Božije blagodati

Muslimani imaju obavezu da uvijek cijene blagodati Božije, jer cijenjenje blagodati biva povodom njihovog opstanka, a to spada i u dužnosti robovanja, na čemu Bog u Kur’anu insistira.

لِكَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ ‎

..da biste bili zahvalni.[1]

لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ

 Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.[2]

Obzirnost u pogledu različitih vrsta od Boga datih blagodati ističe se i u predajama Čistih prvaka, mir neka je s njima, Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Ako neko misli da su blagodati Božije samo hrana i odjeća, on je u svome neznanju nezahvalan za blagodati.”[3]

Jedna od Božijih blagodati jesu energija i sredstva za ogrjev: struja, plin, nafta, benzin… Vjerska obaveza traži od čovjeka da u njihovoj potrošnji bude umjeren i da se strogo i ozbiljno kloni svakog rasipništva, jer rasipništvo se u svemu, osobito u finansijskim pitanjima, smatra velikim grijehom, prepreka je uslišavanju dove i uzrokuje gubitak blagodati.

“Četverici dova neće biti uslišana: …čovjeku koji ima imetak, pa ga upropasti, a potom kaže: ‘Bože, opskrbi me!’”[4]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ko je rasipan i rastrošan, Bog mu uskrati (opskrbu).”[5]

Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim, kaže: “Uzrok siromaštva jeste rasipnost.”[6]

A Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže: “Ko pretjeruje i rasipa se, izgubi blagodat.”[7]

ISHODIŠTE OPSTOJNOSTI ŽIVOTA

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Opstojnost i postojanost života na Ovom svijetu ovisi o tri stvari, a jedna od njih jeste vatra (energenti)…”[8]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ljudima se ne smije uskratiti troje: …a jedno od toga jeste vatra (energent).”[9]

ŠTEDNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Pri potrošnji električne energije, koja predstavlja veliku materijalnu blagodat, treba se ponašati štedljivo i trošiti je samo onoliko koliko je potrebno. Tako, ne treba je koristiti onda kada nema potrebe za električnom rasvjetom, za vedroga dana, dok se spava i slično. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., uspostavio je kriterij koji se tiče svih navedenih pitanja. U svojoj oporuci Zapovjedniku vjernika, mir neka je s njim, Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “O Ali, propast je u četvero: jedenju nakon sitosti, paljenju svjetiljke u noći kad ima mjesečine, sadnji na slanom zemljištu i dobročinstvu prema onome ko ga nije dostojan.”[10]

Suvišno paljenje rasvjete nanosi finansijske gubitke, a Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Četverici dova neće biti uslišana: …čovjeku koji ima imetak, pa ga upropasti, a potom kaže: ‘Bože, opskrbi me!’”[11]

Napomena: Nepotrebno korištenje rasvjete ponekad izaziva opasnosti i štete poput požara. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., ukazujući na jedan od primjera navedenog rekao je: “Ugasite svjetiljke (onda kad nema potrebe za njima)… jer moguće je da neka iskra zapali kuću).”[12]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] El-Bekara, 52.

[2] Ibrāhīm, 7.

[3] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 52.

[4] El-Kāfi, vol. 2, str. 511.

[5] El-Kāfi, vol. 2, str. 122; Tuhafu-l-‘ukūl, str. 46.

[6] Gureru-l-hikem, str. 359.

[7] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 403.

[8] Isto., str. 321.

[9] Džāmi‘u-s-sagīr, vol. 1, str. 537.

[10] El-Fekīh, vol. 4, str. 373.

[11] El-Kāfi, vol. 2, str. 511.

[12] ‘Ilelu-š-šerā’i’, str. 582.