Lijepo ophođenje prema suprugama

O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.[1]

1. Šta znači: dobiti u nasljedstvo ženu?

Prema jednom predislamskom običaju, kada bi muškarac preminuo i nakon njega ostala žena, njegovi nasljednici (izuzev sinova te žene) su se utrkivali ko će prije na nju baciti neku odjeću i na taj način je prisvojiti kao svoje nasljedstvo. Ukoliko su htjeli, s tom ženom bi sklapali brak bez davanja vjenčanog dara ili mehra. Ili, pak, ukoliko su htjeli, udavali bi je za druge i vjenčane darove prisvajali bi sebi, ili su joj zabranjivali da se udaje kako bi nakon njene smrti naslijedili sve njeno bogatstvo. To znači da supruga umrlog čovjeka, nakon što bi bila naslijeđena kao imovina, nije imala nikakva prava, tako da su sve odluke vezane za njen život bile u rukama onoga koji bi je dobio u nasljedstvo. Niti je mogla odlučivati o novom braku niti je imala pravo da raspolaže svojim imetkom.

Islam je ovaj predislamski običaj u potpunosti dokinuo i potpuno je zabranio brak sa očevom suprugom, što je iskazao u sljedećem ajetu:

وَلَا تَنكِحُوا مَا نَكَحَ آبَاؤُكُم مِّنَ النِّسَاءِ إِلَّا مَا قَدْ سَلَفَ إِنَّهُ كَانَ فَاحِشَةً وَمَقْتًا وَسَاءَ سَبِيلًا

I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši – a što je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.[2]

U ajetu o kojem je riječ u ovom poglavlju zabranjuje se nasljeđivanje žena umrle osobe i na taj način ona prestaje biti roba, zvanično se priznaje nezavisnost žene u raspolaganju svojom imovinom, a drugima se zabranjuje da se neumjesno upliću i da nezakonito nešto nasljeđuju.

2. Da li se ovaj ajet odnosi samo na predislamski običaj dobijanja žene umrloga u nasljedstvo?

Mada se ajet o kojem je riječ u ovom poglavlju odnosi na jedan predislamski običaj u čijem je dokidanju u praksi polučen veliki uspjeh, to ne znači da današnjim ljudima više nema šta ponuditi i poručiti. Danas je, također, moguće uz pomoć različitih zavjera onemogućiti sklapanje braka nekim ženama i, stvaranjem običaja gorih od onih iz predislamskog razdoblja ili stvaranjem raznih neugodnosti ženama, sebi prisvojiti njihov imetak. Sadržaj ajeta je sljedeći: od Boga je zabranjeno bilo kakvo sprječavanje sklapanja braka žena radi prisvajanja njihovih imetaka, kao i svaka vrsta uznemiravanja ili stvaranja neugodnosti i tjeskobe ženama radi oduzimanja njihovog imetka.

Ako muškarac nema želju da nastavi zajednički život sa ženom, zbog toga se uzdržava od ispunjavanja svojih obaveza prema njoj, zapostavi sastajanje s njom, ne pokazuje joj ljubav i naklonost, čak joj uskrati i uzdržavanje, ali zbog njenog bogatstva se ne želi rastaviti nadajući se da će ona jednoga dana preminuti i da će on naslijediti njeno bogatstvo – takvoj osobi se ovaj ajet obraća i takvo što je strogo zabranjeno.

Onaj koji nema naklonosti prema supruzi ne treba gledati u njen imetak. Ako ne voli nju, ne treba voljeti ni njeno bogatstvo i ne smije je izvrgavati duševnom uznemiravanju kako bi prisvojio taj imetak.

3. Da li se u ajetu misli na nasljeđivanje same žene ili njenog imetka?

Veliki komentator Kur'ana Allame Tabatabai kaže da se riječ imetak, iako nije navedena u samom tekstu ovog ajeta, ipak podrazumijeva. Prema tome, poruka ovog ajeta je sljedeća: “Nije vam dozvoljeno da pravite neugodnosti ženama i nasljeđujete njihov imetak!”

On kaže da je u drugim ajetima objavljena zabrana o nasljeđivanju žena kao robe, a zabrana sklapanja braka sa očevom suprugom je objavljena u ajetu koji slijedi iza ovih ajeta. Prema tome, ono što se u ovom ajetu želi jasno kazati je to da je zabranjeno sprječavati sklapanje novog braka ženama i uznemiravati ih kako bi se prisvojio njihov imetak. Vjernici se ne trebaju služiti takvim postupcima.

Treba napomenuti da Allame Tabatabai ovaj zaključak dokazuje izrazom pravite neugodnosti (كَرْ‌هًا) i o tome je napisao jednu veoma lijepu i sveobuhvatnu raspravu.[3]

U skladu sa ovim tumačenjem, poruka ovog ajeta je svevremenska i odnosi se na bilo kakvo uznemiravanje žena s namjerom da se naslijedi njihov imetak, a zatim izražava i jednu od Božijih odredbi u ovom pogledu.

4. Zar nasljeđivanje nema zasebne propise pa da se u vezi s njim iznose ovakve napomene?

Pravila i zakoni su zbog pravne suštine koju imaju uvijek bili podložni zloupotrebi i bez odgojne podrške neće imati potrebnu učinkovitost za sreću i korist zajednice. Kur'an nije samo knjiga propisa koja se zadovoljava navođenjem onoga što treba i što se ne smije, niti ima za cilj da uz pomoć suhoparnih pravnih izraza preobrazi društvo i doprinese njegovom razvoju. To je Knjiga odgoja, govori o Božijim propisima, a isto tako se bavi unutrašnjim stanjima ljudi, o kojima se ne govori nikada i nigdje. Na ovaj način ima za cilj da bude uporište Božijim propisima.

Nasljeđivanje ima posebne propise, pa tako svaki muškarac i žena jedno od drugog nasljeđuju određenu količinu. Međutim, čovjek je veoma složeno biće koje tumači pravne propise onako kako njemu odgovaraju da bi postigao određene ciljeve. Ljudski je izum korištenje vjerozakona u svrhu varanja, a u čemu čovjeku umnogome pomaže šejtan. Čovjek za svaki svoj prekršaj nađe izgovor, za svaki haram napravi izliku i naizgled uvjeri druge i pridobije suca. Međutim, on sam, u svojoj suštini, zna koliki je grijeh počinio.

بَلِ الْإِنسَانُ عَلَى نَفْسِهِ بَصِيرَ‌ةٌ ۝ وَلَوْ أَلْقَى مَعَاذِيرَ‌هُ

Sam čovjek protiv sebe svjedoči, makar opravdanja svoja iznosio.[4]

Veoma je teško, a ponekad i gotovo nemoguće, odrediti nečiju stvarnu nakanu, a sud je prinuđen da na temelju izvanjskog donese presudu. Samo Bog poznaje ljudsku unutrašnjost. On bolje od njih samih zna njihove ciljeve i upravo na temelju toga će im suditi na Sudnjem danu. Ovakva Božija upozorenja djeluju na srca bogobojaznih ljudi mijenjajući smjer njihovih života i sprječavajući ih da krenu putem tvrdoglavosti i samoopravdavanja.

5. Šta znači: Nemojte na njih vršiti pritisak i pričinjavati im teškoće (لَا تَعْضُلُوهُنَّ)?

Glagol ‘adale (عضل) javlja se u značenju: strogoća, vršenje pritiska na nekoga i zabranjivanje nekoj osobi da uživa u prirodnim dobrima.

Muškarci, zahvaljujući tjelesnim sposobnostima preko kojih ostvaruju ekonomsku moć, mogu na različite načine izvršiti pritisak na svoje supruge i uznemiravanjem iskoristiti njihova materijalna dobra i slobode.

Strogost prema suprugama nema samo fizičku dimenziju, gdje muž koristeći sirovu silu tuče svoju ženu. Naprotiv, veći dio strogoće se odnosi na one vrste ponašanja koje izvana ne nalikuju na nasilje, međutim, jako uznemiravaju i opterećuju dušu žena i kuću pretvaraju u Džehennem, tako da nakon izvjesnog vremena nije moguće živjeti u takvim uvjetima. Dugotrajna šutnja muža, neobraćanje pažnje na osjećanja žene, uvrede i ironične riječi, izbivanje iz kuće, svjesno udaljavanje, sumnjivo ponašanje, davanje povoda za loše mišljenje, vrijeđanje ženine porodice i bližnjih, davanje ženi novca na kašičicu ili davanje popraćeno prigovaranjem i ponižavanjem, oštar pogled pun mržnje i zlobe sve dok žena ne kaže: “Halalim ti svoj mehr, samo se razvedi od mene!”, samo su neki primjeri u kojima muž vrši pritisak na ženu i prema njoj se grubo ophodi.

6. Šta znači: Dio onoga što ste im darovali (بعض ما آتیتموهن)?

Mehr ili vjenčani dar koji muž daje ženi pri sklapanju braka, bez obzira da li se odmah isplaćuje ili ga je muž dužan naknadno isplatiti, ubraja se u prava žene koja joj pripadaju brakom i to je uistinu njen imetak.

Međutim, razlog zbog kojeg se u ovom ajetu ne navodi izravno riječ mehr (vjenčani dar) ili sadaq (miraz), već je upotrijebljena riječ općenitijeg značenja, je možda stoga da se ukaže na općenitost ove teme, odnosno da se kaže kako se ovaj ajet odnosi na sve slučajeve, od početka braka i za vrijeme zajedničkog života kada muž nešto pokloni supruzi. Čak i u slučaju ako se brak sklopi u korist žene, a muž to prihvati, isto se može svrstati u izraz dio onoga što ste im darovali (بعض ما آتیتموهن).

Kad se kaže: nemojte vršiti pritisak na svoje supruge kako bi im uzeli dio onoga što ste im darovali, istovremeno se pojašnjava šta znači izraz sve ono što ste im darovali.

To znači da, ukoliko Bog nije zadovoljan time da od žena uzmete dio onoga što ste im dali, zasigurno neće biti zadovoljan ukoliko im oduzmete sve ono što ste im dali.

7. Zašto je moguće od žena koje su počinile blud uzeti dio mehra?

Žena koja je prekršila preuzetu obavezu ne smije očekivati da će muž ispuniti svoje obaveze.

Žena se prilikom sklapanja braka obavezuje da neće dozvoliti drugom muškarcu da joj se približi. Upravo na temelju prihvatanja te obaveze ona stiče određena prava i muž postaje obavezan da joj ne uskraćuje ta prava. Međutim, ako neka žena ne bude vjerna svojim preuzetim obavezama i ako prevari muža zbog predavanja strastima i kršenja preuzetih obaveza, bit će kažnjena i morat će platiti tu kaznu.

S obzirom na to da je veoma teško dokazati blud, ovdje se ukazuje na mudrost ovog propisa. Nekada se desi da muž sazna za prevaru žene, ali na sudu ne može to dokazati ili zbog nečega ne želi da to dođe do suda. Međutim, s druge strane, život s takvom ženom je za njega veoma težak, gotovo nepodnošljiv. S druge strane, davanje razvoda takvoj ženi bludnici sa cijelim vjenčanim darom na neki način predstavlja podsticaj. Naime, to takvu ženu može podstaći da prevari i druge muževe s kojima će možda sklopiti brak. U takvim slučajevima Bog dozvoljava da se izvrši pritisak na takvu ženu i da se s nekom vrste kazne razvede, kako bi joj to bila pouka i kako ne bi počinila isto u nekom drugom braku.

8. Šta je očiti razvrat (فاحشه مبینه)?

Riječ fahiše (فاحشه) označava veoma ružno i nedolično ponašanje, a uglavnom se koristi u slučajevima koji su suprotni čednosti.

U jednom kur'anskom ajetu jasno se kaže da fahiše (ružno i nedolično djelo) predstavlja blud:

وَلاَتَقْرَبُواْالزِّنَىإِنَّهُكَانَفَاحِشَةًوَسَاءسَبِيلاً

I što dalje od bluda, jer to je razvrat i ružan put![5]

U nekoliko slučajeva se ukazuje na Lutov narod i ono što su oni činili se naziva fahiše. Postoje i drugi ajeti koji se odnose na djela suprotna čednosti, a u vezi s njima se upotrebljava izraz fahiše, tako da se može reći da se ovaj izraz uglavnom upotrebljava za djela suprotna čednosti.

U svom vanjskom značenju ovaj izraz označava bračnu prevaru ili, u najmanju ruku, predstavlja najbolji primjer takvog djela i ponašanja.

Riječ mubejjine (مبینه), koja dolazi odmah nakon fahiše (فاحشه), sadrži veoma važnu poruku i upozorenje. Naime, znači da suprugu nije moguće optužiti samo na osnovu sumnje ili vjerovatnoće i sve dok se blud ne obznani, potrebno je smatrati njeno ponašanje ispravnim.

9. Šta je lijepo ophođenje prema suprugama?

Jedan dio lijepog ophođenja prema ženama mogu razumjeti svi ljudi uz pomoć svoje čiste iskonske prirode. Svi ljudi kada čuju izraz lijepo ophođenje prema ženama odmah zaključuju da se radi o humanom postupanju prema njima. Tu spadaju ovi primjeri: ophoditi se prema njima ljubazno i s pažnjom, vedro i uz uvažavanje lijepog morala, uzdržavati se od nasilja prema njima, ne vrijeđati ih i ne ponižavati, osigurati im život i životne potrepštine, pomagati ih i sarađivati s njima u teškim poslovima koji su u okvirima njihovih obaveza…

Svi ljudi mogu razumjeti ovakve i njima slične primjere. Bez posebnih učenja i samo se oslanjajući na vlastitu prirodu svakome je jasno značenje i smisao navedenog. Upravo je Kur'an, upotrebljavajući riječ ma'ruf (معروف) – poznato, općeprihvaćeno kao lijepo, razmatranje ovih slučajeva prepustio samim ljudima.

Treba spomenuti da pored gore navedenih stvari, koje su poznate svim ljudima kao primjeri lijepog ophođenja, Kur'an napominje veliki broj primjera ophođenja prema ženama kako se vjernici ne bi zadovoljili najmanjim, već kako bi se što ljepše ophodili prema njima. Da bismo primjereno razmotrili kur'anske ajete koji se bave ovim pitanjima bilo bi potrebno otvoriti posebno poglavlje, za što ovdje nema prostora.

Ajeti o kojima raspravljamo imaju za cilj sprječavanje mogućih bračnih nevolja kako bi na taj način pripremili preduvjete za lijepo ophođenje prema supružnicima.

Kur'an radi učvršćivanja bračnih veza, s jedne strane, ukazuje na rušilačke činioce i upozorava vjernike da svoje živote očiste od takvih stvari, a s druge strane, poučava ih da se lijepo ophode kako bi osiguravanjem jedne zdrave i prisne sredine nastojali hoditi stazama robovanja i kako bi zajedničkim snagama osvojili vrhove savršenstva.

10. Šta znači osjećati odvratnost prema ženi?

U bračnom životu, kao i na ostalim poljima ljudskog života ima uspona i padova. U većini slučajeva počinje sa mnogo ljubavi, nježnosti, iskrenosti i razumijevanja, međutim, nakon nekog vremena zajedničkog života kada se upoznaju neke skrivene stvari, ljubav i nježnost se ili povećavaju i pretvaraju u istinske ili se, pak, povlače i smanjuju. U drugom slučaju, ljubav i nježnost među supružnicima se zaustavljaju na jednom uobičajenom stepenu i oni se zadovoljavaju korisnim životom, tako da se međusobno uvažavaju ili se, pak, među njima pojavljuje neka vrsta nezadovoljstva i oni se više jedno drugom ne sviđaju i ne uživaju u međusobnom prisustvu. To je stanje “odvratnosti” o kojem Kur'an govori. U takvim okolnostima ne treba ishitreno tražiti razvod. Naime, trebaju jedno drugo uvažavati i trebaju biti svjesni da osoba prema kojoj trenutno možda osjećamo odvratnost može predstavljati izvor mnogobrojnih blagodati.

Ponekad kultura jednog naroda može tako zakržljati da se odvratnost prema ženama smatra stavom muškaraca tog društva. Muškarci dobijaju posebne počasti, a žene se smatraju samo pratiocima muževa. Na njih se gleda kao na robu. Ishod takvog razmišljanja je zakopavanje žive ženske djece i nasljeđivanje žena poput kakve robe.

Sigurno ćete u sebi reći kako su ti ljudi bili samo pokvareni, pa su se prema ženama i ženskoj djeci ophodili tako ružno. Da, bili su takvi, ali su, zahvaljujući odgoju Božijeg Poslanika, koji je svojoj kćerki ljubio ruke, izašli iz takvog stanja.

Međutim, danas kada čovječanstvo smatra da je dostiglo zrelost, da su probijene granice znanja i znanosti, da pred sobom ima iskustva svih prethodnih civilizacija i učenja kako bi se mogla načiniti jedinstvena kultura globalnog sela – šta se dešava ženama i djevojkama? Svakoga dana milioni žena abortiraju kako bi udovoljile muževima da imaju mušku djecu (dovoljno je samo pogledati kineske statistike). Svakoga dana u svijetu se kao roblje prodaju žene, tako da je to krijumčarenje nakon trgovine drogama najunosnije na svijetu.

Danas su prezir i osjećaj odvratnosti prema visokim položajima žena mnogo veći i izraženiji nego u prošlosti. U nekim nazadnim zapadnim društvima žena je dobra roba ako zadovoljava seksualne strasti nekolicine muškaraca. Zbog toga je treba uljepšavati i na najbolji način predstaviti. Međutim, žena kao uzvišeno ljudsko biće mora još mnogo toga učiniti da bi dobila položaj koji joj pripada u svijetu.

U predislamskom razdoblju prezir i odvratnost prema ženama nisu značili odustajanje od seksualnog iskorištavanja ili ekonomskog izrabljivanja žena. Ako je bilo “odvratnosti”, onda se ona odnosila na odvratnost prema jednakosti žene i muškarca u ljudskim savršenstvima (kako god da su definirali savršenstvo). Pored velikog broja slogana i ogromne lažne propagande i danas je glavni zadatak žena zavođenje muškaraca i uveseljavanje na zabavama. Žene koje ne posjeduju te sposobnosti mogu samo pokretati točak tvornica ili obavljati poslove tajnica u uredima kako bi muškarci više uživali u svojim zabavama.

Naravno, neće sve žene krenuti tim putem i dozvoliti da ugroze svoju uzvišenu ličnost. Hvala Bogu, takvih žena nije malo.

11. Šta je veliko dobro u lijepom ophođenju prema ženama koje ne volimo?

Ponekad je odvratnost privremena, a može je prouzročiti nesporazum. S vremenom se otkrije izvor nesporazuma i odvratnost nestaje. Ako se u takvim okolnostima donese preuranjena odluka, kajanje do kojeg će doći nakon što se okolnosti razjasne bit će veoma bolno i proizvest će ogromnu sramotu. Oni koji su bili strpljivi i vladali sobom, nakon što shvate pravu istinu, postat će svjesni ogromnog dobra o kojem Bog govori u ovom ajetu. Zahvaljivat će Bogu što nisu došli u priliku da učine nešto zbog čega bi se kajali.

Zar su muškarci idealni ljudi da bi njihove žene bile idealne? Ako muškarac zbog nečeg osjeća odvratnost prema ženi, treba biti svjestan da se i kod njega nalaze slabosti zbog kojih možda žena osjeća odvratnost prema njemu.

Činjenica je da osim jednog broja posebnih Božijih robova i Čistih, mir neka je s njima, ostali ljudi predstavljaju skupinu slabih i jačih i svi oni pored dobrih osobina posjeduju i određene loše osobine. Jedna od prednosti žena je ta da su strpljivije od muškaraca, da mogu više podnositi, tako da, kada vide slabosti svoga muža, za razliku od muškaraca koji donose ishitrene odluke i odlučuju se na razvod, one odmah ne donose odluku da se razvedu. (Ovo nije opće pravilo već se odnosi na većinu slučajeva). Ako zbog svakog nezadovoljstva bračni život dolazi u pitanje, onda nema sumnje da su oslabjeli temelji porodice i da će se u konačnici raspasti.

Zajednički život donosi određene plodove od kojih su najbolji djeca. Roditelji su vrtlari koji se brinu o mladicama (djeci) i od njih prave dobro stablo (šedžere tajjibe).

Ove mladice ne mogu podnositi oluje ponašanja roditelja. Čim dođe do nesporazuma između oca i majke, istog trenutka prestaju biti raspoložena i čila i malo-pomalo vehnu. U većini slučajeva djeca pretrpe veće štete od roditelja.

Iako možda roditelji jedno prema drugome ne osjećaju ljubav, važno je istaknuti da će ukoliko budu jedno drugo trpjeli omogućiti svojoj djeci da budu vesela i da se normalno razvijaju. Možda upravo ovo predstavlja jedan dio velikog dobra o kojem je riječ u ovom ajetu.

Drvo tolerancije i strpljenja će vremenom dati plodove slatkog voća. U nekim slučajevima ti će plodovi biti vidljivi na Ovom svijetu. Osvijetlit će im put robovanja i dati više snage za kretanje tim putem. Međutim, ponekad će osoba te plodove dobiti tek nakon smrti i preseljenja na Drugi svijet. To će im osvijetliti Berzah i Ahiret i donijeti ogromnu radost u njihov život. U svakom slučaju, ti plodovi su veliko dobro, bilo to na Ovom ili na Onom svijetu.

12. Zašto je veliko dobro povezano sa primjerima odvratnosti?

Naš je problem što za mjerilo dobrog ili lošeg, odnosno ispravnog ili neispravnog uzimamo vlastito zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Ako nam se nešto sviđa, onda to smatramo dobrim, lijepim i ispravnim, ali ako nam se ne sviđa, onda ga smatramo lošim, zlim i pogrešnim.

Međutim, istina je nešto drugo:

وَعَسَى أَن تَكْرَ‌هُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ‌ لَّكُمْ وَعَسَى أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ‌ لَّكُمْ وَاللَّـهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate.[6]

Kad smo bili djeca, ako bi nam po stotinu puta ponavljali da je neki lijek za naše zdravlje neophodan, mi bismo odgovarali samo jednom rečenicom, a to je: “Ne volim!” Međutim, sada kada smo odrasli, više nema potrebe da nam neko govori kako treba upotrebljavati neke lijekove. Mi sami trošimo te lijekove i nikada ne govorimo da ih ne volimo!

U djetinjstvu je napuštanje igre da bismo uradili domaću zadaću za nas bilo psihička kazna od roditelja. Danas smo im zahvalni što su nas odvojili od igre i, bez obzira na negodovanje, natjerali da učimo i radimo domaću zadaću.

Naravno, ono što je bilo slatko ili gorko prije punoljetnosti više nije takvo. Čak ponekad slatko i gorko međusobno mijenjaju položaje. To je osobina punoljetnosti. Kad Bog kaže:

وَعَسَى أَن تَكْرَ‌هُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ‌ لَّكُمْ وَعَسَى أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ‌ لَّكُمْ وَاللَّـهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate.[7]

On se obraća onima koji još uvijek nisu dostigli potpunu punoljetnost na polju svoje ljudske ličnosti. Nakon punoljetnosti mijenja se ton riječi. Sada je riječ o velikoj trgovini sa Bogom:

إِنَّ اللَّـهَ اشْتَرَ‌ى مِنَ الْمُؤْمِنِينَ أَنفُسَهُمْ وَأَمْوَالَهُم بِأَنَّ لَهُمُ الْجَنَّةَ

Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati.[8]

U slučajevima kada je nešto nama ugodno, veoma je teško i ponekad gotovo nemoguće odrediti da li tada djelujemo radi zadovoljstva Boga ili radi vlastitog zadovoljstva. Međutim, u slučajevima kada nam nešto nije ugodno, a istovremeno je u činjenju toga Božije zadovoljstvo, bez obzira na naše vlastito nezadovoljstvo, treba se uzeti u obzir Božije zadovoljstvo i približiti mu se.

Ako obratimo pažnju, vidjet ćemo da se stepenice razvoja i napretka nalaze u stvarima koje su naizgled neugodne. Kad god smo u nečemu uspjeli ili ostvarili neki učinak, zasigurno smo prošli kroz teškoće i bili izloženi određenim ograničenjima.

To je božanska metoda kojom put u Džennet smješta između neugodnih i pokuđenih stvari, a put u Džehennem između ugodnosti i vrata prohtjeva i strasti.

إِنَّ رَسُولَ اللهِ کَانَ یَقُولُ: إِنَّ الْجَنَّةَ حُفَّتْ بِالْمَکَارِهِ وَإِنَّ النَّارَ حُفَّتْ بِالشَّهَوَاتِ

Božiji Poslanik je rekao: “Put za Džennet je prekriven nevoljama, a put za Džehennem strastima.”[9]

NAPOMENE

Bračni život nastaje na temeljima privlačnosti, naklonosti i ljubavi i upravo ti činioci, koji vode ka zajedničkom životu, predstavlja i činioce opstanka braka. Kad god ih zamijeni neki drugi činilac, on će predstavljati zastranjivanje na putu stvaranja porodice i tada je potrebno uključiti zvono za uzbunu, ali tada počinje i strahovanje od razaranja temelja bračnog života.

Jedan od tih zamjenskih činilaca koji porodicu vode ka zastranjivanju je ekonomski. U tom slučaju, privlačnost i ljubav bivaju zamijenjene materijalnim koristima i pohlepom za imetkom druge strane. Ukoliko muškarac i žena žive jedno pored drugoga radi iskorištavanja imetka onog drugog, a ne zbog nečeg drugog, jasno je da takav brak neće biti ispunjen mirom. On neće supružnicima donijeti spokoj i to će užitak zajedničkog življenja umanjiti ili će ga potpuno poništiti.

Svaki čovjek unutar sebe ima faraona koji danonoćno uzvikuje: Ja sam gospodar vaš najveći (أَنَا رَ‌بُّكُمُ الْأَعْلَى).[10] Vjernici i duhovni putnici ulažu najveći napor kako bi stavili pod nadzor ovog unutrašnjeg faraona i zapravo se bore protiv njega te se u određenoj mjeri oslobađaju njegove prevlasti i uz pomoć duhovnih vježbi njime ovladavaju. Međutim, ukoliko zanemarimo ovog unutrašnjeg faraona, on će postepeno ojačati, ukorijenit će se i u potpunosti će ovladati ljudskim sposobnostima. Mnogo je onih koji izvan svojih kuća nemaju priliku da pokažu faraonstvo, tako da im se da pokažu taj svoj karakter pogodnim čine jedino kuća i porodica. One nevolje koje je faraon nametnuo Izraelćanima oni nameću svojim suprugama i to nazivaju muškošću, upravljanjem ili čak odgojem.

Žena je ljudsko biće poput muškarca. Oni su, dakle, na istom stepenu ljudskosti. U pogledu želje za dostizanjem lijepog života, ona se od muškarca ni najmanje ne razlikuje:

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ‌ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَ‌هُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.[11]

Uistinu, s obzirom na dio ajeta: u njega život udahnem (وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّ‌وحِى),[12] ženski ili muški spol nema nikakve važnosti za ljudsko biće. Gledanje na ženu kao ljudsko biće predstavlja pretpostavku za svaku vrstu lijepog ophođenja prema njoj.