Značaj očuvanja života i zdravlja

Čovjek, koji je Allahovo stvorenje, Njegov namjesnik i nosilac Njegovog amaneta, stvoren je za život u kojem je, u svojim različitim odnosima usresređen na Boga, na osnovu ajeta: Odazovite se Allahu i Poslaniku kada od vas zatraži ono što će vam život osigurati.[1]

U ovom životu i robovanju potrebno mu je zdravo tijelo, jer svestrano korištenje zdravlja je temelj čovjekovih aktivnosti, u materijalnom i duhovnom životu, a što je, prema riječima Božijeg Poslanika, skrivena i nepoznata blagodat. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dvije su blagodati kojih ljudi nisu svjesni: bezbjednost i zdravlje.”[2]

Jedan od uvjeta mirnog života i robovanja Gospodaru je posjedovanje zdravog tijela i duha. Prema tome, razum i predaje očuvanje tjelesnog i duševnog zdravlja smatraju neophodnim i obaveznim, i ne dozvoljavaju da čovjek, čak ni u najvećim teškoćama, namjerno nanese štetu svome tijelu i svojoj duši, te činjenje toga smatraju haramom.

“Nisu dozvoljeni šamaranje, grebanje i čupanje kose… jer je zabranjeno nanositi sebi štetu…”[3] U nekim se predajama pridaje velika važnost očuvanju duše i tijela te čuvanju od toga da im se nanosi šteta, i naglašava se očuvanje njihovog zdravlja. U nekim predajama se tijelo i dijelovi tijela ubrajaju u Božije emanete, a Uzvišeni Gospodar je očuvanje emaneta spomenuo kao istaknutu osobinu vjernikā i iskrenih klanjača. I oni koji povjerene im emanete budu čuvali i zavjete svoje ispunjavali.[4] Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “…Sluh je emanet, vid je emanet, jezik je emanet i srce je emanet. Nema vjere onaj ko ne bude čuvao emanete.”[5]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O Ali, ko ostavi alkohol zbog nečeg drugog osim Boga,[6] Bog će ga napiti džennetskim pićem.” Hazreti Ali, mir neka je s njim, je pitao: “Zbog nečeg osim Boga?” Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Da, tako mi Boga! Ko god ga ostavi zbog očuvanja svoga života, Bog će ga zbog toga nagraditi.”[7]

U drugoj predaji je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zabranio spavanje na krovu koji nema ograde (zbog opasnosti po život).[8] Također, Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ebu Zerru, r.a.: “O Ebu Zerre, koristi zdravlje prije bolesti, kako bi imao od njega koristi u vrijeme bolesti.”[9] Još je rekao: “Onome ko osvane i omrkne, a ima tri blagodati, upotpunjene su blagodati Ovog svijeta: zdravlje tijela, sigurnost i dnevnu opskrbu, a ako bude imao i četvrtu blagodat, upotpunjene su mu blagodati i Ovog i Onog svijeta – a ta blagodat je islam.”[10] I također je rekao: “Sigurnost i zdravlje su dvije blagodati kojima su mnogi ljudi zavarani.”[11] Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, također, kaže: “Vrijednost dvije stvari ne poznaje niko osim onog ko ih je izgubio, a to su mladost i zdravlje.”[12] Imam, mir neka je s njim, u objašnjenju sljedećeg ajeta kaže: … a ne zaboravi ni svoj udio na Ovom svijetu[13]…“Ne zaboravi svoje zdravlje.”[14]

I u objašnjenju ajeta: Zatim ćete toga dana za blagodati biti pitani sigurno![15] rekao je: “Zdravlje…”[16] Naravno, starateljstvo Božijih odabranika je najbolja blagodat, kao što je Imam Sadik za ovaj ajet rekao: “Mi smo od blagodati.”[17] Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao: “Zdravlje je skrivena blagodat: kada je ima zaboravlja se, a kada se izgubi, sjeti je se.”[18]

Također je rekao: “Ako neko nema pet stvari, neće uživati u životu: zdravlje…”[19]

Činioci zdravlja

Briga o ishrani i vođenje računa o higijeni

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Ko god bude jeo čistu hranu, bude je dobro žvakao, bude prestajao sa jelom prije nego se zasiti i ne bude trpio veliku nuždu, neće se razboljeti, dok smrt ne okusi.”[20]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je upitao Imama Hasana, mir neka je s njim: “Sine, hoćeš li da te podučim četirima osobinama s kojima nećeš trebati liječenje?” Odgovorio je: “Da.” Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao: “Ne sjedaj za jelo osim onda kada si gladan, ne ustaj od jela osim dok još uvijek imaš apetita, lijepo žvači hranu i prije spavanja obavi nuždu. Dok god se budeš pridržavao ovoga, nećeš trebati liječenje.”[21]

Imam Rida, mir neka je s njim, je rekao: “Ako ljudi budu malo jeli, tijela će im biti u dobrom stanju.”[22] U hadisu se prenosi: “Ko god bude malo jeo, tijelo će mu biti zdravo i srce će mu biti čisto.”[23] Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Želudac je bazen tijela i krvni sudovi su povezani s njim, pa kada je želudac zdrav, sudovi dostavljaju zdravlje, a kada je želudac bolestan, sudovi dostavljaju bolest.”[24]

I još je rekao: “Želudac je kuća svakog bola, i suzdržavanje od jela je stub svakog liječenja, pa jedi ono što ti ne škodi.”[25]

Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže: “Želudac je kuća bolesti.”[26] Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Obrezujte svoju djecu sedmog dana, jer je to uzrok čistoće i brzog razvoja mesa.”[27]

Putovanje

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Putujte da biste bili zdravi.”[28] Imam Sedžad, mir neka je s njim, je rekao: “Idite na hadždž i umru da bi vam tijela bila zdrava.”[29]

Bdijenje noću

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Bdijenje noću je uzrok zdravlja tijela.”[30] 4.2.4.

Šutnja

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Šutnja je zdravlje.”[31]

Šutnja je, u prilikama kada govor nije neophodan, uzrok smiraja duše. Također, suzdržavanje od govora u nekim okolnostima sprječava neprijatne događaje, poput neprijateljstva i izlaganja tjelesnog zdravlja opasnosti.

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2017, prijevod: Mohsen Zarean i Mirsad Hadžajlić

[1] El-Enfāl, 24.

[2] Revdatu-l-vā‘izīn, str. 472.

[3] El-‘Urvetu-l-vuskā, vol. 2, str. 131; El-‘Urvetu-l-vuskā, vol. 4, str. 424.

[4] El-Me’āridž, 32.

[5] Mevsūetu ahādīse Ehlel-bejt, vol. 8, str. 380.

[6] Prilikom vršenja nekih vjerskih obaveza uvjet je namjera približavanja Bogu, kao što je to slučaj s namazom i postom, dok s druge strane postoje i obaveze kod koji ne postoji takav uvjet, kao što su naređivanje dobra i odvraćanje od lošeg. (Kifājetu-l-usūl, vol. 1, str. 72)

[7] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 4, str. 353; Mekārimu-l-ahlāk, str. 433.

[8] El-Kāfī, vol. 3, str. 530.

[9] El-Emālī li-š-šejhi-t-Tūsī, str. 526.

[10] El-Kāfī, vol. 8, str. 148.

[11] Džāmi‘u-s-sagīr, vol. 1, str. 477.

[12] Tasnīfu Gureru-l-hikem, str. 324.

[13] Kasas, 77.

[14] El-Emālī li-š-šejhi-s-Sadūk, str. 228.

[15] Et-Tekāsur, 8.

[16] Iršādu-l-kulūb, str. 38.

[17] El-Emālī li-š-šejhi-t-Tūsī, str. 272.

[18] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 4, str. 406.

[19] El-Mehāsin, vol. 1, str. 9.

[20] Mekārimu-l-ahlāk, str. 146.

[21] El-Hisāl, str. 229; Vesāilu-š-šī‘a, vol. 24, str. 254.

[22] Mekārimu-l-ahlāk, str. 362.

[23] Ed-Da‘vāt, str. 77.

[24] Kenzu-l-’ummāl, vol. 10, str. 38.

[25] Tibbu-n-nebijj, str. 19.

[26] Mekārimu-l-ahlāk, str. 362.

[27] Isto, str. 23.

[28] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 2, str. 265.

[29] Ed-Da‘vāt, str. 76.

[30] Tehzību-l-ahkām, vol. 2, str. 121.

[31] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 223.