Zapreke nesreća, iskušenja i zala

Vjerovanje

كَذَلِكَ يَجْعَلُ اللَّهُ الرِّجْسَ عَلَى الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ

...Eto, tako Allah onima koji ne vjeruju određuje nečist.[1]

وَ إِنَّ كَثِيرًا مِنَ الْخُلَطَاءِ لَيَبْغِى بَعْضُهُمْ عَلَى بَعْضٍ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَ عَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَ قَلِيلٌ مَا هُمْ

…Zaista, mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i čine dobra djela; a takvih je malo...[2]

Razum

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bogu se ne može robovati ničim kao razumom; čovjekov razum neće biti upotpunjen sve dok u njemu ne bude deset odlika: da se od njega nada dobru i da se bude sigurno od zla njegova…“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u dugom iskazu o brojnim pitanjima koja mu je postavljao Šimon ibn Levi, odgovorio je: „…A iz čuvanja se granaju: ispravnost, poniznost, uzdržanost od grijeha, kajanje, razumijevanje, odgoj, dobročinstvo, ukazivanje ljubavi, dobro i izbjegavanje zla. To razumni postiže čuvanjem.“[4]

Ljepote ćudi i djela

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, poslušnost Bogu je uspjeh u svakom dobru koje se želi postići i spas od svakog zla od kojeg se želi sačuvati!“[5]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u dugom iskazu o brojnim pitanjima koja mu je postavljao Šimon ibn Levi, odgovorio je: „…A iz stida se granaju: nježnost, samilost, svijest o Bogu u tajnom i javnom, izbavljenje, izbjegavanje zla, ljubaznost, dobrostivost i uspjeh.“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Milostinja zatvara sedamdeset vrata zla.“[7]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onom koji na mene donese salavat jedanput, Bog će otvoriti vrata zdravlja.“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „'Nema moći i nema snage, osim s Bogom!’ – La havle ve la kuvvete illa billahi! – riznica je od džennetskih riznica; od onog koji to izgovori Bog otklanja sedamdeset vrsta zla, od kojih je najmanja briga.“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada je čuo nekog čovjeka koji je molio Boga za strpljenje, rekao je: „Moliš Boga za iskušenje, pa moli ga za izbavljenje!“[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Uistinu, tajna milostinja gasi srdžbu Gospodara; činjenje dobra čuva od zle kobi; zaista, obilaženje rodbine produžava životni vijek i štiti od siromaštva. Često govorite: ‘Nema moći i nema snage, osim s Bogom! – La havle ve la kuvvete illa billahi!; to je, zaista, riznica od džennetskih riznica i u tome je lijek od devedeset devet bolesti, od kojih je najmanja briga.'“[11]

Rasprava o mudrosti nesreća i zala

Prvo: Mudrost nesreća svjesnih među ljudima

Promišljanjem ajeta i predaja koji ukazuju na mudrost zala, nesreća i neuspjeha – moguće je zaključiti da su nesreće koje zadese svjesne osobe ili posljedica njihovih ružnih postupaka, ili razlog njihovog usavršavanja.

Objašnjenje rečenog će se pokazati kroz sljedeće pojedinosti:

1. Nesreće koje su posljedica ljudskih djela

U Kur'anu Časnom se iznosi da su sve nesreće kojima bivaju iskušavane vjerski obavezane i svjesne osobe koje čine neposlušnosti i grijehe plod njihovih postupaka i posljedice onoga što su sami zaradili:

وَ مَا أَصَابَكُمْ مِنْ مُصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَ يَعْفُو عَنْ كَثِيرٍ

Kakva god vas nesreća zadesi, to je od grijeha koje ste počinili, a On mnoge i oprosti.[12]

To znači da nesreće i nepogode s kojima se suočava društvo, kao što su suša, skupoća, oluje, zemljotresi i slično prouzrokovane su isključivo ljudskim grijesima. Ali, te nesreće ne predstavljaju kaznu za sve grijehe, jer mnoge od njih Bog Svevišnji oprašta mudrošću Svojom. Da nije tako, na Zemlji ne bi ostalo nijedno živo biće:

وَ لَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِمَا كَسَبُواْ مَا تَرَكَ عَلَى ظَهْرِهَا مِن دَابَّةٍ

Da Allah kažnjava ljude prema onom što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio...[13]

U Kur'anu se otvoreno obznanjuje da će se Božiji blagoslovi, ako čovjek ne učini ružna djela i ako odabere ispravan put u životu, obilno izlijevati na njega iz neba i iz zemlje: 

وَ لَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُوا وَ اتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِمْ بَرَكَاتٍ مِنَ السَّمَاءِ وَ الْأَرْضِ وَلَكِنْ كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.[14]

Podjele nesreća koje su posljedica čovjekovih djela 

Nesreće koje pogađaju čovjeka kao posljedica njegovog lošeg djela se mogu podijeliti na tri vrste:

A – Kazna

Nesreće kojima bivaju iskušavane osobe koje u svome životu nemaju ništa pohvalno i čiji je život u znaku nereda, u kur'anskom viđenju, dio su kazne za njihova učinjena djela. Ta kazna nije zdogovorna nego je prirodna kazna i naravska posljedica ružnog djela koje je počinio zločinitelj.

Brojne ljudske skupine su kroz povijest iskušavane zemljotresima, poplavama i raznim drugim kušnjama. Ta iskušenja su u kur'anskom gledanju naravski ishod njihovih loših djela. U kur'anskom poglavlju El-‘Ankebut (Pauk), nakon prikazivanja sudbine naroda Nuha, Ibrahima i Luta, prkošenje naroda Ada i Semuda, te suprotstavljanja Karuna, faraona i Hamana Božijim poslanicima i njihovog odbijanja da prihvate njihovo pozivanje u Božiju vjeru, stoji slijedeće:

فَكُلًّا أَخَذْنَا بِذَنْبِهِ فَمِنْهُمْ مَنْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِ حَاصِبًا وَ مِنْهُمْ مَنْ أَخَذَتْهُ الصَّيْحَةُ وَ مِنْهُمْ مَنْ خَسَفْنَا بِهِ الْأَرْضَ وَ مِنْهُمْ مَنْ أَغْرَقْنَا وَ مَا كَانَ اللَّهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَكِنْ كَانُوا أَنْفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.[15]

B – Odgajanje

Svrha nekih nesreća i iskušenja s kojima se čovjek suočava je njegovo popravljanje i skretanje pažnje na opasnosti od zastranjenja i grijeha. Prenosi se od Allahova Poslanika, s.a.v.a., o tome sljedeća izreka: „Zaista, nesreća je silniku odgoj.“

U Kur'anu Časnom se vidi uloga životnih teškoća u osvješćenju ljudi u riječima:

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِى الْبَرِّ وَ الْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِى النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِى عَمِلُواْ لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

Pojavio se metež i na kopnu i na moru od onog što ljudi rade da im On da da iskuse kaznu za ono što rade, ne bi li se vratili.[16]

C – Pročišćavanje

Pročišćavanje čovjeka i njegovo čišćenje od grijeha predstavlja drugu mudrost od mudrosti čovjekovih nesreća i teškoća. Loše djelo prlja duh čovjeka i onečišćava njegovo srce, kao što stoji u Kur'anu:

كَلاَّ بَلْ رَانَ عَلَى قُلُوبِهِم مَّا كَانُواْ يَكْسِبُونَ

A nije tako! Ono što su radili je prekrilo srca njihova.[17]

Životna iskušenja i nesreće su činioci skidanja hrđe grijeha i čišćenja duše od njihove nečisti. Čovječiji duh se čisti i bistri u nesrećama. O tome se prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a., slijedeći iskaz: „Vjernika neće zadesiti ni tegoba, ni bolest, niti žalost, čak ni briga koju brine, a da mu time neće biti oproštena neka njegova loša djela.“

Prema tome, životne nesreće se ubrajaju u goleme Božije blagodati vjernicima, kao što je preneseno od Imama Musaa ibn Džafera, mir s njim: „Bog Svevišnji ima u radosti blagodat dobročinstvo, a u žalosti blagodat čišćenja.“

2. Nesreće koje izgrađuju

Svrha i mudrost nekih zala, nesreća i iskušenja u životu su čovjekovo propitivanje i njegovo izgrađivanje, jer se čovjek – jasno stoji u Kur'anu Časnom – prečišćava kroz zlo i dobro:

وَ نَبْلُوكُم بِالشَّرِّ وَ الْخَيْرِ فِتْنَةً

Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.[18]

Pojam zlo obuhvata vrste nesreća, bolesti i tegoba u životu, dok pojam dobro obuhvata vrste blagodati i radosti. Prenosi se od Imama Sadika, mir s njim, da se Zapovjednik vjernika, mir s njim, bio razbolio pa su ga neki ljudi došli obići. Upitali su ga:

– Kako si osvanuo?

Odgovorio im je kako nisu mogli očekivati, rekavši:

– Osvanuo sam sa zlom!

Čudeći se, upitali su:

– Slava Bogu! Zar ti tako govoriš?!

Imam Ali, mir s njim, odgovorio im je:

– Bog Svevišnji kaže: Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru… Dobro su zdravlje i bogatstvo, a zlo su bolest i siromaštvo kao iskušavanje i propitivanje.

Doneseni kur'anski ajet u iskazu Zapovjednika vjernika, mir s njim, očit je dokaz da je mudrost nekih nesreća propitivanje i iskušavanje da bi čovjek, kroz trpljenje i podnošenje, postigao potpunost i uspjeh u tom propitivanju. To značenje nosi slijedeći ajet:

وَ لَنَبْلُوَنَّكُم بِشَىْءٍ مِّنَ الْخَوْفِ وَ الْجُوعِ وَ نَقْص مِّنَ الْأَمْوَالِ وَ الْأَنفُسِ وَ الثَّمَرَاتِ وَ بَشِّرِ الصَّـبِرِينَ

Mi ćemo vas sigurno dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive![19]

Prema tome, zla i nesreće čija je svrha propitivanje čovjeka i njegova izgradnja ne samo da ne protivrječe Božijoj pravdi i mudrosti nego su i same mudrost.

Svrha nesreća i tegoba s kojima se suočavaju vjernici u okrilju mudrog poretka koji upravlja svijetom je njegovanje unutrašnjih darova i njihovo upotpunjavanje. Uistinu, Bog Svevišnji hrani duše Svojih prijatelja na Ovome svijetu iskušenjem. To vidimo u sljedećem lijepom iskazu prenesenom od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: „Zaista, Bog hrani Svoga roba vjernika iskušenjem kao što majka hrani svoje dijete mlijekom!“

Drugo: Činioci neuspjeha slabih

Sve što smo dosada naveli o mudrosti zala i nesreća odnosi se na svjesne osobe do kojih je doprla Božija Poruka i tako uspostavljen dokaz protiv njih.

A sada, da vidimo šta je mudrost iza zala i neuspjeha s kojima se suočavaju osobe koje nisu svjesne ili koje su slabe? Drukčije rečeno, tokom povijesti je bilo, a ima i sada velik broj onih do kojih, iz različitih razloga, nije doprla Božija Poruka pa nisu mogli shvatiti svoju odgovornost u određenju svoje budućnosti činjenjem ili nečinjenjem u okviru svojih odgovornosti. Očiti primjeri te vrste ljudi su napuštena djeca, umno zaostale osobe i ludaci.

Kako opravdati iskušenja ovih osoba i onih koje se pravno smatraju slabim?

Sažet odgovor na ovo pitanje glasi da odgovornost za nesreće koje pogađaju slabe i nesvjesne pada na pleća svjesnih osoba, izuzimajući stanja koja imaju posebne mudrosti. Za pojašnjenje ovog pitanja ukazujemo na sljedeće:

1. Zloupotreba slobode

Korištenje slobode od strane svjesnih osoba dovodi do pojave onih koji čine nasilje i onih kojima se nasilje čini, te izrabljivača i izrabljivanih. Dakle, to, a ne Božija volja, pa da bi se Njegovu pravednost moglo dovesti u pitanje. Imam Ali, mir s njim, kaže: „Nijedan siromašni nije ogladnio, osim zato što je imućni uživao.“

2. Prirodne posljedice grijeha

Loši postupci svjesnih vjerskih obavezanika prirodno, u svijetu uzroka, ostavljaju traga na budućnost ljudske zajednice. Grješna osoba ne razara jedino svoj život nego i čitavu ljudsku skupinu o kojoj je riječ izlaže propasti:

وَ اتَّقُواْ فِتْنَةً لَّا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَـلَمُواْ مِنكُمْ خَاصَّةً

I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi!...[20]

Posljedica nasilja je sveobuhvatna, saobrazno poretku stvaranja, utemeljenom na mudrosti. Vatra kada se razgori zahvata i suho, i sirovo. Čovjekovo ružno djelo ne razara jedino društvo nego i životni prostor:

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِى الْبَرِّ وَ الْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِى النَّاسِ

Izbio je metež i na kopnu i na moru od onoga šta ljudi rade, da im On da da iskuse kaznu za ono šta rade…[21]

U svijetu uzroka, kada ljudi pribjegnu šutnji naspram nasilja i gaženja prava drugih tada razne vrste iskušenja, koje su sustavne posljedice grijeha, obuhvatiće sve, čak i one slabe. Štaviše, tada neće biti od koristi moljenje dobrih za promjenu budućnosti ljudske zajednice, kao što se prenosi od Imama Alija, mir s njim: „Nemojte odustati od naređivanja dobra i zabranjivanja ružnog, pa da zli među vama vladaju nad vama, kada ćete moliti, ali vam to neće prihvaćeno biti.“

3. Neslijeđenje zdravstvenih uputa

Nije grijeh jedini činilac u sudbini ljudske zajednice čiji dio su slabe i nemoćne osobe, nego pogreške i nepridržavanje zdravstvenih uputstava od strane roditelja imaju ulogu u pojavi umno zaostalih osoba i osoba sa smetnjama u razvoju. U tim okolnostima odgovornost za njihovu nesreću pada izravno na svjesne članove ljudske zajednice, a ne na Boga Svevišnjeg.

4. Nepoznate mudrosti

Osim činilaca koje smo naveli, postoje brojne skrivene mudrosti za iskušenja slabih. One su nepoznate nama, a kada nam se otkriju njihove tajne, postaje nam posve jasno da je to što se dogodilo sušta pravda i mudrost. Tako se desilo vjerovjesniku Musau, mir s njim, za vrijeme njegova putovanja s Hidrom, mir s njim, kojem se Musa, mir s njim, vidjevši da ovaj ubija nevino dijete, suprotstavio riječima:

أَقَتَلْتَ نَفْسًا زَكِيَّةً بِغَيْرِ نَفْس لَّقَدْ جِئْتَ شَيْـًا نُّكْرًا

„…Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!“[22]

Hidr, mir s njim, otkrivajući mudrost svoga postupka, odgovorio mu je riječima:

وَ أَمَّا الْغُلاَمُ فَكَانَ أَبَوَاهُ مُؤْمِنَيْنِ فَخَشِينَا أَن يُرْهِقَهُمَا طُغْيَانًا وَ كُفْرًا * فَأَرَدْنَا أَنْ يُبْدِلَهُمَا رَبُّهُمَا خَيْرًا مِنْهُ زَكَاةً وَ أَقْرَبَ رُحْمًا

„Što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti. A mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.[23]

Tako, imajući u vidu ograničenost ljudskog znanja i njegovo neznanje o tajni postojanja, ne možemo reći, gledajući tako površno, da su iskušenja u koja zapadaju slabi suprotna pravdi i mudrosti. Usto, Bog Svevišnji će nadoknaditi slabim na Onom svijetu za ta njihova iskušenja, jer ih oni nisu skrivili na Ovome svijetu.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković


[1] El-En‘am, 125.

[2] Sad, 24.

[3] ‘Ilelu-š-šerai‘, str. 116, predaja 11.

[4] Biharu-l-envar, sv. 1, str. 118, predaja 11.

[5] El-Kafi, sv. 8, str. 82, predaja 39.

[6] Tuhafu-l-‘ukul, str. 17.

[7] Ed-Da‘vat, str. 107, predaja 237.

[8] Džami‘u-l-ahbar, str. 153, predaja 344.

[9] Tarihu Dimešk, sv. 15, str. 163, predaja 3715.

[10] Kenzu-l-‘ummal, sv. 2, str. 627, predaja 4935.

[11] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 1, str. 289, predaja 943.

[12] Eš-Šura, 30.

[13] Fatir, 45. Pogledati i: En-Nahl, 61.

[14] El-A‘raf, 96. Pogledati i: El-Ma'ide, 66.

[15] El-‘Ankebut, 40.

[16] Er-Rum, 41.

[17] El-Mutaffifin, 14.

[18] El-Enbija, 35.

[19] El-Bekare, 155.

[20] El-Enfal, 25.

[21] Er-Rum, 41.

[22] El-Kehf, 74.

[23] El-Kehf, 80-81.

Pitanja i odgovori