Medonosna pčela
Bog Uzvišeni među živim bićima posebnu pažnju obraća na ovo biće.
Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.[1]
U ovom ajetu su spomenute čudesne činjenice o životu i koristima koji donosi ovo biće, što doista navodi na razmišljanje. Prvo se spominje Božansko nadahnjivanje za građenje kuća u usjeklinama stijena visokih planina (oko kojih uglavnom rastu divlji cvjetovi u različitim godišnjim dobima), a također u udubinama stabala drveća u šumama ili u košnicama koje prave ljudi (a ljudi su također prisiljeni te košnice postavljati u seoskim i planinskim predjelima, te na uzdignutim mjestima bogatim raznolikim biljnim svijetom). Nećemo se osvrtati na činjenicu da je u ajetu rečeno bujuten, što znači kuće ‒ a nije rečeno legla ‒ što je, s obzirom na pčelinji način gradnje, tačan proračun, kompliciranost, uređenost i različite dijelove tog staništa, mnogo prikladnija riječ od riječi leglo, koje podrazumijeva prilično primitivan i prost način gradnje.
Zatim, hrani se svakovrsnim plodovima…[2]
Behar i cvijet svake biljke početak su njezina ploda. Možda je upravo zato prikladnije bilo kazati plod. U svakom slučaju, ono što se naglašava u ovom dijelu ajeta jeste to da je u instinkt pčele usađeno da slijeće na sve cvjetove koji su korisni za pravljenje meda. Samo ovo, prema mišljenju istraživača ove oblasti, nosi začuđujuće činjenice koje treba pročitati u odgovarajućim knjigama i iskazati divljenje savršenoj mudrosti Božijoj.
I idi stazama Gospodara svoga…[3] Zatim joj instinkt kaže da ide, jer su dugi putevi od cvjetnjaka, ispaša i planinskih tulipana (ponekad su ti putevi dugi desecima kilometara) do njezine košnice, koje ona prelazi vođena od svoga Gospodara. Zaista je veoma neobična ova činjenica, jer ovo malehno biće, kako su dokazala današnja istraživanja, ponekad prelazi desetke kilometara od svoje košnice do mjesta gdje se nalaze odgovarajući cvjetovi i istim putem se u određeno vrijeme vraća, te među stotinama košnica istog oblika pronalazi svoju, dok mi ponekad put do svoje kuće izgubimo. A pjesnik o tome kaže:
Svake noći stražu pitam put do kuće svoje
Gubim poput slijepe ptice gnijezdo svoje
Ali, ovo korisno i drago biće s Božanskim nadahnućem – uzvišeno je Ime Njegovo, veličina Njegova i Moć Njegova – na svijet dolazi u košnici i nakon što poraste, već prilikom prvog izlaska iz tog potpuno mračnog mjesta prelazi desetke kilometara puta, a zatim se vraća svojoj košnici. Dakle, upravo kako je rekao Bog Uzvišeni, to su putevi koje joj je Gospodar njezin pokazao (istinu je rekao Allah Uzvišeni i Veličanstveni).
Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja…[4]
Ova činjenica u pogledu ovog bića je mnogo začudnija od onoga što smo spomenuli u vezi s viškom mlijeka kod životinja koje daju mlijeko, jer ovo biće malehnog tijela troši jednu količinu hrane koja joj je potrebna, dok od ostatka pravi rezervu, a ova rezerva je tolika da je mogu koristiti milijarde ljudi u cijelom svijetu. Vrsta i sastav tog proizvoda su takvi da kad izađe iz njezine utrobe, nikad se ne kvari, dok se većina onoga što izlazi iz utroba životinja brzo kvari, kakav je slučaj s mlijekom. Osim toga, veoma je prijatnog i lijepog okusa i najbolji proizvodi se prave od njega, a njegova ljekovita svojstva su također takva da ih sam Bog Uzvišeni spominje u ajetu:
U njemu je lijek za ljude…[5]
Iz svega onoga o čemu smo govorili u pogledu prirodnih pojava dolazi se do zaključka da, suprotno onome što smatraju oni opčinjeni naukom, namjera Kur’ana s ovom skupinom ajeta nije da muslimani postanu prirodoznanci ili se barem izravno ne podstiče nešto ovakvo jer su ljudi ovo značenje već poznavali, i da Kur’an o ovome nije kazivao, oni bi se time bavili. Pa šta je onda posrijedi i čemu svo ovo naglašavanje u Kur’anu? Iz razmišljanja o ajetima dolazi se do zaključka o nekoliko činjenica:
1.Čovjek se podstiče na promišljanje i razumijevanje, tako da on ne bude neko ko površinski gleda na stvari i da ne zanemaruje prirodne pojave u svijetu.
To su doista znakovi ljudima koji razmišljaju.[6]
Zašto ne razmislite?[7]
Naravno, mišljenje nije krajnji cilj, mišljenje je sredstvo spoznaje.
2.Koje spoznaje? Mi kažemo da je moguće razmišljanjem o pojavama i njihovim učincima otkriti njihov uzrok. Na taj način je možda većina mufesira ove ajete smatrala dokazom postojanja Boga. Ranije smo u raspravi o teologiji rekli da je moguće da mnogi ajeti na neizravan način potvrđuju postojanje Boga ali da izravno o tome ne govore ili da ih je malo koji tako o tome govore. Do ove vrste zaključka se također može doći posredstvom razuma.
3.Tema na kojoj se više od svega insistira jeste tema gospodarenja Božijeg u odnosu na svijet i čovjeka. Kur’an ovakvim ajetima hoće da poduči čovjeka da razmišlja kako bi otkrio Božansko mudro upravljanje cjelokupnim poretkom univerzuma. Kur’an također hoće da potvrdi kauzalitet u tom poretku:
I Mi činimo da niču…[8]
I Mi izvodimo iz nje…[9]
Također, Kur’an podučava čovjeka da se ne zadovolji razumijevanjem samo ovih običnih uzroka, nego da vidi iza njih Onoga Koji stvara te uzroke. Upravo zato na svim mjestima, nakon spominjanja postojanja uobičajenih uzroka, Uzvišeni djelo pripisuje sebi: “Mi činimo da pomoću vode raste bilje” itd. Ovo je veoma važna činjenica i na čovjekovo biće ima konstruktivan i snažan učinak i, kako smo vidjeli, mnoge teološke rasprave su povezane s pitanjem tevhida Božijeg u djelima.
4. Pobuđivanje urođene spoznaje i neposrednog znanja. Kad čovjek obrati pažnju na fenomene o kojima se govori u ovim kur’anskim ajetima, pa makar o njima i ne promišljao na filozofski način, koji vodi putanjom mišljenja koje kreće od onoga što se želi spoznati do onoga što je poznato, te od onoga što je poznato do zaključka, upravo ta pažnja i promatranje pobuđuju duhovno i irfansko stanje pa čovjekovo urođeno znanje postaje živo i probuđeno, a to je upravo ono znanje koje je usađeno u prirodu ljudskog duha:
Da li sam Ja vaš Gospodar, oni su rekli: jesi…[10]
I tu se ne radi o stečenom i racionalnom znanju. Tad čovjek osjeća da je dosegao stanje kao da Ga vidi. Postoje začudni ajeti o ovoj temi: Allah čini da zrnevlje i košpice proklijaju… To vam je, Allah, pa kamo se onda odmećete?[11]
Ove teme se malo spominju u tumačenjima Kur’ana i rijetko se na njih obraća pažnja.
5.Promatrajući poredak univerzuma, uočavamo da u njemu postoji sklad i da je jedan Onaj Koji ga uspostavlja. Na mnogim mjestima u Kur’anu ovi ajeti su spomenuti nakon ajeta koji govore o tevhidu ili se iz njih može izvesti zaključak koji se odnosi na tevhid:
Vaš Bog je jedan Bog…[12]
U suri El-Bekare se kaže: A vaš Bog ‒ jedan je Bog! Nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog! [13]
A zatim se kaže: Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje…[14]
6.U nekim ajetima se ukazuje na nerazdvojivost stvaralaštva od gospodarenja. Isti Onaj Koji je Stvoritelj također je Upravitelj, suprotno mnogobošcima koji su smatrali nekoga stvoriteljem, a nekoga drugog upraviteljem. U suri El-En’am, nakon spominjanja ajeta koji govore o stvaranju, kaže se: To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega…[15]
To je isti Bog, Koji je vaš Gospodar, također. Upravljanje je način stvaranja i nije odvojeno od njega.
7.Razmišljanjem o ovim ajetima dolazimo do Božijih svojstava: znanja, moći, mudrosti, veličanstvenosti i drugih.
8.U mnogim od ovih ajeta skreće se pažnja na pitanje ponovnog oživljenja ukazivanjem na učinke Božije moći da bi se razumjelo kako Bog ima moć ponovo ljude oživjeti. Mnogi ljudi su prije dolaska vjerovjesnika nijekali mogućnost oživljenja nakon smrti: On govori ko će oživjeti kosti…[16]
No, spram ovakvih gledišta, mnogi ajeti pozivaju ljude da razmisle o veličini nebesa: A šta je teže: vas ili nebo stvoriti…[17]
Je li Bog, Koji je stvorio ovaj grandiozni svijet, nemoćan da vas ponovo stvori i da vas na Sudnjem danu ponovo oživi?
9. Spominjanje nekih posebnih fenomena otklanja sumnju u oživljenje. Naprimjer: “On oživljava zemlju”, nakon čega se kaže: “Takvo će biti oživljenje”.
10. U čovjeku se pobuđuje osjećaj zahvalnosti, obožavanja i poslušnosti, a to je jedan od najvećih ishoda koji Kur’an želi postići spominjanjem fenomena univerzuma.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić
[1] En-Nahl, 68. i 69.
[2] En-Nahl, 69.
[3] En-Nahl, 69.
[4] En-Nahl, 69.
[5] En-Nahl, 69.
[6] Er-Ra’d, 3.
[7] El-En’am, 50
[8] Kaf, 9.
[9] El-En’am, 99.
[10] A’raf, 172.
[11] El-En’am, 95.
[12] En-Nahl, 22.
[13] El-Bekare, 163.
[14] El-Bekare, 164.
[15] El-En’am, 102.
[16] Jasin, 78.
[17] En-Nazi’at, 27.