Vrijednost odgoja

Čovjek bez odgoja i obrazovanja nikada neće stići do savršenstva koje dolikuje ljudskom biću i neće kročiti putem koji njegov uzvišeni položaj zaslužuje.

Obratimo sada pažnju na dva načela. Prvo načelo govori da dobar odgajatelj pri odgajanju treba obratiti pažnju na sve dječije potencijale i sve njih, uz poštivanje ravnoteže i međusobne usklađenosti, treba prevesti iz stanja potencijalnosti u stanje aktualnosti. A tome prethodi poznavanje čovjeka i posjedovanje svijesti o njegovim vanjskim i nutarnjim zbiljama. Drugim riječima, ispravan odgoj jeste onaj koji je usklađen sa stvarnom suštinom i čovjekovom zbiljskom, iskonskom prirodom. Odgajatelj će postići takav odgoj onda:

1. kada bude poznavao sve zbiljske zahtjeve i prirodne sklonosti čovjeka,

2. kada te zahtjeve i sklonosti za vrijeme odgoja bude unaprijedio i zadovoljio.

Mnogo je predaja prenesenih od islamskih prvaka o nužnosti samospoznaje iz različitih aspekata, što spada u korijen i osnovu ljudske sreće. Danas ćemo predočiti nešto od toga.

Imam Ali, a.s., je izrekao sljedeće mudrosti:

 “Najbolja spoznaja jeste spoznaja samog sebe.”[1]

“Najveće neznanje je nepoznavanje sebe samog.”[2]

“Najbolje razmišljanje je spoznaja sebe. Onaj koji je spoznao sebe, razuman je, a onaj ko ne poznaje sebe, ide u stranputicu.”[3]

“Ko je spoznao sebe, postigao je najveći nivo znanja i spoznaje.”[4]

“Onaj ko sebe ne spozna, skrenuo je sa puta sreće i spasa, a zalutao je u zabludu i neznanje.”[5]

Iz navedenih predaja može se zaključiti da su osnova i temelji ljudske sreće postavljeni na samospoznaji. Onaj ko sebe nije spoznao i ko sebe ne ocijeni realno, nikada neće stići do savršenstva dostojna ljudskosti. Onaj ko ne poznaje Božije riznice položene u sebi i skrivena bogatstva, taj se neće ni pokrenuti da ih pretoči u ozbiljenje.

Kumejl ibn Zijad je kazao hazreti Aliju: “Želim da me upoznaš sa mojom dušom.” Ali, a.s., mu odgovori: “S kojom dušom želiš da te upoznam?” Reče: “O moj zaštitniče, pa koja to duša ima, osim ove jedne?” A on kaza: “O Kumejle, četiri su duše: vegetativna, čija je odlika razvoj i rast, animalna, koja posjeduje čula opažanja, racionalna sveta duša i nebeska božanska duša.”[6]

Osim prirode biljaka i životinjske strastvenosti, čovjek posjeduje riznice ljudske intelektualnosti i dušu nebeskog i božanskog karaktera. Sretan je onaj čovjek koji obrati pažnju na sve svoje potencijale i resurse, bili oni materijalni ili duhovni, i koji sve njih gdje treba i u ispravnoj mjeri zadovolji.

Čovjek, pored tjelesnih užitaka i udovoljenja životinjskim željama, treba obratiti pažnju na pročišćenje nutrine i oživljavanje duhovnih sklonosti koje su, također, dio njegove urođene potrebe. Potrebno je da čovjek sve ove potencijale uskladi i pokrene u pravcu napretka i usavršavanja te da iskreno slijedi nepromjenjivi zakon iskonske prirode. U protivnom, bit će od onih koji krše jasne propise svijeta Kreacije, za što mu slijedi kazna.

Nažalost, stanje života u današnjem svijetu izbacuje čovjeka iz putanje njegove iskonske prirode i gura ga na kolosijek materijalnih uživanja. Većina ljudi danas posmatra ljudskost samo kroz prizmu užitaka i strasti, dok se potpuno zanemaruje čovjekova duhovna dimenzija. Djeca se još od prvih dana svoga života podučavaju upravo po ovom modelu. Njih uče samo kako bolje živjeti i kako bolje priskrbiti još više užitaka, a vjerskim i moralnim vrlinama i osobinama te duhovnim obavezama ne pridaje se pažnja ni koliko stoti dio u odnosu na materijalne vrijednosti. Naravno da ovakvo zastranjenje u odnosu na zakon stvaranja neće proći nekažnjeno.

Odnedavno nova civilizacija upravlja svijetom. Naučnici svako malo otkrivaju nove tajne iz knjige univerzuma i prave nove korake u pravcu naučnog napretka. U ovom poslu su ostvarene velike pobjede, standard života se promijenio i svijet se ispunio ljepotom i novim sadržajima. Mora, polja i zrak stavljeni su pod ljudsku kontrolu. Vlažne i mračne zemunice su pretvorene u blještave i raskošne palače, koje su opremljene sredstvima udobnosti. Lijepi i snažni avioni zamijenili su konje i deve te ljudi s lahkoćom i najbrže moguće putuju do dalekih odredišta. Vreteno starih žena i ručni tkalački stroj starih ljudi preinačeni su u tvornice sa automatskim predionicama i tkaonicama. Poljoprivreda se iz primitivnog oblika u prošlosti preinačila u oblast života u kojoj ljudi s olakšanjem najnovijim mašinama i naučnom tehnologijom obrađuju polja. U najkraćem, nauka je zakoračila u sve pore života i poput sunca sve obasjava. Sa svih strana stižu materijalne olakšice i povećava se slobodno ljudsko vrijeme. Ali, suprotno očekivanju, sve ove pobjede i uspjesi nisu mogli ostvariti smiren duh i spokojnu dušu, već se dogodilo suprotno – koliko god je civilizacija više napredovala, i što su u većoj mjeri ljudske strasti zadovoljene, u istom omjeru se povećala zabrinutost, nezadovoljstvo, nelagoda i uskraćenost.

Duhovne i nervne bolesti, moždana oštećenja i mentalne bolesti, zločini, samoubistva, alkoholizam, narkomanija i desetine drugih nepodopština poput tamnog i opasnog oblaka nadvili su se nad civilizovanim zemljama, utjerujući svojom strašnom sjenom strah u kosti ljudi.

Zvanični američki mediji početkom ove godine napisali su da je u Americi potrošeno 200 miliona dolara na tablete za spavanje i smirivanje nervoze, kao i za druge duševne bolesti. Ova ogromna sredstva potrošena su samo na lijekove za slabe živce i mentalno neraspoloženje. Inače je potrošeno mnogo više novca na tablete poput aspirina i razne sedative.[7]

Velike zemlje svijeta su različitim naučnim i praktičnim metodama borbe uspjele iskorijeniti zarazne bolesti te su na taj način uklonili bolesti poput tifusa, tifusne groznice, malarije i sličnih bolesti, ali su zato mentalno retardiranim osobama napunili bolnice i strašna je činjenica da se broj takvih osoba stalno povećava.

Broj pacijenata sa duševnim i psihološkim bolestima veći je nego broj pacijenata sa svim drugim bolestima. Tamošnje su bolnice prepune te nemaju više dodatnog prostora za prijem novih pacijenata. Samo u državi New York jedna od 22 osobe mora u toku svoga života određeno vrijeme provesti u bolnici za duševne bolesnike. Širom Amerike broj maloumnih osoba oko 8 puta je veći od kapaciteta u bolnicama. Svake godine približno je 68 hiljada novih pacijenata u lječilištima za maloumne osobe.

Nove duševne bolesti u budućnosti će predstavljati prijetnju čovječanstvu i mnogo su opasnije od tuberkuloze, raka, srčanih i bubrežnih bolesti, pa čak i od tifusa, kolere i kuge. Masovnost duševnih oboljenja ukazuje na veliku manjkavost sadašnje civilizacije i da naš način života, bez sumnje, utiče na nastanak ovih psihičkih poremećaja.[8]

Duševne bolesti u velikim i razvijenim zemljama šire se velikom brzinom. Doktor Karl je, naprimjer, ovaj članak napisao prije 30 godina, ali zvanične američke statistike pokazuju da je ovaj broj 1960. godine mnogo veći. Naprimjer, u spomenutom izdanju iznosi se podatak da je 1932. oko 340.000 duševnih bolesnika bilo smješteno u duševnim bolnicama, ali već 1959. ova brojka se više nego udvostručila. Isti ovaj časopis na 311. stranici iznosi statistiku činjenja različitih kriminalnih djela donesenu od strane američkog sudstva. Ukupan broj za tri godine iznosi:

1955.: 2.262.450 kriminalnih djela,

1956.: 2.563.150 kriminalnih djela,

1957.: 2.756.400 kriminalnih djela.

Možete primijetiti da je broj protivzakonitih djela također u porastu.

Kriminal u Francuskoj, naziv je knjige koju su napisali dvojica francuskih sociologa, Paul Chaulot i Jean Susini, nakon što su dugo vremena proučavali statistiku i policijske dosjee. Jedna od tih statistika obrazlaže se ovako:

U Francuskoj se svake dvije minute dogodi jedna krađa, svakih deset minuta se dogodi jedan prekršaj, svakih 30 minuta jedan automobil ide prekomjernom brzinom, dok se svakih tri sata siluje jedna žena ili jedna djevojka, a svaka 4 sata dogodi se jedan zločin.[9]

“London, institut za ispitivanje mentalnog zdravlja je objavio: ‘Svake godine 5.000 žena i muškaraca izvrši samoubistvo i ova brojka istovjetna je broju nastradalih u automobilskim nesrećama. U Londonu, devetmilionskom gradu, svakog dana se u prosjeku dogode tri samoubistva.’”[10] 

Bez sumnje, ove nesreće predstavljaju kaznu za kršenje zakona Stvaranja. Današnja civilizacija sve svoje naučne i praktične djelatnosti podredila je što većem promicanju materijalnih užitaka i toga da čovjek živi što lagodnije, dok je potpuno zaboravila da je on značajnim dijelom svoga bića duhovnog karaktera. Moderna civilizacija je toliko ljude zaokupila životinjskim strastima i materijalnim težnjama da izgleda kao da ljudskost nije ništa drugo do što bolje materijalno živjeti i što više užitaka kušati, bez ikakva drugog cilja. Svi razmišljaju samo o tome kako sebi priuštiti što bolji dom, što ljepše vozilo i što viši položaj. Suština života svodi se na pronalazak puteva dolaska do više imetka i većeg bogatstva, da bi u ovim užicima ljudi išli do krajnosti. Filmska udruženja neprestano nastoje proizvoditi što uzbudljivije filmove, čiji sadržaj će biti ispunjen što strastvenijim plesovima, ne bi li još više podstakli ljudske strasti te tako došli do veće zarade. Okupljanja u džamijama i crkvama se umanjuju, ali su zato kafići, kina i kabarei prepuni i tu se omladina naprosto gura. Jedan bogat čovjek poštuje se zbog njegovog materijalnog blagostanja, ali pobožan i bogobojazan čovjek, koji posjeduje bogatstvo čistote i plemenitosti, nije poštovan ni stoti dio kao bogati. Jedna polugola glumica, koja svojim uzbudljivim i razvratnim pokretima izaziva mušku pohotu, ako se pojavi u nekoj zemlji, hiljade poštovalaca njenog lika i djela izađu pred nju te to što su je vidjeli smatraju srećom i velikom pobjedom. Ali, ako se u toj zemlji pojavi jedan učitelj ćudoređa ili jedan pobožan znalac čista srca, čije djelo i postupci su uzor čednosti i kreposti, osim nekoliko osoba, niko ga više ne dočekuje. Knjige sa korisnim odgojnim i naučnim sadržajem vrlo se malo kupuju, ali romani prožeti strastima i pohotama nakon malo vremena ne mogu se naći te se preštampavaju.

Ovaj i desetine drugih primjera govore nam da je današnja civilizacija poremetila ravnotežu tijela i duše; tjelesne strasti i porive je izdigla iznad svake mjere, a zauzvrat duševne vrijednosti i dobrostivost srozala, ugušila i prepustila zaboravu. Ovo nije ništa drugo do rat protiv istinske prirode (fitreta) i očito suprotstavljanje zakonu stvaranja, pa je jasno da ovo znači zastranjenje od zakona Kreacije i da to ne može proći bez kazni od strane istog sistema Kreacije.

Mi smo sve unutrašnje propise, poput vjerskih zapovijedi, izgubili. Nove generacije su čak neobaviještene i o nekadašnjem postojanju tih propisa. Uravnoteženost, čast, ispravnost, odgovornost, moralna čistota, samokontrola, ljubav prema ljudima, odvažnost – danas se doimaju kao zastarjeli nesuvisli izrazi i kovanice koji mladima služe za ismijavanje. Čak i ako imaju nekog vjerskog osjećaja, poštuju ih kao rijetke muzejske eksponate.Današnji čovjek, osim priskrbljivanja što većeg broja užitaka, nema drugog načela kojim se rukovodi u svom životu.[11]

Naravno, bez opskrbljenosti osnovnim životnim potrepštinama i namirnicama čovjek ne može opstati. Čovjek je naprosto, prema neminovnoj Božijoj sudbini, osuđen na potrebu za hranom, odijevanjem, stanovanjem, putenim uživanjima, i to treba ozbiljno uvažavati, ali ne treba zaboraviti činjenicu da se čovjekovi iskonski zahtjevi ni u kom slučaju ne svode na navedene materijalne potrebe. Ono što predstavlja supstancu vrijednosti i ponosa čovjeka i ono što ga odvaja od svijeta životinja, jesu duhovne vrijednosti. Onaj ko zanemari svoje duhovne riznice, sveo se na životinju u ljudskom liku. 

Niko ne može poreći da je čovjek pod vlašću sila koje proizlaze iz ideja. Učinci nekih apstraktnih ideja promijenili su naše okruženje (praktične i mašinske nauke) i ostavili su uticaj na lični i zajednički život. Ali unutrašnji žar i nadahnuća treba tražiti u onome što zovemo “ključnim idejama”, poput prvobitnih vjerovanja u napredak i religijskih vjerovanja. Svaka teorija koja ne bude obraćala pažnju na ove ideje i bude tragala samo za materijalnim užicima ljudi poput stada ovaca – manjkava je i nedostatna.[12]

Hazreti Ali, a.s., o ljudima koji su zalutali i skrenuli sa puta istine u govoru upućenom Kumejlu ibn Zijadu između ostalog je kazao: “Onaj ko ima veliku želju za užicima i poslušan je strastima ili onaj ko je pohlepan i zaljubljen u skupljanje imetka i blaga ni u čemu ne poštuju vjeru (vjerske emocije i zapovijedi). Najbliža i najsličnija ovakvim ljudima je stoka koja pase.”[13]

Pravi i zbiljski napredak čovjeka, koji se može povezati sa usavršavanjem, svodi se isključivo na vlastito usavršavanje, a ne usavršavanje oruđa koja koristi i koja mu opskrbljuju veće materijalno blagostanje. Ova posljednja metoda predstavlja metodu materijalista i uvreda je za ljudskost, jer se odbacuju najplemenitije ljudske osobine. Samo ove osobine mogu dovesti do sreće koja dolikuje čovjeku, odnosno, sreće koja je veća od zadovoljstva jednog goveda koje preživa.[14]

Oživljavanje ljudskosti

Osnovni cilj podučavanja časnog Poslanika jeste oživljavanje ljudskosti. Islam želi pokrenuti i staviti u djelovanje sve ljudske unutarnje vrline i iskonske sklonosti, uporedo sa tjelesnim užicima, i dovesti čovjeka do duhovne i vjerske potpunosti. Ljudskost nije isto što i ljepota materijalnog života i ovosvjetskih užitaka. Jasno je da će čovjek koji sebe zaboravi i okrene leđa ljudskosti, te koji ljudskost bude tražio u životinjskim osobinama, okončati padom i poniženjem, iako ima lijep život pun užitaka. Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu kaže:

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ ﴿٤﴾ ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ ﴿٥﴾ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ 

Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu, a zatim ćemo ga vratiti na najnižu razinu, samo ne one koji vjeruju i dobra djela čine, njima pripada nagrada neprekidna.[15]

Čovjek je sa stanovišta svog prirodnog ustrojstva stvoren savršen. Ko bude slijedio knjigu stvaranja i svoje iskonske prirode, te provodio život uz kapital svoje vjere i čistotu djela, na koncu će se vinuti do uzvišenog zenita ljudskosti. A ko bude kršio program svoje iskonske prirode, past će na najniže grane nesreće.

Malo je nemoćnih i siromašnih ljudi koji žive u bijednim kućama, ali u ljubavi prema Velikom Gospodaru, sa vrlinama srca i moralnim vrijednostima, koji poput džennetskih meleka žive u potpunoj sigurnosti i spokoju duše. Oni su istinski ljudi. Njih zanima samo moralna čistota i ljudske vrline. A koliko li je samo, nasuprot njima, ljudi koji na tragu nevjerstva i moralne iskvarenosti žive u najljepšim palačama, a u zbilji žive džehennemskim životom – gore u vatri zavisti, pesimizma i zlobe, koji ih iznutra izjedaju. Zaokupljeni gramzivošću, pohlepom, izdajom i griješenjem – oni su upali u provaliju zaprljanosti i zbog toga završili na dnu provalije nesreće.

U plimama i osekama života, u brigama i neraspoloženjima duše, oslanjanje na Boga i vjera u božanska učenja najbolje su utočište za nemirnu dušu čovjeka. Na veliku žalost, današnji svijet nema osjećaja prema ovim zbiljskim vrijednostima. Mnogo je mladih koji u danima nervoze i tjeskobe posežu za alkoholom ili čak izvrše samoubistvo.

Materija se potpuno odvojila od duhovnosti, kao da su tjelesni organi i tjelesne aktivnosti osvojili veći dio sreće, boli i ljepote. Ova greška je odvela našu civilizaciju na put pobjede znanja i poraza čovjeka.

Ako civilizacija ostavi put kojim se kreće i počne realno gledati, onda će se pojaviti mnoge začuđujuće okolnosti. Tada će materija izgubiti prvenstvo, a moral i vjerske vrline će – poput matematike, fizike i hemije – postati nužni. Aktualne odgojno-obrazovne metode učinit će se nedostatnim i prigovarat će se zdravstvenim stručnjacima što su se posvetili samo fizičkim bolestima, a zanemarili psihičke bolesti. Zašto se bolesnici sa zaraznim bolestima odvajaju od drugih pacijenata, dok se oni koji prenose svoje duhovne i moralne bolesti ne odvajaju? Ili, zašto se ovisnosti koje su razlog teških tjelesnih bolesti smatraju opasnim, dok se okolnosti koje vode uspostavi nereda, zločina i maloumnosti smatraju bezopasnim.[16]

Tijelo i duša djeteta

Čovjek je zbir tijela i duše, materije i duhovnosti. Ispravan i valjan odgoj nalaže da se uzmu u obzir svi materijalni nagoni i duhovne sklonosti. Dobar odgajatelj jeste onaj koji uspostavi ravnotežu između tijela i duše. On će, na isti način kako vodi brigu o zdravlju tijela djeteta, voditi brigu i o njegovom mentalnom zdravlju. Zato će otpočetka nastojati da u djetetovoj duši posije sjeme vjere i moralnih vrlina te da ga tako odgoji kao moralno čisto.

Mnoge duhovne nedaće i životne nesreće, koje uzrokuju duhovne i nervne bolesti, a ponekad dovedu do maloumnosti ili samoubistva, posljedica su moralnog pada i odstupanja od ljudskih odlika. Ovo ćemo, ako Bog da, podrobnije objasniti u narednim danima.

Drugo načelo današnje rasprave bilo je da dobar odgajatelj nastoji da iskorijeni iz djeteta nepoželjne težnje i loše osobine, koje su putem naslijeđa s roditelja prešle na dijete. On će nastojati da ih odstrani i da umjesto njih u djetetu razvije poželjne osobine. Neka djeca posjeduju, npr. osobinu straha, niskosti, škrtosti, lijenosti itd. – i to kao naslijeđe od svojih roditelja. Ove osobine ne predstavljaju nužnu sudbinsku odredbu već dobro odgajanje i zdrava sredina mogu ove loše sklonosti u djetetu izmijeniti i na njihovo mjesto usaditi dobre moralne osobine.

Arapski poluotok je u stoljećima prije islama patio od mnoštva duševnih i moralnih zaprljanosti. Izdaja i krađe, plemenski fanatizam i nered, strah i niskost imali su duboke korijene u mislima ljudi tog vremena. Djeca su sa ovim nepoželjnim naslijeđem dolazila na svijet, te su u zagađenom okrilju onog vremena živjela i odrastala.

Najveći odgajatelj čovječanstva

Božiji poslanik, s.a.v.a., velikom odgajateljskom snagom i uzvišenim vjerskim programima, uzeo je na odgajateljski tretman nepoželjne osobine različitih osoba i postepeno ih je gušio i odstranjivao, a na njihovo mjesto usađivao poželjne osobine i vrline.

Prije islama, mala etiopska vojna formacija pod zapovjedništvom Abrahe krenula je u pravcu Mekke s ciljem da uništi Božiju kuću Kabu. Stanovnici Mekke, uplašeni i uspaničeni, napustili su grad i našli utočište u podnožju planina te nisu imali hrabrosti čak ni jedan dan pružiti otpor napadaču. Međutim, poslanički odgoj je promijenio njihovu ćud i narav u potpunosti. Isti oni ljudi koji su prije islama bili tako plašljivi i slabi, nakon pojave časnog Poslanika, na tragu njegova odgoja, postadoše tako hrabri i odvažni da su se mogli suprotstaviti najvećim zemljama ondašnjeg svijeta. Učestvovali su u najopasnijim ratovima, muški su napredovali, da bi se na kraju u svoju zemlju vraćali kao pobjednici. U okrilju odgajateljskih zraka islama nestajale su njihove nepoželjne osobine, a na njihovo mjesto dolazile su čiste odlike i moralne vrline.

Da, upravo jak odgajatelj, sa ispravnim odgojnim programom može nepoželjne nasljedne sklonosti kod ljudi dokinuti i otkloniti, a na njihova mjesta postaviti poželjne osobine.

Da ne ostane nedorečeno – dijete je poput mladice te se s lahkoćom njegovo stanje putem dobrog odgojnog programa može ispraviti, dok su popravljanje i preporod osoba koje su dugi niz godina navikle na zagađenost i grijeh izuzetno teški, te odgajatelj u ovom slučaju mora biti pripravan za teškoće. Imam Hasan Askeri, a.s., je kazao: “Odvratiti nekoga od loše navike je poput mudžize.”[17]

Neuporedivo je teže ispraviti nekoga ko 40 godina laže i ova se osobina ustali u njemu, nego navići trogodišnje dijete da bude istinoljubivo. Ako je Božiji poslanik ustao i pokrenuo preporod odraslih i starih osoba ogrezlih u grijehu, onda se uspješan odgoj djece koja u sebi imaju negativne sklonosti doima kao još lakši zadatak, sa većim izgledima za uspjeh.