Kur'an

Kur'an je naša nebeska Knjiga i vječna mudžiza našeg Poslanika. Ova Knjiga je tokom dvadeset i tri godine postepeno spuštana Poslaniku. Časni Kur'an, koji je i Knjiga plemenitog Poslanika i očitovanje njegove mudžize, imao je stotinu puta veću ulogu od uloge Musaovog štapa i Isaovog daha.

Poslanik islama je ljudima učio kur'anske ajete, a privlačnost ovih ajeta ih je vukla ka islamu. Hronike o ovoj temi u historiji islama ne mogu se prebrojati. Kur'an je zbirka od 114 sura i skup ovih sura sadrži oko 6.205 ajeta. Svi ovi ajeti zajedno daju oko 78.000 riječi. Muslimani su, od početka islama do sada, pokazali revnost bez premca kada je u pitanju Kur'an, koji je pokazatelj njihove privrženosti vjeri. Kur'an se u vrijeme plemenitog Poslanika bilježio posredstvom skupine koju je on sam odredio, a čiji su članovi bili poznati pod imenom pisari Objave. Pored toga, većina muslimana, i muškarci i žene, i veliki i mali, razvili su neobičnu ljubav prema pamćenju svih ili većeg dijela kur'anskih ajeta. Kur'an su učili na namazu, a mimo namaza njegovo učenje su smatrali dobrim djelom. Pored toga, uživali su u njemu i to je smirivalo njihove duše.

Velika revnost muslimana u izučavanju Kur'ana

Muslimani su u svakom vremenu, u skladu sa svojim misaonim i praktičnim mogućnostima, potaknuti silnom željom i ljubavlju koju su imali prema Kur'anu, radili na Kur'anu, bavili se učenjem i pamćenjem Kur'ana, učenjem pred učiteljima kiraeta i tedžvida. Također, bavili su se i tumačenjem značenja, objašnjavanjem i pojašnjenjem kur'anskih izraza u posebno namijenjenim rječnicima, prebrojavanjem ajeta i riječi, čak i slova koja su upotrijebljena u cijelom Kur'anu, podrobnim razmišljanjem o njihovim značenjima i njihovoj primjeni u pravnim, moralnim, društvenim, filozofskim, irfanskim i naučnim pitanjima. Jedan od načina izučavanja bilo je ukrašavanje vlastitog govora i pisanih tekstova kur'anskim ajetima, izrađivanje veoma lijepih natpisa ili ukrašavanje zidova i keramičkih predmeta, pisanje ajeta prelijepim rukopisom, njihovo pozlaćivanje, podučavanje djece Kur'anu prije bilo kakve druge poduke, sastavljanje gramatike arapskog jezika na osnovu Kur'ana. Započeli su nauke kao što su poetika, stilistika i retorika te su sakupljali riječi arapskog jezika i sl.

Zanimanje muslimana za kur'anske sadržaje, kao i ljubav prema Kur'anu postali su izvor i ishodište niza književnih i racionalnih znanosti koje, da nije Kur'ana, ne bi ni postojale.

Nadnaravnost Kur'ana

Kur'an je vječna mudžiza posljednjeg Božijeg poslanika. Od početka spuštanja Kur'ana u Mekki, koje je počelo malim surama, Časni Poslanik ga je zvanično proglasio svojim dokazom Poslanstva, odnosno tvrdio je: “Kur'an nije moje djelo, već Božije. Ni u mojoj, ni u bilo čijoj moći nije da donese nešto slično njemu, a ako ne vjerujete, provjerite i pomozite se kime god želite, ali znajte da ako bi ljudi i džini pomagali jedni druge da donesu nešto slično Kur'anu, ne bi to mogli učiniti.”

Protivnici Božijeg poslanika nisu u ono vrijeme, a ni u narednim vremenima – sada je četrnaesto stoljeće od tada – mogli pozitivno odgovoriti na ovaj izazov na borbu. Posljednje što su tadašnji protivnici rekli jeste da se radi o čaroliji.

Sama ova optužba je prešutno priznavanje nadnaravnosti Kur'ana i jedna vrsta izražavanja nemoći pred Kur'anom.

Poslanikovi tvrdi protivnici nisu se ustezali od upotrebe raznih načina protivljenja Poslaniku, kako bi ga oslabili i savladali, a jedino za čim nisu posegnuli – jer u to nisu imali nimalo nade – jeste ono što je Poslanik više puta predlagao, a i sam Kur'an izričito rekao, a to je donošenje makar jedne sure (čak i sure od jednog reda kao što su sura Ihlas i sura Kevser) slične onima u Kur'anu.

Izvor: Murteza Mutahari, Uvod u islamski svjetonazor 2 – Objava i poslanstvo, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2011., sa prezijskog prevela: Mediha Imamović