Stvoritelj

Poziv razuma na sprječavanje moguće štete

Imam Sadik, mir s njim, Abdul-Kerimu ibn Ebi El-‘Avdžau, poricatelju Boga i proživljenja: “Ako je istina tako kako ti kažeš, a nije tako, u tom slučaju i mi smo spašeni i ti si spašen. Ali ako je istina kako mi kažemo, a ona i jest takva, onda smo mi spašeni, a ti si stradao.” Potom se Abdul-Kerim okrenuo svojim saputnicima i rekao: “Srce mi bol spopade, odvedite me.” Oni ga odvedoše i on umrije.[1]

Dokaz postojanja Stvoritelja

Fitretska spoznaja

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, fitretu Allahovom, prema kojem je On ljude načinio.[2]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Svako novorođenče je rođeno u fitretu (zdravoj vjeri), znači sa spoznajom da je Allah, dž.š., njegov Stvoritelj. To je govor Allahov: Ako ih upitaš ko je stvorio Nebesa i Zemlju, sigurno će ti reći: Allah.”[3]

Imam Askeri, mir s njim, pojašnjavajući bismillu: “Allah je Onaj kome se sva stvorenja utječu u vremenima potrebe i nesreća, kada se prekine nada u svakoga osim u Njega i pokidaju svi uzroci osim Njega.”[4]

Zakon uzročnosti

Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni Nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.[5]

Imam Bakir, mir s njim, na pitanje jednog od učenjaka iz Šama da li su stvari stvorene iz nečega ili iz ničega: “On je stvorio stvari, ali ne iz nečega što bi postojalo prije njih. Da je stvar stvorena iz stvari, nikada ne bi bilo odvojenosti između Njega i njih i stalno bi bilo nešto uporedo sa Allahom. Međutim, Allah je bio i ništa nije bilo sa Njim.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, na pitanje Ebu Šakira Ed-Dejsanija: “Šta je tvoj dokaz da imaš Stvoritelja?” reče: “Sebe vidim u jednom od dvaju stanja: ili sam sām sebe stvorio, ili me je neko drugi stvorio. Ako sam ja stvorio sebe, onda to ima dva značenja: ili sam postojao pa stvorio sebe, ili nisam postojao pa sam se doveo u postojanje. Ako sam stvorio sebe, a postojao sam, u tom slučaju bio sam bez potrebe za svojim stvaranjem. A ako nisam postojao, ti sam znaš da nešto nepostojeće ne može stvoriti stvar. Time je dokazano treće značenje da ja imam Stvoritelja, a On je Allah, Gospodar svjetova.” Ebu Šakir ustade da nije imao šta reći.”[7]

Znakovi postojećeg

Šerhu Nehdži-l-belaga: “Imam Ali je bio takav da je – kada bi završio noćni namaz – mnogo ponavljao: ‘Svjedočim da su Nebesa i Zemlja i ono što se nalazi između njih znakovi koji ukazuju na Tebe, i svjedoci su onoga čemu si Ti pozivao! Sve što obznanjuje Tvoj dokaz i svjedoči Tvoje skrbništvo znakovi su učinaka Tvojih blagodati i Tvoga upravljanja.’”[8]

Imam Ali, mir s njim: “O čovječe stvaranja pravilnoga, koji si začet i čuvan u tminama maternica s mnoštvom zastora! Započet si od biti zemlje, zatim si izvučen iz svoga prebivališta u boravište koje nisi znao niti si poznavao puteve do njegove koristi. Ko je taj koji te je uputio na sisanje hrane iz grudi tvoje majke i upoznao te, kada je potrebno, o mjestima traženja i htijenja tvoga?”[9]

Imam Bakir, mir s njim, o riječima Uzvišenoga Allaha: Ko je na Ovome svijetu slijep, i na Onome svijetu će biti slijep: “Onaj koga stvaranje Nebesa i Zemlje, izmjena noći i dana, kruženje nebeskoga svoda sa Suncem i Mjesecom, sve zadivljujući znakovi, ne uputi na to da postoji Nešto iza ovoga mnogo veće, i na Onom svijetu će biti slijep, pa je rekao: “On je više slijep i u zabludi je prema onome što nije vidio.”[10]

Imam Sadik, mir s njim: “Ako vidiš jedno krilo prozora sa kukom, misliš li da je to postavljeno bez smisla? Ne, bez dvojbe shvatit ćeš da je ona postavljena da se zakači za drugo krilo prozora. Zbog toga ćeš osigurati drugo krilo da bi bilo koristi od toga. Isti slučaj je i sa mužjakom kod životinja, kao da je muška jedinka para pripremljena za ženku. Dakle, mužjak i ženka se uparuju i u tome je konstantnost i očuvanje vrste. Neka je propast, razočarenje i nesreća ovim koji sebe smatraju filozofima! Kako su mi slijepa srca za ova zadivljujuća stvorenja dok su poricali postojanje uređenja i svjesne namjere u njemu?!”[11]

Imam Sadik, mir s njim: “Razmišljaj, o Mufaddal, o radnjama koje su urođene u čovjeku kao što su jedenje i spavanje. Da je čovjek samo razmišljanjem o svojim potrebama za tjelesnim odmorom i obnavljanjem snage dospio do spavanja možda bi odustao zbog umora od tog razmišljanja i nadvladao bi ga umor i tijelo bi mu se iscrpilo.”[12]

Poništavanje namjera i dokidanje težnji

Imam Ali, mir s njim, kada je bio upitan o dokazu postojanja Stvoritelja, odgovorio je da su to: “Tri stvari: promjena stanja (raspoloženja), slabost udova tijela i neostvarenje želja.”[13]

Imam Sadik, mir s njim, na pitanje: “Čime si spoznao svoga Gospodara?”: “Nečijim poništavanjem mojih namjera i neostvarivanjem mojih želja. Odlučio sam, ali se poništila moja namjera, zaželio sam ali se moja želja nije ispunila.”[14]

Priroda i pripisivanje stvaranja njoj

Imam Sadik, mir s njim, u odgovoru na pitanje Mufaddala: “O zaštitniče moj! Jedna skupina ljudi je uvjerena da je stvaranje djelo prirode.” Imam reče: “Pitaj ih da li ova priroda posjeduje znanje i moć da uradi ovakva djela ili ne? Ako kažu da posjeduje znanje i moć, onda šta ih sprječava da dokažu postojanje Stvaraoca? U tom slučaju priroda je Njegovo stvaranje. Ako kažu da priroda bez znanja i namjere čini ova djela, a u njenim djelima vidiš ispravnost i mudrost, znaj da su ova djela od Mudroga Stvoritelja. Ono što oni nazivaju prirodom, to je zakon u Njegovom stvaranju.”[15]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] Et-Tevhid, 298/6.

[2] Er-Rum, 30.

[3] Et-Tevhid, 331/9.

[4] Isto, 231/5.

[5] Et-Tur, 35–36.

[6] Et-Tevhid, 66/20.

[7] Isto, 290/10.

[8] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 20/255.

[9] Nehdžu-l-belaga, govor 163.

[10] El-Bihar, 3/28/2.

[11] Isto, 3/75/2.

[12] Isto, 3/78/2.

[13] Isto, 3/55/29.

[14] Et-Tevhid, 289/8.

[15] El-Bihar, 3/67.

[16] Kenzu-l-‘ummal, 5225.

[17] El-Hisal, 30/106.

[18] El-Bihar, 71/392/59.

[19] Gureru-l-hikem, 4857.

[20] ‘Ilelu-š-šerai‘, 560/1.

[21] El-Mehadždžetu-l-bejda’, 5/93; El-Mu‘džemu-l-kebir, 754.

[22] El-Kafi, 2/100/5.

[23] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/37/98; Sunenu Ebi Davud, 4166.

[24] El-Bihar, 71/385/26.

[25] Emali-t-Tusi, 140/227; Sunenu Ebi Davud, 4062.

[26] El-Bihar, 71/394/63.

[27] Gureru-l-hikem, 3404.

[28] Me‘ani-l-ahbar, 253/1.

[29] Kenzu-l-‘ummal, 5180.

[30] El-Bihar, 78/53/89.

[31] Gureru-l-hikem, 4712.

[32] Kenzu-l-‘ummal, 5217; Sunenu-l-Bejheki-l-kubra, 20571.

[33] Emali-s-Saduk, 184/8.

[34] Me‘ani-l-ahbar, 191/1.

[35] Gureru-l-hikem, 4953.

[36] Isto, 3165.

[37] Isto, 2983.

[38] El-Bihar, 77/148/71.

[39] Emali-s-Saduk, 174/9.

[40] El-Bihar, 71/396/77.

[41] Isto, 71/395/73.

[42] El-Kafi, 2/100/7 i 9.

[43] El-Mehadždžetu-l-bejda’, 5/93.

[44] Isto.

[45] El-Bihar, 71/394/63.

[46] Gureru-l-hikem, 5639.

[47] El-Kafi, 2/321/1.

[48] Gureru-l-hikem, 8595.

[49] Isto, 9192.

[50] Isto, 8023.

[51] El-Kafi, 6/309/1.

[52] Gureru-l-hikem, 3219.

[53] Isto, 3223.

[54] El-Bihar, 36/358/228.

[55] Nehdžu-l-belaga, izreka 445.

[56] Emali-t-Tusi, 301/597.