Pažnja muškarca prema supruzi

Egzistencijalna vrijednost supruge

Egzistencijalna vrijednost prisustva supruge (žene) u kući jeste takva da ju se smatra činiocem smiraja u životu muškarca.
...a od njega je drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri.[1]
Razgovor s njom također se smatra dobrim djelom. Također, dva rekata namaza oženjenog smatraju se boljim nego noćni ibadet neoženjenog.
U hadisu se kaže: “Jedan rekat namaza oženjenog muškarca bolji je nego sedamdeset rekata koje klanja neoženjen muškarac.”[2]
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Moj otac upitao je nekog čovjeka: ‘Imaš li ženu?’, a ovaj reče: ‘Ne.’ Moj otac kaza: ‘Ne bih volio da mi daju čitav Ovaj svijet i sve što je na njemu, a da provedem jednu noć bez žene.’ Onda reče: ‘Dva rekata namaza koje obavi oženjen čovjek bolji su nego da neoženjen čovjek provede cijelu noć u ibadetu, a dan u postu.’ Potom mu moj otac dade sedam dukata i reče mu: ‘Oženi se pomoću ovog novca!’ Zatim kaza da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Ženite se, jer doista će vam to uvećati opskrbu.’”[3]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Svaka zabava je loša za vjernika, osim tri vrste zabave: dresura konja, streličarstvo i zabavljanje sa svojom suprugom.”[4]
Žena i muškarac kao supružnici imaju mnoga prava jedno kod drugoga, a poštivanjem tih prava njihov život biva sladak i ugodan.
“U svakom stanju prema njoj (supruzi) budi ljubazan i lijepo se druži s njom kako bi ti život bio ugodan.”[5]
Dok, s druge strane, njihovo kršenje zagorčava život. Bog Slavljeni žene predstavlja kao odjeću muškaraca, a muškarce kao odjeću žena.
One su vaša, a vi njihova odjeća.[6]
Odjeća štiti od onoga što može naškoditi, pokriva stidne dijelove, čuva od vrućine i studeni, ukras je i izvor ugodnosti za čovjeka. Žena i muž su jedno za drugo također takvi, pod uvjetom da u njihovom životu vladaju dva načela: međusobna ljubav i samilost.[7]
Bog Slavljeni kaže:
...i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost…[8]
Također, u ophođenju prema ženi opetovano je preporučeno: prema njima postupati lijepo[9] u pitanjima isplate mehra,[10] međusobnih prava,[11] tekućih životnih troškova,[12] pa čak i prilikom razvoda[13]Bog nalaže dobro postupanje prema ženi. Dakle, muškarac ni u kojem slučaju ne smije biti nepravedan prema svojoj supruzi niti zanemarivati njena prava i položaj, pa makar ona i postupala pogrešno. Štaviše, i kad je riječ o razvedenim suprugama, preporučeno je da im se dadne odgovarajući dar, u skladu s mogućnostima supruga:
Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I velikodušno ih darujte darom zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svom; to je dužnost za one koji žele da dobro djelo učine.[14]

Potom, nakon nekoliko ajeta, Bog Slavljeni ponavlja ovo izuzetno važno i konstruktivno naređenje i naglašava to kao obavezno i prikladno pravo za one koji žele biti bogobojazni, pa kaže ovako:
Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje![15]
Ovaj dar jeste dodatak na mehr žene koji je obaveza za sve muslimane, jer iz riječi hakkan ‘ala-l-mutekin jasno je da se radi o dobrovoljnom daru koji će isplatiti bogobojazni muškarci.[16]
Na temelju ovakvih kur’anskih poduka, u riječima članova porodice Objave, mir neka je s njima, srećemo mnoštvo predaja o dobročinstvu prema supruzi. Dio njih naveli smo u poglavlju o porodici, a na jedan dio takvih predaja ćemo ukazati ovdje.

Nagrada za dobro prema supruzi

Među najvažnije dobročinstvo prema supruzi spada izražavati ljubav prema njoj i uređivati svoju vanjštinu za nju, jer to jesu činioci snaženja porodice.
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, u oporuci Muhammedu Hanefji kaže:
“Žena je doista biljka mirisna, a ne službenik, pa zato uvijek budi obziran prema njoj i druži se lijepo s njom, kako bi imao ugodan život.”[17]
Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je:
“Za muža je obavezno troje u ophođenju prema ženi: slaganje s njom kako bi se ona slagala s njim, naklonost i ljubav, lijepo postupanje prema njoj, i biti privlačan u očima njenim posredstvom uređivanja izgleda, te joj omogućiti blagostanje.”[18]
Imam Kazim, mir neka je s njim, također kaže: “Uređivanje muškarca za svoju ženu uvećava njenu čednost.”[19]

Onosvjetska nagrada za dobročinstvo prema supruzi

Iako onosvjetske nagrade spomenute u ranije navedenim predajama za dobročinstvo prema porodici podrazumijevaju i dobročinstvo prema supruzi, u ovom dijelu ćemo se pozabaviti prenošenjem nekih hadisa o onosvjetskoj nagradi za brigu i dobročinstvo prema suprugama.
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže:
“Jednog dana uđe k nama Božiji Poslanik, s.a.v.a., dok je Fatima, mir neka je s njom, sjedila uz lonac, a ja sam bio zabavljen čišćenjem leće, pa me pozva: ‘O Ebul-Hasane!’ ‘Odazivam ti se, Poslaniče Božiji!’, rekoh. On kaza: ‘Poslušaj me, jer ja ne govorim ništa mimo onoga što mi naredi moj Gospodar! Nema muškarca da pomaže svojoj ženi u kućanskim poslovima, a da mu se za svaku dlaku na tijelu ne upiše ibadet jedne godine, koju bi proveo danju posteći, a noću klanjajući.’”[20]
I na kraju reče: “O Ali, svojoj supruzi služi samo jako iskreni ili šehid ili čovjek kojem Bog želi dobro Ovoga i Onoga svijeta!’“[21]

Nagrada za strpljenje muškarca nad lošim moralom supruge

Poslanik Božiji, s.a.v.a., rekao je: “Svakog muškarca koji se, Boga radi, strpi nad lošom naravi svoje supruge, Bog će svaki put kada se strpi nagraditi nagradom poput nagrade Ejubu, a.s., za strpljenje u teškoćama koje su ga snašle.”[22]

Granica dobročinstva muškarca prema supruzi

Granica dobročinstva muškarca prema supruzi jeste da on na odgovarajući način udovolji njenim stvarnim i osnovnim potrebama i pobrine se za njeno blagostanje. Međutim, preporučeno je da u razgovoru i ophođenju s njom ne slijedi njene strasti, baš kao što je pokornost roditeljima, i pored njihovog izvanrednog položaja, uvjetovana izbjegavanjem širka i neudovoljavanjem njihovim željama za suprotstavljanje Božijim propisima. Poslanik Božiji, s.a.v.a., rekao je: “O Ali, onog ko se pokorava svojoj ženi, Bog će naglavačke baciti u Vatru!”
Ali, mir neka je s njim, upita: “A kakvo je to pokoravanje?”, pa Poslanik, s.a.v.a., kaza: “Dopuštanje ženi da odlazi na javna kupališta, svadbe, mjesta za zabavu i da nosi providnu odjeću.”[23]
Prema Poslanikovim, s.a.v.a., riječima: “Kada žena iz kuće izađe dotjerana i namirisana, a njen muž je time zadovoljan, takvom čovjeku za svaki korak koji takva žena napravi bude izgrađena po jedna kuća u Vatri. Dakle, srežite krila svojim ženama, jer rašire li one svoja krila, kazna koja će za to uslijediti jeste Vatra, dok kraćenje njihovih krila donosi zadovoljstvo, radost i ulazak u Džennet bez polaganje računa. Zapamtite moju oporuku vama u pogledu žena vaših, kako biste se spasili teškoće polaganja računa. A kako će loše kod Boga proći onaj ko se ne bude držao moje oporuke!”[24]
Također, od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., preneseno je: “Kad god moj ummet bude djelovao u skladu s nekoliko svojstava, na njega će se sručiti nesreće: (a među takve spada i)… da muškarac slijedi svoju ženu i da je neposlušan svojoj majci.”[25]

Kazna za grubost muškarca prema supruzi

Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Ko god nepravedno udari ženu, bit ću njegov neprijatelj na Danu sudnjem. Ne udarajte svoje žene. Ko god ih bude nepravedno udarao, nepokoran je Bogu i Poslaniku Njegovom.”[26]

Kazna za neisplaćivanje mehra ženi

Ženin mehr spada među one dugove koje je obavezno isplatiti i namjerno odugovlačenje s tim smatra se zlom. Prema riječima Abdullaha ibn Abbasa, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je prije smrti, u svom posljednjem govoru u Medini, dao savjete od kojih su oči bile uplakane, a srca uplašena: “…Ko bude nepravedan prema ženi u pogledu mehra njenog, kod Boga se ubraja među bludnike. Na Danu sudnjem Bog će mu reći: ‘Robe Moj! Svoju robinju sam Svojim ugovorom vezao za tebe, no ti nisi bio vjeran sporazumu sa Mnom!’ Pa će Bog zatražiti pravo te žene i sva dobra djela tog čovjeka će pripisati onoj ženi, no pravo te žene opet neće biti namireno, pa će stoga biti naređeno da taj čovjek bude bačen u Džehennem.”[27]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] El-A’rāf, 189.

[2] El-Muknia, str. 497.

[3] Tehzību-l-ahkām, vol. 7, str. 239-240.

[4] El-Kāf, vol. 5, str. 50.

[5] El-Fekīh, vol. 4, str. 392.

[6] El-Bekara, 187.

[7] Pogledati: Tasnīm, vol. 9, str. 426.

[8] Er-Rūm, 21.

[9] En-Nisā’, 19.

[10] …podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno. (En-Nisā’, 25.)

[11] One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu. (El-Bekare, 228.)

[12] Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva. (El-Bekare, 233.)

[13] …ili ih na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. (El-Bekare, 231.)

[14] El-Bekara, 236.

[15] El-Bekara, 241.

[16] Pogledati:Tasnīm, vol. 11, str. 520.

[17] El-Fekīh, vol. 4, str. 392.

[18] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 323.

[19] Mekārimu-l-ahlāk, str. 97.

[20] Džāmi’u-l-ahbār, str. 102.

[21] Isto, str. 103.

[22] Sevābu-l-a‘māl , str. 287.

[23] El-Fekīh, vol. 4, str. 362.

[24] Džāmi’u-l-ahbār, str. 158.

[25] Iršādu-l-kulūb, vol. 1, str. 71.

[26] Isto, str. 175.

[27] Sevābu-l-a‘māl , str. 280-283.