Zakon nasljeđivanja

وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا ﴿٢٦﴾ إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا

A Nuh reče: “Gospodaru moj! Na Zemlji nemoj ostaviti ni jednog nevjernika! Ako ih ostaviš Ti, robove će Tvoje u zabludu zavoditi i neće rađati doli grješnike i nevjernike!”[1]

Prvo načelo, koje u današnjoj raspravi o razumijevanju sreće i nesreće u maternici treba objasniti sa aspekta hadisa i predaja, jeste razumijevanje samih pojmova sreća i nesreća. U perzijskom jeziku za riječ sreća koristi se izraz hošbahti, a za riječ nesreća izraz badbahti. Ti izrazi sami po sebi nose široko značenje koje obuhvata mnoge teme, ali većina ljudi pod pojmom nesreće podrazumijeva nevjerovanje i grijeh – i ništa više. Po njima je nesretan samo onaj čovjek koji je uprljan prekršajima i neposlušnošću Bogu, pa tako ispada da je grješnost jedan od stepena nesreće. Ipak, mnoštvo je stvari koje ne spadaju u griješenje i nepokornost, ali za čovjeka predstavljaju nesreću. Neke od njih izravno su spomenute u predajama, od kojih ćemo dio i navesti:

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Četiri su stvari koje čine čovjeka sretnim i četiri koje ga čine nesretnim. Čovjeka čine sretnim dobra žena, prostrana kuća, dobar komšija i dobra jahalica, a nesretnim ga čine loša žena, tijesna kuća, zao komšija i slaba jahalica.”

Tijesna kuća i loša jahalica nisu grijeh. Ipak ih Božiji poslanik ubraja u činioce čovjekove nesreće. Ako su tijesna kuća i loša jahalica nesreća, onda sljepilo i maloumnost predstavljaju veću nesreću. Pa ukoliko dijete već po začeću bude slijepo ili zbog maloumnosti oca ili majke bude maloumno i ograničeno – može se reći da je ono već u majčinoj utrobi nesretno.

Ljudi su veoma davno shvatili da svako živo biće prenosi svojim nasljednicima velik broj osobina i odlika. Zapravo, naredna generacija nasljeđuje osobine prethodne generacije. Jedna sjemenka cvijeta u sebi čuva sve odlike stabljike, lista, cvijeta i boju mladice iz koje proizlazi, tako da se nakon zrenja svaka od ovih odlika pojavljuje jedna za drugom. Košpica kajsije sadrži sva posebna svojstva stabla od kojeg je nastala. Kada je posiju i nakon što se razvije, postepeno će pokazati sva ta svojstva. Mače prema građi svojih organa, obliku, izgledu, dlaci, šapi i drugim odlikama svoje vrste, poput roditelja nasljeđuje osobine svojih predaka. Afričko ili evropsko dijete naslijedit će boju kože, oblik kose, građu nosa, boju očiju i ostalo od svojih roditelja prema pripadnosti odgovarajućoj rasi. Jednom riječju, u živom svijetu djeluje zakon koji se zove zakon nasljeđivanja. Ovaj zakon čuva oblik specifičnih vrsta biljki, životinja i čovjeka. Zahvaljujući ovom zakonu, bez imalo prava na vlastiti izbor potomci od svojih roditelja nasljeđuju mnoštvo osobina i odlika i sa takvim posebnim odlikama dolaze na svijet.

Empirijske (iskustvene) nauke su napredovale na svim poljima prirode te su znanstvenicima objelodanile mnoštvo istina koje su u prošlosti bile nepoznate. Citologija i embriologija, uporedo sa drugim naukama, silno su uznapredovale. Naučnici su, zahvaljujući moćnim tehničkim uređajima i dobrim mikroskopima, ispitivali sitne organizme te su otkrili da je izvor postanka živih organizama izuzetno sitna jedinica – ćelija, koja se u naročitim okolnostima i uvjetima razvija. I, najzad, zavisno od vrsne pripadnosti, ćelija se pretače u insekta, životinju ili čovjeka. Otkriće ove velike tajne učinilo je zakon nasljeđivanja složenijim – jer je istraživače dovelo do pitanja u kakvom obliku i gdje se sve u ovoj sićušnoj jedinki kriju činioci nasljedstva.

Biolozi koji se bave istraživanjem života su, s nadom da će otkriti ovu zagonetku, mnogo vremena posvetili citologiji i veliki dio vremena su provodili nad mikroskopom. Međutim, ova oblast je bila puna poteškoća. S jedne strane, imali su posla sa ćelijom, koja predstavlja fizički organ i posjeduje fizičke i hemijske osobine, a s druge strane, suočili su se sa pitanjem naslijeđa, koje je u skladu sa Mendelovim zakonom matematički potpuno jasno, ali taj njegov zaključak ni na kakav način nije umanjio zagonetnost ove oblasti.

Ostalo je da visi pitanje gdje se nalazi činilac naslijeđa. U kojem dijelu ćelije? Kojem tjelesnom dijelu je prepuštena odgovornost za nasljeđivanje? Koji dio protoplazme i koji dio jezgra ćelije uzrokuje, naprimjer, da dijete naslijedi majčin nos, očeve oči i određene osobine svojih predaka?[2]

Nakon mnoštva naučnih istraživanja došlo se do zaključka da se u ćeliji nalazi jezgro elipsastog oblika sa elastičnom opnom te su u tom jezgru našli sitne čestice koje se javljaju u vrijeme diobe ćelije. One se zovu hromozomi.

Mnogi naučnici istraživači života slažu se da je broj hromozoma u jedru stalan te da svaka ćelija čovjeka sadrži 48 hromozoma. Svaka ćelija miša ima 40, muhe 12, leblebije 14, paradajza 24, dok pčela ima 32 hromozoma.[3]

Učenjaci su u svojim naučnim istraživanjima otišli korak dalje i shvatili da se u hromozomima nalaze izuzetno sitna zrnca nazvana geni, za koje je utvrđeno da su zbiljski činioci nasljeđivanja s pohranjenim nasljednim osobinama. Upravo geni prenose raznolike nasljedne osobine poput izgleda očiju, kose, kože, građe nosa, usana te druge nasljedne osobine koje se prenose s roditelja na potomke.

Savremena genetika potvrđuje da se nasljedne osobine roditelja prenose na potomke dijeljenjem hromozoma koji se nalaze u jezgru ćelije. Stoga ovi hromozomi, prema svojim dimenzijama, posjeduju desetine ili stotine dijelova koji se nazivaju geni ili nasljedne jedinice. Kod muhe je precizno ustanovljeno koji se geni nalaze u hromozomima, u kojem dijelu hromozoma su oni smješteni te na kojem međusobnom rastojanju se nalaze.[4]

Nasljedne osobine su, dakle, vezane za činioce koji se zovu geni. Njihov broj je veoma velik i oni su u jezgru poredani poput zrna tespiha. Osim toga, geni imaju i međusobne uticaje jedni na druge te je moguće da jedna osobina zavisi od nekoliko gena, i to na način da svaki od njih proizvodi jedan zaseban dio određene čovjekove osobine.[5]

Ljudi su u prošlom stoljeću imali koliko-toliko znanja o zakonu nasljeđivanja, ali o detaljima toga zakona nisu imali pojma. Svjetski učenjaci u prošlosti znali su da se u sjemenci cvijeta, u sjemenci drveta, ljudskoj i životinjskoj sjemenoj tekućini nalaze pohranjene osobine koje se sa prethodnih generacija prenose na potonja bića.

Današnji učenjaci proširuju opseg svojih istraživanja ka dubini ćelije. Tako su pronašli sićušne elemente unutar hromozoma, koja su činioci nasljedstva, a nazvani su genima.

Nasljeđivanje u svjetlu predaja

Časni Poslanik i čisti Imami, preko svjetla objave i nadahnuća, bili su potpuno svjesni ove činjenice te su u nekim predajama govorili o ovoj tajni. Čak su i mislili na ono što je u naučnim krugovima poznato kao gen, a što se u predajama naziva ‘irk. Za primjer vam ovom prilikom navodim nekoliko takvih predaja:

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Pogledaj u šta ćeš pohraniti svoje dijete, jer je, zaista, naslijeđena osobina uhoda.”[6]

El-Mundžid o riječi dess veli: “Irk dessas znači da se moral predaka prenosi na djecu.”

Ovaj hadis vrlo jasno ističezakon nasljeđivanja izražen riječju ‘irk. Kao da Poslanik svojim sljedbenicima poručuje: Dobro gledajte gdje stavljate svoju sjemenu tekućinu! Ne budite nemarni u pogledu zakona nasljeđivanja! Povedite računa da to mjesto bude (duhovno) čisto, kako vaši potomci ne bi naslijedili nečije nevaljale osobine.

Imam Ali, a.s., je kazao: “Lijepe moralne osobine dokaz su plemenitosti porodičnih korijena (‘irk).”[7]

Muhammed Hanefijje, sin hazreti Alija, a.s., bio je bajraktar u Bici kod deve. Ali, a.s., mu je dao zapovijed da napadne, on je krenuo, ali je ubrzo bio zaustavljen neprijateljskim sabljama i kopljima. Hazreti Ali je dojahao do njega i rekao: “Naprijed među kopljanike!” On je malo napredovao, a onda je ponovo zaustavljen. Ali se zbog sinove slabosti onespokojio, a potom ga je udario koricama mača po ramenu i kazao: “Ovu slabost si donio od majke.”[8]

Ovim se hoće reći: Da si imao majku tako čestitu kao što je čista hazreti Fatima, ne bi bio takav. Ova tvoja slabost dolazi kao genetsko naslijeđe od tvoje majke.

Iako je zakon nasljeđivanja postojano i općenito načelo i u pravilu djeca nasljeđuju osobine svojih roditelja, ipak se nekada dogodi da se ovaj zakon zaustavi kod nekih osobina i djeca na svijet dođu sa novim osobinama. U skladu sa novim istraživanjima, ova mutacija i promjena oblika unutar građe uočena je kod gljiva, biljaka, cvjetova, drveća, insekata i životinja, kako kopnenih tako i vodenih, kao i kod nekih ptica, pa čak i kod ljudi.

U određenim slučajevima nove osobine se ustaljuju kod potomaka i preko te osobe u obliku naslijeđa se prenose na buduće potomke te se ovom mutacijom stvara nova osobina, a ponekad se ona zaustavi i bude nepostojana pa je buduća pokoljenja ne nose u sebi.

Po mišljenju naučnika, ova iznenadna promjena oblika i pojava novih osobina temelji se na dva načela:

a) Promjena stanja gena i hromozoma ćelije jedne generacije;

b) Nasljeđivanje osobina davnih predaka i pojava nekih skrivenih i recesivnih osobina.

Prije dvije godine na ovom skupu nekih dvanaest dana govorili smo o čistoti generacija te smo sa islamskog i naučnog stanovišta govorili i raspravljali o nasljeđivanju, mutaciji i promjenama s kojima se naši potomci mogu suočiti. Danas ću samo u sažetom obliku osvježiti vaše sjećanje o načelima nasljeđivanja i njihovom uticaju na odgoj djeteta, da bi vam bilo jasno šta znači djetetova sreća i nesreća dok je ono još u majčinoj maternici.

Promjena gena

Treba imati u vidu da je, s obzirom na okolnosti u okruženju, moguće da se najednom neočekivano pojavi neka nasljedna osobina, ili obrnuto, da se neke osobine ne pojave i zaustave u nekoj generaciji. Osobine koje se oblikuju na ovaj način ponekad se prenesu i na druge generacije. Ovaj proces naziva se mutacijom i on još nije naučno zaokružen niti su ustanovljeni njegovi uzroci. Prema tome, jedna od glavnih osobina iznenadnih promjena odnosno mutacije jeste nasljednost. Stoga se može doći do zaključka da kada god se jedan od gena “pokvari” ili nekoliko hromozoma spolnih ćelija propadne, kod narednih pokoljenja nastaju promjene u tjelesnoj građi. Nekad je bila poznata samo spontana mutacija, ali posredstvom uticaja x-zraka na spolne ćelije Müler je 1927. proizveo mutaciju eksperimentalno i nakon toga je sa x-zrakama radija ponovio eksperiment i dobio zadovoljavajuće rezultate.[9]

Često se događa da se ocu i majci koji imaju npr. crne oči i crnu kosu, taman ten i tamne usne – koji, u najkraćem, imaju izgled istočnjaka – rodi dijete sa plavim očima, plavom kosom te bijelom kožom i izgledom zapadnjaka. Ova vrsta promjene, koja je u suprotnosti sa klasičnim zakonom nasljeđivanja, moguća je i utemeljena je na iznenadnoj promjeni gena, dakle promjeni u činiocima naslijeđa. Bez sumnje, ovakve vrste promjena u prirodi se događaju kod svih živih bića počev od biljki, životinja pa sve do ljudi.

Rasne razlike počivaju upravo na ovom principu mutacije. Međutim, današnja nauka još uvijek nije ustanovila stvarne uzroke i povode ovim mutacijama i ne zna šta stoji u pozadini ovih promjena. U vezi s tim postoje samo teorije i pretpostavke.

Za objašnjenje spontanih mutacija koje se iznenada, bez jasnog razloga, pojavljuju navodi se da se ovo događa zbog nekog prirodnog zračenja kao što je zračenje zemlje, koje se odnosi na radioaktivnost tla, ili zračenje iz zraka, koje se odnosi na Sunce ili nepoznate kosmičke zrake.[10]

Moguće je da neke iznenadne promjene svoje korijene nalaze u nekoj dalekoj karici i pretku čiji su nasljedni geni ostali prikriveni u ćeliji, a pojavljuju se u pogodnim uvjetima. Drugim riječima, prva pretpostavka je bila da neki prirodni uzročnici izazivaju prvobitne promjene u genima te da tako prenose nove osobine na djecu bez prethodne genetske uvjetovanosti. Druga je pretpostavka da su gradivni geni novih osobina počivali skriveni u ćelijama dalekih predaka, ali se u dugom vremenskom roku nisu pojavljivale povoljne okolnosti za njihovo pojavljivanje. Onoga trenutka kada su im se stvorile povoljne okolnosti, oni su se ispoljili i oblikovali nove osobine.

Ukoliko se ukrste dva miša, jedan bijeli i drugi sivi, potomci iz prve generacije će svi biti mješanci sive boje. Zato se može kazati da prisustvo jedne boje predstavlja dominantnost jedne osobine, a njeno odsustvo recesivnost osobine. Ukoliko se, nadalje, ukrste miševi iz prve generacije, njihovi potomci će pripadati jednoj od tri sljedeće kategorije:

(1) jedna četvrtina njih bit će čisto sive boje (dominantnog gena);

(2) jedna polovina njih će imati sivu boju različitih nijansi,

(3) posljednja četvrtina bit će recesivno bijele boje.

Prema tome, bijela boja koja se ne pojavljuje u jednoj generaciji neće potpuno nestati i uvijek će se, kada se ukrste miševi mješanci sive boje, ponovo pojavljivati jedna četvrtina bijelih miševa.

Rođeni zločinac, sa stanovišta psihologije, liči na prvobitne ljude. Ova skupina ljudi ima nesimetrično lice ili lobanju, istureno čelo, oštre i klempave uši. Pojava ovakvih osobina odnosi se na naslijeđe i neku vrstu vraćanja korijenima, odnosno dalekim precima. Kod ovakvih osoba moguće je uočiti nagone prvobitnih ljudi. Isto tako se među životinjama mogu uočiti osobine iskorijenjenih životinja iz prošlih vremena.[11]

Iz ove dvije rečenice jasno se vidi da su kod ljudi i životinja neke osobine bližih ili dalekih predaka bile skrivene i da su se pojavile u pogodnoj sredini i odgovarajućim okolnostima. Po mišljenju današnjih naučnika, između današnjeg čovjeka i njegovih minulih predaka posredstvom nasljednih činilaca uspostavlja se čudna i složena veza.

Čovjek prevazilazi granice svoga tijela. Njegova vremenska granica, poput prostorne granice, neodređena je i neograničena, te nezavisno od toga bio on prisutan ili ne – ona se veže za njegovu prošlost i njegovu budućnost. Znamo da se naša ličnost oblikuje od trenutka oplodnje ženskog jajašceta muškom jajnom ćelijom u maternici, ali su se gradivni elementi ovih ćelija nalazili u tkivu naših očeva, djedova i pradjedova. Ćelijske materije majke i oca sudjeluju u našoj građi i bez prekida tjelesno nas vezuju za prošlost. A budući da u sebi posjedujemo mnoštvo čestica nasljednih činilaca naslijeđa naših predaka, naše osobine će biti izvedene iz njihovih osobina.[12]

Nasljedna struktura tkiva ni u jednom aspektu još nije posve spoznata. Još uvijek ne znamo na kakav način se odvija objedinjavanje genetskih osobina majke, oca ili dalekih predaka u majčinom jajašcetu od kojeg se stvara fetus i da li su dijelovi jezgra ćelija dalekih predaka prodrli u njega ili ne. Ponekada se dešava da se kod nasljednika osoba čije osobine poznajemo pojavi dijete sa novim osobinama.[13]

Naučna mudžiza Božijeg poslanika

S obzirom na naučna istraživanja, dva hadisa potvrđuju svoju naučnu i duhovnu vrijednost kada je u pitanju nasljeđivanje. Po mom mišljenju, ova dva hadisa upućuju na naučnu mudžizu časnog Poslanika. Da nije bilo ovakvih naučnih dostignuća, značenje ovih hadisa ostalo bi nepoznato.

Naučnici su kroz dugi niz godina, zahvaljujući svom danonoćnom trudu, otkrili istine i činjenice koje su ranije bile nepoznate. Svojim naučnim dostignućima oni su otvorili put za shvatanje teško razumljivih ajeta i hadisa. Na taj način su za istraživače i one koji čitaju razotkrili veličinu i značaj položaja poslanstva te stvarnu vrijednost Božije objave u objašnjavanju nepoznatih istina.

1. predaja

Hazreti Bakir, a.s., je rekao:

“Jedan ensarija došao je sa svojom ženom kod Božijeg poslanika te mu je rekao: ‘O Božiji poslaniče, ova žena je moja amidžična i moja supruga. Ona je čedna i čista. Rodila mi je crnoputog sina, širokih nozdrva, kovrdžave kose i spljoštenog nosa, ukratko, sa svim osobinama jednog Habešije (etiopskog crnca). Mi nemamo ni po očevoj ni po majčinoj liniji ni jednog našeg djeda ni oca da liči na njega.’ Božiji poslanik upita njegovu ženu: ‘Šta veliš na ovo?’ Ona se zakle: ‘Od trenutka kada sam se udala za ovog čovjeka ni s kim više nisam imala doticaja.’ Božiji poslanik, poput čovjeka koji se dade u razmišljanje, obori glavu, potom je podiže i usmjeri pogled ka Nebesima, okrenu se prema čovjeku i reče: ‘Između svakog čovjeka i Adema, a.s., ima 99 čestica (‘irk) koje utiču na čovjekovu građu. Kada se sjemena tekućina nađe u maternici, te čestice se pokrenu i sve od Boga traže da buduće dijete liči na njih. Ovo dijete se razlikuje od vas zato što potiče od tih čestica vaših dalekih djedova i predaka. Uzmi dijete, ono je tvoje.’ Žena reče: ‘O Poslaniče, razvezao si moj čvor i riješio si me brige.’”[14]

2. predaja 

Hazreti Sedždžad, a.s., prenosi od svoga oca i djeda sljedeći hadis:

“Došao je jedan ensarija i kazao: ‘O Božiji poslaniče, ova moja supruga je i moja amidžična, a moji preci su ti i ti (nabroja ih poimenično sve do desetog pretka), a preci moje supruge su ti i ti (nabroja ih poimenično sve do desetog pretka).’ Onda je rekao: ‘U cijeloj mojoj porodici i porodici moje supruge nije bilo etiopske rase, a ova moja žena mi je donijela crno dijete.’ Poslanik se malo zamislio, a potom je kazao: ‘Ti imaš 99 nasljednih čestica (‘irk), a i supruga ti ima 99 nasljednih čestica. Kada se sjemena tekućina nađe u maternici, tj. kada se muške i ženske sjemene tekućine pokrenu i izmiješaju, one se pokrenu i sve te čestice od Boga traže da buduće dijete liči na njih. Ustanite! Ova promjena djetetovog lika ili je iz tvog ‘irka ili je iz njezinog ‘irka.’ Taj čovjek uze ženu za ruku i ode, čudeći im se još više.”[15]

Sve ono što su ustvrdili zapadnjački naučnici u vezi sa širenjem nasljednih osobina od roditelja, bližih i daljih rođaka, sve je to navedeno u dva prethodna hadisa.

Činioci naslijeđa su sićušne čestice, nazvane geni, koje potiču od roditelja i nasljednih ćelija daljih predaka. I ti činioci naslijeđa, kako je u četvrtom uvodniku kazano, nazvani su ‘irk. U oba hadisa spominje se riječ ‘irk.

Prema mišljenju današnjih naučnika, mnoštvo gena učestvuje u nasljednom lancu. U citiranim člancima spominje se da njihov broj iznosi desetine ili stotine, a drugi tvrde da ih je jako mnogo i da su ustrojeni poput zrna tespiha te da su smješteni u hromozomima jedra. U svakom slučaju, nijedan naučnik nije iznio određen broj gena, samo su ustvrdili da ih je mnogo.

U dva navedena hadisa rečeno je da je broj čestica 99. Moguće je da se ovaj broj odnosi na gradivne čestice specifičnih osobina rase kao što su boja i kovrdžavost kose, boja očiju i neke druge odlike. A moguće je da broj 99 simbolizuje mnoštvo i brojnost, slično onome kako se Kur'an simbolično izražava:

 إِن تَسْتَغْفِرْ لَهُمْ سَبْعِينَ مَرَّةً فَلَن يَغْفِرَ اللَّـهُ لَهُمْ

…Molio se ti čak i sedamdeset puta za njihov oprost, Allah im neće oprostiti...[16]

Ovaj broj ukazuje na mnoštvo, odnosno mnogo moljenja, a ne da bi mu se uslišilo ukoliko bi molio 71 put. Sedamdeset u ovom slučaju naprosto označava velik broj.

Današnji naučnici sposobnost nasljeđivanja kod djece ne ograničavaju samo na bliske srodnike. Kažu da je moguće da čovjek dobije nasljedne osobine dalekih predaka i praljudi. Hadisi, također, naslijeđe ne ograničavaju samo na pet ili deset koljena, već u skladu s njima osobine mogu poticati i od prvog čovjeka, oca čovječanstva – Adema, a.s. – upravo kao što je to rečeno u sljedećoj predaji hazreti Sadika:

“Zaista, kada Uzvišeni Allah želi stvoriti nekoga, sabere sve oblike između njega i Adema, a.s., zatim ga stvori u jednom od tih likova. Neka ne kaže niko od vas za svoje dijete: Ovo ne liči na mene niti na nekog od mojih predaka.”[17]

Sva nasljedna obličja i osobine od svih očeva i predaka do Adema mogu predstavljati osnovu za građu oblika djeteta čija je ćelija smještena u maternici. Zbog toga što su ljudi u prošlosti, a neki i danas, bili neobaviješteni o moćnom zakonu nasljeđivanja, bilo je moguće da neki ljudi, usljed činjenice da njihovo dijete ne liči na poznate pretke, pomisle nešto ružno o svojim ženama. Imam je kazao da niko od njih, ukoliko dijete ne liči na njegove pretke, ne treba reći: ‘Ovo ne liči na mene niti na moje pretke’, jer je moguće da dijete osobine naslijedi od nekog veoma udaljenog pretka.

Po mišljenju naučnika, geni nosioci naslijeđa se nalaze kako u jajnoj ćeliji žene tako i u muškoj jajnoj ćeliji i iznenadne promjene zavise od bilo koje od njih.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je kazao:

“Ovo dijete, koje tebi nije slično, došlo je ili iz tvog ili iz njenog ‘irka.”

Nije prošlo ni jedno stoljeće otkako su počela intenzivna naučna istraživanja o naslijeđu i mutaciji i otkako su se pojavile informacije o genima i hromozomima, a časni Poslanik je svoje duboke misli o ovoj temi izrekao prije 14 stoljeća. Božiji poslanik nije imao učitelja ni škole, već je putem Božije objave saznavao i obznanjivao svim ljudima svijeta mnoge podatke i činjenice. Nije zgoreg obratiti pažnju na sljedeće pitanje: Zašto Božiji poslanik onom ensariji nije odmah odgovorio na pitanje o njegovom djetetu, već je malo pričekao? Drugi hadis daje odgovor na ovo pitanje:

Jedan Jevrej pitao je Božijeg poslanika nešto. Poslanik je malo sačekao, a potom odgovorio. Jevrej ga upita: “Kad si već znao odgovor, zašto si čekao s njim?” Odgovorio je: “Iz poštovanja prema mudrom kazivanju.”[18]

Upravo kao što treba prema velikim ljudima iskazivati poštovanje, isto tako treba mudar govor izgovarati s poštovanjem. Ako bi govornik mudar govor izgovorio brzo, onda bi to slušalac smatrao bezvrijednim ili malo vrijednim govorom. Poslanikova stanka prije njegova odgovora mužu i ženi u vezi sa njihovim djetetom koje nije ličilo na svoje pretke označava poštovanje prema nauci i mudrom govoru.

Osobine koje roditelji prenose na dijete su brojne, poput maloumnosti, boje kože, očiju i kose, građe lica i nosa i svih drugih kvaliteta vezanih za njih, s tim što treba kazati da nauka još uvijek nema ni izbliza potpune informacije o nasljednim osobinama.

Neke bolesti, poput raka, visokog krvnog pritiska, tuberkuloze i drugih bolesti, u obliku sklonosti prenose se sa roditelja na njihovu djecu. Uvjeti u okolini i način života mogu te bolesti spriječiti ili olakšati.[19]

Povoljne i nepovoljne nasljedne pretpostavke

Moralne osobine ili pohvalne vrline te nepoćudne osobine i loša narav roditelja također kod djece stvaraju određene pretpostavke. Hrabri, velikodušni, požrtvovani i uslužni roditelji u većini slučajeva rađaju vrijednu i moralnu djecu. I obrnuto, djeca roditelja koji su škrti, podli, sebični i strašljivi uglavnom su bijednog i niskog karaktera.

U svijetu životinja neke posjeduju istaknute nasljedne osobine. U svijetu konja postoje istaknute rase koje se odlikuju naročitim osobinama koje ostale rase konja ne posjeduju. Kod golubova, isto tako, postoje vrste koje se ističu i izdvajaju u pogledu mogućnosti dresure.

Me'mun ibn Rešid je jednom od svojih bližih saradnika rekao: “Ti poznaješ moju metodu. Ja se s nekima zbližim i dovedem ih u svoje uže okruženje, dam im važne i osjetljive poslove, ali za razliku od mog očekivanja, umjesto ljubavi i privrženosti, od njih doživim nevjeru. U čemu je stvar?”

On mu je u odgovoru rekao: “Dreseri golubova pismonoša prvo ispitaju korijene porodice i porijeklo goluba. Kada postanu sigurni da je golub iz dobre porodice, onda se bace na dresiranje te treniranje istog poluči dobre rezultate.

A ti, o predvodniče vjernika, biraš ljude koji nemaju porodičnu podlogu i koji nisu prošli put usavršavanja te ih postavljaš na visoke položaje. Od takvih ljudi ne treba očekivati ono što ti očekuješ.”[20]

Sa stanovišta islama, pozitivne i negativne moralne osobine roditelja ostavljaju značajan uticaj na djecu te će se njihove odlike – bile one dobre ili loše – pokazivati na djeci. Kur'anskim jezikom, poslanik Nuh je kazao:

 وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا ﴿٢٦﴾ إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا

A Nuh reče: “Gospodaru moj! Na Zemlji nemoj ostaviti ni jednog nevjernika! Ako ih ostaviš Ti, robove će Tvoje u zabludu zavoditi i neće rađati doli grješnike i nevjernike!”[21]

O nasljednoj osobini straha hazreti Ali, a.s., je svom sinu Muhammedu Hanefijji kazao:

“Ovu slabost si donio od majke.”

Hazreti Ali, a.s., je o porodičnim vrlinama kazao:

“Onaj ko imadne čestit porodični korijen, u prisustvu i odsustvu (i svakom stanju) posjeduje vrline i hvale vrijedne osobine.”[22]

Isto tako, hazreti Ali je kazao:

“Svoje potrebe iskazujte plemenitim ljudima s plemenitim porodičnim korijenom. Oni će bez odgađanja i prigovaranja ustati da vam ispune vaše zahtjeve.”[23]

Također je kazao:

“Na vama je da zadovoljavanje svojih potreba tražite kod čestitih ljudi, koji imaju dobre porodične korijene, jer će se potrebe kod njih bolje i čistije zadovoljiti.”[24]

Na drugom mjestu je rekao:

“Lijepa ćud dokaz je plemenitih korijena.”[25]

Čestitu djecu treba tražiti u čestitim porodicama, porodicama sa zdravim korijenom, porodicama koje su desetinama i stotinama godinama živjele zdravim životom i koje su se iskušale i pokazale dobrim u raznim okolnostima. Hrabri ljudi, koji su se za vrijeme neprijateljskih napada borili u prvim redovima, velikodušni ljudi koji su za vrijeme suša i nesreća cijelo svoje biće, sa krajnjom iskrenošću, stavljali na raspolaganje drugim ljudima, koji su unesrećenima donosili smiraj srca, a siročadi nadomjestak dobrog oca, koji vole ljude i uvijek misle o dobru drugih – e takvi mogu donijeti plemenitu djecu.

Bijedne i nepoćudne porodice ne razumiju značenje hrabrosti, a darežljivost i opraštanje u njihovom životu ne igraju nikakvu ulogu. Njih osim pojedinačnog iživljavanja u strastima i uživanjima ništa drugo ne zanima. Svoje nagone smatraju prečim od svakoga i od svega. U pravilu, takvi teško da mogu iznijeti dobru djecu i ne mogu u svojim skutima odgojiti plemenitog čovjeka.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je o izboru bračnog druga kazao:

“Klonite se hadraud-demena.” Upitaše ga: “O Poslaniče, a šta je to hadraud-demen?” “To je lijepa djevojka iz loše porodice” – reče on.[26]

Po mišljenju hazreti Alija, a.s., porodični korijeni imaju veliku vrijednost te je u svojoj poslanici upućenoj Maliku Aštaru napisao:

“Namjesniku Egipta zapovijeda: ‘U poslovima rukovođenja veži se za moralne ljude. Za osobe koje potiču iz časnih porodica, koje su lijepe prošlosti i vode ugledan život. Osobe koje su odvažne, hrabre, visoka stremljenja i darežljive, jer su oni izvori časti i vrlina.’”[27]

“Odaberi za svoje poslove upravljanja iskusne i čedne, koji potiču iz porodica čestitih i imaju u islamu prošlost dugu, jer takvi su doista plemenitijeg morala i prikladnijeg ponašanja, najmanje skloni pohlepi i najbolje sagledavaju ishod pojava.”[28]

Iz izloženog uvodnika razaznaje se da djeca još u utrobama svojih majki predstavljaju sukus i stjecište fizičkih i duhovnih osobina svojih roditelja, djedova i daljnjih predaka. Desetine i stotine raznolikih drugih činilaca naslijeđa i mutacije mogu ostaviti veći ili manji, koristan ili štetan uticaj. Ako su svi ti uticajni činioci dobri i poželjni i ako njihovi rezultati budu korisni i pogodni, dijete će još u maternici biti sretno i uspješno. A ako su svi ili neki od tih nasljednih činilaca loši i nepovoljni, onda će i dijete, u istoj toj mjeri, još u maternici biti nesretno i neuspješno. Maloumnost, urođeno sljepilo, paraliza, epilepsija, dvije glave na jednom vratu, dva tijela na jednom struku i desetine drugih tjelesnih izobličenosti mogu dijete zahvatiti u majčinoj utrobi. Jasno je da su ova djeca još u majčinim utrobama osuđena na nesreću i ojađenost.

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Nesretnik je onaj ko je nesretan u trbuhu svoje majke, a sretan je onaj ko je sretan još u trbuhu svoje majke.”[29]

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Sretnik je sretan još u trbuhu svoje majke, a nesretnik je nesretan još u trbuhu svoje majke.”[30]

Božiji poslanik, s.a.v.a., također je rekao:

“Nesretan je onaj ko je nesretan već u trbuhu svoje majke.”[31]

Radi sprečavanja dolaska na svijet unesrećene djece kao i pokvarenog i izobličenog nasljedstva, islam je, u onoj mjeri koliko je to bilo moguće, ponudio potrebnu poduku i uputstva svojim sljedbenicima, kako bi izbjegli nepoželjne nasljedne osobine i dolazak retardirane djece na svijet. Islam je upravo ovo, sa naučnog gledišta, preporučio ljudima. Radi davanja lijepog primjera, navest ću još nekoliko hadisa.

Jedna od osobina koja se putem nasljedstva prenosi sa roditelja na djecu jeste maloumnost. Maloumni roditelji na svijet donose maloumnu djecu i to je neumoljivi zakon prirode. Malouman porod ne samo da sebe čini nesretnim, nego može uzrokovati nesreću čitave zajednice.

Prenosi se od Imama Bakira, a.s.:

“Upitali su: ‘Da li će čovjek musliman oženiti lijepu i privlačnu ženu ako je maloumna?’ Reče: ‘Ne!, neka izabere maloumnu robinju, s kojom može spavati, ali neka ne začinje s njom dijete.’”[32]

Iz ovog hadisa razumije se da su vjerski predvodnici itekako vodili računa o mentalnom zdravlju novih generacija društva.

Islam je u nekoliko slučajeva čak predvidio i olakšice za razvod braka. Jedan od tih slučajeva je i maloumnost bračnog partnera. Ukoliko se žena uda za čovjeka s nadom da će imati posla sa normalnim i mentalno zdravim čovjekom, a kasnije uvidi da ima posla s nenormalnim ili mentalno zaostalim čovjekom, ima pravo da se razvede i bez potrebne brakorazvodne procedure. Uvjeti kojima se ograničava ženin razvod ovdje nisu na sceni. Isto pravilo vrijedi i za muškarca ako se oženi maloumnom ženom.

 Ovaj zakon islama – pored toga što oslobađa i muža i ženu nepoželjnih posljedica i šteta koje mogu nastati zbog maloumnosti i nenormalnosti bračnog partnera – predstavlja sredstvo kojim se onemogućava pojavljivanje maloumne djece. Na ovaj način Zakonodavac je dokinuo krnjav brak i spriječio širenje maloumnosti i rađanje maloumne djece.

Maloumnost i alkoholizam

Muškarci i žene koji imaju manjak razuma i za koje se zna da su maloumni rađat će djecu kratke pameti, a to je već jedna od najvećih nevolja pojedinca, porodice i društvene zajednice. Malouman čovjek se kroz cijeli život suočava sa ograničenjima, te će i zajednica trpjeti zbog nedostatnosti njegova uma.

I današnji naučnici su obznanili opasnost sklapanja braka sa slaboumnim osobama i jasno su dali uputstva ljudima po tom pitanju.

Svako treba znati da je ostvarivanje bračnih veza sa porodicom koja je zahvaćena maloumnošću, mentalnom zaostalošću ili alkoholizmom ravno gaženju zakona opstanka vrste i budućih pokoljenja. Ovo gaženje zakona uzrokovat će određen broj mahana i bezgraničnu tugu za one koji izvrše taj prekršaj.[33]

Veliki predvodnik islama je u prošlosti ispravnim zbiljskim viđenjem, koje mu je podarila objava, poznavao te činjenice i stoga je svoje sljedbenike savjetovao da se ne upuštaju u brak sa maloumnim osobama.

Prenosi se da je hazreti Sadik prenio od Resulullaha, s.a.v.a.:

“Klonite se braka sa maloumnim osobama, jer je udruživanje s njima povod tuge i nevolje, a djeca će biti unesrećena.”[34]

Gudar je ustanovio da je u generaciji u kojoj su roditelji bili mentalno zaostali rođeno 470 mentalno zaostale djece i samo šestero je rođeno zdravo. Stoga je rađanje degenerativne, nedjelima sklone i maloumne generacije velika izdaja.[35]

Jedan opasan običaj, nažalost prisutan u većini zemalja na svijetu, od kojeg je manje-više oboljela većina svijeta, jeste opijanje. Ovaj uništavajući i pogubni otrov ne samo da nanosi neprocjenjivu štetu onima koji se opijaju, već i njihovu bezgrješnu djecu, također, do kraja života dovodi u mnoge tegobe. Redovno opijanje ostavlja pogubne učinke na cijelom tijelu, pa i na moždanim ćelijama. Jasno je da se kod osoba koje su postale notorni alkoholičari radi o trajno oštećenim i nenormalnim karakterima. Nažalost, ovaj njihov zločin ostavlja trag i na njihovoj djeci te i njihova djeca bivaju nastrana i nenormalna. Jedan dio maloumnih osoba koje borave u psihijatrijskim ustanovama otplaćuje kaznu za opijanje bez mjere.

Opće smanjenje umskog potencijala i zdravog razuma posljedica je uticaja alkohola, svih vrsta pretjerivanja, nediscipline i neurednosti. U svakom slučaju, između alkoholiziranja i umanjenja umskih moći postoji pravolinijska veza. Od svih nacija koje se intenzivno bave naukom, najveća potrošnja alkohola je u Francuskoj, ali je tamo i najmanji broj nobelovaca.[36]

Islam je uzeo u obzir pogubne posljedice alkohola na djecu i na roditelje. Pored toga što je zabranio prodaju, kupovinu, pripremu, distribuciju i konzumiranje alkoholnih pića, zbog negativnog uticaja alkoholiziranja roditelja na njihovo začeto dijete islam je stupanje u odnos sa alkoholičarima vrlo odlučno zabranio svojim sljedbenicima.

Hazreti Sadik, a.s.,je kazao:

“Ko svoju kćer uda za pijanicu, prekinuo je s njom rodbinsku vezu.”[37]

Časni Poslanik, s.a.v.a., je kazao:

“Pijanici ne dajte kćerkukada je zaprosi.”[38]

Preneseno je mnogo hadisa koji govore o spolnom odnosu u stanju pijanstva, ali je još veća opasnost kada se dijete začne za vrijeme pijanosti. Hazreti Sadik je kazao:

“Koja god se žena prepusti mužu u postelji dok je pijan, postaju joj grijesi brojni koliki je broj zvijezda na nebu, dijete koje proizađe iz ovakvog odnosa bit će nečisto i pogano, a Uzvišeni od takve žene neće primiti nikakvu tevbu niti otkup za grijeh, osim da joj muž umre ili da ona izađe iz braka s njim.”[39]

A doktor Carrel kaže:

Pijanost čovjeka ili žene u vrijeme spolnog odnosa zbilja je veliki zločin, jer djeca koja se začnu u takvim uvjetima obično pate od neizlječivih nervnih i psihičkih poremećaja.[40]

Oboljelost od maloumnosti i pijanstva nesumnjivo ostavlja jak uticaj na djetetovu tjelesnu građu. Djeca koja potiču od roditelja kojima su svojstveni ovi nedostaci sama su nesretna i s nedostacima. Upravo zbog toga je islam u svojim učenjima dao potrebna uputstva svojim sljedbenicima te je ovakve veze proglasio lošim i nečistim.

Današnji naučnici također su ovom pitanju posvetili mnogo pažnje te su preporučili obavezno ustezanje od ove vrste brakova. Čak su i neke američke države, radi očuvanja čistote poroda, donijele posebne zakone u sklopu kojih je za mladiće i djevojke koji su zbog prekomjernog i neograničenog opijanja zahvaćeni alkoholizmom obavezna sterilizacija, čime im se onemogućava dobijanje djece.

Međutim, treba imati u vidu da se činioci koji izazivaju tjelesne i mentalne poremećaje djeteta u stomaku majke ne ograničavaju samo na gore navedene. Niz je uzroka koji ih izazivaju, a mnogi od njih su i do danas ostali nepoznati nauci. To su činioci koji – bilo negativno bilo pozitivno – djeluju na dijete dok je ono još u maternici.

Ipak, mnogo puta se dogodilo da se kod mentalno i fizički zdravih roditelja, koji nisu ovisni o alkoholu ili nečemu drugom, rode djeca sa mahanama, kao što se događa da se kod osrednjih ili običnih roditelja rode istaknuta i značajna djeca sa vanrednim talentom.

Zbog činjenice da ljudi ne dolaze iz čistih rasa nije moguće predvidjeti proizvod nekog braka. Znamo samo da u zdravim i istaknutim porodicama postoji veća vjerovatnoća rađanja zdrave i normalne djece od one koja to nisu. Zbog činjenice da se dijete začinje iz spoja muških i ženskih spolnih ćelija, i to na sasvim slučajan način, moguće je da se u potomstvu jednog velikog čovjeka rodi sasvim prosječno dijete te da se iz sasvim prosječne porodice rodi velikan.[41]

S obzirom da se u nekim hadisima obraća pažnja na uobličavanje embrija u posebnim prirodnim i atmosferskim uvjetima kao što su potres, oluja, puhanje vjetra, ili spolni odnos na otvorenom i tome slično – što predstavlja pokuđeno djelo – ili na posebnu vrstu hrane koju su prvaci islama preporučili trudnicama, jasno je da atmosferski uvjeti i hrana ostavljaju povoljne ili nepovoljne uticaje na građu djece.

Sudbina

Sljedeća važna stvar koju trebamo uzeti u obzir da bismo mogli zaokružiti našu raspravu jeste da se sreća i nesreća koja zahvata djecu u stomaku majke dijeli u dvije skupine:

a) Jedan vid sreće ili nesreće jeste djetetova konačna i nepromjenjiva sudbina, koja će ga pratiti do kraja života, poput mentalnih bolesti, urođenog sljepila i sl. U ovakvim slučajevima uvjeti u maternici predstavljaju potpuni uzrok. Međutim, jedan vid sreće ili nesreće, tjelesnog ili mentalnog porijekla, nastaje u maternici kao pogodan uvjet i pripremljenost za djecu, odnosno, uvjeti u maternici predstavljaju pripremni uzrok. S te strane sreća i nesreća unutar majčine maternice nije konačna sudbina, već mjerilo opstajanja ili nestajanja tih poželjnih ili nepoželjnih osobina leži u raznim odgojnim činiocima kao i u povoljnim ili nepovoljnim uvjetima okruženja.

b) Očevi vjernici čistih srca i čedne majke moralnih vrlina sa stanovišta uvjeta nasljedstva donose dobru djecu čistog srca. Njihova djeca su još u maternicama sretna i uspješna. U njima nema nasljednih uzroka i činilaca za sklonost zastranjenju. Ipak se ne može kazati da će ta djeca sigurno biti sretna do kraja života. Moguće je da se ona suoče sa lošim odgajateljima i nečistim okruženjem, što može promijeniti smjer njihova usavršavanja te odvesti u zaborav naslijeđene vrline i čiste duhovne osobine. Tako se može dogoditi da dijete, koje je u maternici bilo predodređeno za sreću i uspjeh, uđe u skupinu nesretnika i nečistih te postane izvor stotina pojedinačnih i društvenih nesreća. A može biti i obrnuto. Naime, dijete začeto od pokvarenih roditelja bez vjere, kod kojeg su postojale pretpostavke za nesreću, u zdravom i valjanom okruženju sa dobrim odgojem može kročiti na put sreće, a one nevaljale nasljedne osobine može potisnuti u zaborav i svrstati se u red čistih i dobrih osoba. Zato je Božiji poslanik, s.a.v.a., kazao:

“Ponekada sretnik biva nesretnikom, kao što nekada nesretnik postaje sretnikom.”[42]

Hazreti Ali, a.s., je kazao:

“Sretan je onaj koji od drugih primi savjet (pa se odgoji kao čist i čedan), a nesretan je onaj kojeg zavode njegovi nedozvoljeni nagoni kao i njegova oholost (pa postane od nečistih).”[43]

Općenito govoreći, odgoj ima izuzetno veliku i važnu ulogu u utiranju puta ljudskoj sreći ili nesreći, a ovu temu, u usporedbi sa nasljednim osobinama, ako Bog da, kasnije ću podrobnije objasniti. Zaključak bi bio da je potpuna sreća ili nesreća proizvod svih nasljednih činilaca u maternici majke, činilaca odgoja i uvjeta koji vladaju u okolini u koju dijete dolazi nakon rađanja. Drugačije rečeno, potpunu sreću ili nesreću čovjeka treba tražiti u svim prirodnim činiocima maternice i odgojnim društvenim činiocima. Hazreti Sadik prenosi od hazreti Alija ovo važno načelo na sljedeći način:

“Zbilja čovjekove sreće vidi se iz toga da li njegovo djelo na kraju završava kao sretno. Isto tako, zbilja čovjekove nesreće očituje se u njegovom krajnjem učinku, kada ono završava kao nesretno.”[44]

Prema tome, sve nasljedne i odgojne činioce treba sabrati i objediniti te ispitati sva djela jednog čovjeka, koja su proizvod svih činilaca općenito, kako bi nam postale potpuno jasne istinska sreća i nesreća. Ovim završavamo naše današnje predavanje, a započinjemo govor o tome zašto je u hadisima kao kriterij sreće ili nesreće istaknuta majčina maternica, a da pri tome uopće nije spomenuta “očeva kičma”?

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić