Učenje i stjecanje znanja
U vjerskom obrazovanju jako se naglašava stjecanje znanja i čovjeku se preporučuje da, od kolijevke do groba, traži znanje. U mnogim predajama se preporučuje učenje potrebnih i korisnih nauka. Prema predajama, roditelji moraju organizirati učenje potrebnih nauka za svoju djecu u doba djetinjstva, kako bi se djeca u starosti koristila stečenim znanjima.
Značaj stjecanja znanja
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ili budi učenjak ili budi zauzet učenjem, i nemoj svoje vrijeme trošiti u besposlici i uživanju.”[1]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao: “Uzmi mudrost, pa čak i od nevjernika.”[2]
Također je rekao: “Uzmi mudrost, pa čak i iz usta luđaka.”[3]
Još je rekao: “Na vama je da tragate za znanjem, jer je učenjak cijenjen, čak i ako nije iz ugledne porodice, čak i ako je siromašan, čak i ako je mlad.”[4]
Značaj poučavanja i stjecanja znanja
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Podučavanje drugih radi Božijeg zadovoljstva je dobro djelo i sticanje znanja je ibadet, naučna rasprava je slavljenje Boga, a djelovanje po znanju je džihad.
Podučavanje nekoga ko ne zna je sadaka, a poklanjanje znanja onome ko ga je dostojan uzrok je bliskosti sa Uzvišenim Gospodarom, jer znanje podučava haramu i halalu, i svjetiljka je džennetskog puta, i bliski prijatelj u samoći.”[5]
Božiji Poslanik, s.a.v.a, također, kaže: “Ko god nauči dio znanja da bi, zbog Božijeg zadovoljstva, podučio druge, Gospodar će mu dati nagradu sedamdeset poslanika.”[6]
Još je rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema tragaoca za znanjem, a da mu Allah neće za svaki korak koji učini ka kući učenjaka upisati ibadet jedne godine, i za svaki korak izgraditi grad u Džennetu. Kada hoda po Zemlji, ona traži oprost za njega, te on omrkne i osvane – a oprošteno mu je. I meleci svjedoče da je Allah takve spasio od džehennemske vatre.”[7]
Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Prisustvo na skupu učenjaka je bolje od prisustvovanja hiljadi dženaza i posjete hiljadi bolesnika.[8]
Također kaže: “Onaj ko ide u džamiju da bi naučio korisno znanje, ili podučio druge znanju, imat će nagradu umre i hadža.”[9]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “O vjerniče! Znanje i odgoj su vrijednosti tvoje duše, pa se trudi da ih stekneš, jer što god se doda na tvoje znanje i odgoj, dodaje se na tvoju vrijednost. Jer, znanjem pronalaziš put ka svome Gospodaru, i odgojem svome Gospodaru dobro robuješ. I tim odgojem Božiji rob zaslužuje prijateljstvo i bliskost Gospodara, pa prihvati moj savjet da bi se spasio patnje…”[10]
Također kaže: “Ako čovjek čuje jedan mudar govor, pa ga prenese ili sprovede u djelo, bolje je od godinu dana ibadeta.”[11]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Ko god tražeći znanje učini dva koraka, sjedi kod učenjaka dva sata i od njega čuje dvije riječi, Gospodar mu obećava dva Dženneta, kao što Uzvišeni Gospodar kaže: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja.”[12]
Imam Bakir, mir neka je s njim, je rekao: “Nagrada onoga ko podučava znanju je poput nagrade onoga koji uči, i on je bolji od onoga koji uči, pa učite znanje od učenjaka i podučite svoju braću onako kako su vas naučili učenjaci.”[13]
Učenje potrebnog znanja
Obraćanje pažnje na potrebna znanja i njihovo stjecanje je neophodno islamskom društvu i predstavlja uzrok očuvanja ponosa i snage muslimana. Prenosi se da je Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, o ovome rekao: “Znanje (nauka) je moć, ko god dođe do njega, nadvladat će, a ko ne dođe do njega, bit će nadvladan.”[14]
Jedne prilike Božiji Poslanik, s.a.v.a., je ušao u džamiju zatekavši dvije skupine. Jedna skupina je imala čas vjerskog obrazovanja, a druga skupina je učila dove. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Obje skupine imaju dobar kraj: u jednoj Allaha dozivaju, a u drugoj uče vjerske propise i podučavaju one koji ne znaju – a ovi su bolji. Ja sam poslat da podučavam.” Zatim je sjeo kod njih [15]
Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je ušao u džamiju i vidio skupinu ljudi okupljenih oko jednog čovjeka. Pitao je: ‘Šta je ovo?’ Rekli su: ‘Učenjak je, Božiji Poslaniče!’ Poslanik, s.a.v.a., je pitao: ‘Kakav učenjak?’ Rekli su: ‘Zna porijeklo Arapa i njihovu historiju, i historiju predislamskog doba, i zna poeziju i književnost.’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “To je znanje koje ne šteti onome ko ga ne posjeduje i ne koristi onome ko ga posjeduje.’ “ [16]
Ovo ukazuje da musliman, kao i islamsko društvo, treba odrediti prioritete za stjecanje znanja, i da se trebaju posvetiti znanju koje je korisno za njihov ovosvjetski i onosvjetski život, ili uklanja od njega štetu.
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Najpreče znanje za mlade da ga steknu je ono koje će im biti potrebno u zrelosti.”[17]
Također kaže: “Učite u djetinjstvu da biste u zrelosti stekli dostojanstvo.”[18]
Još je rekao: “Znanja je više nego što se može obuhvatiti, pa od svakog znanja uzmite ono najbolje.”[19]
I u hutbi “Hammam” kaže: “…(Oni koji su bogobojazni) svoj sluh samo za korisno znanje koriste.”[20]
Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže: “Nadmećite se u stjecanju znanja. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ako naučite jedan hadis o halalu i haramu od osobe koja govori istinu, bolje je od Ovog svijeta i zlata i srebra njegova.”[21]
Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2017.,s perzijskog preveli: Mohsen Zarean i Mirsad Hadžajlić
[1] Bihāru-l-envār, vol. 1, str. 194; El-Mehāsin, str. 227.
[2] Miškātu-l-envār, str. 134.
[3] Misbāhu-š-šerī’a, str. 161.
[4] Šerhu Nehdži-l-belāga libni Ebi-l-Hadīd, vol. 20, str. 332.
[5] El-Emālī li-š-šejhi-t-Tūsī, str. 56; Bihāru-l-envār, vol. 1, str. 171.
[6] Revdatu-l-vā’izīn, vol. 1, str. 12.
[7] Mun’jetu-l-murīd, str. 100.
[8] Miškātu-l-envār, str. 136; Mustedreku-l-vesāil, vol. 2, str. 481-482.
[9] Mun’jetu-l-murīd, str. 106.
[10] Revdatu-l-vā’izīn, vol. 1, str. 11.
[11] Bihāru-l-envār, vol. 1, str. 183.
[12] Er-Rahman, 46; Iršādu-l-kulūb, str. 195.
[13] Es-serāiru-l-hāvī, vol. 3, str. 595.
[14] Šerhu Nehdži-l-belāga libni Ebi-l-Hadīd, vol. 20, str. 319.
[15] Mun’jetu-l-murīd, str. 106.
[16] Es-serāiru-l-hāvī, vol. 3, str. 627.
[17] Šerhu Nehdži-l-belāga libni Ebi-l-Hadīd, vol. 20, str. 333.
[18] Isto, str. 267.
[19] Tasnīfu Gureru-l-hikem, str. 46.
[20] Nehdžu-l-belāga, govor 193.
[21] Es-seairu-l-havi, vol.3, str. 645.