Prava
Prava Boga Svevišnjeg
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Uistinu, prava Boga Svevišnjega su veća od mogućnosti ljudi da ih sve izvrše; zaista, Božije blagodati su brojnije od mogućnosti ljudi da ih sve izbroje. Zato, vi i večeri i jutrom iskazujte pokajanje Bogu!”[1]
Čovjekova prava
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ljudi su jednaki poput zubaca češlja.”[2]
Prava muslimana
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Znajte, o ljudi! Zaista, musliman je brat muslimanu; čovjeku muslimanu nisu dopušteni krv čovjeka muslimana niti njegova imovina, osim onoga što mu on dragom voljom da od sebe.”[3]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, musliman je brat muslimanu; kada ga susretne odvrati mu pozdravom mira kao što je on njega pozdravio ili ljepšim od toga.”[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernik je vjerniku brat, on ga ne prestaje savjetovati ni u kojem stanju.”[5]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko pomogne svome bratu muslimanu, a bude to u mogućnosti, Bog će ga pomoći na Ovome i na Onome svijetu.”[6]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog pomaže čovjeku sve dok ovaj pomaže svome bratu.”[7]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernici su braća: ispunjavaju potrebe jedni drugima; za ispunjavanje potreba jednih drugima Bog će ispuniti njihove potrebe u Danu stajanja.”[8]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko počasti svoga brata muslimana riječju kojom pokaže ljubaznost prema njemu i otkloni od njega tegobu biće u zaštiti Božijoj i na njega će se izlijevati milost sve dok je u tome.”[9]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernik je ogledalo svome bratu; on otklanja od njega sve što ga uznemirava.”[10]
U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Enesa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., kad ne bi vidio nekog od svojih drugova tri dana, raspiti vao se o njemu, pa ako bi bio odsutan, molio je za njega, ako bi bio kod kuće, posjetio bi ga, a ako bi bio bolestan, obišao bi ga.”[11]
Prava životinja
Allahov Poslanik, s.a.v.a., ugledavši svezanu devu s tovarom na njoj, rekao je: “Gdje je njezin vlasnik? Naredite mu neka se sutra (na Dan stajanja) pripremi za parnicu!”[12]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Jašite ove životinje zdrave i ostavljajte ih zdrave; ne koristite ih kao sjedala za vaše razgovore na putu i u trgovištima; mnogo je jahaćih životinja koje su bolje od njihovih jahača i koje se sjećaju na Boga Svevišnjeg više od njih!”[13]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Životinja ima u svoga vlasnika šest prava: da je nahrani kada s nje sjaše, da je napoji kada prođe pokraj vode, da je ne udara, osim kada je u pravu, da na nju ne tovari što nije u stanju nositi, da je ne opterećuje hodom iznad njezine sposobnosti i da ne sjedi na njoj dugo.”[14]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ne udarajte životinje po licu, jer one zaista hvalom slave Boga!”[15]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko ubije vrapca iz obijesti, on će se obratiti Bogu u Danu stajanja povikom: ‘O Gospodaru moj, taj i taj me zaista ubio iz obijesti, a ne zarad koristi!’”[16]
U Sunenu Ebu Davuda se prenosi od Ibn Abbasa: “Allahov poslanik, s.a.v.a., je zabranio huškanje životinja jednih na druge.”[17]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković
[1] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 365, predaja 2661.
[2] Kenzu-l-‘ummal, sv. 9, str. 38, predaja 24822.
[3] Tefsiru-l-Kummi, sv. 1, str. 172.
[4] Šu‘abu-l-iman, sv. 6, str. 116, predaja 7654.
[5] El-Džami‘u-s-sagir, sv. 2, str. 662, predaja 9156.
[6] Hil’jetu-l-evlija, sv. 3, str. 25.
[7] Sahihu Muslim, sv. 4, str. 2074, predaja 38.
[8] El-Emali li-l-Mufid, str. 150, predaja 8.
[9] El-Kafi, sv. 2, str. 206, predaja 5.
[10] Musadekatu-l-ihvan, str. 144, predaja 1.
[11] Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 55, predaja 34.
[12] El-Fakih, sv. 2, str. 292, predaja 2490.
[13] Kenzu-l-‘ummal, sv. 9, str. 63, predaja 24957.
[14] El-Dža‘ferijjat, str. 85.
[15] El-Kafi, sv. 6, str. 538, predaja 4.
[16] Kenzu-l-‘ummal, sv. 15, str. 37, predaja 39971.
[17] Sunenu Ebi Davud, sv. 3, str. 26, predaja 2562.