Imrân, 49). On je jedan od velikih poslanika iz grupe Ulul–Azm. On je vlasnik Knjige i posjeduje šerijat, knjigu pod nazivom Indžil. Bog Uzvišeni dao mu je ime Mesih, on je Božija riječ koja je darovana hazreti Merjemi. On je Božiji Ruh. On ima položaj imama i predvodnika. On je jedan od svjedoka za djela umeta na Sudnjem danu. On je donosilac radosne vijesti o dolasku Pečata poslanika. On je i na ovom i na drugom svijetu ugledan i jedan je od bliskih Bogu Uzvišenom. On je jedan od onih koje je Bog Uzvišeni odabrao. On je jedan od dobrih.[6] Gdje god da se nalazi, povod je dobra, blagoslova i milosti: I učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim (Maryam, 31)

On je odgojen čovjek, očišćen i znamenje Boga Uzvišenog čovječanstvu. On je milost od Boga za razvijanje i upućivanje ljudi. Veliki dobročinitelj prema svojoj blagoslovljenoj majci.

Jedan je od onih kojima je Bog upućivao selame, što znači da je on apsolutna sigurnost, sveobuhvatni blagoslov i spokoj i u njemu ne postoji nikakva mana niti zlo i niko ne trpi štetu od druženja i razgovora s njim. Saputništvo s njim u cjelini je savršenstvo, veličanstvo, ljepota i dovodi do vječne sreće.

Uzvišeni Bog stavio mu je na raspolaganje podučavanje Knjizi i šerijatskim zakonima, darovao mu je mudrost, mudrost koja, kada se nekome daruje, daruje mu se blago neizmjerno i spojen je na riznice dobra i ispravnosti. Uzvišeni Bog ga je podučio Tevratu i Indžilu.

Po naredbi i uz Božiju dozvolu i volju od zemlje je načinio pticu i dao joj život da bi poletjela u nebesko plavetnilo.

Mogao je da oživi umrtvljenog čovjeka u neznanju i intelektualnoj zaostalosti, da mu da intelektualni, duhovni, ljudski i božanski život.

Oživljavanjem zemlje u obliku ptice on može čovječanstvu da pošalje poruku da jedna mrtva materija, bez duše, postaje živa kada u poretku kreacije i stvaranja Boga Uzvišenog dospije u ruke čovjeka koji je povezn s kraljevstvom nebeskim. Može da poleti na ovom svijetu. Zato, čovječe, koji si prošao fazu nežive materije i kada si prošao fazu biljaka koja je iznad toga, a zatim si došao u višu fazu i dosezao do stepena životinje, gdje imaš ograničenu percepciju partikularnog, poredak svijeta ti se smilovao i pozvao te na položaj i postaju čovjeka, zar sada ne želiš da se rukama jednog profinjenog čovjeka koji je u vezi s Uzvišenim Bogom okreneš vječnoj sreći i dosegneš do višeg, prostranijeg i beskrajnog života i da u beskrajnom prostoru postojanja otvoriš svoja krila ka vječnosti? Šta se desilo s tobom, čovječe, da ne želiš da ostvariš ovaj čisti život bez ikakvih nedaća! Isa Mesih je donosio vijesti iz nevidljivog svijeta i obavještavao je ljude o onome što skrivaju i što imaju u svojim domovima. Pa ako posjeduje takvu moć, onda su i njegove vijesti iz nevidljivog svijeta također istinite. Vijesti koje kazuje o budućem poslaniku također su istinite i život vječni nakon ovoga privremenog života jeste istina.

Hazreti Isa Mesih svjedok djela umeta

Među svojstvima koja je plemeniti Kur'an naveo za Isaa Mesiha jeste i to da će na Sudnjem danu svjedočiti za djela ljudi iz svoga umeta. To će svjedočenje Bog Uzvišeni primiti i ono ima temeljnu ulogu u vječnom životu ljudi. Ako njihovo vjerovanje, moral, lična svojstva, ponašanje i ljudski odnosi budu nalik vjerovanju, moralu i djelima Isaa Mesiha, onda će sigurno iz njegovog umeta biti onih koji će mu se pridružiti i slijediti ga, bit će uvršteni među sretne i uživat će vječni mir i spokoj.

Ali ako ni vjerovanje, ni moral, a niti ponašanje ljudi ne budu sličili njemu, nego budu takvi da ni najmanje ne nalikuju njemu, zašto bi bili njegovi saputnici? Zašto bi se ubrajali u njegov umet? Poredak svijeta jeste poredak istine. Poput matematike. Nema mogućnosti da jedan plus jedan bude tri ili dva i po. Šerijat je poput prirode, odlikuje ga zakonitost. Odnos između djela i njegovog rezultata jeste kao odnos između lijeka i izlječenja. Ne može čovjek jesti otrovanu hranu a očekivati zdravlje, snagu i sposobnost. Otrovana hrana truje tijelo, oduzima zdravlje, čovjeka dovodi u zagrljaj smrti. Isa Mesih, neka je mir na njega, rezultat je čistog i svetog naručja svoje majke. Kur'an kazuje da  se Merjema okitila ljudskim moralom i božanskim i objavljenim vrijednostima i spoznajama, jer je bila čedna, sveta, posvećena ibadetu i robovanju i pomagala ljudima u potrebi. Taj trud, taj neprekidni ibadet, to stanje robovanja doveli su je do vrhunca, učinili dostojnom i saputnikom onih koji su na sedždi i na ruku'u. Božiji meleki postali su njeni sagovornici i sabesjednici i rezultat toga jeste da joj je Bog Uzvišeni darovao jednog od svojih najvećih poslanika i tu majku počastio djetetom kojem je na glavu postavio krunu blagoslovljenosti jer je odgojen u okrilju ovakve majke.

Zato je i hazreti Merjema Božiji znak, a i hazreti Isa Mesih, neka je mir na njega, veliko je znamenje kreacije Boga Uzvišenog.

Prema tome, nužno je da svaki razuman, mudar i učen čovjek, koji posjeduje zdravu i čistu prirodu i ličnost, razmišlja o životu ovog poslanika i životu njegove časne majke, da istražuje o tome. Ne samo radi saznavanja nego radi spoznaje koja postaje izvor duhovne transformacije. Da to znanje ukrasi djelom, da čita poruke tog poslanika, da promišlja o njima i da ih provede u djelo.

Osim toga, da ljude s istim, Mesihovim pozivom poziva na put Istine, da promovira pravdu, prijateljstvo, ljubav, pomoć potlačenima i podršku ljudima u potrebi i da to učini glavnom parolom društva i svijeta.

Nadati se da će doći dan kada će svi propisi i nebeska spoznaja Isaa Mesiha postati sveobuhvatni i čovječanstvo usmjeriti prema sreći.

Neka je svim njegovim istinskim sljedbenicima blagoslovljeno rođenje tog čovjeka, Božijeg nebeskog poslanika, promotora ljudskih vrijednosti i objavljenih saznanja. S nadom u svijet bez rata, nepravde, agresije na Božije granice i prava Njegovih robova, a taj dan će doći. To je neupitno obećanje Kur'ana i nepromjenljivog zakona Božijeg, koji će svjetsku pravdu ostvariti rukama nasljednika posljednjeg Poslanika, a hazreti Isa Mesih u tom svjetskom slavlju imat će ozbiljnu ulogu i bit će vlasnik kuće i domaćin ljudskosti, jedinstva, poslanstva i imameta.

Autor: Prof. dr. Akbar Eydi

[1] . Asfar, tom 2, str. 117.

[2] . Profesor Motahari, Božija Pravda.

[3] Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni. (Fussilat, 34 i 35)

[4] U ovom časnom ajetu narod Izraela predstavljen je svojstvima koja ukazuju na vrline koje im je darovao Uzvišeni Bog i time počastio i odlikovao taj narod:

Prvo: Spas od krvoločnog, pokvarenog neprijatelja i ubice djece kao što je faraon.

Drugo: Stavljanje na raspolaganje prostrane zemlje  prepune blagodati.

Treće: Dozvola korištenja i raspolaganja raznim materijalnim blagodatima.

Četvrto: Spuštanje trpeza s neba kao što su “mana” i “prepelice”, koje su bile posebno njima namijenjene.

Ali dobili su i upozorenje, a to je da paze na sebe da se ne bi osilili i pobunili, ali oni nisu ozbiljno shvatili to upozorenje i okrenuli su se pobuni i nasrtanju na Božije granice i na prava Božijih robova i Uzvišeni Bog je dao da okuse rezultat svojih djela i oni su izloženi Božijoj srdžbi.

[5] Hazreti Imran najavio je da će iz njegovog potomstva doći poslanik i vlasnik Knjige. Budući da je hazreti Imran umro prije rođenja svoga djeteta, Merjemina majka bila je uvjerena da će roditi sina i da je on taj poslanik koga je najavio Imran.

[6] Položaj dobrih kod Boga Uzvišenog tako je uzvišen da je hazreti Ibrahim, neka je mir na njega, rušilac kipova i glasnik monoteizma, utemeljitelj Kabe, tražio od Boga da mu dadne taj položaj i Bog Uzvišeni je to obećao na drugom svijetu: A na onom svijetu će doista biti među onima dobrima. (An-Nahl, 122)