Kako meleci ispituju?

U čemu god da čovjek na Dunjaluku aktivno sudjeluje – hoda, piše, stječe znanje, gradi itd., to čini posredstvom svoje duše. Međutim, s druge strane, budući da duša s tijelom formira jednu posebnu bliskost, čovjek stječe pogrešnu sliku da se sve što uradi ostvaruje posredstvom tijela. Nakon što duša preseli u Berzah i odvoji se od tijela, shvata svoju zbilju, te posredstvom svoje zbilje u Ovome svijetu saobraća s drugim bićima. Budući da su u Ovome svijetu sve stvari pomiješane: istina, neistina, srdžba, strasti, imaginacije, razum, sreća, patnje itd., za čovjeka je moguće da jedno izgovara, a da drugo u srcu taji. Razlika između jezika i unutarnjega, shodno okolnostima i namjerama, na­ziva se laž, pritvornost, licemjerje i sl. Moguće je da čovjek, ne radi Božijeg zadovoljstva, već zbog drugih motiva, ne čini grijeh. Neće ukrasti jer zna da će izgubiti čast, ako se sazna. Neće slagati i prevariti jer zna da će time izgubiti društveni ugled. Međutim, ako se isti taj čovjek nađe u situaciji kada je siguran da ga niko neće vidjeti i niko neće saznati, i da je bez ikakvih zapreka i bez ikakvih prijetnji, počinit će najgnusnija djela. Sve ove dvostranosti jesu zbog razlike između zahira i batina koje postoje u čovjeku na Ovome svijetu. U svijetu Berzaha, budući da ne postoje različiti nagoni, ne postoje ni razlike između za­hira i batina, spoljnjeg i unutarnjeg. Čovjek u Berzahu razgovara posredstvom svoje zbilje, tj. ništa ne može sakriti. Na pitanje ko mu je Gospodar, odgovorit će istinito, tj. spomenut će onoga “gospodara” kojem je istinski robovao dok je bio živ na Dunjaluku. Gospo­dar čovjeka jeste ono biće kojemu je čovjek posvetio svoje misli, ono čime je is­punio svoje srce kada se osamljivao. Nekome je “obožavani” dijete, nekome žena, imetak, posao, društveni status, medijska ličnost, znanje itd. Časni Kuran o različitim bogovima kaže:

أَأَرْبَابٌ مُّتَفَرِّقُونَ خَيْرٌ أَمِ اللّهُ الْوَاحِدُ الْقَهَّارُ

Ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah – Jedini i Svemoćni?[1]

Božiji Poslanik o ljudima posljednjeg vremena rekao je: “Stomaci su im bogovi, žene su im kibla, dinari i dirhemi njihova su čast.” U svakom slučaju, namjera dosadašnjeg izlaganja bila je da se ukaže na činjenicu da će čovjek na početku ulaska u Berzah imati razgovor s melecima. Pošto je Berzah svijet batina, neće se moći la­gati ni varati, niti smišljati spletke. U istom zna­čenju prenesena je sljedeća predaja Imama Alija: “Kada stigne posljednji dan Ovoga svi­jeta i prvi dan Onoga, pred čovjekom ukazat će se su­pružnik, imetak, djeca i djela njegova. Okrenut će se prema imetku i reći: ‘Tako mi Boga, bio sam pohlepan prema tebi. Reci mi sada šta ja imam svoga kod tebe?’ Imetak će odgovoriti: ‘Dosta ti je od mene ćefin.’ Okrenut će se djeci i reći: ‘Tako mi Boga, bio sam vam pri­jatelj i vaš skrbnik. Šta ja imam svoga kod vas?’ Oni će odgo­voriti: ‘Mi ćemo te odnijeti do kabura i tamo te zatrpati.’ Onda će se okrenuti djelu i reći: ‘Tako mi Boga, udaljio sam se bio od tebe i teškim sam te držao. Reci mi šta ja svoga imam kod tebe?’ Ono će reći: ‘Ja sam s tobom u kaburu i Sudnjem danu, sve dok ne budem predočeno Gospodaru.’ Ako bude od Božijih prijatelja, doći će mu osoba najljepšeg lica, mirisa i odjela i reći će mu: ‘Budi obradovan mirom i sigurnošću od svake tuge i žalosti i džennetskim blagodatima i vječnom kućom, zasigurno, došao si u najbolja prebivališta.’ Tada će prijatelj Božiji pitati: ‘Ko si ti?’ On će odgovorit: ‘Ja sam tvoja dobra djela.’ Nakon toga, umrlom će se obratiti ri­ječima: ‘Kreni s Dunjaluka ka Džennetu!’ Tada će mejt zaželjeti da ga što prije ogasule i odnesu do kabura. Kada ga spuste u kabur, doći će dva meleka koja su zadužena za ispiti­vanje. Kosa će im biti tolika da će je vući za sobom dok budu dolazili. Zubima će zemlju cijepati. Glas im je poput gromova, a oči poput munja. Pitat će ga: ‘Ko ti je Gospodar? Ko ti je poslanik? Šta ti je vjera?’ On će odgovarati: ‘Allah mi je Gospodar. Muhamed s.a.v.a. moj je poslanik. Islam je moja vjera.’ Kada ovo čuju, dva meleka činit će dovu Bogu: ‘Bože, učini ga postojanim u svemu onome što on voli!’ Ovo je upravo govor Božiji: Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti na Ovom svijetu i na Ahiretu.[2] Nakon toga, kabur će mu se proširiti sve dokle pogled doseže. Otvorit će mu se jedna džennet­ska vrata i reći će se: ‘Sa spokojnom mišlju odmaraj se kao mladić uronjen u blagodati.’ I to su upravo Božije riječi:

 أَصْحَابُ الْجَنَّةِ يَوْمَئِذٍ خَيْرٌ مُّسْتَقَرًّا وَأَحْسَنُ مَقِيل

Stanovnici Dženneta tog će dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.[3]

Ako mejt bude neprijatelj Božiji, njemu će doći osoba na­jružnijeg lika, mirisa i odjela i reći će mu: ‘Budi obradovan Dže­hennemom i njegovom vatrom.’ Tada će poželjeti da ga što duže gusule i što sporije odnesu do kabura, a kada ga spuste u kabur, doći će dva meleka koja će mu otkloniti sa lica ćefin i pitati ga: ‘Ko ti je Gospodar? Ko ti je poslanik? Šta ti je vjera?’ On će odgovoriti: ‘Ne znam.’ Reći će ispitivač: ‘Zar ne znaš i nisi upućen?!’ Tako će ga udariti gvozdenom toljagom da će se sva živa bića na Zemlji pre­pasti osim čovjeka i džina. Nakon toga, otvorit će se jedna vrata Džehenema i reći će se: ‘Nastani se u najlošijem stanju!’ Stanje u kojem će zbog žestine tjesnoće doći kao koplje, dok će mu mozak i meso na nokte izlaziti. Opkolit će ga akrepi, zmije i insekti. Tijelo će mu mučiti svojim čeljustima. Mrtvac će ostati u takvom stanju sve dok ga Gospodar ne izvede iz kabura, a on će zbog žestine azaba stalno moliti da nastupi Sudnji dan.”

U drugoj predaji imam Bakir, neka je mir na njega, prenosi govor Poslanika, neka je mir na njega i njegovu porodicu: “Kada sam vodio deve i ovce na ispašu, običaj mi je bio da ih posmatram. Nekada bi odjednom prestrašeno sa svoga mjesta bježale, iako nije ništa postojalo da ih preplaši. To mi je bilo čudno sve dok mi nije došao Džibril a.s. i rekao da, kada nevjernik umire, njega tako jako udaraju da se od njegova krika prepadnu sva bića koja je stvorio Uzvišeni Bog osim ljudi i džina. Potom reče: Deve i ovce, kada su preplašeno bježale, to je bilo zbog udaraca kojima su uda­rali nevjernika kada je umirao. Bože, tebi se utječemo od teškoće kabura!” O tome zašto se u kaburu postavljaju samo kratka i općenita pitanja, treba reći da ono što čovjek nosi sa sobom na Drugi svijet jeste znanje koje je u srcu zabilježeno i čvrsto utkano. Časni Kuran kaže: Osim onoga koji dođe sa čistim srcem. Dakle, čovjek sve ono što je stekao iskustvom i učenjem, a nije prešlo nivo zabilježene misli u umu (nije doprlo do srca), zaboravit će u teškoćama Berzaha s kojima će biti suočen – dakle sve osim onoga šta je zavolio i s čime je stekao prisnost na način da je to u njemu duboko urezano. Zbog toga je Poslanik s.a.v.a. i rekao: “Bit ćeš proživljen s onim što voliš.”

Manifestacija bića u Berzahu u njihovu melekutskom (batinskom) obliku

Rečeno je da u svijetu Berzaha ne postoji dvostranost, batin i zahir – čovjek će svojim batinom (hakikatom) govoriti. Manifestacija batina nije ograničena samo na govor. Batini djela manifestiraju se kao nagrada ili kazna, isto kao i batini (ne)morala čovjeka. U vezi s manifestacijom batina djela treba reći da sva djela koja čovjek uradi imaju dva vida: jedan je spoljni oblik djela, a drugi njegov batin, tj. nutrina koja predstavlja dušu svakoga djela. Dušu djela čini upravo sloboda izbora, iskrenost, čistota nam­jere, želja za blizinom Božijom, ili – ne daj Bože – dvoličnost, lažno prikazivanje itd. Naprimjer, namaz koji čovjek obavlja može biti za Boga ili zarad osobnog prikazivanja u društvu. Dakle, jedno te isto djelo može biti urađeno iz različitih motiva. Jedno djelo može poprimiti različite oblike batina. Isto vrijedi i za sve ostale oblike ibadeta, kao što su hadždž, zekat, hums, džihad, stjecanje znanja, odlazak u školu itd. Svaka od ovih radnji ima jedan vanjski oblik, ali je mo­guće da poprimi i različite unutarnje oblike. U svakom slučaju, ako je djelo radi Boga urađeno, njegova je nutrina uzrok približavanja Bogu i otklanjanju zastora stiske. Ako je djelo urađeno za nekoga mimo Boga, njegova nutrina biva uprljana i pokvarena i umjesto da ga odvede u Džennet, odvodi ga u Džehennem. Ovaj svijet predstavlja mjesto ispoljavanja djela, ali nje­govu nutrinu vide samo Uzvišeni Bog, Poslanik i odabrani Božiji prijatelji. Među­tim, u Berzahu će se nutrina djela manifestirati i svim ljudima. Naprim­jer, čovjeku će se ukazati osoba lijepog lica prekrasnog mirisa kojeg će čovjek upitati: “Ko si ti, dosada nisam vidio takvo lijepo lice niti sam osjetio tak­voga lijepog mirisa? Osoba će mu odgovoriti da je ona, ustvari, njegovo vlastito dobro dijela koje je uradio dok je bio na Dunjaluku i da će biti s njim do Sudnjega dana.” U drugom slučaju, čovjeku će se ukazati osoba ružnog lica s posebno odvratnim mirisom kojeg će čovjek pitati: “Ko si ti, tak­voga ružnog lica i mirisa kojeg dosada nisam vidio niti osjetio? Ona će mu odgo­voriti: Ja sam tvoje loše djelo i bit ću s tobom sve do Sudnjega dana.” Druga pojava s kojom će se čovjek susreti u Berzahu jeste njegov moral (ahlak). Ljudi na Ovome svijetu žive u istom obličju, ali je njihov moral različit. No ova razlika između morala i djela proizvest će različite njihove likove u Berzahu – svaki čovjek zasebno zadobit će odgvarajući lik. Čak i ako čovjek uspije na Ovome svijetu otvoriti Berzahske oči, moći će i ovdje vidjeti nutrinu drugih ljudi. To je bilo moguće poslanicima i Božijim prijateljima. Časni Kur'an o ovome kaže:

وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُ

I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Nje­gov i mu’ini, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidl­jivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”[4]

Čovjek će biti u Berzahu proživljen u liku koji će biti odraz njegovih djela, tj. u obličju koji je sam kreirao. Predaje o Poslanikovu Miradžu kazuju i pojašnjavaju samo neka obličja i manifestacije u Berzahu i na Sudnjem danu. Naprimjer, u jed­nom dijelu hadisa o Miradžu Poslanik s.a.v.a. kaže: “Dok sam bio na Miradžu, naišao sam na skupinu ispred koje su bile postavljene dvije sofre, na jednoj je bilo postavljeno čisto meso, a na drugoj pokvareno. Ova skupina nije obraćala pažnju na sofru s čistim mesom, dok je jela s druge sofre pokvareno meso. Pitao sam Dži­brila ko su oni. On mi reče da su to oni iz moga Ummeta koji su na Ovome svijetu napustili halal hranu, a prihvatili se haram hrane. Naišao sam na skupinu koja je imala ogromne jezike kao u deva. Kidali su meso sa sebe i stavljali sebi u usta. Pitao sam ko su ovi. Džibril mi reče da su to oni koji su stalno druge ogova­rali iznosivši i unutarnje i vidljive mahane ljudi. Naišao sam na skupinu ljudi koji su udarali svoja lica kame­njem. Pitao sam ko su oni. Džibril mi reče da su to oni koji su napustili jaciju namaz. Naišao sam na skupinu kod koje je vatra ulazila na usta, a izlazila straga. Pitao sam ko su oni. Džibril mi reče da su to oni koji su nepravedno jeli imetak jetima. Oni su u zbilji jeli vatru, a ubrzo će biti bačeni u vječnu vatru. Naišao sam na skupinu koja nije mogla ustati zbog veličine svojih stomaka. Koliko god da su se trudili ustati, nisu uspijevali pomaknuti se s mjesta. Pitao sam ko su oni. Džibril mi reče da su to oni koji su jeli kamatu. Oni ne mogu ustati sa svoga mjesta osim kao osobe koje je šejtan dotakao i koje su svoj razum izgubile. Oni su slijedili običaj faraona. Oni će svakoga jutra i noći biti izloženi vatri. Stalno će tražiti od Uzvišenoga Boga da ubrza Sudnji dan, ne znajući da je taj čas za njih još teži i gorči.”

Također u predaji koja govori o Kijametu, ali u osnovi uka­zuje na manifestaciju djela zapisano je sljedeće: “Muaz ibn Džabel sjedio je u kući Ebu Ejjuba Ensarija u blizini Božijeg Poslanika s.a.v.a. Muaz je pitao Poslanika o ajetu: Kada se puhne u rog i svi dođu u skupinama, te o ajetu nakon njega. Poslanik je odgovorio: ‘O Muaze, pitao si za veliku stvar!’ Potom Poslanik zaplaka i reče: ‘Deset skupina od moga Ummeta bit će odvojeno proživljeni. Bit će odvo­jeni od ostalih muslimana i lica promijenjenih. Jedna skupina bit će u obliku majmuna, a druga u obliku svinje. Nekima će lica biti ok­renuta prema dolje, a glave prema gore i u takvom stanju bit će dovedeni na Sudnji dan. Neki će slijepi bezglavo trčati na sve strane. Neki će biti i slijepi i nijemi i nikako razuma neće imati. Nekima će jezik biti tako velik da će im naslonjen na prsa biti, zubima će ga gristi, dok će im iz usta izlaziti gnoj i krv. Prisutni na Sudnjem danu bit će zgraženi ovom scenom. Neki će doći odreza­nih ruku i nogu. Neki će biti obješeni vatrenom omčom o drvo. Neki će iz sebe puštati tako ogavan miris da će biti ružniji od mirisa leša. Neki će doći u odjeći crne i ljepljive materije. Skupina ljudi koja će doći u obliku majmuna jesu oni koji su ogovarali ljude. Skupina ljudi u liku svinja predstavljaju one koji su stje­cali imetak na nedozvoljen način. Skupina onih koji će biti dovučeni izvrnuto, tj. lica će im biti vučena po zemlji, jesu oni koji su uzi­mali kamatu. Oni koji će doći slijepi čine one koji nisu poštivali pravdu prilikom donošenja presude i koji su djelovali ne­pravedno među ljudima. Skupina slijepih jesu oni koji su na sebe gledali samoljubivo. Oni koji će gristi svoj jezik jesu učenjaci i go­vornici čije se riječi i djela razli­kuju. Oni čije će ruke i noge biti odrezane jesu oni koji su uznemiravali svoje susjede. Oni koji su obješeni o vatrena vješala predstavljaju špijune koji su se vlasti priklanjali. Oni čiji je miris gori od leša jesu ljudi koji su slijedili svoje strasti i zadovoljstva i koji iz svoga imetka nisu odvajali za Božiji hak. Oni čije je odjelo crno i ljepljivo jesu oholi i samoljubljivi, koji su se hvalisali.” Prema tome, ako ljudska nutrina na Ovome svijetu bude životinjska, u Berzahu i na Kijametu također će biti takva. Ako nutrina čovjeka na Ovome svijetu bude čista, ljudska (insanska), u Berzahu i na Kijametu također će biti u obliku čovjeka.
Časni Kur'an kaže:

هَلْ يَنظُرُونَ إِلاَّ أَن تَأْتِيَهُمُ الْمَلآئِكَةُ أَوْ يَأْتِيَ أَمْرُ رَبِّكَ كَذَلِكَ فَعَلَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَمَا ظَلَمَهُمُ اللّهُ وَلـَكِن كَانُواْ أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

Zar mnogobošci čekaju da im dođu meleci, ili da dođe kazna Gospodara tvoga. Tako su postupali i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni.[5]

ذَلِكَ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيكُمْ وَأَنَّ اللّهَ لَيْسَ بِظَلاَّمٍ لِّلْعَبِيدِ

“Tako je zbog djela ruku vaših!” A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.[6]

Da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji. [7]

Izvor: Muhammed Reza Peysepar, Nehdžul-belaga,proživljenje, Fondacija “Mulla Sadra, Sarajevo, 2004, sa perzijskog preveo: Amar Imamović

[1] Jusuf, 39.

[2] Sad, 81.

[3] El-Furkan, 24.

[4] Et-Tevba, 105.

[5] En-Nahl, 33.

[6] Ali Imran, 182.

[7] El-Enfal, 51.