Vrijednost spoznaje Boga Višnjeg
A – Potporanj vjeri
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Potporanj vjeri i njezina osnova je spoznaja Boga Višnjeg, čvrsto vjerovanje i koristan razum, a to je uzdržavanje od griješenja Bogu Višnjem.“[1]
B- Najvrjednije dužnosti
U djelu Tenbihu-l-havatir stoji: „Neki čovjek je pitao Allahova Poslanika, s.a.v.a., o najvrjednijim djelima, pa je on, s.a.v.a., odgovorio: ‘Znanje o Bogu i ispravno razumijevanje vjere’, ponovivši to dva puta.
Čovjek je upitao: ‘O Allahov Poslaniče, pitao sam o djelu, a ti govoriš o znanju!’ On, s.a.v.a., je odgovorio: ‘Zaista, uz znanje koristi i neznatno djelo, a uz neznanje ne koristi ni obimno djelo!'“[2]
Vodiči spoznaji Boga Višnjeg
A – Bog
إِنَّ عَلَيْنَا لَلْـهُدَى
Mi smo dužni ukazati na Pravi put.[3]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog, visost Njegova je visoko, kaže: ‘Robovi Moji, svi vi lutate, osim onog koga Ja uputim; svi ste vi siromašni, osim onoga koga Ja učinim imućnim, i svi ste vi grješnici, osim onoga koga Ja sačuvam!'“[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji osvane, a ne spominje četvero bojim se da će blagodati nestati od njega. Prvo od toga je da govori: ‘Hvala Bogu, Koji mi je dao spoznaju Njega i nije me ostavio slijepoga srca…“[5]
Analiza hadisa o spoznaji Boga Bogom Višnjim
Ranije smo spomenuli da je Bog Višnji ljude upoznao o Sebi i stavio im je u dužnost da Ga spoznaju Njime. Razmatranjem ovog govora nameće se pitanje:
Šta se podrazumijeva pod spoznajom Boga Bogom?
U odgovaranju tog pitanja nudimo tri jasna tumačenja o spoznaji Boga Bogom, u skladu sa stepenima spoznaje Boga:
1. Spoznaja Boga Višnjeg putem znakova
Bog, Moćni Mudri Stvoritelj, čovjeka je upoznao o Sebi pokazujući mu tragove Svojih znanja, moći i mudrosti u poretku Postojanja. I nekoliko predaja ukazuju na to tumačenje:
„Zaista je Bog – visoko je Njegova visost i moćna je Njegova moć! – upoznao Svoja stvorenja o Sebi govorom, dokazima Njega i znakovima.
2. Spoznaja Boga putem tenziha (oslobađanje Boga od svake nesavršenosti) i takdisa (slavljenje Božije svetosti)
Drugo tumačenje spoznaje Boga Bogom je smatranje da je On slobodan od svake nesavršenosti stvorenja i slavljenje Njegove svetosti. Sadruddin Širazi – neka je posvećena duša njegova! – o tome kaže: „Prvo je da zaključuje postojanjem svega o jestosti Njegova Bića. Zatim da Biće Njegovo spozna poricanjem istosti i sličnosti Njemu… Poricanjem o Njemu svega, osim Njega, i odbijanjem od Njega svega, osim Njega, bilo materijalnog, bilo duhovnog, i spoznajom da je On slobodan od svakog opisivanja, osim Njime… Onaj koji spozna Boga tako da Mu ne smatra išta sličnim i da išta sliči Njemu, taj je spoznao Boga Bogom, ne bilo čime drugim.“
To tumačenje se vidi i u jednom broju predanja, kao što su riječi Zapovjednika vjernika, mir s njim, koje su odgovor na pitanje pitaoca: „Kako je On tebe o Sebi upoznao?“: „Njemu nije slična nijedna slika; On ne osjeća osjetilima i On se ne uspoređuje s ljudima.'“
3. Spoznaja Boga putem osvjedočenja srca
Najpotpunije tumačenje spoznaje Boga Bogom je spoznaja Njega osvjedočenjem srca, jer „izduživanje nečeg samim sobom oslobađa od njegova opisivanja“. Ili, kao što je rečeno u perzijskoj književnosti: „Pojavljivanje sunaca je dokaz Sunca.“
I nekoliko predaja ukazuje na to tumačenje, kao ona iz Poslanice Idrisa, mir s njim: „Istinom se spoznaje Istina. Svjetlošću se upućuje ka Svjetlosti. Sucem se vidi Sunce.
B – Vjerovjesnici, mir s njima
قُلْ هَـذِهِ سَبِيلِى أَدْعُو إِلَى اللَّـهِ عَلَى بَصِيرَةٍ أَنَا وَمَنِ اتَّبَعَنِى وَسُبْحَانَ اللَّـهِ وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ
Kazuj: Ovo je put Moj, ja pozivam Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim![6]
C – Poslanikova porodica, mir s njima
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja i Ali smo očevi ove zajednice. Onaj koji upozna nas, upoznao je Boga Višnjeg, a onaj koji niječe nas, niječe Boga Višnjeg!“[7]
Narav vjerovanja u Jednog Jedinog Boga (tevhid)
Kur'an:
فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَتَ اللَّـهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّـهِ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَـكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi to ne zna![8]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao::„Svako dijete se rodi u prvotnoj naravi sve dok se ne počne razumno izražavati. Pa kada se počne razumno izražavati, on je ili zahvalan, ili nezahvalan!“[9]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svaka osoba se rađa u prvotnoj naravi sve dok se o njoj ne izrazi jezik njezin. Potom je njezini roditelji učine jevrejem ili kršćaninom.“[10]
Objašnjenje prvotne naravi spoznaje Boga Višnjeg
Prvo počelo spoznaje Boga su prvotna narav i prirođena sklonost čovjeka. Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju na to razumijevanje se dijele na tri skupine, i to:
Prva skupina: Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju da je spoznaja Boga pohranjena u unutrašnjostima svih ljudi kao naravno osjećanje. Bit tih ajeta i hadisa sadržana je u časnom Vjerovjesnikovom hadisu: „Svako dijete rađa se u prvotnoj naravi…“
Druga skupina: Tekstovi koji upućuju da je Bog Višnji uzeo obećanje od svih ljudi da će Ga priznavati Gospodarem prije njihova rođenja, kao: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: „Zar Ja nisam Gospodar vaš?“ – oni su odgovorili: „Jesi, mi svjedočimo…“
Treća skupina: Tekstovi koji upućuju da je čovjekova priroda takva da kada bude iskušavan nevoljama i tegobama, nestanu zapreke spoznaje iz njegove razboritosti. U tom stanju on ukupnošću svoga bića osjeća Bit Božiju i pruža ruku siromaštva Imućnome. Sadržaj tih kur'anskih ajeta obuhvaćen je u prosvijetljenom govoru Imama Askerija, mir s njim. On kaže:
„Bog: To je Onaj Kojem se u potrebama i tegobama moli svaki stvor kada se izgubi nada u sve što je ispod Njega i kada nestanu sva sredstva, osim Njega.“
Najjasniji dokazi prvotnog tevhida (vjerovanja u Jednog Jedinog Boga)
Treći dio tekstova na koje je ukazano jasno objašnjavaju opće dokaze prvotnog tevhida. Kur'an Časni ih često koristi u ukazivanju na Boga kao Istinu koju čovjek zna pojedinačno i svojim bićem osjeća potrebu za Njom.
Viđenje Boga Višnjeg srcem
Kur'an:
مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى
Srce nije poreklo ono šta je vidio.[11]
Hadis:
U djelu Et-Tevhid prenosi se od Muhammeda ibn el-Fudajla da je rekao: „Pitao sam Ebu Hasana, mir s njime: ‘Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.a., vidio Gospodara svoga Višnjeg?’ On je odgovorio: ‘Da, srcem Ga je vidio. Zar nisi čuo da Bog, Višnji kaže: ‘Srce nije poreklo ono šta je vidio.’ Nije Ga vidio očima, nego Ga je vidio srcem.'“[12]
U djelu Et-Tevhid Murazim prenosi od Imama Sadika, mir s njim: „Čuo sam ga kako govori: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.a., je vidio Gospodara svoga Višnjeg’, a to znači: svojim srcem.'“[13]
Rasprava o neosnovanosti tvrdnje o dopuštenosti viđenja Boga Višnjeg čulnim viđenjem
Sljedbenici škole Poslanikove porodice (Ehli-bejta) smatraju da nije moguće čulno viđenje Boga Višnjeg na temelju učenja Kur'ana, Suneta i izričitog suda razuma i logičkog dokaza. Njima u tome nalikuju pristalice mutezilijske škole među sljedbenicima ehli-suneta. Na drugoj strani, eš'arije i jedna skupina među sljedbenicima Hadisa (ehli-hadis) koji se nazivaju mušebbihe (antropomorfisti) i hašvije (pristalice doslovnog tumačenja hadisa) zagovaraju mogućnost čulnog viđenja.
Iako zagovarači viđenja Boga golim okom tvrde da imaju oba dokaza – dokaz razuma (racionalni) i dokaz tradicije (tradicionalni) – neosnovanost njihovog racionalnog dokaza je tako očita da o tome uopće ne treba raspravljati. (Naprimjer iskaz: „Samo postojanje stvari nužno nalaže mogućnost njihovog viđenja!“) Jer, kao što se može uočiti u predajama Ehli-bejta, oko može vidjeti samo ono što ima boju i kakvoću, a takav nije Stvoritelj Neograničeni.
Također, nije valjano ni zaključivanje na temelju tradicionalnih dokaza o mogućnosti čulnog viđenja, kao što su riječi Višnjega: Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svega će gledati. Jer, ako ovaj ajet sastavimo s drugim ajetima koji kazuju o nemogućnosti čulnog viđenja – naprimjer, riječi Višnjeg: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire… – nameće se neizbježan zaključak da čulno viđenje nije cilj njihove poruke. Štaviše, upravo se ti ajeti i hadisi odnose na viđenje Boga srcem.
Spoznaja jastva i spoznaja Boga Višnjeg
Kur'an:
وَفِى الْأَرْضِ آيَاتٌ لِّلْمُوقِنِينَ وَفِى أَنفُسِكُمْ أَفَلَا تُبْصِرُونَ
Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?[14]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko je spoznao sebe, spoznao je Gospodara svoga.“[15]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj među vama koji najbolje poznaje sebe, on među vama najbolje poznaje Gospodara svoga.“[16]
Rasprava o ulozi spoznaje jastva u spoznaji Boga Višnjeg
U stvaranju čovjeka su jasni znakovi i dokazi spoznaje Boga u vidokrugu Kur'ana Časnog. Svako ko nije svadljiv i želi utvrditi istine postojanja, oslanjajući se na dokaze i argumente, uistinu može upoznati Stvoritelja svijeta i Istinu istina kada pažljivo posmatra mudrosti Njegova Bitka.
Podjele hadisa koji pozivaju spoznaji jastva
Islamske predaje nadahnute Kur'anom Časnim potvrđuju u velikom broju spoznaju jastva. Te predaje moguće je podijeliti u pet skupina:
Prva skupina: To su hadisi koji smatraju spoznaju jastva najvrjednijom spoznajom, npr. predanje od Zapovjednika vjernika Alija, mir s njim, kada je rekao: „Najbolja je spoznaja čovjekova spoznaja samoga sebe!“
Druga skupina: To su hadisi koji kazuju o štetama čovjekovog neznanja samoga sebe. Od imama Alija, mir s njim, se prenosi: „Nemoj ne poznavati samog sebe, jer neznalica samoga sebe je neznalica svega!“
Treća skupina: To su hadisi koji utvrđuju da je spoznaja jastva uvod u spoznaju postojanja i njegov ključ, kao što govore riječi prenesene od Imama Alija, mir s njim: „Onaj koji je spoznao samoga sebe još je bolje spoznao drugoga.“
Četvrta skupina: To su hadisi koji spoznaju jastva smatraju ključem spoznaje Boga Višnjeg, tačnije, njoj ravnoj. Najpoznatiji je časni hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.a., i Imama Alija, mir s njim, koji su rekli: „Onaj ko je spoznao samoga sebe, spoznao je Gospodara svoga!“
Peta skupina: To su hadisi koji jasno pokazuju svrhu spoznaje jastva i objašnjavaju je.
Znakovi spoznaje Boga Višnjeg
Kur'an:
إِنَّ فِى خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِّأُولِى الْأَلْبَابِ الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّـهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِى خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَـذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
Zaista, u stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su znakovi za razumom obdarene, za one koji stojeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju: „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri!“[17]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u moljenju Dževšen kebir (Veliki štit) rekao: „O Ti Čija je veličina u Nebu, o Ti Čiji su znakovi na Zemlji, o Ti Čiji su dokazi u svemu, o Ti Čije su začudnosti u morima, o Ti Čije su riznice u planinama, o Ti Koji si otpočeo stvaranje, a potom ćeš ga ponoviti, o Ti Kome se vraća sve, o Ti Koji si milost Svoju pokazao u svemu, o Ti Koji si uljepšao sve što si stvorio, o Ti Čija moć raspolaže slobodno stvorenjima!“[18]
Razmišljanja o znakovima spoznaje Boga Višnjeg u stvaranju čovjeka
U stvaranju čovjeka, sa kur'anskog stanovišta, očiti su znakovi i jasni dokazi koji ga vode spoznaji Boga Višnjeg. To znači da čovjek ne može vidjeti sebe, a da ne vidi Gospodara svoga, ili poznavati sebe, a ne poznavati Gospodara svoga. U Kur'anu Časnom su brojni ajeti koji govore o toj temi, i moguće ih je podijeliti u devet tematskih skupina. Sažeto objašnjenje tih ajeta je sadržano u sljedećem:
Stvaranje čovjeka od zemlje
U kur'anskom vidiku zemlja je izraz za ekstrakt ilovače, vode, onog što se zakači i kapljice sjemene tekućine. To su osnove stvaranja čovjeka koje čine da razum, kada ih duboko osmotri i razmotri cjelovito kretanje zemlje, sve dok ne postane potpun čovjek, nužno prizna Stvoritelja, Moćnoga, Mudroga.
Oblikovanje zametka
Taj čin započinje nakon upotpunjavanja svih potrebnih sastojaka nastanka tijela i njihove pripremljenosti za oblikovanje zametka: „On vas oblikuje u maternicama kako On hoće; nema boga, osim Njega, Silnoga, Mudroga!“
Stvaranje života
Kur'an Časni na brojnim mjestima začudnu pojavu života upravlja Stvoritelju Svemira, Svemogućem i to smatra jednim od Božijih znakova i dokaza koji ne mogu prihvatiti poricanje jestosti Boga Višnjeg. Na osnovu te istine on kori poricatelje. Bog Višnji kaže: „Kako možete poricati Boga, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao?…“
Spavanje (počinak)
Spavanje je osnova obnavljanja iscrpljenih snaga i simbol djelovanja i životnosti. Spavanje potroši oko trećinu čovjekovog životnog vijeka. U Kur'anu stoji: I među znakovima Njegovim je i vaš san noću ili danju, kao i vaša nastojanja da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, znakovi za ljude koji čuju.
Opskrba
Priskrbljivanje izvora hrane potrebne čovjeku i svim živim bićima te usklađivanje tih čovjekovih potreba s njegovim nastojanjem i trudom, još su jedan dokaz Božije Jednoće i Jedinosti i Njegove spoznaje, kao što On kaže: …Ima li, osim Boga, ikakav drugi stvoritelj koji vas iz neba i zemlje opskrbljuje? Osim Njega, nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?
Bračni par
Ako bismo pretpostavili da je muškarac stvoren nizom uzastopnih slučajnosti, može li se prihvatiti kao istina da je drugo stvorenje iste vrste po imenu žena stvoreno također putem slučajnosti, i da je isti slučaj i sa smirajem jednog uz drugo u njihovom zajedničkom životu na osnovu zaljubljenosti i ljubavi, a u svrhu očuvanja vrste? Nije li taj dokaz dovoljan za potvrdu da svijet postojanja ima Stvoritelja, Mudroga, Moćnoga? Svakako, kako Svevišnji govori: I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; u tome su, zaista, znakovi za ljude koji razmišljaju.
Odjeća
Postojanje izvora odjeće na Zemlji kao i zaliha hrane i vode potvrđuje da je ovaj svijet stvoren u skladu s mudrim planom i izričitim računanjima njegova Stvoritelja, Kojem nisu promakle ni najjednostavnije pojedinosti nužne za trajanje života: …Daje vam odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite…
Pomagala sticanju znanja
Pribavljanje unutrašnjih i vanjskih pomagala sticanju znanja su još jedan znak među znakovima stvaranja čovjeka i dokaz jednoće i jedinosti Boga i spoznaje Stvoritelja.
Različitost jezika i likova
Različitost ljudskih jezika, likova i boja je jedan od dokaza spoznaje Stvoritelja Višnjeg. Ako je majstor bez osjećanja, poput proizvodnih tvornica, tada je i njegov proizvod jednoličan i istovjetan: I jedan od znakova Njegovih je stvaranje Nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših; u tome su, zaista, znakovi za one koji znaju.
Putevi dosezanja najvišeg stepena spoznaje Boga Višnjeg
A – Prisjećanje Boga Višnjeg
Kur'an:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّـهَ ذِكْرًا كَثِيرًا وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا هُوَ الَّذِي يُصَلِّى عَلَيْكُمْ وَمَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا
O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan.[19]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Allah Višnji kaže: ‘Ako Moj rob bude zaokupljen razmišljanjem o Meni, učinit ću mu slast i užitak u prisjećanju Mene; pa kada mu darujem slast i užitak u prisjećanju Mene, on će Me zavoljeti i Ja ću njega zavoljeti; pa kada on Mene zavoli i Ja njega zavolim, dignuću zastor između Mene i njega i postaviću znakove pred njegovim očima, i on neće biti nemaran kada drugi budu nemarni. Govor takvih ljudi je govor vjerovjesnika.'”[20]
B – Ljubav prema Bogu Višnjem
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ljubav je temelj spoznaje.“[21]
C – Posvećivanje Bogu Višnjem
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u moljenju učio: „Bože moj, ko je taj koji se Tebi posvetio pa Ti nisi njemu došao?!“[22]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mi smo put približavanja Bogu i veza sa zadovoljstvom Božijim.“[23]
Rasprava o putevima dostizanja najviše razine spoznaje Boga Višnjeg
Tekstovi doneseni pod naslovom Putevi dostizanja najviše razine spoznaje Boga ubrajaju se u najvažnije, najispravnije i najsigurnije poduke učenja o putovanju ka Bogu. Na to je ukazano u islamskim tekstovima. Prelaženje dionica tog putovanja i dostignuće vrha čvrstog vjerovanja i Osvjedočene Spoznaje se može postići isključivo primjenom tih učenja. Tako otpočinje istinsko čovjekovo kretanje prema Potpunoj Savršenosti. Ti putevi se mogu sažeto objasniti sljedećim riječima:
Prisjećanje Boga Višnjeg
Potrebno je znati da se prisjećanjem Boga Višnjeg čini prvi korak u putovanju ka Bogu. O uticaju sjećanja Boga u izgradnji čovjeka vladar vjernika Imam Ali ibn Ebi Talib, mir s njim, je rekao:
„Osnova ispravnosti srca je njegova zaokupljenost sjećanjem Boga Višnjeg.“
Prisjećanje Boga Višnjeg je, uistinu, ključ čišćenja jastva, jer ono oslobađa čovjeka njegove životinjske ćudi, čisti srce njegovo od pokvarenih svojstava i priprema ga da postupno prima svjetlo čvrstog vjerovanja. Islamski tekstovi opširno kazuju o odlučnom sudbinskom uticaju sjećanja Boga u izgradnji čovjeka.
Suština prisjećanja Boga Višnjeg
Ključna tačka jeste da je suština tog sjećanja osjećanje prisutnosti u okrilju Boga Višnjeg. To znači da verbalno sjećanje, bez usmjerenja srca, ne ostavlja vidljiv trag u njegovom osvjetljenju. Znak usmjerenja srca ka Stvoritelju Svemira jeste osjećanje odgovornosti na svim područjima. Sjećanje u tom značenju, a naročito njegovo neprekinuto trajanje, izuzetno je težak zahtjev, što se vidi i iz riječi Imama Sadika, mir s njim, jednom od njegovih prijatelja:
„Želiš li da te obavijestim o najvažnijem što je Bog Višnji stavio u dužnost stvorenjima Svojim?“ (Ponovio je to tri puta.) „Svakako!“ – rekao sam, pa je on nastavio: „Tvoje pravedno postupanje prema ljudima, tvoje pomaganje bratu i sjećanje Boga na svakom mjestu. Zaista, ja ne govorim o riječima: Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekberu! (Slava Bogu, i hvala Bogu, nema boga, osim Boga, Bog je najveći!), iako je i to od toga, nego o sjećanju Boga Višnjeg na svakom mjestu kada se odlučiš na pokornost ili neposlušnost Njemu.“
Njegovanje pravila lijepog ponašanja pri jelu
Sjećanje Boga Višnjeg je hrana duha. Njezinim povećanjem se povećava i njegova snaga i također uvećavaju se čistota i blistavost srca. Nasuprot tome, sve što čovjek više uzima materijalnu hranu, sve je veća njezina šteta po njegovo tijelo i po njegov duh. Zadovoljenje nužnom količinom opskrbe osigurava i tjelesno i duhovno zdravlje čovjeka. O tome govori predaja koja se prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.:
„Ko se hrani dopuštenim, njegovo srce je čisto i nježno; ko se hrani dopuštenim četrdeset dana, Bog će mu prosvijetliti srce i učiniti da jezikom njegovim poteku vrela mudrosti iz srca njegova.“
Prijateljstvo sa Poslanikovom porodicom (Ehli-bejtom), mir s njom
Put vjerovanja u jednoću i jedinost Boga i zapućivanje ka Očitovanoj Spoznaji i Potpunoj Savršenosti je izuzetno težak put, na kojem su brojni drumski razbojnici. Njegovo prevaljivanje bez usmjeravanja, upućivanja na pravi put i stalne pomoći duhovnih vođa koji su dostigli željeni cilj i bili sačuvani od poskliznuća – a to su Allahov Poslanik, s.a.v.a., i Porodica njegova, mir s njima –opasan je i pogibeljan čin. I nemoguć. Poslanikova porodica predstavlja vrata spoznaje Boga i puteve dostizanja zadovoljstva Njegova; oni sami obuhvataju izvorne islamske spoznaje, u stanju su učiniti da ljudi spoznaju svoga Istinitog Stvoritelja i uputiti ih kako da postignu najviše stepene vjerovanja u jednoću i jedinost Boga na osnovu učenja Objave, kao što im se obraćamo prigodom Velike sveobuhvatne posjete (Zijareta), koji se prenosi od Imama Hadija, mir s njim: „Prijateljstvom s vama Bog nas je poučio biljezima naše vjere.“
Obraćanje Bogu Višnjem za pomoć
Četvrta poduka u provođenju putovanja Bogu je skrušeno moljenje Boga Višnjeg i traženje Njegove pomoći. Moljenje za putnikovo postizanje cilja je praktično (tarikatsko) i metodsko. Njegova praktičnost proističe iz činjenice da je moljenje izvor čovjekova uspjeha da izvrši ostale sadržaje slijeđenja putovanja Bogu, dok njegova objektivnost proističe iz činjenice da je moljenje srčika robovanja.
Štaviše, možemo reći: ako se ozbilje uvjeti moljenja to je najkraći put dostizanja željenog cilja; i to samo je najkraći put do toga, kao što Višnji kaže:
A kada te robovi Moji upitaju za Mene, Ja sam, zaista, blizu: odazivam se moljenju molitelja kad Me moli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu!
Oživljavanje uma i umrtvljivanje strasti
Umne moći putnika ka Bogu se postepeno povećavaju njegovom primjenom sve četiri poduke, čije je objašnjenje prethodno dato. Njihovom primjenom se umrtvljuju životinjske sklonosti, sve dok putnik ne dosegne tačku na kojoj je, onako kako je, opisujući ga, rekao prvak spoznavatelja i zapovjednik vjernika Ali, mir s njim:
„On je oživio svoj um i umrtvio svoje strasti tako da je stučena njegova velikost, a postala nježna njegova grubost; zablistalo mu je svjetlo obilna svijetljenja, pa mu jasnim put pokazalo i putem ga vodilo; kapije su ga potisnule na kapiju spasa i kući boravka; njegove noge su se učvrstile smirajem njegova tijela u boravištu sigurnosti i odmora pomoću onoga u šta je svoje srce upotrijebio i Gospodara svoga zadovoljio.“
Tragovi spoznaje Boga Višnjeg
A – Strahopoštovanje prema Bogu Višnjem
إِنَّمَا يَخْشَى اللَّـهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ إِنَّ اللَّـهَ عَزِيزٌ غَفُورٌ
A Boga se od robova Njegovih boje samo učeni. Bog je, zaista, silan i On prašta.[24]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji je Boga najviše spoznao, najviše Ga se boji.“[25]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji je Boga spoznao i veličao Ga, uskratio je govor svojim ustima i hranu svome stomaku. On je jastvo svoje prečistio postom i klanjanjem.“[26]
B – Zadovoljstvo određenjem Boga Višnjeg
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Višnji je rekao: ‘Znak spoznaje Mene u srcima Mojih robova jeste ispravno mjesto Moga određenja: da se ne žali na Mene, da se ne smatra da usporavam i da se ne smatra da se skrivam.’“[27]
C – Odazivanje moljenju
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Višnji kaže: ‘Ko Mi ponizi prijatelja, napravio je zasjedu za rat protiv Mene. Rob mi se ne može približiti ničim Meni dražim od izvršavanja onoga čime sam ga zadužio. Zaista, on će Mi se približiti vršenjem dobrovoljnog, sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, Ja sam njegovo čulo sluha kojim čuje, čulo vida kojim vidi, jezik kojim govori i ruka kojom uzima. Ako me zove, Ja mu se odazivam, a ako od Mene traži, Ja mu dajem!'“[28]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada biste spoznali Boga Višnjeg Njegovom istinskom spoznajom, vašim moljenjem bi brda nestajala.“[29]
Sažetak rečenog o ulozi spoznaje Boga Višnjeg
Možemo sažeti u dva dijela sve što je rečeno o darovima, blagoslovima i ulozi spoznaje Boga u životu čovjeka:
Uloga spoznaje Boga Višnjeg u životu pojedinca
Najvažnija blagodat spoznaje Boga u individualnom životu je ljubav Boga Višnjeg i bliskost s Njim. Čovjek je naravski zaljubljen u slobodu. Bog Višnji je Sabiratelj svih vidova ljepote. Ljepota lijepih proističe iz Njega. Nije moguće da čovjek zna Boga, a da Ga ne voli. Imam Hasan el-Mudžteba, mir s njim, rekao je: „Ko je spoznao Boga, zavolio Ga je!“
Uloga spoznaje Boga Višnjeg u društvenom životu
Budući da je spoznaja Boga osnova religijskih, etičkih i praktičnih vrijednosti, ona je sama po sebi najpoznatije pravilo uzoritog ljudskog društva. Prema tome, ne možemo očekivati od društva u kojem nema vjere u Boga da njeguje ljudske vrijednosti s društvenom pravdom na prvom mjestu. Imam Rida, mir s njim, je o mudrosti robovanja Bogu rekao:
„Iz mnogih razloga…, a jedan od njih je da onaj koji ne priznaje Boga višnjeg, taj se ne ustručava neposlušnosti Njemu, ne prestaje činiti velike grijehe, ne vodi računa ni o kome u onome što mu strast žudi i naslađuje se u pokvarenosti i nasilju.“
Ako bude suđeno da ljudsko društvo jednoga dana učvrsti svoju vezu sa Stvoriteljem Svemira na valjan način, time će sebi pripremiti najbolji način života. Treba imati nadu da će taj očekivani dan doći, ako Bog da.
Niko ne može dokučiti Bit Njegove spoznaje
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u moljenju rekao: „O Ti za Kojeg niko ne zna ko si, osim Ti Sam!“[30]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u smatranju Boga Višnjeg slobodnim od svake nesavršenosti izrekao: „Slavljen Si Ti, nismo Te spoznali Tvojom istinskom spoznajom!“[31]
Zabrana razmišljanja o Njegovoj Biti
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Razmišljajte o Božijim blagodatima, a ne razmišljajte o Bogu!“[32]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Razmišljajte o Božijem stvaranju, a ne razmišljajte o Bogu, jer vi ne možete ispravno procijeniti Njegovu moć!“[33]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković
[1] El-Firdevs, sv. 2, str. 222, predaja 3077.
[2] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 82.
[3] El-Lejl, 12.
[4] El-Fakih, sv. 4, str. 397, predaja 5848.
[5] Ed-Da‘vat, str. 81, predaja 204.
[6] Jusuf, 108.
[7] Kemalu-d-din, str. 261, predaja 7.
[8] Er-Rum, 30.
[9] Musnedu ibn Hanbel, sv. 5, str. 129, predaja 14811.
[10] Musnedu ibn Hanbel, sv. 5, str. 303, predaja 15589.
[11] En-Nedžm, 11.
[12] Et-Tevhid, str. 116, predaja 17.
[13] Et-Tevhid, str. 116, predaja 16.
[14] Ez-Zarijat, 20-21.
[15] ‘Avali-l-leali, sv. 4, str. 102, predaja 149.
[16] Džami‘u-l-ahbar, str. 35, predaja 12.
[17] Ali ‘Imran, 190-191.
[18] El-Beleldu-l-emin, str. 407.
[19] El-Ahzab, 41-43.
[20] Hil'jetu-l-evlija, sv. 6, str. 165.
[21] El-Meva‘izu-l-‘adedijje, str. 144.
[22] Biharu-l-envar, sv. 90, str. 342, predaja 54.
[23] Biharu-l-envar, sv. 25, str. 23, predaja 38.
[24] Fatir, 28.
[25] Džami‘u-l-ahbar, str. 258, predaja 682.
[26] El-Kafi, sv. 2, str. 237, predaja 25.
[27] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 129, predaja 606.
[28] El-Kafi, sv. 2, str. 352, predaja 7.
[29] Nevadiru-l-usul, sv. 2, str. 132.
[30] ‘Avali-l-leali, sv. 4, str. 132, predaja 226.
[31] ‘Avali-l-leali, sv. 4, str. 132, predaja 227.
[32] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 6, str. 250, predaja 6319.
[33] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 250.