Samoljublje je ishodište samozadivljenosti

Znaj da je samoljublje ishodište poročnog moralnog svojstva samozadivljenosti, jer čovjek po svojoj prirodi voli sebe, a izvor svih ljudskih grešaka i moralnih poroka je samoljublje. Upravo stoga čovjek svoja mala djela vidi velikim, sebe ubraja u dobre i posebne robove Božije, a posredstvom tih nevrijednih djela sebe smatra zaslužnim za pohvalu. Štaviše, nekad mu se njegova ružna djela prikazuju lijepim. Ako u drugoga vidi veća i bolja djela, njima ne pridaje toliki značaj. Čovjek stalno dobra djela drugih ljudi tumači kao jednu razinu loših djela, dok svoja loša djela tumači jednom razinom dobroga. On gaji loše mišljenje prema Božijim stvorenjima, a dobro prema sebi. Zbog samoljublja na osnovu jednog malog djela izmiješanog s hiljadu prljavština i stvari koje udaljuju (od Boga), smatra da mu je Bog dužan i polaže pravo na milost Njegovu.

Dobro bi bilo da i mi malo razmislimo o našim dobrim djelima, da ibadetska djela koja činimo podvrgnemo provjeri razuma te ih pošteno promotrimo i ustanovimo zaslužujemo li zbog naših djela hvalu, nagradu i milost ili prijekor, kaznu, srdžbu i mržnju. Ako nas Uzvišeni Bog zbog naših djela, koja mi smatramo dobrim, ubaci u Vatru srdžbe, to će biti primjereno i u skladu s pravdom. Pozivam vas da vi sami budete sudije u vezi s pitanjem koje ću sada postaviti i želim da, nakon što razmislite, pošteno prosudite. A to pi tanje glasi: kada bi vam Allahov Poslanik, s.a.v.a., koji je istinoljubiv i čija je istinoljubivost potvrđena, kazao da, ako biste cijeli život proveli u ibadetu Allahu, pokoravali se njegovim zapovijedima i zabranama, napustili strasti i želje duše, ili, pak, cijeli život radili suprotno Njegovom govoru i postupali u skladu sa željama i strastima duše – vaši stepeni na Ahiretu neće se razlikovati, u svakom slučaju bit ćete od spašenih i ući ćete u Džennet i bit ćete sigurni od kazne; obavljali namaz ili činili blud – nema razlike, a Božije zadovoljstvo samo je u tome da Mu činite ibadet, da Mu iskazujete hvalu, napustite svoje strasti i želje duše na Ovom svijetu, a zauzvrat vas neće nagraditi i darovati, hoćete li se vi okrenuti grijehu ili ibadetu? Biste li napuštali strasti i sebi zabranjivali užitke duše radi zadovoljstva Uzvišenog Boga i za Njegovu ljubav? Biste li i dalje pazili na mustehabe, džuma-namaz i zajedničke namaze, ili biste zaronili u strasti i prihvatili se igre, zabave, muzike i sličnog tome?

Odgovorite pošteno, bez samopokazivanja i lažnog prikazivanja. Ja ću vas izvijestiti o sebi i sebi sličnima; mi bismo zapali u grijeh, na pustili pokoravanje i radili po željama duše. Dakle, iz navedenog se zaključuje da su svi naši poslovi radi nefsanskih zadovoljstava i radi zadovoljenja stomaka i spolnih organa. Mi obožavamo stomak i strast. Napuštamo užitak radi većeg užitka. Naš pogled i kibla naših želja je osiguravanje sredstava za strasti. Mi obavljamo namaz, koji je sredstvo za uzdizanje u Božiju blizinu, radi približavanja dženetskim ženama! To uopće nije s namjerom približa vanja Bogu. Nije s namjerom pokoravanja Božijoj zapovijedi. Hiljadama kilometara daleko je to od Božijeg zadovoljstva. O, jadniče, neupućeni u Božija učenja, koji ne razumije ništa drugo do udovoljavanja strastima i srdžbi. Ti, sveče, koji paziš na zikr i vird i mustehabe i vadžibe i izbjegavaš mekruhe i haram stvari, te si poprimio lijep moral, a izbjegavaš loše moralne osobine, na vagu pravde postavi poslove koje obavljaš radi ostvarenja nefsanskih strasti, sjedanje na smaragdno prijestolje, da bi bio u zagrljaju ljupkih i dražesnih dženetskih žena, oblačenje svilene i brokatne odjeće, stanovanje u dvorcima lijepog prizora i ostvarenje želja duše, treba li sve ovo – učinjeno radi egocentrizma i samoljublja – smatrati služenjem Bogu i smatrati da je to obožavanje Njega?

U čemu se vi razlikujete od najamnog radnika koji radi za nadnicu a kaže da je radio samo za poslodavca? Hoćete li ga utjerati u laž? Zar vi niste lažljivci kada kažete da obavljate namaz da biste se približili Bogu? Obavljate li vi namaz radi približavanja Bogu ili radi približavanja dženetskim ženama i ostvarenja strasti? Da otvoreno kažem, arifi, koji su spoznali Allaha, i evlije sve naše ibadete ubrajaju u velike grijehe. Bijedniče, u prisustvu Allaha, dž.š., i u prisustvu Njegovih bliskih meleka postupaš suprotno Božijem zadovoljstvu, ibadet koji je uzdizanje u Božiju blizinu obavljaš radi duše koja navodi na zlo i radi šejtana. Potom, ne stideći se, u svakom ibadetu izgovoriš nekoliko laži u prisustvu Gospodara i bliskih Mu meleka, nekoliko potvora učiniš te prigovaraš, iskazuješ samozadivljenost i koketiraš, a uopće se ne stidiš. U čemu se razlikuje moj i tvoj ibadet od činjenja grijeha grješnika od kojih je najteži oblik samopokazivanje? Jer samopokazivanje je širk, a to je loš i veliki grijeh stoga što ibadet nisi činio samo radi Boga. Svi naši ibadeti su čisti širk u kojem nema ni primjese iskrenosti. Štaviše, u njemu ne postoji ni tračak Božijeg zadovoljstva, jer je jedino radi obnavljanja i zadovoljenja strasti, stomaka i spolnih organa.

Dragi moj, namaz koji se obavlja za ljubav žene, bilo da je ovosvjetska ili ahiretska žena, nije radi Boga. Namaz koji se obavlja radi ostvarenja ovosvjetskih ili ahiretskih želja nema veze s Bogom. Zašto onda toliko koketiraš i privlačiš pažnju na sebe, na Božije robove gledaš s prezirom, a sebe ubrajaš u posebne robove kod Allaha? Bijedniče, upravo tim namazom zaslužuješ kaznu i lanac od sedamdeset lakata![1]

Zašto misliš da imaš pravo od Boga nešto potraživati, i u tom svom potraživanju, koketiranju i samozadivljenosti za sebe osiguravaš jednu drugu kaznu? Ti radi ona djela za koja si obavezan i budi svjestan da to nije radi Boga. Znaj da će te Uzvišeni Bog Svojom milošću i dobrostivošću uvesti u Džennet. Jedan oblik širka Uzvišeni Allah oprostio je Svojim slabašnim robovima i posredstvom Svog oprosta i Svoje milosti pokrio ih Svojim svojstvom pokrivanja (settarijjet). Ne dopusti da se ovaj zastor pocijepa i da padne zastor Božijeg oprosta s ovih grijeha koje mi nazivamo ibadetom. Ne daj Bože da se ovaj list okrene i otvori se list pravde; smrad naših ibadeta nije manji od smrada smrtnih grijeha neposlušnih ljudi.

U nastavku ćemo navesti dijelove te predaje Imama Sadika radi berićeta i blagoslova: Uzvišeni Gospodar rekao je Davudu, a.s.: “O, Davude, obraduj grješnike, a plaši potpuno iskrene (siddikin).” Hazreti Davud reče: “Čime da prve obradujem a druge plašim?” On reče: “Obraduj grješnike time da Ja, zaista, primam pokajanje i opraštam grijehe, a plaši potpuno iskrene da ne budu zadivljeni svojim djelima, jer nema roba kojem Ja svodim račun a da neće stradati.”[2] Utječem se Uzvišenom Allahu od polaganja preciznog računa od kojeg stradaju potpuno iskreni i veći od njih! Nakon što potpuno iskreni stradaju prilikom obračuna, iako su čisti od grijeha, šta da ti i ja kažemo? Ovo sve, opet, u slučaju da su naša djela čista od ovosvjetskog samopokazivanja, što je smrtni grijeh i nešto zabranjeno. Rjeđe se događa da učinimo djelo čisto od samopokazivanja i licemjerstva. Bolje da o tome ne govorimo. Sada, ako i dalje ima mjesta za samozadivljenost i koketiranje, onda to radi; a ako je, pošteno govoreći, mjesto stida i posramljenosti i priznanja grešaka, nakon svakog ibadeta koji si počinio, ozbiljno i stvarno se pokaj i traži oprost zbog tog ibadeta, zbog laži koje si izrekao u prisustvu Uzvišenog Boga i zbog stvari koje si bez opravdanog razloga sebi pripisivao. Ne trebaš li se pokajati zbog toga što prije stupanja na namaz pred Bogom kažeš: “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”[3]; “I namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja Allahu, Gospodaru svih svjetova, pripadaju.”[4]

Je li lice vašeg srca okrenuto Stvoritelju nebesa i Zemlje? Jeste li vi muslimani i čisti od širka? Jesu li vaš namaz, ibadet, život i smrt radi Allaha? Zar nije sramota da u namazu izgovarate riječi: “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.” Smatrate li da sve pohvale pripadaju Bogu ili ih potvrđujete i za Njegove robove, odnosno i za Njegove neprijatelje? Zar tvoje riječi nisu laž kada kažeš Gospodar svih svjetova, dok Gospodarenje pripisuješ drugome i na Ovom svijetu? Zar se ne treba pokajati zbog toga? Zar se ne treba postidjeti prilikom izgovaranja riječi: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo? Činiš li ibadet Bogu ili svom stomaku i spolnom organu? Želiš li Boga ili huriju dženetsku? Tražiš li pomoć samo od Boga ili u obavljanju poslova Boga i ne uzimaš u obzir. Kada ideš zijaretiti Božiju kuću (Bejtullah), jesu li ti cilj i namjera Bog i pjevuši li tvoje srce stihove pjesnika: kuća nije ta koja s ljubavi moje srce ispunjava?[5] Tražiš li Boga? Žudiš li za tragovima Božije Ljepote i Veličanstvenosti? Organiziraš li skupove oplakivanja Prvaka svih onih kojima je nepravda učinjena i učestvuješ li sam u njima zbog njega ili radi ostvarenja svojih želja? Nagoni li te tvoj stomak da organi ziraš skupove oplakivanja? Jesu li te tvoje spolne strasti nagnale da ideš na namaz-džemat? Potiču li te strasti duše na vjerske obrede i ibadete?

O, brate, budi precizan kada je riječ o varkama duše i šejtana. Znaj da oni ne dopuštaju da ti, nesretnik, učiniš ijedno iskreno djelo. Čak ti ne dopuštaju ni da ova djela koja nisu iskrena, a Bog ih iz Svoje dobrostivosti prima, obaviš kako valja. Oni čine stvari da posredstvom tvoje neutemeljene samozadivljenosti i koketiranja unište sva tvoja djela te i ovu dobrobit ukradu ti iz džepa. To što si od Boga i Njegova zadovoljstva daleko i nemaš pristupa Džennetu i hurijama je lahko, ali ti vječno ostaješ u kazni i patnji Vatre gnjeva. Umislio si da si na račun ovih truhlih, smrdljivih, neispravnih djela, izmiješanih sa samopokazivanjem, željom da drugi čuju za tvoje odlike (sum’a) i hiljadama drugih nesreća, od kojih je svaka prepreka da ona budu primljena, stekao neko pravo kod Uzvišenog Boga?! Jesi li postao od onih koji gaje ljubav prema Bogu ili od miljenika Božijih, o, bijedniče neobaviješteni o stanju onih koji gaje ljubav prema Bogu? O, nesretniče neobaviješteni o srcu zaljubljenika u Boga i vatre njihova srca; o, ubogi siromahu neupućeni u boli i duhovna izgaranja muhlisina (iskrenih) i svjetlosti njihovih djela, umislio si da su i njihova djela poput mojih i tvojih?! Ti misliš da je odlikovanost namaza Imama Alija u odnosu na naš namaz to što je on duže izgovarao weleddâlîn? Ili zato što je njegovo učenje Kur’ana ispravnije? Ili zbog dužine sedždi i rukua te brojnosti zikra i virda? Ili je njegova odlikovanost u tome što je za jednu noć klanjao nekoliko stotina rekata? Jesu li dove Imama Sedžada, mir s njime, poput mojih i tvojih dova? Je li i on zbog hurije, kruške i šipka toliko samo naricao i izgarao? Njime se kunem – a to je zakletva velika[6] – ako bi se cijelo čovječanstvo udružilo da kaže jedno nema boga osim Allaha onako kako ga Imam Ali kaže, ne bi to mogli!

Teško meni s ovom mojom spoznajom o položaju velajeta Imama Alija, a.s.! O, dragi moj, ne razmeći se toliko Bogom! Ne pripisuj sebi toliku ljubav prema Bogu! O, arife! O, sufijo! O, filozofe! O, mudžahidu! O, isposniče! O, fakihu! O, vjerniče! O, pobožnjače! O, bijedni ljudi zapali u nevolje! O, nesretnici, zahvaćeni varkama duše i njenim strastima! O, bijednici, zapali u želje, nadanja i samoljublje! Svi ste bijednici! Svi ste kilometrima daleko od iskrenosti i žudnje za Bogom. Toliko lijepo mišljenje nemojte imati o sebi. Ne koketirajte toliko. Svoja srca pitajte žele li Boga ili sebe. Jesu li ona jednobožačka i žele Jednoga ili su mnogobožačka? Šta onda znače sve ove samozadivljenosti? Kakav smisao ima sve ovo hvalisanje svojim djelom?! Kakvu valjanost ima djelo, ako pretpostavimo da su svi dijelovi i uvjeti ispravni, koje je čisto od samopokazivanja, širka, samo zadivljenosti i drugih pogubnih stvari, a čija je vrijednost zadovoljenje strasti stomaka i spolnog nagona, pa ga mi toliko predajemo melecima? Ova djela treba skriti od pogleda. Ova djela su sramota i katastrofa! Čovjek treba da ih se stidi i da ih skrije. Gospodaru, mi bijednici kod Tebe tražimo utočište od zla šejtana i duše koja navodi na zlo! Ti Sâm spasi nas od varki njihovih, tako Ti Muhammeda i njegove porodice, mir s njima!

[1] Aluzija na 30., 31. i 32. ajet sure El-Hâqqa:“Zgrabite ga i u okove okujte, a potom ga u paklu pržite, a zatim u lance sedamdeset lakata duge vežite!”

[2] Usûli Kâfi, sv. 2., str. 314., Kitâb imân we kufr, bâb ‘udžb, hadis 8.

[3] El-En‘âm, 6:79.

[4] El-En‘âm, 6:162.

[5] Prvi stih ovog distiha glasi: “kuća nije ta koja s ljubavi moje srce ispunjava, nego ljubav prema vlasniku kuće”. Džâmi‘ul-šawâhed, sv. 3., str. 244., bâb el-wâw b‘adehu mîm, pjesnik nepoznat.

[6] Preuzeto iz 76. ajeta sure El-Wâqi‘a: وَإِنَّهُ لَقَسَمٌ لَوْ تَعْلَمُونَ عَظِيمٌ