Dio duhovnih blagodati pripremljenih odabranima i neka obilježja odabranih

Dio onosvjetskih duhovnih blagodati pripremljenih odabrani

“O Ahmede, u Džennetu postoji dvorac, sav od dragulja i bisera bez ikakvog poretka i povezivanja. U njemu su odabrani.”

Ajeti

وَ مَا عِنْدَ اللهِ خَيْرٌ لِلْأَبْرَارِ

A ono što ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri.[1]

وَ نُدْخِلُهُمْ ظِلًّا ظَلِيلًا

I u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.[2]

رَضِىَ اللهُ عَنْهُمْ وَ رَضُوا عَنْهُ ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti![3]

لَهُمْ دَارُ السَّلَامِ عِنْدَ رَبِّهِمْ وَ هُوَ وَلِيُّهُمْ بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.[4]

يُبَشِّرُهُمْ رَبُّهُمْ بِرَحْمَةٍ مِنْهُ وَ رِضْوَانٍ وَ جَنَّاتٍ لَهُمْ فِيهَا نَعِيمٌ مُقِيمٌ ۝ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا إِنَّ اللهَ عِنْدَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ

Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati, vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.[5]

وَ رِضْوَانٌ مِنَ اللهِ أَكْبَرُ ذَلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

A Allahovo zadovoljstvo je veće od svega toga; to će, zaista, uspjeh veliki biti.[6]

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ۝ ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً ۝ فَادْخُلِى فِى عِبَادِى ۝ وَ ادْخُلِى جَنَّتِى

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj.[7]

لَهُمْ مَا يَشَاءُونَ فِيهَا وَ لَدَيْنَا مَزِيدٌ

U njemu će imati šta god zažele – a od Nas i više.[8]

إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِى جَنَّاتٍ وَ نَهَرٍ ۝ فِى مَقْعَدِ صِدْقٍ عِنْدَ مَلِيكٍ مُقْتَدِرٍ

Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka na mjestu Istine, kod Vladara Svemoćnoga.[9]

Predaje  

Objašnjavajući ajet: One koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima – čeka divno prebivalište![10], Imam Bakir, mir s njim, između ostalog je rekao: “Iz korijena tog drveta izlazi rijeka i zalijeva edenske vrtove. Taj džennet je dvorac od jednoga dragulja bez dijelova i bez ikakvog povezivanja. Kada bi se svi muslimani sakupili u njemu, bilo bi im široko. Taj dvorac ima milion vrata, a na svakim vratima po dva krila od topaza i rubina od po dvanaest milja. U njega neće ući niko osim vjerovjesnika, potpuno iskrenih, šehida, onih koji se radi Allaha međusobno vole i malobrojnih vjernika. To su njihove nastambe, a one su edenski vrtovi.”[11]                                                                                              

Rekao je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, o nagradi za izgovaranje riječi: La ilahe illallahu ‘adede-l-lejali ve-d-duhur…, koje se uče u prvoj trećini mjeseca Zu-l-hidždžea: “Ko ih izgovori svaki dan deset puta, Uzvišeni Allah će mu za svaki put izgovorene te riječi u Džennetu dati po jedan stepen od bisera i rubina, a svaka dva stepena udaljena su jedan od drugog onoliko koliko brz jahač pređe za stotinu godina. Na svakom stepenu nalazi se grad sa dvorcem od jednog dragulja, bez razdvajanja ikakvog. (…) Taj grad, sa svim što se nalazi u njemu – nagrada je za tebe, a raduj se i boljem od toga u dvoru Njegovom – dvoru blagostanja u Njegovoj blizini – daru koji nikada neće biti prekinut.”[12]

U Tefsiru Imama Askerija, mir s njim, u vezi s riječima Uzvišenog Boga: Allah je njihova srca zapečatio[13], navodi se kazivanje o Imamu Aliju, mir s njim, u kojem se, između ostalog, kaže: “A zatim reče Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: ‘Allah je upoznat sa svođenjem računa. (…) O Ali! Među dvorcima u Džennetu ima i dvorac od zlata, i dvorac od srebra, i dvorac od bisera, i dvorac od topaza, i dvorac od dragulja, i dvorac od svjetlosti Gospodara veličanstvenosti.”[14]

Objašnjavajući nagradu za namaz, Imam Askeri, mir s njim, je rekao: “Kada kaže: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim. El-hamdu lillahi rabbi-l-‘alemin, te prouči do kraja Fatihu i još jednu suru, Uzvišeni Allah kaže melecima: ‘Zar ne vidite ovog Mog roba kako uživa u učenju Moga govora? Uzimam vas za svjedoke, o meleci Moji, da ću mu na Sudnjem danu reći: Uči u Džennetu Mome i uzdiži se u stepenima kod Mene. On će neprestano učiti i uzdizati se svakim izgovorenim slovom za jedan stepen od zlata, i stepen od srebra, i stepen od bisera, i stepen od dragulja, i stepen od topaza zelenog, i stepen od smaragda zelenog, i stepen od svjetlosti Gospodara veličanstvenosti.’ (…) Uistinu, ko zarad čišćenja vlastite duše da zekat, Allah će mu za svako dato zrno u Džennetu podariti dvorac od zlata, i dvorac od srebra i dvorac od bisera, i dvorac od topaza, i dvorac od smaragda, i dvorac od dragulja, i dvorac od svjetlosti Gospodara svjetova.”[15]

U Tefsiru Imama Askerija, mir s njim, u dijelu o odlikama Imama Alija, mir s njim, prenosi se da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao Zapovjedniku pravovjernih: “Allah će šejtana poniziti posredstvom tebe i onih koji te vole, a na Budućem svijetu za sve veliko kao zrno gorušice što si dao svome prijatelju, posredstvom posebnog rasta koji je Gospodar tvoj darovao tom zrnu, dat će ti stepen u Džennetu veći od Ovog svijeta od zemlje do neba, i brdo od srebra, (…) i za svako zrno brdo od smaragda, i brdo od topaza također, i brdo od mošusa, a također i brdo od ćilibara. Zaista je broj tvojih sluga u Džennetu veći od broja kapi kiše, veći od broja biljaka i veći od broja životinjskih dlaka.”[16]

Džabir ibn Jezid prenosi da je došao kod Imama Bakira, mir s njim, i postavio mu pitanje, pa mu je Imam odgovorio: “Džabire! Slušaj, zapamti i prenesi gdje god te put odnese da je Vođa pravovjernih, mir s njim, sedam dana nakon preseljenja Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, dakle nakon što je završio sa sakupljanjem i zapisivanjem Kur'ana, u Medini ljudima održao govor u kojem je rekao: ‘Hvala Allahu Koji je… O ljudi, Allah je obećao Svome Poslaniku Muhammedu, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, sredstvo spasa (vesilet), a Njegovo obećanje je istinito i On Svoje obećanje nikada ne krši. Uistinu je sredstvo spasa najviši stepen dženneta, vrhunac bliskosti Bogu i krajnja granica želja. Vesilet ima hiljadu stepena, a razdaljina između svaka dva stepena je onoliko koliko za stotinu godina pređe brz konj. Tolika je razdaljina između stepena krupnog bisera i stepena dragulja, pa do stepena topaza, pa do stepena sitnog bisera, pa do stepena rubina, pa do stepena smaragda, pa do stepena merdžana, pa do stepena kamfora, pa do stepena ćilibara, pa do stepena ambera, pa do stepena zlata, pa do stepena oblaka, pa do stepena zraka, pa do stepena svjetlosti.”[17]

U dovi koja se uči uoči i na dan kada je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, poslan s poslanjem (meb‘as), stoji: “Bože, uputi nas na Pravi put i učini naše boravište najboljim boravištem u Tvome hladu i veličanstvenoj vlasti. Ti si nam dovoljan i divan li si Ti zaštitnik…”[18]

Objašnjenje

Cilj navođenja ajeta i predaja u pojašnjenju ovog dijela hadisa je upozoravanje pronicljivog cijenjenog čitaoca na činjenicu da u Džennetu postoje skrivene nutarnje blagodati, koje su nutrina i skrivena zbilja izvanjskih blagodati, a uzvišenije su, časnije i više od tih izvanjskih blagodati. U tim blagodatima neće moći uživati svi koji uđu u Džennet. Zapravo, ove blagodati pripadaju samo onima koji su se borili protiv svoje duše koja naređuje zlo i šejtana te koji nisu dozvolili da ih Ovaj svijet i njegovi ukrasi zavaraju, zbog čega će im se otvoriti vrata tih blagodati. Zbilja ovih skrivenih nutarnjih blagodati je osvjedočenje odabranih Božijih prijatelja u očitovanja imena i svojstava Božijih, pa čak i u očitovanja Biti Uzvišenog Gospodara. U Kur'anu i predajama koriste se različiti nazivi za ovu blagodat, a u ovoj predaji s Miradža na nju se ukazuje riječima: “O Ahmede, u Džennetu postoji dvorac, sav od dragulja i bisera bez ikakvog poretka i povezivanja. U njemu su odabrani.”

Drugim riječima, Uzvišeni Bog je stvorio nematerijalne i materijalne svjetove, Dunjaluk i Ahiret i nije se odvojio od njih pa da ih samo posmatra sa strane, jer takav stav odbacuju i Kur'an, Sunnet i razum. Zapravo je Uzvišeni Bog epifanijom Svojih lijepih imena i uzvišenih svojstava stvorio sva stvorenja i nikada nije bio odvojen od njih. On je sa svim stvorenim, kao što je prvak jednobožaca i zapovjednik pravovjernih Ali, mir s njim, rekao: “On je u stvarima, ali ne na način kao što su stvari jedne u drugima, i On je izvan stvari, ali ne na način kao što su stvari jedne izvan drugih.”[19] Božija imena ispunjavaju sve u cijelosti i Njegovo znanje obuhvata sve. Njegova imena i svojstva nisu odvojena od Njegove Biti. Sve stvari su očitovanja Njegovih imena i svojstava, a budući da su sve one Njegova očitovanja, one su za čovjeka poželjne i omiljene, a ako su očitovanja Njegova poželjna i omiljena za čovjeka, šta je tek onda sa Onim Koji se očituje, tj. sa Bogom, koji je najpreči da bude tražen i voljen. Dakle, ono u čemu uživaju odabranici u Džennetu ne svodi se na uživanje u očitovanjima, nego oni uz očitovanja očima svojih srca vide i Onoga Koji se očituje, kao što je rekao Uzvišeni Allah:

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَ‌ةٌ ۝ إِلَى رَ‌بِّهَا نَاظِرَ‌ةٌ

Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.[20]

Možda ajeti i predaje koje smo prethodno naveli ukazuju i na ovu veliku blagodat, a Allah najbolje zna.

Dio džennetskih duhovnih blagodati pripremljenih odabranima

“Gledam ih svakog dana sedamdeset puta, razgovaram s njima svaki put kad ih pogledam i uvećam im ono što posjeduju za sedamdeset puta. Dok se stanovnici Dženneta naslađuju hranom i pićem, oni se naslađuju sjećanjem na Mene, Mojim govorom i razgovorom sa Mnom.”

Ajeti

فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَ لَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

A onaj ko se susretu sa Gospodarom svojim nada, neka čini dobra djela i neka nikog u robovanju Gospodaru svome Njemu ne pridružuje.[21]

قَدْ خَسِرَ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِلِقَاءِ اللهِ وَمَا كَانُوا مُهْتَدِينَ

Propali su oni koji su poricali susret sa Gospodarom svojim, oni nisu bili upućeni.[22]

إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلًا أُولَئِكَ لَا خَلَاقَ لَهُمْ فِى الْآخِرَةِ وَ لَا يُكَلِّمُهُمُ اللهُ وَ لَا يَنْظُرُ إِلَيْهِمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَ لَا يُزَكِّيهِمْ وَ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na Onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih na Sudnjem danu pogledati, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.[23]

إِنَّ أَصْحَابَ الْجَنَّةِ الْيَوْمَ فِى شُغُلٍ فَاكِهُونَ ۝ … سَلَامٌ قَوْلًا مِنْ رَبٍّ رَحِيمٍ

Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima veseli i radosni. (…) “Mir vama” – bit će riječi Gospodara Milostivog.[24]

وَ لِمَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ جَنَّتَانِ

A za onoga koji se položaja Gospodara svoga bojao, bit će dva perivoja.[25]

وَ مَا تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ ۝ إِلَّا عِبَادَ اللهِ الْمُخْلَصِينَ ۝ أُولَئِكَ لَهُمْ رِزْقٌ مَعْلُومٌ

Kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti. A Allahovi iskreni robovi posebnu će opskrbu imati.[26]

إِنَّ الْأَبْرَارَ يَشْرَبُونَ مِنْ كَأْسٍ كَانَ مِزَاجُهَا كَافُورًا ۝ عَيْنًا يَشْرَبُ بِهَا عِبَادُ اللهِ يُفَجِّرُونَهَا تَفْجِيرًا ۝ … وَ إِذَا رَأَيْتَ ثَمَّ رَأَيْتَ نَعِيمًا وَ مُلْكًا كَبِيرًا ۝ عَالِيَهُمْ ثِيَابُ سُنْدُسٍ خُضْرٌ وَ إِسْتَبْرَقٌ وَ حُلُّوا أَسَاوِرَ مِنْ فِضَّةٍ وَ سَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا

Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće sa izvora iz kojeg će samo Allahovi štićenici piti, i koji će ga kuda hoće bez muke razvoditi. (…) I kud god pogledaš, vidjet ćeš udobnost i carstvo prostrano. Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće.[27]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Kada Uzvišeni Allah želi da uzme dušu vjernika. (…) Zatim Allah kaže: ‘O meleci Moji, napojite ih!’ Doći će sa pićem koje će Božiji miljenik uzeti i popiti, a nikad dotad nije popio ništa slično. Zatim će Allah reći: ‘O meleci moji, pročistite ih!’ Zastrujat će povjetarac ispod Prijestolja sa mošusom bjeljim od snijega, koji će im promijeniti lica, čela i bokove. Taj povjetarac zove se uzvitlavač. Ti vjernici tada će moći gledati u svjetlost Lica Njegova i reći će: ‘O Gospodaru naš! Dovoljno nam je što uživamo u razgovoru s Tobom i što gledamo u svjetlost Lica Tvoga, ne želimo to ni za šta drugo zamijeniti, niti želimo bilo kakvu promjenu.’ Uzvišeni Gospodar nato će im reći: ‘Ja uistinu znam da vi žudite za vašim suprugama, a i vaše supruge žude za vama.’ Oni će se zadiviti: ‘O Gospodaru, kako samo dobro poznaješ šta je u dušama Tvojih robova!’ (…) Vjernici će reći: ‘O Gospodaru naš, daj nam neko obilježje!’ On će im odgovoriti: ‘Svaki petak vam je dan posjete, a između dva petka ima sedam hiljada godina onako kako vi računate.’ (…) Zatim će biti dozvoljeno vjerovjesnicima, potpuno iskrenima i šehidima… (…) Onda će krenuti ka drvetu u Džennetu, gdje će staviti ogrtače blistave od svjetlosti Milostivog. (…) Allah će reći: ‘Pročistite ih!’ Doći će povjetarac ispod Prijestolja, koji se zove uzvitlavač, bjelji od snijega, i on će im promijeniti lica, čela i bokove. Potom će im se Uzvišeni Allah ukazati tako da će vidjeti svjetlost Njegovog Lica skrivenog od svakog pogleda. Kazat će: ‘Slavljen neka si, nismo te obožavali onako kako Ti dolikuje, o Veličanstveni!’ Uzvišeni Gospodar, pored Kojeg nema drugog boga, kazat će: ‘Svaki petak vam je dan posjete, a između dva petka ima sedam hiljada godina onako kako vi računate.’”[28]

Ubade ibn Samit prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, tumačeći ajet: I njihovo prebivalište bit će dženneti Firdevsa[29], rekao: “Džennet ima stotinu stepena, razdaljina između svaka dva stepena je kao između neba i zemlje, a Firdevs je njegov najviši stepen. Iz njega izviru četiri džennetske rijeke. Pa kada od Allaha tražite, tražite Firdevs.”[30]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Nemoj kazati da je Džennet jedan, jer je Uzvišeni Allah rekao: A pored njih još su dva dženneta.[31] Također nemoj kazati da postoji samo jedan stepen, jer je Uzvišeni Allah rekao: I jedne nad drugima uzdigli smo u stepenima.[32] Zaista se ljudi odlikuju djelima.”[33]

Opisujući Džennet Imam Ali, mir s njim, rekao je: “Stepeni od kojih su neki veći od drugih i boravišta različita. Užici njegovi ne prestaju, stanovnici njegovi se ne progone,[34] vječni u njemu ne stare, a stanovnici njegovi ne prekidaju nadu (u uvećanje milosti).[35]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Uzvišeni Allah stvorio je Džennet, koji oči nisu vidjele i s kojim se nije upoznalo nijedno stvorenje. Svakog jutra Gospodar ga otvara i govori: ‘Budi čišći i budi mirisniji!’, pa će Džennet reći: Vjernici će postići ono što žele.[36] A na to se odnose Božije riječi: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.”[37]

Rekao je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim: “Znajte da će Allah onome ko se Njega boji podariti izlaz iz svakog iskušenja i svjetlost uz pomoć koje će izaći iz tmina. Allah će mu trajno podariti ono što ovaj bude želio i nastanit će ga kod Sebe na počasnom položaju u dvoru koju je odabrao za njega. Prijestolje Božije pravit će hlad, a sjaj Njegov stvarat će svjetlost za tu kuću. Posjećivat će ih meleci Njegovi, a s njima će se družiti poslanici Njegovi.” Zatim je Imam Ali, mir s njim, rekao: “Zato požurite sa djelima – da bi bili u Božijoj blizini.”[38]                                                    

Objašnjenje

Uzvišeni Bog je unutar izvanjskih džennetskih blagodati smjestio blagodati sačinjene od očitovanja Njegove Biti, Njegovih svojstava i Njegovih imena. Te nutarnje blagodati imaju različite nazive kao što su susret, razgovor, gledanje, određena opskrba, dva dženneta, uživanje, velika vlast, čisto piće, posjeta ili posjećivanje svakog petka, očitovanje, Firdevs –koji je najveći stepen dženneta i iz kojeg izviru četiri džennetske rijeke – itd. Unatoč različitosti ovih izraza, svi oni upućuju na jednu zbilju, a ta zbilja je očitovanje Biti, imena i svojstava Uzvišenog Boga pred Njegovim odabranicima i prijateljima.

Uzvišeni Bog je sa svim stvarima i obuhvata ih, ali ne način da je odvojen od njih ili da je pored njih, nego se očituje posredstvom njih i ukazuje se u njima. Ovo je zbilja s kojom nas upoznaju i Kur'an i hadis.

Svevišnji Bog je rekao:

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَ‌ةٌ ۝ إِلَى رَ‌بِّهَا نَاظِرَ‌ةٌ

Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.[39] Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Oči Ga ne vide gledanjem izravnim, nego Ga srca vide zbiljom vjerovanja.”[40] Ono što postižu neki Božiji robovi jest upravo osvjedočenje srcem u očitovanja Biti, imena i svojstava Uzvišenog Boga na Ovom ili na Budućem svijetu, tako da Ga jasno vide uz svaku stvari i svaku blagodat.

Ajeti i predaje koje smo naveli u pojašnjenju ovog dijela predaje s Miradža ukazuju na viđenje Boga srcem, koje ostvaruju neki stanovnici Dženneta. Dok će neki stanovnici Dženneta uživati samo u izvanjskim blagodatima, ovi odabranici uživat će u blagodati osvjedočenja, a istovremeno im neće biti uskraćene ni izvanjske blagodati, u skladu sa stepenima Dženneta koje su postigli. Neka Allah opskrbi i nas i vas!

Prilikom tumačenja dijela predaje u kojem se kaže: “O Ahmede, u Džennetu postoji dvorac, sav od dragulja i bisera bez ikakvog poretka i povezivanja. U njemu su odabrani”[41], dali smo objašnjenje vezano za istu ovu tematiku, pa ga pogledajte!

Sputavanje jezika od suvišnog govora i trbuha od viška hrane

“Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘O Gospodaru, koja su obilježja takvih?’ Uzvišeni Allah reče: ‘To su zatvorenici. Oni su sputali jezike svoje od suvišnog govora i trbuhe svoje od viška hrane.’”

Vrijednost sputavanja jezika od suvišnog govora

Ajeti

وَ قُولُوا لِلنَّاسِ حُسْنًا

Ljudima lijepe riječi govorite.[42]

وَ قُلْ لِعِبَادِى يَقُولُوا الَّتِى هِىَ أَحْسَنُ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنْزَغُ بَيْنَهُمْ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنْسَانِ عَدُوًّا مُبِينًا

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi; zaista šejtan sije neprijateljstvo među njima, šejtan je, zaista, čovjekov otvoreni neprijatelj.[43]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ وَ قُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا ۝ يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَ مَنْ يُطِعِ اللهَ وَ رَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا

O vjernici, bojte se Allaha i neka vaš govor bude postojan; On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj koji se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će veliki uspjeh.[44]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَسْأَلُوا عَنْ أَشْيَاءَ إِنْ تُبْدَ لَكُمْ تَسُؤْكُمْ

O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni.[45]

Predaje

Rekao je Sulejman ibn Mehran: “Ušao sam kod Imama Sadika, mir s njim, kod kojeg je bila skupina njegovih sljedbenika, te sam ga čuo kako govori: ‘O skupino naših sljedbenika! Budite nam ukras, a nemojte nas sramotiti! Ljudima lijepe riječi govorite, čuvajte vaše jezike i suzdržite se od suvišnog i ružnog govora.’”[46]

Rekao je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Allah se smilovao robu koji kaže dobro – pa dobro priskrbi, i uzdrži se od zla govora – pa se zla sačuva.”[47]

Muhammed ibn Sulejman je rekao: “Uzeo neki čovjek Poslanikovu jahalicu za uzde i upita ga: ‘O Božiji Poslaniče, koja su djela najvrjednija?’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, odgovori: ‘Nahraniti ljude i lijepo im se obraćati.’”[48]

Imam Kazim, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Imam Ali ibn Ebi Talib, mir s njim, prošao pored čovjeka koji je previše pričao pa je zastao kraj njega i rekao mu: “O ti! Svojim čuvarima kazuješ u pero, a oni bilježe u knjigu koju će poslati tvome Gospodaru. Zato govori samo ono što te se tiče, a prođi se onoga što te se ne tiče.”[49]

Rekao je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Blago onome ko udijeli višak svoga imetka, a sačuva višak svoga govora.”[50]

Džafer ibn Ibrahim je rekao: “Čuo sam da je Imam Sadik, mir s njim, prenio riječi Božijeg Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: ‘Ko je uvidio da se njegov govor ubraja u njegova djela, taj malo govori, osim onoga što ga se tiče.’”[51]

Sedam dana nakon preseljenja Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, Imam Ali, mir s njim, u Medini je ljudima održao govor u kojem je rekao: “O ljudi, u čovjeku ima deset odlika koje njegov jezik očituje: svjedok koji obavještava u nutrini, sudija koji okončava sporove, govornik posredstvom kojeg se odgovara, zagovornik posredstvom kojeg ostvaruje potrebe, opisivač kojim raspoznaje stvari, zapovjednik koji naređuje dobro, propovjednik koji zabranjuje zlo, osnaživač koji odagnava tuge, prisutni kojim se razotkrivaju pakosti, i prefinjeni u kojem uživaju uši.”[52]

Rekao je Imam Ali, mir s njim: “Čovjek je sakriven ispod svoga jezika.”[53]

“Nijemost je bolja od neznanja i nesuvislog govora.”[54]

“Jezik je čovjekova vaga.”[55]

“Postojan i odmjeren govor čovjeka čuva od posrtaja i poskliznuća.”[56]

“Jezici tumače ono što nutrine skrivaju.”[57]

“Malo govori – sačuvat ćeš se prijekora.”[58]

“Govor je u tvojim okovima sve dok ne progovoriš, a kada progovoriš, ti si u njegovim okovima.”[59]

“Malo govori i skrati nadanja. Nemoj govoriti ono čime ćeš navući grijeh ili čime ćeš otjerati od sebe slobodne ljude.”[60]

“Čuvaj se ružnog govora, jer on zaista rasrdi srce.”[61]

“Čuvaj se mnoštva govora, jer on zaista umnožava posrtaje i uzrokuje tugu.”[62]

“Pazi da ne razvežeš svoj jezik dok su ti braća odsutna!”[63]

“Ako želiš da očuvaš zdravlje i da sakriješ svoje nedostatke, malo govori a mnogo šuti, da bi ti misli bile obilne a srce prosvijetljeno.”[64]

“Ja sam moćniji da vratim ono što nisam rekao nego ono što sam rekao.”[65]

“Bit ćete odgovorni za vaše riječi, pa govorite samo dobro.”[66]

“Kada nešto izgovoriš, to ima vlast nad tobom, a kada se suzdržiš od izgovaranja, ti imaš vlast nad tim.”[67]

“Kada Svevišnji Allah želi dobro Svome robu, nadahne ga da malo govori.”[68]

“Kada se malo govori, nagrade su velike.”[69]

“Istinit govor bolji je od nesuvislog govora i od šutnje.”[70]

“Znak rječitosti je razumno srce i jezik koji govori.”[71]

“Razuman čovjek govori samo onda kada ima potrebu i kada treba upotpuniti dokaz.”[72]

“Raduj se zbog onoga što kažeš ako u tome što kažeš nema nikakve greške.”[73]

“Uljepšajte govor – čut ćete lijep odgovor.”[74]

“Najljepši govor je onaj koji bude potvrđen djelima.”[75]

“Najveći gubitnik je onaj čovjek koji bude u mogućnosti da kaže istinu, ali to ne učini.”[76]

“Najbolji pogodak je tačan i prikladan govor.”[77]

“Najistinitiji govor je onaj koji potiče iz srca.”[78]

“Uistinu u ibadet spadaju blag govor i nazivanje selama.”[79]

Vrijednost sputavanja trbuha od viška hrane

وَ الَّذِينَ كَفَرُوا يَتَمَتَّعُونَ وَ يَأْكُلُونَ كَمَا تَأْكُلُ الْأَنْعَامُ وَ النَّارُ مَثْوًى لَهُمْ

A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište Vatra biti![80]

يَا بَنِى آدَمَ خُذُوا زِينَتَكُمْ عِنْدَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَ كُلُوا وَ اشْرَبُوا وَ لَا تُسْرِفُوا إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْمُسْرِفِينَ

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.[81]

Predaje

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Ništa Allahu nije mrže od punog trbuha.”[82]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Čovjek je najudaljeniji od Allaha onda kada napuni trbuh.”[83]

Rekao je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Gladovanje je svjetlo mudrosti, sitost je udaljavanje od Allaha, a ljubav prema bijednicima i zbližavanje s njima ujedno je približavanje Allahu.” Također je rekao: “Nemojte umrtvljivati vaša srca mnoštvom hrane i pića, jer srca zaista umiru kao što usjevi zamru zbog prekomjerne vode.” I rekao je: “Nemojte se prejedati, da se ne bi svjetlost spoznaje ugasila u vašim srcima! A ko noć provede u namazu i s malo hrane u trbuhu, tu noć s njim provedu hurije krupnih očiju.”[84]

Imam Ali, mir s njim, prenosi da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Prošao je moj brat Isa, mir s njim, kroz jedan grad u kojem je vidio kako se neki čovjek i žena glasno prepiru. Upita ih: ‘Šta je s vama?’, a čovjek odgovori: ‘O Božiji Poslaniče, ovo je moja žena i ona nema nedostataka, dobra je, ali bih želio da se razvedem od nje.’ Isa reče: ‘U svakom slučaju, upoznaj me šta je s njom!’ Čovjek reče: ‘Njeno lice je naborano, iako nije stara.’ Isa joj se obrati riječima: ‘Ženo, želiš li da ti se licu vrati svježina?’ ‘Da’, reče ona, a on joj kaza: ‘Onda se čuvaj prejedanja, jer kada se hrana namnoži u prsima i oteža, nestane svježine lica.’ Ona ga je poslušala te joj je lice ponovo postalo svježe.’”[85]

U Mehasinu se bilježi da se Isa sin Merjemin, mir s njim, obraćao sinovima Israilovim: “O sinovi Israilovi, nemojte jesti sve dok ne ogladnite, a kada ogladnite, jedite, ali nemojte jesti do sitosti, jer kada ste siti, zaista vaši vratovi i vaši bokovi debeli postanu i vi zaboravite svoga Gospodara.”[86]

Rekao je Imam Ali, mir s njim: “Prejedanje sprječava oštroumnost.”[87]

“Sitost uvećava bolesti.”[88]

“Sitost uništava bogobojaznost.”[89]

“Čuvaj svoj trbuh i spolni organ, jer je u njima iskušenje za tebe.”[90]

“Čuvajte se prejedanja, jer ono čini srce tvrdim i lijenim prema namazu.”[91]

“Čuvaj se prejedanja, jer će se onome ko se stalno bude prejedao umnožiti bolesti i pokvariti snovi.”[92]

“Najomraženiji rob kod Allaha Svevišnjeg je onaj čije su jedine brige trbuh i spolni organ.”[93]

“Čovjekov trbuh – njegov je neprijatelj.”[94]

“Kada se trbuh napuni dozvoljenom hranom, srce postane slijepo za dobro.”[95]

“Kako će se razbistriti misao onoga koji je neprestano sit?!”[96]

“Čija glavna briga bude ono što će unijeti u trbuh, njegova vrijednost je ono što iz njega izlazi.”[97]

“Divan li je pomagač griješenju sitost!”[98]

“Nespojivi su sitost i izvršavanje vjerskih obaveza.”[99]

Objašnjenje

Poznato je da je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka te mu je dao jezik i trbuh; jezik da bi njime govorio, a trbuh da bi jeo.

Ako se čovjek bude pridržavao umjerenosti i srednjeg puta u govoru i jelu, i ako govor i jelo bude učinio sredstvima postizanja glavnog cilja stvaranja, time će se ostvariti Božija nakana, a rob će dobiti brojne nagrade i postići uzvišene rezultate.

A ako se čovjek odvoji od srednjeg puta i umjerenosti te pretjera u govoru i jelu, to će sigurno uzrokovati njegovu udaljenost od sjećanja na Boga i od cilja stvaranja čovjeka, što će na kraju dovesti do iskvarenosti čovjeka, a nekada čak i do kvarenja drugih ljudi – jer pretjerivanje u govoru i jelu uzrokuje obijest nagona i prohtjeva te poticanje strasti i želja. U takvom stanju organi tijela, misli, srce i unutrašnje i vanjske moći čovjeka djelovat će suprotno cilju zbog kojeg ih je Bog stvorio, čime će se i rob prestati kretati putem iskonske prirode, neće postići cilj stvaranja i neće uspjeti postići spas, kao ni materijalne i duhovne blagodati na Ovom i Onom svijetu.

Tajna ostvarivanja velikih rezultata i vrijednih koristi za onoga ko u vezi s govorom i jelom djeluje u okvirima iskonske prirode je upravo u gore navedenom. A većina ovih duhovnih koristi navedena je u prethodnom dijelu predaje s Miradža, od rečenice: “O Ahmede, u Džennetu postoji dvorac, sav od dragulja…”, pa do rečenice: “…Oni se naslađuju sjećanjem na Mene, Mojim govorom i razgovorom sa Mnom.” Pitanja vezana za šutnju i glad bit će obrađena i prilikom tumačenja riječi: “…Da sputa svoj jezik i ne govori, osim kada mu je to od pomoći (korisno).”

 Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] Ali ‘Imran, 197.

[2] En-Nisa, 57.

[3] El-Maide, 119.

[4] El-En‘am, 127.

[5] Et-Tevbe, 21–22.

[6] Et-Tevbe, 72.

[7] El-Fedžr, 27–30.

[8] Kaf, 35.

[9] El-Kamer, 54–55.

[10] Er-Ra‘d, 29.

[11] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 154, predaja 92.

[12] Isto, str. 176, predaja 128.

[13] El-Bekare, 7.

[14] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 165, predaja 109.

[15] Isto, str. 181, predaja 138.

[16] Isto, str. 179, predaja 136.

[17] El-Kafi, sv. 8, str. 18, predaja 4.

[18] Ikbalu-l-a‘mal, str. 678. U jednoj verziji ove dove nema riječi: “I veličanstvenoj vlasti.”

[19] El-Kafi, sv. 1, str. 85, predaja 2.

[20] El-Kijame, 22–23.

[21] El-Kehf, 110.

[22] Junus, 45.

[23] Ali ‘Imran, 77.

[24] Ja-Sin, 55, 58.

[25] Er-Rahman, 46.

[26] Es-Saffat, 39–41.

[27] Ed-Dehr, 5–6, 20–21.

[28] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 215–217, predaja 205.

[29] El-Kehf, 107.

[30] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 89.

[31] Er-Rahman, 62.

[32] Ez-Zuhruf, 32.

[33] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 105.

[34] Isto.

[35] Isto, str. 162, predaja 103.

[36] El-Mu'minun, 1.

[37] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 199, predaja 198; Es-Sedžde, 17.

[38] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 163, predaja 105.

[39] El-Kijame, 22–23.

[40] Biharu-l-envar, sv. 4, str. 32, predaja 8.

[41] Predaja s Miradža, poglavlje 9.

[42] El-Bekare, 83.

[43] El-Isra, 53.

[44] El-Ahzab, 70–71.

[45] El-Maide, 101.

[46] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 310 predaja 3.

[47] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 312, predaja 10.

[48] Isto, predaja 12.

[49] Isto, str. 276, predaja 4.

[50] Isto, str. 286, predaja 42.

[51] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 306, predaja 83.

[52] Er-Revdatu mine-l-Kafi, str. 20, predaja 4.

[53] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Kavl.

[54] Isto.

[55] Isto.

[56] Isto.

[57] Isto.

[58] Isto.

[59] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Kavl.

[60] Isto.

[61] Isto.

[62] Isto.

[63] Isto.

[64] Isto.

[65] Isto.

[66] Isto.

[67] Isto.

[68] Isto.

[69] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Kavl.

[70] Isto.

[71] Isto.

[72] Isto.

[73] Isto.

[74] Isto.

[75] Isto.

[76] Isto.

[77] Isto.

[78] Isto.

[79] Isto.

[80] Muhammed, 12.

[81] El-A‘raf, 31.

[82] Biharu-l-envar, sv. 43, str. 331, predaja 5.

[83] Isto, predaja 6.

[84] Isto, predaja 7.

[85] Biharu-l-envar, sv. 63, str. 334, predaja 15.

[86] Isto, str. 337, predaja 30.

[87] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Bitne.

[88] Isto.

[89] Isto.

[90] Isto.

[91] Isto.

[92] Isto.

[93] Isto.

[94] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Bitne.

[95] Isto.

[96] Isto.

[97] Isto.

[98] Isto.

[99] Isto.