Rodbinske veze

Veze s rodbinom i dobročinstvo prema njima, a posebno prema roditeljima, spadaju među važne puteve razvoja i uzdizanja (u svakom smislu)[1] te približavanja Bogu Slavljenom[2] i to se, nakon vjere u Boga, smatra najvrednijim vjerskim djelom,[3] koje donosi veliku materijalnu i duhovnu nagradu.[4] Te veze tako su značajne da ih ulema – konsenzusom utemeljenim na tri vrste vjerskih dokaza: Božijoj Knjizi, sunnetu i razumu[5] – smatra važnom vjerskom obavezom, a kako bi ih se njegovalo, preporučeno je putovanje dugo i godinu dana.[6]

Prekidanje rodbinskih veza, opet, smatra se jednom vrstom kršenja ugovora sa Slavljenim Bogom,[7] a kod Boga je to toliko omraženo djelo da se druženje s onim ko kida rodbinske veze[8] zabranjuje, a Bog Slavljeni takve proklinje i kune na tri mjesta u Kur’anu.[9] Prekidanje rodbinskih veza se i prema fikhu smatra velikim grijehom[10] i predstavljano je kao važan činilac brze propasti i uništenja čovjeka.[11] Također se kaže: “Miris Dženneta, koji se osjeća sa udaljenosti od hiljadu godina, neće stići do nosnica onog koji kida rodbinske veze.”[12]

Značaj održavanja rodbinskih veza

Bog Slavljeni kaže: I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli: da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima… dobročinstvo činiti...[13]

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Hoćete li da vas uputim u to ko je najbolji u pogledu morala na Ovom i na Onom svijetu?” “Hoćemo!”, odgovorili su, pa on reče: “To je onaj ko uspostavlja veze s onim ko ih s njime kida.”[14] Održavanje rodbinskih veza toliko je značajno kod Boga Slavljenog da je, u pogledu nagrade, to učinio ibadetom koji najbrže donosi nagradu, te za njega pored onosvjetske postoji ovosvjetska nagrada koja brzo slijedi. To je toliko važno da se čak i rođacima grješnicima, koji njeguju rodbinske veze uvećava imetak, a njihovim međusobnim dobročinstvima produžuje se njihov život. “Zaista, pokornost za koju nagrada najbrže stiže jeste održavanje rodbinskih veza. Ima skupina ljudi koji su grješnici, ali održavaju međusobne veze, pa im se imetak uvećava, čine dobro jedni drugima, pa im se produžuje život.”[15]

U drugoj predaji o značaju rodbinskih veza, koja se prenosi od Imama Ride, mir neka je s njim, kaže se: “Bog je združio tri stvari: naredio je namaz i zekat, pa ko ne daje zekat, namaz mu nije prihvaćen; naredio je zahvalnost Bogu i svojim roditeljima, pa ko nije zahvalan roditeljima, nije zahvalan ni Bogu; naredio je bogobojaznost i njegovanje rodbinskih veza, pa ko ne njeguje rodbinske veze, taj nije ni bogobojazan.”[16]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: Oporučujem svome ummetu, prisutnima i onima koji su odsutni i onima koji će se do Dana sudnjega rađati iz slabina muškaraca i maternica žena, da njeguju rodbinske veze, pa makar među njima bila razdaljina od godinu dana putovanja, jer zaista je ovo dio vjere.”[17]

Plodovi njegovanja rodbinskih veza

Njegovanje rodbinskih veza donosi važne i brojne ovosvjetske i onosvjetske nagrade, a ukazat ćemo na neke od njih: Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Koga raduje da mu se odgodi smrtni čas i uveća opskrba, neka bude bogobojazan i neka njeguje rodbinske veze.”[18]

Također je rekao: “Onome kome od života nije ostalo više od tri godine, Bog – zbog njegovanja rodbinskih veza – produži život trideset i tri godine.”[19] U drugoj predaji kaže: “Onome ko mi jamči jedno djelo, jamčim mu četiri stvari: njegovat će rodbinske veze, pa će ga Bog voljeti, uvećat će mu opskrbu i produžit će mu život, te će ga uvesti u obećani Džennet.”[20] Imam Bakir, mir neka je s njim, rekao je: “Njegovanje rodbinskih veza razlogom je očišćenja djela, uvećanja imetka, zaštite od nesreća, olakšanog polaganja računa i odgađanja smrtnog časa.”[21]

Hazreti Musa, a.s., pitao je Boga: “Bože, kakva je nagrada za onoga ko njeguje rodbinske veze?”, pa mu je odgovorio: “Odgodit ću njegov smrtni čas, olakšat ću mu samrtne muke, a dženetski meleci će ga dozivati: ‘Dođi k nama i uđi kroz koju god kapiju želiš!’”[22]

Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao: “Održavanje rodbinskih veza i dobrosusjedski odnosi grade gradove i produžuju živote.”[23]

Posljedice kidanja rodbinskih veza

Imam Rida, mir neka je s njim, rekao je: “Bog je združio tri stvari sa druge tri: naredio je namaz i zekat, pa ko ne daje zekat, namaz mu nije prihvaćen; naredio je zahvalnost Bogu i svojim roditeljima, pa ko nije zahvalan roditeljima, nije zahvalan ni Bogu; naredio je bogobojaznost i njegovanje rodbinskih veza, pa ko ne njeguje rodbinske veze, taj nije ni bogobojazan.”[24]…Allah prima samo od bogobojaznih…[25]

Kao proizvod toga, nisu mu prihvaćena ostala dobra djela, pa će to što čini imati teške ovosvjetske i onosvjetske posljedice. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Kidanje rodbinskih veza zastire dovu.”[26]

Također je rekao: “Kad se kidaju rodbinske veze, imetak dopada u ruke zlih.”[27] Od Imama Bakira, mir neka je s njim, prenosi se: “Četvero donosi brzu kaznu: …i prekidanje rodbinskih veza.”[28] A od Imama Sadika, mir neka je s njim, prenosi se: “Kidanje rodbinskih veza je grijeh koji brzo uništava.”[29]

Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je: “Čovjek kojem je od života ostalo još trideset i tri godine kida rodbinske veze, pa mu Bog oduzme trideset godina i smanji ostatak života na tri godine.”[30] Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Na Sudnjem danu će čovjek koji je naizgled bio na putu dobra biti odjednom suočen s bližnjim s kojim je prekinuo veze, pa će biti bačen u najdublju jamu Vatre.”[31] Rekao je također: “Miris Dženneta osjeća se s udaljenosti od hiljadu godina, no onaj koji je bio neposlušan svojim roditeljima i onaj ko je kidao veze s rodbinom neće ga osjetiti.”[32]

Neki razlozi kidanja rodbinskih veza

Kidanje rodbinskih veza i neukazivanje dužnog poštovanja roditeljima javlja se iz raznih razloga. Kao na dva važna razloga, ukazuje se na besramnost i pohlepu. Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže Mufaddalu: “Neki su takvi da, ukoliko ne bi postojao stid, ne bi poštivali pravo roditelja i ne bi njegovali rodbinske veze.”[33]

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., također kaže: “Klonite se pohlepe, jer ona je vaše prethodnike odvela u krvoproliće i u kidanje rodbinskih veza.”[34]

Primjeri i načini njegovanja rodbinskih veza

Njegovati rodbinske veze ne svodi se samo na posjećivanje domova rodbine, već postoji mnoštvo primjera i načina njegovanja rodbinskih veza, a potpuni primjer jeste prije drugih udovoljiti njihovim potrebama i obradovati ih.[35]

Dakle, njegovanje rodbinskih veza sa svakim srodnikom u skladu je sa statusom dotičnoga, pa je nekoga dovoljno poselamiti ili učtivo odgovoriti na njegov pozdrav, budući da takav nema potrebe za finansijskom pomoći. Neki načini i primjeri njegovanja rodbinskih veza podrazumijevaju: kloniti se uznemiravanja rodbine, pozdravljati ih i poštivati, počastiti ih, pa makar samo čašom vode. Također, treba: …posjetiti one od njih koji su bolesni,[36]..prisustvovati njihovim dženazama,[37] …posjećivati ih i obilaziti,[38]..darovati ih,[39] i pobrinuti se za njihove potrebe prije potreba drugih.

Jer: “Nema sadake dok je bližnji u potrebi.”[40] Cijenjeni Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “O vi koji imate rodbinu! Obilazite se međusobno, ali ne budite susjedi, i darivajte jedni druge. Jer, posjećivanje snaži ljubav, dok susjedstvo [može da] kida veze. A darivanje omekšava ljudsku narav.”[41]

Imam Sadik, mir neka je s njim, ovako kaže u jednom hadisu: “Održavajte rodbinske veze, makar samo selamom.”[42]

“Održavaj veze s rodbinom, makar posredstvom čaše vode.”[43]

“Održavajte veze sa svojom rodbinom i prisustvujte njihovim dženazama, obilazite bolesne među njima i poštujte njihova prava.”[44]

“Najbolji način održavanja rodbinskih veza jeste da se klonite toga da ih uznemiravate.”[45]

Granice rodbinskih veza

Rodbinske veze ne tiču se samo onih rođaka koji su dobri i vjernici, već predstavljaju obuhvatnu etičku i vjersku dužnost. Stoga, makar roditelji ili ostala rodbina i ne bili vjernici, potrebno je ukazati im poštovanje, te se naglašava udovoljavanje njihovim potrebama. Naime, granicu ove veze čini narušavanje drugih vjerskih propisa. Dakle, ukoliko kao rezultat tog odnosa u opasnost dođu drugi propisi vjere, onda ne samo da veza sa nevjernicima nije potrebna, nego nije niti dopuštena.[46]

Bog Slavljeni kaže:

…Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim… Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na Ovom svijetu, velikodušno ponašaj…[47]

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

“Neki čovjek došao je Božijem Poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘Poslaniče Božiji, imam rođake koji mi samo čine nepravdu, prekidaju veze sa mnom i vrijeđaju me. Da li da ih napustim?’ Poslanik mu reče: ‘Onda će Bog napustiti sve vas.’ Ovaj upita: ‘Šta, onda, da radim?’ Poslanik mu odgovori: ‘Uspostavljaj veze s onim ko ih s tobom prekida, daj onome ko ti je uskratio i oprosti onome ko ti je učinio nepravdu. Kad god učiniš tako, Bog će te podržati protiv njih.’”[48]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] El-Kāfi, vol. 2, str. 157; Miškātu-l-envār, str. 165.

[2] Kitābu-l-hisāl, str. 156.

[3] El-Bekara, 83; En-Nisā’, 36; El-En’ām, 151.

[4] El-Kāfi, vol. 2, str. 157; Miškātu-l-envār, str. 165; Mekārimu-l-ahlāk, str. 431.

[5] Mefātīhu-š-šerāi’, vol. 2, str. 7-8.

[6] El-Fekīh, vol. 4, str. 361.

[7] El-Bekare, 27; Er-Ra’d, 25.

[8] El-Kāfi, vol. 2, str. 641.

[9] El-Bekare, 27; Er-Ra’d, 25; Muhammed, 22-23.

[10] Tahrīru-l-vesīle, vol. 1, str. 274.

[11] ‘Ilelu-š-šerā’i, str. 584.

[12] El-Kāfi, vol. 6, str. 50.

[13] El-Bekare, 83.

[14] Ez-Zuhd, str. 39.

[15] Kitābu-l-hisāl, vol. 1, str. 124.

[16] Kitābu-l-hisāl, vol. 1, str. 156.

[17] El-Kāfi, vol. 2, str. 151.

[18] Ez-Zuhd, str. 39.

[19] Tefsīru-l-‘Ajjāši, vol. 2, str. 220.

[20] ‘Ujūnu ahbāri-i-Ridā, vol. 1

[21] El-Kāfi, vol. 2, str. 150.

[22] Revdetu-l-va’izin, str. 370.

[23] El-Kāfi, vol. 2, str. 152.

[24] Kitābu-l-hisāl, vol. 1, tr. 156.

[25] El-Mā’ida, ajet 27.

[26] Mustedreku-l-vesā’il, vol. 15, str. 185.

[27] El-Kāfi, vol. 2, str. 374.

[28] Kitābu-l-hisāl, vol. 1, str. 230.

[29] ‘Ilelu-š-šerā’i, vol. 2, str. 584.

[30] El-Kāfi, vol. 2, str. 153.

[31] Isto, str. 156.

[32] Isto, str. 349.

[33] Tevhīd-i Mufaddal, str. 79.

[34] Kitābu-l-hisāl, vol. 1, str. 176.

[35] Tasnīm, vol. 2, str. 560.

[36] El-Kāfi, vol. 2, str. 636.

[37] Isto.

[38] El-Dža’ferijjat, str. 153.

[39] Isto.

[40] El-Fekīh, vol. 2, str. 68.

[41] Mustedreku-l-vesā’il, vol. 13, str. 205.

[42] El-Kāfi, vol. 2, str. 155.

[43] Isto, str. 151.

[44] Isto, str. 636.

[45] Isto, str. 151.

[46] Tasnīm, vol. 2, str. 560-561.

[47] Lukman, 14-15.

[48] El-Kafi, vol. 2, str. 150.