Činiti dobro
Imam Ali, mir s njim: “Činjenje dobročinstva, pomoć onima kojima je nanesena nepravda i gostoprimljivost, sredstva su gospodstva.”[1]
Imam Ali, mir s njim: “Dobročinstvo je zaliha za vječnost.”[2]
Imam Husejn, mir s njim: “Znajte da dobročinstvo donosi zahvalu i da ga slijedi nagrada. Kada biste vidjeli dobročinstvo u liku čovjeka, vidjeli biste lijepog čovjeka, čija ljepota donosi radost gledaocu, a nadmašuje sve ljude, a ukoliko biste vidjeli pokuđeno djelo, vidjeli biste veoma ružnog čovjeka, odurnog i nakaznog, od kojeg srce osjeća gađenje i pred kojim se oko zatvara.”[3]
Imam Sadik, mir s njim: “Prvi koji će ući u Džennet su dobročinitelji.”[4]
Imam Sadik, mir s njim: “Dobročinitelji na Dunjaluku – dobročinitelji su i na Ahiretu usljed činjenice da će im prevagnuti dobra djela pa će ih poklanjati grješnicima.”[5]
Imam Dževad, mir s njim: “Dobročinitelji su potrebitiji za onim što rade od onih kojima se čini dobro zbog toga što nagrada, ponos i lijep spomen pripadaju njima. Dakle, svako dobro koje čini, čovjek prvo čini sebi, što znači da ne treba očekivati od drugih zahvalu za dobro koje je učinio sebi samom.”[6]
Podsticaj na dobročinstvo i dobrim i lošim ljudima
Poslanik, s.a.v.a.: “Najveća mudrost nakon vjerovanja je naklonost prema ljudima i činjenje dobra i dobrim i lošim ljudima.”[7]
Poslanik, s.a.v.a.: “Čini dobro i onome koji ga zaslužuje i onome koji ga ne zaslužuje. Ako ga učiniš onome ko ga ne zaslužuje, znaj da ga ti zaslužuješ.”[8]
Kretanje dobročinstva iz ruke u ruku
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko udijeli milostinju siromahu, za to će imati nagradu. Kad bi ta milostinja prošla kroz ruke četrdeset hiljada ljudi pa stigla do siromaha, svi bi imali potpunu nagradu.”[9]
Imam Sadik, mir s njim: “Kada bi dobročinstvo kružilo kroz osamdeset ruku, svi bi imali nagradu za njega, a vlasniku ne bi bilo ništa uskraćeno.”[10]
Zabrana isticanja svoga dobročinstva
Imam Ali, mir s njim: “Daruj život svome dobročinstvu tako što ćeš usmrtiti sjećanje na njega!”[11]
Imam Ali, mir s njim: “Kada ti se učini dobro, sjeti ga se, kada ga učiniš, zaboravi ga.”[12]
Imam Ali, mir s njim: “Mjerilo dobročinstva je u izostavljanju njegova isticanja.”[13]
Upotpunjavanje dobročinstva
Poslanik, s.a.v.a.: “Dovesti dobročinstvo do završetka vrjednije je od njegova započinjanja.”[14]
Imam Ali, mir s njim: “Ko ne dovrši svoje dobročinstvo, upropastio ga je.”[15]
Imam Kazim, mir s njim: “Dobročinitelj neće upotpuniti svoje dobročinstvo prema vjerniku, osim trima stvarima: smatrat će svoje djelo malehnim, skrivat će ga i ubrzat će njegovo obavljanje. Ko svoje djelo prema vjerniku smatra malehnim, uzdiže svoga brata, a ko svoje djelo smatra velikim, ponižava svoga brata. Ko prikrije dobročinstvo prema bratu, učinio je plemenito djelo, a ko ubrza svoje obećanje, uljepšao je svoje davanje.”[16]
Zabrana omalovažavanja dobročinstva
Poslanik, s.a.v.a.: “Ne potcjenjuj nijedno dobročinstvo, pa makar to bilo nasmijano lice prilikom susreta s bratom.”[17]
Imam Ali, mir s njim: “Ne smatraj bezvrijednim nikakvo dobro koje možeš učiniti tako što ćeš ga žrtvovati za nešto veće od njega. Zaista je neznatno djelo učinjeno u času kada je potrebno korisnije od većeg učinjenog u stanju bespotrebnosti. Svakog dana učini ono zbog čega ćeš napredovati na Pravom putu.”[18]
Znak da je dobročinstvo prihvaćeno
Imam Ali, mir s njim: “Najbolje dobročinstvo je ono koje se čini dobrim ljudima.”[19]
Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan o znaku prihvaćenosti čovjeka kod Gospodara: “Znak da je čovjek, tj. njegovo djelo prihvaćeno kod Gospodara su dobročinstva na pravim mjestima. Ukoliko nije tako, u tom slučaju nema prihvaćenosti.”[20]
Nagrada za dobročinstvo
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko povede slijepca četrdeset koraka uređenim putem, kad bi sva Zemlja bila ispunjena zlatom da se njegovo djelo nagradi, to ne bi vrijedilo koliko igla naspram njegovog djela, a ako mu pomogne da prođe opasno mjesto, na Sudnjem danu nagrada za njegovo djelo bit će sto hiljada puta veća od Zemlje.”[21]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ušao je čovjek u Džennet zato što je sklonio trnovitu granu s puta kojim idu vjernici.”[22]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko izgradi pokraj puta kakav zaklon za prolaznike, na Sudnjem danu Allah, dž.š., će ga proživjeti na rasnoj devi od bisera, a lice će mu obasjavati stanovnike Dženneta.”[23]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko spriječi da skupinu muslimana pogodi šteta od poplave ili požara, za njega je Džennet obavezan.”[24]
Imam Sadik, mir s njim: “Samo ime govori da je dobročinstvo dobro, i ništa bolje nema od dobročinstva, osim nagrade za njega.”[25]
Naređivanje činjenja dobra a odvraćanje od činjenja zla
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.[26]
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali većinom su nevjernici.[27]
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.[28]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko naređuje dobro, a odvraća od zla, namjesnik je Božiji na Zemlji i halifa Poslanikov.”[29]
Poslanik, s.a.v.a.: “Mrzak je Bogu slabi vjernik koji nema vjere.” Upitaše ga: “Koji vjernik nema vjere?” Poslanik reče: “Onaj koji ne sprječava činjenje loših djela.”[30]
Imam Ali, mir s njim: “Naređivanje dobra, odvraćanje od zla i očuvanje Božijih granica oslonci su vjerozakona.”[31]
Imam Ali, mir s njim: “Sva dobra djela, pa čak i borba na putu Božijem, u poređenju s naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla su kao ispljuvak prema dubokom moru.”[32]
Imam Ali, mir s njim: “Naređivanje dobra je najbolje ljudsko djelo.”[33]
Imam Ali, mir s njim: “Znajte da naređivanje dobra i odvraćanje od zla nisu nikome približili čas smrti niti su mu prekinuli opskrbu.”[34]
Imam Husejn, mir s njim, je govorio: “Nije dozvoljeno oku, koje vjeruje da gleda neposlušnost Allahu, a da to stanje ne promijeni prije negoli trepne.”[35]
Imam Bakir, mir s njim: “Zaista je naređivanje dobra i odvraćanje od zla put vjerovjesnika i staza dobročinitelja, velika odredba pomoću koje se uspostavljaju ostali farzovi, osiguravaju putevi, stiče halal zarada, odvraća nepravda, izgrađuje zemlja, ostvaruje pravo kod neprijatelja ili mu se sveti te uređuju poslovi.”[36]
Opasnost napuštanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla
Poslanik, s.a.v.a.: “Ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vas sve zahvatiti Božija kazna.”[37]
Imam Ali, mir s njim, u oporuci Hasanu i Husejnu nakon što ga je Ibn Muldžem ranio: “Ne odustajte od pozivanja na dobro i odvraćanja od zla pa da zli ljudi među vama zavladaju da biste se vi zatim molili, a da to ne bude od vas prihvaćeno.”[38]
Onaj koji je zadovoljan djelom skupine
Imam Ali, mir s njim: “Onaj koji je zadovoljan djelom skupine neke poput je onoga koji učestvuje s njom u tome. A svaki onaj koji sudjeluje u činjenju neispravnog djela ima dva grijeha. Jedan grijeh je zbog toga što čini loše djelo, a drugi je grijeh zbog zadovoljstva tim djelom.”[39]
Imam Dževad, mir s njim: “Ko pokuđeno djelo smatra dobrim, bit će sudionik u njemu.”[40]
Imam Dževad, mir s njim: “Ko zatekne vršenje nekog djela pa ga bude smatrao pokuđenim, smatrat će se kao onaj koji nije bio prisutan, a ko bude odsutan od nekog djela, ali bude zadovoljan njime, smatrat će se kao da ga je zatekao.”[41]
Uvjeti onoga koji naređuje dobro
Poslanik, s.a.v.a.: “Neka naredba onoga koji naređuje da se čine dobra djela bude na valjan način izvršena.”[42]
Poslanik, s.a.v.a., kada mu je rečeno: “Ne naređujemo niti zabranjujemo, osim onoga što u potpunosti sami činimo ili od čega se u potpunosti uzdržavamo.”: “Ali, što se vas tiče, naređujte dobra djela, čak ako ih sva i ne činite i odvraćajte od loših djela, čak ako se od svih i ne uzdržavate.”[43]
Imam Ali, mir s njim: “Ne smatram valjanim da odvraćam ljude od onoga čega se sam ne klonim ili da im naređujem ono u čemu ih nisam pretekao svojim djelom.”[44]
Imam Ali, mir s njim: “Prokleo je Allah one koji naređuju dobra djela, a sami ih ne čine i one koji zabranjuju loša, a sami ih čine.”[45]
Imam Ali, mir s njim: “Sprječavajte da se čine loša djela, a zabranite ih i sebi samima, jer naređeno vam je da prvo sebe spriječite pa tek zatim da drugima zabranjujete.”[46]
Imam Sadik, mir s njim: “Ko ima tri vrline, naređivat će činjenje dobrih djela i zabranjivat će loša: čini ono što naređuje i izbjegava ono što zabranjuje, pravedno naređuje i zabranjuje, te kada naređuje i zabranjuje, čini to blago i ljubazno.”[47]
Najniže razine odvraćanja od zla
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko od vas vidi loše djelo, neka ga izmijeni rukom, ukoliko ne može rukom, neka to učini jezikom, a ukoliko ne može ni jezikom, neka to učini srcem, i to je najslabiji iman.”[48]
Poslanik, s.a.v.a.: “Pazite! Neka nikoga od vas strah od ljudi ne spriječi da kaže istinu kada je vidi, pa će se sjetiti Veličanstva Allahova. Govor istine ne ubrzava smrtni čas niti udaljava opskrbu.”[49]
Imam Ali, mir s njim: “Onaj koji napusti sprječavanje zabranjenih djela srcem, rukom i jezikom, mrtvac je među živima.”[50]
Imam Ali, mir s njim: “Naredio nam je Poslanik, s.a.v.a., da grješnike susrećemo smrknutih lica.”[51]
Imam Sadik, mir s njim: “Dovoljno je časti za vjernika da Bog zna da mu je u srcu odricanje od viđenog lošeg djela.”[52]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik
[1] Gureru-l-hikem, 6585.
[2] Isto, 980.
[3] Mustedreku-l-vesail, 12/343/14242.
[4] Ed-Da‘vat, 108/240.
[5] Emali-t-Tusi, 304/610.
[6] Kešfu-l-gumme, 3/137.
[7] El-Bihar, 74/401/44
[8] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/35/76.
[9] Sevabu-l-a‘mal, 342/1.
[10] El-Kafi, 4/18/2.
[11] Gureru-l-hikem, 2282.
[12] Isto, 4000.
[13] Isto, 9734.
[14] Emali-t-Tusi, 596/1235.
[15] Gureru-l-hikem, 9115.
[16] Tuhafu-l-‘ukul, 403.
[17] Kenzu-l-fevaidi lil-Keradžeki, 1/212.
[18] El-Dža‘ferijjat, 233.
[19] Gureru-l-hikem, 4983.
[20] El-Bihar, 74/419/47.
[21] Isto, 75/15/8.
[22] El-Hisal, 32/111.
[23] Sevabu-l-a‘mal, 343/1.
[24] El-Kafi, 5/55/3.
[25] Mekarimu-l-ahlak, 1/294/915.
[26] Ali ‘Imran, 104.
[27] Ali ‘Imran, 110.
[28] Et-Tevbe, 71.
[29] Mustedreku-l-vesail, 12/179/13817.
[30] El-Kafi, 5/59/15.
[31] Gureru-l-hikem, 6818.
[32] Nehdžu-l-belaga, izreka 384.
[33] Gureru-l-hikem, 1977.
[34] El-Kafi, 5/57/6.
[35] Tenbihu-l-havatir, 2/179.
[36] El-Kafi, 5/56/1.
[37] Vesailu-š-ši‘a, 11/407/12.
[38] Nehdžu-l-belaga, oporuka 47.
[39] Isto, izreka 154.
[40] Kešfu-l-gumme, 3/139.
[41] Tuhafu-l-‘ukul, 456.
[42] Kenzu-l-‘ummal, 5523.
[43] Tenbihu-l-havatir, 2/213.
[44] Gureru-l-hikem, 3780.
[45] Nehdžu-l-belaga, govor 129.
[46] Isto, govor 105.
[47] El-Hisal, 109/79.
[48] Et-Tergibu ve-t-tehzib, 3/223/1.
[49] Kenzu-l-‘ummal, 5570.
[50] Et-Tehzib, 6/181/374.
[51] El-Kafi, 5/59/10.
[52] Isto, 5/60/1.