Dobro

Rasprava o pojmu dobro

Pojam dobro (hajr) i njemu slični pojmovi: dobročinstvo (bir), činjenje dobra (ihsan) i dobro djelo (hasene), koji dolaze nasuprot pojmova zlo (šer), ružno djelo (munker), grijeh (ism), činjenje lošeg djela (isa'e) i loše djelo (sejji'e) smatra se jasnim i po sebi razumljivim.

Spoznaja dobra i zla je naravska

Svaki čovjek, kakva god da su njegova stremljenja u pogledu uvjerenja i misaoni i vjerski okvir, može čisto naravski odrediti privlačnost dobra i njegovu ljepotu te ružnoću zla i njegovu nevaljalost. Drukčije kazano, spoznaja dobra i zla je djelovanje pomiješano s bićem čovjeka, njegovom suštinom i naravskim ustrojstvom. Svi ljudi su, prvotnim pečaćenjem i naravski, stvoreni kao osobe sa sklonošću prema dobru i sa odvratnošću prema zlu.

Potreba razuma i prvotne naravi za Objavom

Postoji jedan izuzetno važna činjenica koja zahtijeva krajnju usredsređenost, a ona podrazumijeva da razum i prvotna narav nisu u stanju tačno ukazati na izvore dobra i zla i njihove primjere u cjelini, jer oni ne obuhvataju sva dobra i sva zla. I više od toga, čovjek ponekad smatra da je nešto dobro zato što se s time zbližio, kao što ponekad smatra da je nešto drugo ružno zato što nema naklonosti koja ga veže s tim. A istina je nešto sasvim drugo. Zato, Kur'an upozorava na to stanje riječima:

وَ عَسَى أَن تَكْرَهُوا شَيْـًا وَ هُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ وَ عَسَى أَن تُحِبُّوا شَيْـًا وَ هُوَ شَرٌّ لَّكُمْ

...Možda ne volite nešto, a ono je dobro vama, a volite nešto, a ono je zlo vama...[1] 

Na toj osnovi, razum i prvotna narav imaju potrebu za Objavom u cilju određivanja dobra i zla na potpun način i u svim njihovim tokovima. Objava, koja kao počelo obuhvata sva dobra i sva zla, kadra je ponuditi najpotpuniji životni nacrt, koji će osigurati čovjeku trajnu sreću.

Dobro je pomagač razumu

U poznatoj predaji od Imama Sadika, mir s njim, u kojoj se objašnjava pitanje vojnika razuma i neznanja, dobro se smatra prvim vojnikom razuma, dok se zlo smatra prvim vojnikom zla. Tekst te predaje glasi: „Potom je On dao razumu sedamdeset pet vojnika… Od tih sedamdeset pet vojnika koje je dao razumu nalazi se dobro, koje je pomagač razumu. A kao suprotnost njemu dao je zlo, koje je pomagač neznanju.“

Ovdje razum ima značenje moralne svijesti i zato pridržavanje činjenja dobra dovodi do njegovog jačanja, a pristajanje uz činjenje zla dovodi do njegovog slabljenja. Budući da je dobro obuhvata sve akidetske, moralne i praktične vrijednosti, a zlo također obuhvata sve što je suprotno tim vrijednostima i što im protivrječi, dobro i zlo su na temelju iznesenog zauzeli svoja mjesta u samom pročelju vojnika razuma i neznanja.

Lahkoća činjenja dobra

Iz onoga što je predočeno jasno proističe da sklonost ka dobru i naginjanje prema dobrom, i suprotno od toga, odbojnost prema zlu i nevaljalom, jesu naravski. Tako, čiste ispravne naravi žive osjećajući spokojstvo i mir kod vršenja čina dobra. Istovremeno, one teško podnose zlo i sumnjičave su prema grijehu. Otud je vršenje djela dobra lakše od vršenja nevaljalih djela i činjenja zla, baš kao što je to iskazao Imam Ali, mir s njim, riječima: „Dobro je lakše od činjenja zla.“

Očigledno, ova odlika je saobrazna s ljudima koji žive tu iskonsku narav čisto i čiji ljudski fitret nije zaprljan. Na onoga čija je iskonska priroda zaprljana i koga je zahvatila nečist može se u potpunosti primijeniti suprotno od gornjeg. Što je iskonska narav više zaprljana, činjenje dobra postaje joj teže, a olakšava joj činjenje zla, kao i njegove postupke.

Spoznaja dobra

Počelo spoznaje dobra i zla i njezina mjera

وَ نَفْسٍ وَ مَا سَوَّاهَا * فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَ تَقْوَاهَا

I duše i Onoga Koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini.[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ostavi ono što ti sumnju budi, prihvatajući ono što ti sumnju ne budi, jer zaista je dobro smiraj, a zlo je sumnja.“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dobročinstvo je ono čemu se duša raduje i čime se srce smiruje. A grijeh je ono što se u duši uzvitla brigu i u prsima sumnju.“[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, upitan o dobročinstvu i grijehu, rekao: „Dobročinstvo je lijepa ćud, a grijeh ono što ostavi traga na tvoje srce, a ne voliš da ljudi to saznaju.“[5]

Suština dobra i zla

وَ لاَ يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ أَنَّمَا نُمْلِى لَهُمْ خَيْرٌ لِأَنفُسِهِمْ إِنَّمَا نُمْلِى لَهُمْ لِيَزْدَادُواْ إِثْمًا وَ لَهُمْ عَذَابٌ مُّهِينٌ 

Neka nikako ne misle poricatelji da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dobro je ono čime se želi naklonost Boga Svevišnjega i što se uradi onako kako je Bog Svevišnji zapovjedio.“[7] 

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada ga je neko upitao: „Kako mogu znati svoje stanje?“, rekao je: „Kada budeš želio nešto od poslova Ovoga svijeta pa ti to bude teško, znaj da si sigurno u dobru. A kada budeš želio nešto od Ovoga svijeta pa ti to bude lahko, znaj da je to zlo za tebe!“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Na Dan stajanja će biti doveden najsretniji stanovnik Ovoga svijeta između poricatelja pa će biti naređeno: Zagnjurite ga jedanput u Vatru! – On će biti zagnjuren, a zatim će mu biti rečeno: Hej, ti! Je li te ikada zadesila neka blagodat? On će odgovoriti: Ne, nije me nikada zadesila bilo kakva blagodat!’ Potom će biti doveden vjernik koji je najviše trpio i kušan bio pa će biti rečeno: Zagnjurite ga jedanput u Džennet! I biće jedanput zagnjuren u nj pa će mu biti rečeno: Hej, ti! Je li te ikada pogodila ikakva šteta ili kušnja? On će odgovoriti: Nije me nikada pogodila nijedna šteta niti kušnja!“[9]

Objašnjenje dobročinstva

A – Vjerovanje i dobro djelo

لَيْسَ الْبِرَّ أَنْ تُوَلُّوا وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَ الْمَغْرِبِ وَلَكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَ الْيَوْمِ الْآخِرِ وَ الْمَلَائِكَةِ وَ الْكِتَابِ وَ النَّبِيِّينَ وَ آتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِى الْقُرْبَى وَ الْيَتَامَى وَ الْمَسَاكِينَ وَ ابْنَ السَّبِيلِ وَ السَّائِلِينَ وَ فِى الرِّقَابِ وَ أَقَامَ الصَّلَاةَ وَ آتَى الزَّكَاةَ وَ الْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُوا وَ الصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاءِ وَ الضَّرَّاءِ وَ حِينَ الْبَأْسِ أُولَئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَ أُولَئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ

Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; dobročinstvo je ko vjeruje u Allaha, i u Onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako mu je drag, daje rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji održava klanjanje i zekat daje, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni Allaha stalno na umu imaju.[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ponad dva svojstva nema nijednog drugog dobročinstva: vjerovanja u Boga i činjenja koristi Božijim robovima.“[11]

B – Ljepote ćudi

 

U zbirci Sahihu Muslim se prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana: „Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., o dobročinstvu i grijehu pa je rekao: ‘Dobročinstvo je lijepa ćud.'“[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nije dobročinstvo u ljepoti odjeće, nego je dobročinstvo u smirenosti i dostojanstvu.“[13]

Objašnjenje dobročinstva

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ebu Hurejra: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., pojavio se jednoga dana među ljudima pa mu je došao Džibril i upitao: ‘…Šta je dobročinstvo?’ Odgovorio je: ‘Da robuješ Bogu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.'“[14]

Buđenje želje za dobrom

Naglašavanje činjenja dobra

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ ءَامَنُواْ ارْكَعُواْ وَ اسْجُدُواْ وَ اعْبُدُواْ رَبَّكُمْ وَ افْعَلُواْ الْخَيْرَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ 

O vi koji vjerujete, ruku i sedždu činite i Gospodaru svome robujte, i dobra djela činite da biste postigli ono šta želite![15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dobra je mnogo, a činitelja je njegovih malo.“[16]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Preuzmite na sebe obavezu činjenja dobra i ulažite napor u to, jer zlo je prirođeno čovjeku.“[17]

Imam Alija, mir s njim, je rekao: „Kada vidite dobro, pomozite ga, a kada vidite zlo, napustite ga jer je Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio: ‘O čovječe, čini dobro, a ostavi zlo pa ćeš biti darežljiv i umjeren.'“[18]

Poticanje na činjenje dobra

 

أَحْسِن كَمَا أَحْسَنَ اللَّهُ إِلَيْكَ وَ لَا تَبْغِ الْفَسَادَ فِى الْأَرْضِ إِنَّ اللَّهَ لاَ يُحِبُّ الْمُفْسِدِينَ

...I čini dobro drugima, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered na Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered prave.[19]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, kuće u kojima se čini dobro svijetle stanovnicima Neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.“[20]

U djelu A‘lamu-d-dinstoji: „Mnogo činite ono što vatra neće dotaknuti!“ Oni su upitali: ‘A šta je to, o Božiji vjerovjesniče?’ Odgovorio je: ‘Dobro.'“[21]

Naglašavanje dobročinstva i međusobnog potpomaganja u njemu

تَعَاوَنُواْ عَلَى الْبِرِّ وَ التَّقْوَى وَ لاَ تَعَاوَنُواْ عَلَى الْإِثْمِ وَ الْعُدْوَانِ وَ اتَّقُواْ اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i svijesti o Bogu, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i imajte stalno Boga na umu, jer Bog strašno kažnjava.[22]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ljudi će biti u dobru dok budu tražili da se čini ono šta je dobro, a sprječavali činjenje lošeg, i međusobno se potpomagali u dobročinstvu i u svijesti o Bogu.“[23]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., savjetujući Ebu Zerra, rekao je: „O Ebu Zerre, dovoljno je moljenja s dobročinstvom koliko je hrani dovoljno soli.“[24]

Briga o dobru

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vodi brigu o dobru i čini ga prije žalosti i kajanja!“[25]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., savjetujući Ebu Zerra, rekao je: „O Ebu Zerre, brini o dobru čak ako ga i ne budeš činio, da ne bi bio upisan u one nemarne!“[26]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada čovjek bude na putu dobra pa oboli, ili otputuje, ili bude nemoćan da radi usljed starosti, Bog će mu upisati kao da je to uradio.“ Potom je proučio: „…Njih čeka nagrada neprekidna.“[27]

Natjecanje u dobru

يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَ الْيَوْمِ الْآخِرِ وَ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ يَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ يُسَارِعُونَ فِى الْخَيْرَاتِ وَ أُولَئِكَ مِنَ الصَّالِحِينَ

Oni u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; oni su od dobrih.[28]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Požurite s dobrim djelima prije nego budete zaokupljeni!“[29]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog od dobra voli ono što se ubrza!“[30]

Ljudi dobra

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bolji od dobra je onaj koji ga čini.“[31]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Riznicama i dobra i zla ključevi su ljudi.“[32]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, neki ljudi su ključevi dobra i zatvarači zla. A zaista, neki ljudi su ključevi zla i zatvarači dobra! Blago onom koga Bog učini da ključevi dobra budu u njegovim rukama, a teško onom koga Bog učini da ključevi zla budu u njegovim rukama!“[33]

Upućivanje na dobro

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko se zauzima za dobro djelo, ili naređuje činjenje dobrog, ili sprječava činjenje ružnog, ili upućuje na dobro, ili ukazuje na nj – on je sudionik u tome.“[34]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji upućuje na dobro je poput njegova izvršioca.“[35]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada bi milostinja prošla kroz ruke stotinu ljudi, svaki od njih bi imao nagradu kao prvi, a da pri tome nimalo ne bude umanjena nagrada davaoca.“[36]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko odnese milostinju potrebitom imaće nagradu kao njezin davalac, bez imalo umanjenja njegove nagrade.“[37]

Načela dobra

Znanstvena načela

وَ هَذَا كِتَابٌ أَنْزَلْنَاهُ مُبَارَكٌ فَاتَّبِعُوهُ وَ اتَّقُوا لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.[38] 

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliji, mir s njim: „O Alija…, uči Ajet Prijestolja (Ajetul-kursijji), jer je zaista u svakom njezinom slovu hiljadu blagoslova i hiljadu milosti!“[39]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Sve dobro se postiže razumom: nema vjere onaj koji nema razuma.“[40]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dobro Ovoga i Onoga svijeta je sa znanjem, a zlo Ovoga i Onoga svijeta je sa neznanjem.“[41]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Znanje se stiče učenjem, a trpeljivost nastojanjem da se bude trpeljiv. Onaj ko traži dobro, dobiće ga, a onaj ko se čuva zla, biće od njega sačuvan.“[42]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko žudi za Džennetom, žuri ka dobrim djelima.“[43]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „U dostojanstvenost spada istrajavanje u dobru, u istrajavanje u dobru spada preziranje zla, a u preziranje zla spada poslušnost dobronamjernom.“[44]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u jutarnjem i večernjem moljenju učio: „Bože moj, išćem od Tebe iznenadno dobro, a utječem se Tebi od iznenadnog zla. Zaista, čovjek ne zna šta će ga snaći kada osvane i kada omrkne!“[45]

Ono čime se postiže dobro Ovoga i Onoga svijeta

Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je upitao: ‘Hoćete li da vas obavijestim o onom čime se postiže dobro Ovoga i Onoga svijeta pa kada njime zamolite Boga, u muci i žalosti, On ih od vas otkloni?’ Odgovorili su: ‘Hoćemo, o Allahov Poslaniče!’ On je rekao: ‘Kažite: Nema boga, osim Boga, Gospodara našeg, mi Njemu ništa kao druga ne pripisujemo!, a onda molite šta vam padne na um!'“[46]

 

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kome bude dat jezik koji spominje Boga, njemu je dato dobro Ovoga i Onoga svijeta.“[47]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je rekao: ‘Kada hoću da muslimanu sastavim dobro Ovoga i Onoga svijeta, dam mu skrušeno srce, jezik koji spominje Boga, tijelo izdržljivo u iskušenju i suprugu vjernicu, koja ga oraspoloži kada je pogleda i koja ga čuva u pogledu sebe i njegova imetka kada je odvojen od nje.'“[48]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj kome su data četiri svojstva na Ovome svijetu, dato mu je dobro Ovoga i Onoga svijeta i postigao je svoj udio na njima: uzdržanost od grijeha, koja ga čuva od onoga što je Bog zabranio, lijepa ćud, s kojom živi među ljudima, trpeljivost kojom odbija neznanje neznalice i dobra supruga, koja mu pomaže u poslovima Ovoga i Onoga svijeta.“[49]

Ono što navješćuje dobro

Znakovi dobrih

Imam Ali, mir s njim, spominjući uzdignuće u Plemenite Visine (Miradž) Vjerovjesnika, s.a.v.a., prenio je: „Bog Svevišnji je rekao: ‘O Ahmede, zaista ljudi dobra i ljudi Onoga svijeta su blagog lica, golemog stida, neznatne gluposti, mnoštva koristi, male lukavosti; ljudi su od njih mirni, oni sami se od njih zamaraju; njihov govor je uravnotežen i oni vrše obračun sa samima sobom, koreći se.'“[50]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Šest svojstava spadaju u dobro: borba mačem protiv Božijih neprijatelja, post u ljetnjem danu, lijepo strpljenje u nesreći, napuštanje licemjerstva, dijeljenje u tajnosti i ljubav u ime Boga.“[51]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada Bog hoće dobro nekom čovjeku, otvori srčane oči njegove pa on njima vidi ono što je bilo skriveno od njega.“[52]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji kaže: ‘Dobro je od Mene dar Mome robu vjerniku; ako ga prihvati od Mene, to je milošću Mojom i od Mene; a ako ga vrati Meni, njegovim grijehom mu je uskraćeno od njega samog, a ne od Mene. Čovjeka koga sam stvorio pa ga u vjerovanje uputio, i njegovu ćud uljepšao, i nisam ga tvrdičlukom iskušao – pa Ja, zaista, želim njemu dobro.'“[53]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., savjetujući Ebu Zerra, rekao je: „O Ebu Zerre, kada Bog hoće nekom čovjeku dobro, dariva ga razumijevanjem u vjeri, učini ga uzdržanim od Ovoga svijeta i ukaže mu na njegove nedostatke.“[54]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada Bog hoće dobro nekim ukućanima, On ih uputi u razumijevanje vjere, opskrbi ih dobrostivošću u njihovom životu, umjerenošću u njihovim poslovima, da da njihovi mlađi poštuju njihove starije; kada im hoće suprotno od toga, prepusti ih zaboravu.“[55]

Osobine dobročinitelja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „…Deset je znakova dobročinitelja: voli u ime Boga, mrzi u ime Boga, druži se u ime Boga, razdvaja se u ime Boga, ljuti se u ime Boga, gaji zadovoljstvo u ime Boga, radi u ime Boga, traži u ime Boga, skrušen je prema Bogu, Njega se bojeći i od Njega strahujući, čist, iskren, stidljiv, oprezan, i dobro čini u ime Boga.“[56]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji kaže: ‘Oduljila se žudnja dobročinitelja za susretom sa Mnom, a Moja žudnja za njima je još jača.'“[57]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, mir s njim: „O Ali, ti si razdjelitelj Dženneta i Vatre; voljenjem tebe se razaznaju dobročinitelji od razvratnika, razlikuju dobri od loših i vjernici od poricatelja.“[58]

Najbolji čovjek

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji čovjek je onaj od kojeg ljudi imaju korist.“[59]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji stepen među ljudima ima čovjek koji na leđima svoga konja straši neprijatelja i oni njega zastrašuju.“[60]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u govoru na Dan oslobođenja Mekke, rekao je: „O ljudi, vi ste zaista od Adema, a Adem je od zemlje. Znajte, uistinu, najbolji među vama u Boga i najčasniji Njemu danas je od vas onaj koji je Njega najsvjesniji i Njemu najposlušniji!“[61]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji među vama je onaj koji lijepo govori, hranom hrani i klanja noću dok drugi spavaju.[62]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao o ženama: „Najbolje među njima su one najlakšeg vjenčanog dara.“[63]

Najbolji vjernici

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji među muslimanima su oni čije je zadovoljstvo veliko, robovanje Bogu lijepo i koji brinu za svoj Onaj svijet.“[64]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji u mojoj zajednici su plahoviti u njoj koji kada se rasrde, povrate se.“[65]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji među vama je onaj koji nauči Kur'an i koji podučava Kur'anu.“[66]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji među vama je najbolji mojoj Porodici nakon mene.“[67]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji među vama je najbolji svojoj porodici, a ja sam od vas najbolji mojoj porodici.“[68]

Imam Bakir, mir s njim, je prenio da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., upitan o najboljim ljudima, rekao: „Oni koji kada učine dobro, raduju se, kad učine loše, traže oprost, kada im se dadne, zahvale, kada budu iskušavani, strpe se i kada se naljute, oproste.“[69]

U djelu El-Kafi se prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „'Hoćete li da vas obavijestim o vašim najboljim ljudima?’ Odgovorili su: ‘Hoćemo, o Allahov Poslaniče!’ Rekao je: ‘Zaista, među vaše najbolje ljude spadaju: svjesni Boga, čisti, darežljivih ruku, neokaljanih dviju strana (jezika i spolnog organa), dobročinitelji roditeljima i koji ne ostavljaju drugima one koje izdržavaju.'“[70]

Plodovi dobra

Plodovi dobrih djela

وَ أَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَىِ النَّهَارِ وَ زُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ذَلِكَ ذِكْرَى لِلذَّاكِرِينَ

I održavaj klanjanje početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Zaista, dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele![71]

هَلْ جَزَاءُ الْإِحْسَانِ إِلَّا الْإِحْسَان

Zar nagrada za učinjeno dobro djelo može biti išta drugo do dobročinstvo?![72]

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِى نَعِيمٍ

Dobri će, zaista, u blagodatima boraviti.[73]

إِنَّ اللَّهَ لَا يَظْلِمُ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ وَ إِنْ تَكُ حَسَنَةً يُضَاعِفْهَا وَ يُؤْتِ مِنْ لَدُنْهُ أَجْرًا عَظِيمًا

Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.[74]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je onome koji ga je upitao: „Koristi li dobročinstvo nakon razvrata?“ odgovorio: „Da, pokajanje sigurno sapire grijeh. Zaista, dobra djela brišu loša djela!“[75]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onome ko bude činio dobro u onom što mu je preostalo od života, Bog će oprostiti ono što je prošlo i što je ostalo, a onaj ko bude činio zlo u onom što mu je ostalo od života njegova, biće kažnjen i za ono što je prošlo i za ono što je preostalo.“[76]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., savjetujući Ebu Zerra, rekao je: „O Ebu Zerre!… Onaj ko je posijao dobro samo što nije požnjeo dobro!“[77]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Našao sam da je dobro djelo svjetlo u srcu, ukras na licu, snaga u djelu; našao sam da je loše djelo tama u srcu, rugoba na licu i slabost u djelu.“[78]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, mir s njim: „O Ali, za troje ima nagrada i na Ovom i na Onom svijetu: hodočašće potire siromaštvo, milostinja odbija nesreću, a održavanje rodbinskih veza produžava život.“[79]

Plodovi činjenja dobra ljudima

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Srca su učinjena sklonim za voljenje onoga ko im čini dobro i za mržnju prema onom ko im čini zlo.“[80]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao čovjeku koji ga je pitao o djelu koje će ga učiniti milim Bogu i njegovim stvorenjima: „Ako želiš da te vole Božija stvorenja, čini im dobro i odbij ono što je u njihovim rukama!“[81]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Čudim se onome ko imetkom svojim kupuje robove, a zatim ih oslobađa, pa kako ne kupuje slobodne ljude svojim dobrom, jer za to slijedi veća nagrada.“[82]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, dobro sprječava udese koji smrt donose.“[83]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Jednoj ženi Izraelićana je vuk ugrabio dijete pa ga je ona pratila, noseći pogaču koju je jela. Susreo ju je prosjak i ona mu je dala pogaču. U tom trenutku vuk je ispustio njezino dijete. Tada je čula nekog koga nije vidjela kako govori: ‘Uzmi zalogaj za zalogaj!'“[84]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ukućani budu dobročinitelji pa njihova imovina raste makar i griješili.“[85]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ljudi više umiru od grijeha nego što umiru od životnog roka, a dobročinstvom žive više nego što žive životnim dobom.“[86]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada bude Dan stajanja stanovnici Dženneta će biti postrojeni u redove, a i stanovnici Vatre će biti u redovima. Čovjek iz redova stanovnika Vatre će ugledati čovjeka u redovima stanovnika Dženneta pa će reći: ‘O ti, zar se ne sjećaš dana kada sam ti na zemaljskom svijetu učinio dobro?’ Ovaj će ga tada uzeti za ruku i reći: ‘Bože moj, ovaj mi je zaista u zemaljskom životu učinio dobro!’ Tada će biti kazano: ‘Uzmi ga za ruku i uvedi ga u Džennet milošću Božijom!'“[87]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, dobročinstvo vodi u Džennet!“[88]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković



[1] El-Bekare, 216.

[2] Eš-Šems, 7-8.

[3] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 2, str. 16, predaja 2169-2170.

[4] El-Dža‘ferijjat, str. 148.

[5] Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1980, predaja 14.

[6] Ali ‘Imran, 178.

[7] Et-Tefsiru-l-mensub ile-l-Imami-l-‘Askeri, str. 185, predaja 141.

[8] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 6, str. 233.

[9] Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1445, predaja 4321.

[10] El-Bekare, 177.

[11] Tuhafu-l-‘ukul, str. 35.

[12] Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1980, predaja 2553.

[13] Džami‘u-l-ehadis li-l-Kummi, str. 288.

[14] Sahihu-l-Buhari, sv. 1, str. 27, predaja 50.

[15] El-Hadždž, 77.

[16] El-Hisal, str. 30, predaja 105.

[17] Tenbihu-l-havatir, sv. 2, str. 120.

[18] Nehdžu-l-belaga, govor 176.

[19] El-Kasas, 77.

[20] ‘Avali-l-leali, sv. 1, str. 369, predaja 71.

[21] A‘lamu-d-din, str. 283.

[22] El-Ma'ide, 2.

[23] Tehzibu-l-ahkam, sv. 6, str. 181, predaja 373.

[24] El-Emali li-t-Tusi, str. 534, predaja 1162.

[25] El-Dža‘ferijjat, str. 175.

[26] El-Emali li-t-Tusi, str. 536, predaja 1162.

[27] Et-Tin, 6; ‘Uddetu-d-da‘i, str. 116.

[28] Ali ‘Imran, 114.

[29] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 343, predaja 1081.

[30] El-Kafi, sv. 2, str. 142, predaja 4.

[31] Tuhafu-l-‘ukul, str. 57.

[32] Rebi‘u-l-ebrar, sv. 1, str. 396.

[33] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 86, predaja 237.

[34] En-Nevadir li-r-Ravendi, str. 143, predaja 196.

[35] El-Kafi, sv. 4, str. 27, predaja 4.

[36] Tarihu Bagdad, sv. 7, str. 131, br. 3568.

[37] El-Fakih, sv. 4, str. 17, predaja 4968.

[38] El-En‘am, 155.

[39] Ed-Da‘vat, str. 84, predaja

[40] Tuhafu-l-‘ukul, str. 54.

[41] Miškatu-l-envar, str. 239, predaja 691.

[42] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 3, str. 118, predaja 2663.

[43] Šu‘abu-l-iman, sv. 7, str. 370, predaja 10618.

[44] Tuhafu-l-‘ukul, str. 15.

[45] Musnedu Ebi Ja‘la, sv. 3, str. 360, predaja 3358.

[46] El-Mehasin, sv. 1, str. 100, predaja 71.

[47] El-Kafi, sv. 2, str. 499, predaja 1.

[48] El-Kafi, sv. 5, str. 327, predaja 2.

[49] El-Emali li-t-Tusi, str. 577, predaja 1190.

[50] Iršadu-l-kulub, str. 199 i 201.

[51] Nehdžu-l-fesaha, str. 368, predaja 1735.

[52] ‘Avali-l-leali, sv. 4, str. 116, predaja 183.

[53] El-Emali li-l-Mufid, str. 259, predaja 1.

[54] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 368, predaja 2661.

[55] El-Dža‘ferijjat, str. 149.

[56] Tuhafu-l-‘ukul, str. 21.

[57] El-Firdevs, sv. 5, str. 240, predaja 8067.

[58] El-Emali li-s-Saduk, str. 101, predaja 77.

[59] El-Fakih, sv. 4, str. 396, predaja 5840.

[60] Kenzu-l-‘ummal, sv. 4, str. 312, predaja 10657.

[61] Ez-Zuhd li-l-Husejn ibn Se‘id, str. 56, predaja 150.

[62] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 2, str. 65, predaja 290.

[63] Sahihu Ibn Hibban, sv. 9, str. 342, predaja 4034.

[64] Tenbihu-l-havatir, sv. 2, str. 123.

[65] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 6, str. 60, predaja 5793.

[66] Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 1919, predaja 4739.

[67] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 3, str. 352, predaja 5359.

[68] El-Fakih, sv. 3, str. 555, predaja 4908.

[69] El-Kafi, sv. 2, str. 240, predaja 31.

[70] El-Kafi, sv. 2, str. 57, predaja 7.

[71] Hud, 114.

[72] Er-Rahman, 60.

[73] El-Mutaffifin, 22.

[74] En-Nisa, 40.

[75] Tarihu Dimešk, sv. 3, str. 472.

[76] Kifajetu-l-eser, str. 190.

[77] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 365, predaja 2661.

[78]Hil'jetu-l-evlija, sv. 2, str. 161.

[79] Tuhafu-l-‘ukul, str. 7.

[80] El-Fakih, sv. 4, str. 381, predaja 5826.

[81] A‘lamu-d-din, str. 268.

[82] Sevabu kadai havaidži-l-ihvan, str. 54, predaja 13.

[83] Kurbu-l-isnad, str. 76, predaja 244.

[84] El-Dža‘ferijjat, str. 56.

[85] Ez-Zuhd li-l-Husejn ibn Se‘id, str. 34, predaja 90.

[86] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 179, predaja 2461.

[87]Tarihu Bagdad, sv. 4, str. 332, br. 2152.

[88] Sahihu-l-Buhari, sv. 5, str. 2261, predaja 5743.

Pitanja i odgovori