Održana tribina „Suživot u sunnetu Božijeg Poslanika, (s)“
U organizaciji Fondacije „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, u petak, 4. septembra 2026. godine, u Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana je tribina pod nazivom „Suživot u sunnetu Božijeg Poslanika, (s)“.
O ovoj uvijek aktuelnoj temi govorili su dr. Ghobad Soleimani, prof. Mensur-ef. Pašalić i hfz. Ensar Karaman, dok je tribinu moderirao dr. Refik Razić. Govornici su iz različitih perspektiva predstavili islamsko razumijevanje suživota, odnosa prema drugom i drugačijem te odgovornosti čovjeka za izgradnju pravedne i skladne zajednice.
Na početku svog izlaganja dr. Ghobad Soleimani podsjetio je na kur’anske riječi: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“, naglašavajući da je univerzalna milost jedno od temeljnih obilježja poslaničke misije. Sposobnost i spremnost ljudi da prihvate jedni druge i uvažavaju međusobne razlike, kako je istakao, neposredno utječu na napredak i blagostanje cjelokupne zajednice.
Govoreći o religijskom pozivu na činjenje dobra, dr. Soleimani istakao je da čovjekova težnja ka plemenitim vrlinama nadilazi lično usavršavanje i doprinosi napretku cijele zajednice. Kur’ansko pozivanje na zajedništvo ljudi posebno je dragocjeno u Bosni i Hercegovini, zemlji čija vjerska, kulturna i društvena raznolikost predstavlja istinsko bogatstvo.
U tom kontekstu podsjetio je i na poznati savjet hazreti Alija upućen Maliku Aštaru: „Postupaj s ljudima blago i samilosno, jer oni su ti ili braća po vjeri ili jednaki po stvaranju.“ Ova poruka, istaknuto je, jasno pokazuje da blagost, pravednost i samilost ne smiju biti ograničene samo na pripadnike vlastite vjerske zajednice.
Prof. Mensur-ef. Pašalić govorio je o suživotu kao sastavnom dijelu historijskog naslijeđa i društvenog bića Bosne i Hercegovine. Podsjetio je da se još u najranijem periodu islama potvrđuje pravo čovjeka na vjerovanje te da Medinski ustav predstavlja jedan od prvih značajnih dokumenata kojim su uređeni odnosi različitih zajednica. Tim dokumentom nemuslimanima u Medini bila su zagarantirana temeljna prava, među kojima su pravo na život, slobodu, čast, imetak i vlastito vjerovanje. Ovi principi kasnije su nastavljeni i razvijani u islamskoj tradiciji.
Kao posebno važan primjer iz bosanskohercegovačke historije, prof. Pašalić izdvojio je Ahdnamu sultana Mehmeda II Fatiha, izdatu bosanskim franjevcima. Značaj ovog dokumenta naročito dolazi do izražaja kada se uzmu u obzir vrijeme i okolnosti u kojima je nastao. Ahdnama potvrđuje da poštivanje vjerskih prava i sigurnosti drugoga nije tek savremeni zahtjev, nego vrijednost duboko ukorijenjena u islamskoj tradiciji i historiji Bosne i Hercegovine.
Hfz. Ensar Karaman svoje izlaganje posvetio je odnosu prema sljedbenicima Knjige i širem razumijevanju prava drugih u islamskom učenju. Naglasio je da islam zahtijeva poštivanje prava nemuslimana te da odnos prema pripadnicima drugih religija treba biti utemeljen na miru, pravednosti, razumijevanju i toleranciji. Ukazujući na širinu islamskog etičkog učenja, hfz. Karaman podsjetio je da se već u najranijim izvorima islamskog predanja govori o pravima životinja i odgovornom odnosu prema životnoj sredini. Ako islamska tradicija čovjeku nalaže obzirnost prema životinjama i prirodi, onda se tim prije podrazumijeva pažnja prema drugim ljudima, bez obzira na njihovu vjeru, porijeklo ili pripadnost.
Izlaganja učesnika pokazala su da su suživot i uvažavanje različitosti čvrsto utemeljeni u Kur’anu, sunnetu Božijeg Poslanika, s., i cjelokupnoj islamskoj tradiciji. Posebno je naglašeno da su ove vrijednosti od presudne važnosti za bosanskohercegovačko društvo, u kojem različitost ne treba posmatrati kao prijetnju, nego prvenstveno kao bogatstvo koje je potrebno čuvati i razvijati.
