Vrijednost druženja sa siromasima i pokuđenost druženja sa imućnima
“O Ahmede, ljubav prema Meni je ljubav prema siromasima. Zato se približi siromasima, i približi ih sebi, i Ja ću se približiti tebi, a udalji se od imućnih, i udalji ih od sebe, jer su uistinu siromasi Moji miljenici.”
Ajeti
وَ مَا أَمْوَالُكُمْ وَ لَا أَوْلَادُكُمْ بِالَّتِى تُقَرِّبُكُمْ عِنْدَنَا زُلْفَى إِلَّا مَنْ آمَنَ وَ عَمِلَ صَالِحًا فَأُولَئِكَ لَهُمْ جَزَاءُ الضِّعْفِ بِمَا عَمِلُوا وَ هُمْ فِى الْغُرُفَاتِ آمِنُونَ
Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.[1]
أَيَحْسَبُونَ أَنَّمَا نُمِدُّهُمْ بِهِ مِنْ مَالٍ وَ بَنِينَ نُسَارِعُ لَهُمْ فِى الْخَيْرَاتِ بَلْ لَا يَشْعُرُونَ
Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.[2]
كَلَّا إِنَّ الْإِنْسَانَ لَيَطْغَى أَنْ رَآهُ اسْتَغْنَى إِنَّ إِلَى رَبِّكَ الرُّجْعَى
Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.[3]
Predaje
Akir Kufi prenosi da je rekao Imamu Sadiku, mir s njim: “Prenosi se da je Ebu Zerr, Bog mu se smilovao, govorio: ‘Tri su stvari koje ljudi mrze, a ja volim: smrt, siromaštvo i nevolja.’” Imam Sadik, mir s njim, reče: “Nije onako kako vi razumijete. Mislio je na to da mu je smrt u pokornosti Bogu draža od života u nepokornosti Njemu, da mu je siromaštvo u pokornosti Bogu draže od imućnosti u nepokornosti Njemu i da mu je nevolja u pokornosti Bogu draža od zdravlja u nepokornosti Njemu.”[4]
Imam Musa Kazim prenosi da je njegov otac Imam Sadik, mir s njima dvojicom, rekao: “Objavio je Uzvišeni Allah Musau, mir s njim: ‘O Musa, nemoj se radovati velikom imetku i ni u kom stanju ne napuštaj sjećanje na Mene, jer mnoštvo imetka čini da se zaboravi na grijehe, a napuštanje sjećanja na Mene čini srca tvrdim.’”[5]
Imam Rida prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Došao mi je melek i rekao: ‘O Muhammede, Gospodar tvoj šalje ti selame i poručuje ti: Ako želiš, učinit ću ti mekansku dolinu posutom zlatom.’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, podiže glavu ka nebu i reče: ‘O Gospodaru, zasitim se jednog dana pa Te hvalim, a drugog dana ogladnim pa od Tebe tražim.’”[6]
Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Siromaštvo je za vjernika bolje od imućnosti, osim ako je na sebe preuzeo staranje o nemoćnom i ako troši da bi otklonio nesreću.” Imam također prenosi: “Rekao je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: ‘Na Sudnjem danu neće biti nikoga – ni imućnog ni siromašnog – a da neće poželjeti da mu je od opskrbe bilo dato samo onoliko koliko mu je dovoljno za svaki dan.’”[7]
Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “I imućnost i siromaštvo su u srcu.” Također je rekao, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Imućnost je kazna.”[8]
Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Onaj ko ode nekom imućnom te pred njim bude ponizan zbog njegove imućnosti izgubio je trećinu svoje vjere.”[9]
Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Druženje s tri vrste ljudi umrtvljuje srce: druženje sa bijednim ljudima, razgovor sa ženama i druženje sa imućnima.”[10]
Prenosi se da je Imam Bakir, mir s njim, rekao nekom čovjeku: “O čovječe, ne druži se sa imućnima! Zaista se rob s njima druži i smatra da su mu date blagodati Božije, te neće ustati iz njihovog društva, a da neće misliti da mu nije data nijedna blagodat Božija.”[11]
Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao:
“Siromaštvo uzrokuje zaborav (na Boga).”[12]
“Siromaštvo je tuga.”[13]
“Kabur je bolji od siromaštva.”[14]
“Oskudica kvari moral.”[15]
“Ko objelodani svoje siromaštvo, umanjio je svoju vrijednost.”[16]
“Siromaštvo je ukras vjerovanja.”[17]
“Skrivanje neimaštine i bolesti pokazatelji su čovječnosti.”[18]
“Siromaštvo i bogatstvo znat će se nakon što djela ljudi budu iznesena pred Allaha Svevišnjeg.”[19]
“Darežljivost uzvisuje siromaha, a škrtost unizuje imućnog.”[20]
“Srebrenjak siromaha čišći je i bolji kod Allaha od zlatnika bogataša.”[21]
“Nepravdu liječite pravdom, a siromaštvo milostinjom i davanjem.”[22]
“Koliko li je siromaha koji su imućniji od svakog bogataša!”[23]
“Šteta od siromaštva bolja je od obijesti imućnosti.”[24]
“Ko voli zdravlje – neka izabere siromaštvo, a ko voli lagodnost – neka izabere ustezanje na Ovom svijetu.”[25]
“Onaj na koga navali siromaštvo neka mnogo izgovara riječi: La havle vela kuvvete illa billahi-l-‘alijji-l-‘azim.”[26]
“Mogu li se naći ljudi koji nisu ili siromasi koji se bore sa siromaštvom ili bogataši koji su na Božije blagodati uzvratili nezahvalnošću?”[27]
Objašnjenje
Iz ajeta i predaja koje smo naveli u pojašnjenju ovog dijela predaje s Miradža razumije se da bogatstvo i druženje sa imućnima nisu u potpunosti pokuđeni, nego je zabranjeno ili pokuđeno ono druženje sa imućnim čovjekom koje sprečava usredsređenost na Uzvišenog Boga. Isto tako, pokuđeno je ono bogatstvo koje uzrokuje obijest ili usredsređenost na svijet materije, što na kraju uzrokuje zaboravljanje i zanemarivanje Boga i Sudnjeg dana.
Nasuprot tome, siromaštvo i druženje sa siromasima uzrokuju usredsređenost na Uzvišenog Boga, što predstavlja poželjno zbiljsko savršenstvo. Stoga je Uzvišeni u predaji s Miradža poručio: “Ljubav prema Meni je ljubav prema siromasima…” U objašnjenju prethodnog dijela predaje s Miradža iznijeli smo pojašnjenja koja su u vezi s pitanjima o kojima se govori u ovom dijelu. Na kraju ćemo navesti neke predaje koje su u skladu sa ovim i prethodnim poglavljem.
Predaje koje su u vezi sa prethodna dva poglavlja
Ali ibn Ebi Talib, mir s njim, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Tri su znaka strpljivog čovjeka: prvi je da ne ljenčari, drugi da nije mrzovoljan, a treći da se ne žali na svoga Gospodara, uzvišen neka je On, zato što ako ljenčari – upropaštava pravo, ako je mrzovoljan – ne čini zahvalu, a ako se žali na svoga Gospodara – neposlušan Mu je.”[28]
Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Zadovoljstvo onim što je dovoljno za život donosi čednost.”[29]
“Najprijatniji život ima onaj koji je zadovoljan onim što mu je Allah dodijelio.”[30]
“Najimućniji je onaj čovjek koji je zadovoljan onim što mu je Allah dodijelio.”[31]
“Zaista, ako budete strpljivi u nesreći, zahvalni u sreći i zadovoljni Božijim određenjem, pripast će vam Allahovo zadovoljstvo.”[32]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Zaista je nemoćan onaj koji nije pripremio strpljenje za svaku nevolju, zahvalnost za svaku blagodat i olakšanje za svaku teškoću. Budi strpljiv pri svakom iskušenju i u svakoj nesreći koja pogađa djecu i imetak, jer zaista Allah uzima natrag ono što je dao na korištenje i darovao da bi iskušao tvoju zahvalnost i strpljivost.”[33]
Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Pazite! Ne postupajte onako kako su postupali sinovi Israila! Nemojte se srditi na Božije blagodati i nemojte Bogu određivati šta treba činiti! Kada nekoga od vas u opskrbi ili drugim životnim pitanjima zadesi nešto što mu nije po volji, neka nikako ne navaljuje u traženju onoga što hoće, jer je možda u tome što traži njegova smrt ili propast, već neka kaže: ‘Allahu moj, tako ti časti Muhammeda i njegove čiste porodice, ako je ovo stanje koje mi nije po volji bolje za mene i za moju vjeru, podari mi strpljivost u njemu, ojačaj me da ga mogu podnijeti i daj mi veliku volju da ostanem uspravan unatoč velikim teretima njegovim, a ako je za mene nešto drugo bolje, daruj mi to! Učini me zadovoljnim Tvojom odredbom u svakom stanju, samo Tebi pripada hvala.’ Kada budeš ovako govorio, Allah će ti odrediti i podariti ono što je za tebe bolje.”[34]
Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao:
“Vjerovanje je strpljivost u nevolji i zahvalnost u blagostanju.”[35]
“Strpljivost je da čovjek podnosi ono što ga snađe, i da smiruje srdžbu svoju.”[36]
“Dužan si da budeš strpljiv i u tjeskobi i u nevolji.”[37]
“Ko ne podnosi marljiv rad, mora podnositi bijedu.”[38]
“Ko se požali vjerniku na svoju tegobu, kao da se požalio Allahu Svevišnjem.”[39]
“Ko se požali nekome ko nije vjernik na svoju tegobu, kao da se požalio na Allaha Svevišnjeg.”[40]
“Zahvalnost je ukras blagostanja.”[41]
“Zahvalnost je ukras sreće i čuvar blagostanja.”[42]
“U obilju budi zahvalan rob, a u oskudici strpljiv rob!”[43]
“Imućnost i siromaštvo razotkrivaju suštine i odlike ljudi.”[44]
“Allahu se utječite od opijenosti imućnošću, jer je uistinu veoma teško otrijezniti se od tog pijanstva.”[45]
Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš
[1] Sebe’, 37.
[2] El-Mu'minun, 55–56.
[3] El-‘Alek, 6–8.
[4] Biharu-l-envar, sv. 69, str. 39, predaja 36.
[5] Isto, str. 63, predaja 9.
[6] Isto, str. 64, predaja 13.
[7] Biharu-l-envar, sv. 69, str. 66, predaja 22.
[8] Isto, str. 68, predaja 29.
[9] Nehdžu-l-belaga, str. 508, izreka 228.
[10] Vesailu-š-ši‘a, sv. 12, str. 35, predaja 15570.
[11] Isto, predaja 15571.
[12] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Fakr.
[13] Isto.
[14] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Fakr.
[15] Isto.
[16] Isto.
[17] Isto.
[18] Isto.
[19] Isto.
[20] Isto.
[21] Isto.
[22] Isto.
[23] Isto.
[24] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Fakr.
[25] Isto.
[26] Isto.
[27] Isto.
[28] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 86, predaja 35.
[29] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Er-Rida.
[30] Isto.
[31] Isto.
[32] Isto.
[33] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 94, predaja 54.
[34] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 149, predaja 46.
[35] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Es-Sabr.
[36] Isto.
[37] Isto.
[38] Isto.
[39] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Eš-Šekva.
[40] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Eš-Šekva.
[41] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Eš-Šukr.
[42] Isto.
[43] Isto.
[44] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje El-Gina.
[45] Isto.