Približavanje Uzvišenom Allahu

Ajeti

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِى الْآفَاقِ وَ فِى أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ شَهِيدٌ أَلَا إِنَّهُمْ فِى مِرْيَةٍ مِّن لِّقَاءِ رَبِّهِمْ أَلَا إِنَّهُ بِكُلِّ شَىْءٍ مُّحِيطٌ

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? Oni sumnjaju u susret sa Gospodarom svojim, a On obuhvata sve.[1]

وَ لَهُ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ وَ مَنْ عِندَهُ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَ لَا يَسْتَحْسِرُونَ

Njegovo je ono što je na Nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru od toga da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se.[2]

فَإِنِ اسْتَكْبَرُوا فَالَّذِينَ عِندَ رَبِّكَ يُسَبِّحُونَ لَهُ بِاللَّيْلِ وَ النَّهَارِ وَ هُمْ لَا يَسْأَمُونَ

A ako se oni uzohole, pa oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.[3]

إِنَّ الَّذِينَ عِندَ رَبِّكَ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَ يُسَبِّحُونَهُ وَ لَهُ يَسْجُدُونَ

Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru od klanjanja Njemu; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju.[4]

إِنَّ لِلْمُتَّقِينَ عِندَ رَبِّهِمْ جَنَّاتِ النَّعِيمِ

Onima koji se budu bojali Allaha pripadaju, zaista, dženneti uživanja kod Gospodara Njihova.[5]

إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِى جَنَّاتٍ وَنَهَرٍ فِى مَقْعَدِ صِدْقٍ عِندَ مَلِيكٍ مُّقْتَدِرٍ

Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu istine, kod Vladara Svemoćnoga.[6]

لَهُمْ دَارُ السَّلَامِ عِندَ رَبِّهِمْ وَ هُوَ وَلِيُّهُم بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova, On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.[7]

وَ لَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِى سَبِيلِ اللهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.[8]

Predaje

U predaji s Miradža u opisu dobrih ljudi posvećenih Budućem svijetu kaže se: “Ništa im ne odvraća pažnju od Allaha ni za treptaj oka.”[9]

“U srcu njegovom ne vidim zauzetost stvorenjima. (…) Zaista ću duši njegovoj otvoriti sva nebeska vrata i uklonit ću sve zastore između Sebe i njega. (…) Između Mene i njegovog duha neće biti zastora.”[10]

“…Šapuću sa Veličanstvenim Koji ima vlast nad njima.”[11]

O onome što će se na Onom svijetu dati onima koji se ustežu kaže se: “Neću pred njima Svoje Lice zastrti i podarit ću im obilje naslađivanja u razgovoru sa Mnom. Postavit ću ih na položaj istine[12] te ću ih podsjetiti na ono što su uradili i čime su se umarali u kući Prolaznog svijeta. Otvorit ću im četvera vrata: (…) vrata kroz koja će kada požele gledati u Mene bez poteškoća.”[13]

“O Ahmede, zaista bogobojaznost čovjeku otvara vrata robovanja te je Božiji rob koji je posjeduje zbog nje cijenjen kod stvorenja i njom stiže do Allaha Uzvišenog.”[14]

O onome što će Allah dati onima koji rade za Njegovo zadovoljstvo kaže se: “Otvorit ću oči srca njegova ka Svojoj uzvišenosti i veličanstvenosti. Neću od njega sakriti znanje Mojih posebnih stvorenja. Šaputat ću s njim u tminama noći i u svjetlosti dana sve dok ne prekine razgovor sa stvorenjima i druženje s njima. Učinit ću da čuje Moj govor i govor Mojih meleka. Upoznat ću ga sa Svojim tajnama koje sam sakrio od stvorenja. (…) Stavit ću mu knjigu njegovu u desnicu, pa će je on otvorenu čitati. Između Mene i njega neće biti posrednika u razgovoru. Uzdići ću ga ka Sebi, pa će jednom nalijevo pa nadesno krenuti, jednom ustati, jednom sjesti i jednom naći smiraj. Zatim će preći Sirat… Zatim ću podići zastore između Sebe i njega i podarit ću mu blagodat razgovora sa Mnom i dati mu da kuša slast gledanja u Mene. (…) Ispunit ću njegov razum spoznajom Mene i Ja ću umjesto njegovog razuma upravljati i prosuđivati. Zatim ću mu olakšati smrt, smrtne muke… Meleci će biti pored njegove glave, a u ruci svakog od njih bit će po čaša vode iz Kevsera i čaša vina, te će pojiti njegovu dušu sve dok ne nestane muke i gorčine. Tada će mu prenijeti najveću radosnu vijest i reći će mu: ‘Plemenit si i ugodno ti bilo boravište, dolaziš pred Silnog, Plemenitog, Voljenog, Bliskog.’ Duša će poletjeti iz ruku meleka i uzdići će se Uzvišenom Allahu prije nego se trepne okom i između nje i Allaha neće ostati nikakva pregrada ni zastor, a Allah Uzvišeni će žudjeti za njom. (…) Uzvišeni Allah će reći: ‘Moje Mi moći i uzvišenosti, neće biti između Mene i tebe zastora ni u jednom trenutku, da bi ušao kod Mene kada god to poželiš. Tako Ja postupam sa Svojim miljenicima.’”[15]

Muhammed ibn Abdullah Horasani, sluga Imama Ride, mir s njim, prenosi da su neki nevjernici upitali Imama Ridu, mir s njim: “Zašto je Allah sakriven?” Imam, mir s njim, odgovori: “Zastor su postavili robovi mnoštvom svojih grijeha, a što se Njega tiče, Njemu ništa nije skriveno ni noću ni danju…”[16]

Upitan je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim: “Kako si spoznao svoga Gospodara?” On odgovori: “Tako što me On upoznao sa Sobom.” Bi upitan: “A kako te je On upoznao sa Sobom?”, pa odgovori: “Nije Mu sličan nijedan oblik, ne može se pojmiti osjetilima, ne može se uspoređivati s ljudima, blizak je u Svojoj udaljenosti, udaljen u Svojoj bliskosti…”[17]

Zurare je rekao: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, o Božijim riječima: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovorili: ‘Jesi.’ Imam, mir s njim, reče: ‘Očuvala se spoznaja u srcima njihovim, zaboravili su sam taj događaj, a jednoga dana će ga se sjetiti. Da nije toga, niko ne bi znao ko ga je stvorio i ko mu daje opskrbu.”[18]

Prenosi se da je neki učenjak došao kod Imama Alija, mir s njim, i upitao ga: “O Zapovjedniče pravovjernih, jesi li vidio svoga Gospodara dok si Mu robovao?” Imam, mir s njim, reče: “Teško tebi, nisam robovao Gospodaru kojeg nisam vidio.” Ovaj ponovo zapita: “A kako si Ga vidio?” Imam odgovori: “Teško tebi, oči Ga ne mogu vidjeti, ali ga zato srca vide zbiljom vjerovanja.”[19]

Ebu Basir prenosi da je rekao Imamu Sadiku, mir s njim: “Obavijesti me o Allahu Uzvišenom! Hoće li Ga vjernici vidjeti na Sudnjem danu? Imam, mir s njim, reče: ‘Da! A vidjeli su ga i prije Sudnjeg dana.’ Upitah: ‘Kada?’ Reče: ‘Kada im je rekao: Zar Ja nisam Gospodar vaš? – i oni odgovorili: Jesi.’ Zatim je neko vrijeme šutio, a onda rekao: ‘Uistinu Ga vjernici vide još na Ovom svijetu, prije Sudnjeg dana. Zar Ga ti sada ne vidiš?’” Reče Ebu Basir: “Žrtvovao bih se za tebe, da li da ovo prenosim od tebe?” Imam Sadik, mir s njim, odgovori: “Ne, ako budeš govorio o ovome, to će poreći poricatelj, koji nije upoznat sa značenjem toga što kažeš, a potom će zaključiti da je to pripisivanje ljudskih svojstava Allahu (tešbih) i nevjerstvo. A viđenje srcem nije isto što i viđenje okom. Uzvišen je Allah od toga kako Ga opisuju oni koji Ga poistovjećuju sa stvorenjima i nevjernici.”[20]

Od Imama Kazima, mir s njim, prenosi se da je rekao: “Allah Uzvišeni postoji oduvijek bez vremena i prostora, a i sada je je onakav kakav je bio. Nijedno mjesto nije bez Njega, On ne zauzima mjesto i ne zaustavlja se na nekom mjestu: Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili. Između Njega i Njegovih stvorenja nema zastora, osim samih Njegovih stvorenja. Zastro se bez zastora kojim bi se prekrio i sakrio se bez koprene kojom bi se skrio. Nema Boga osim Njega, Velikog, Uzvišenog.”[21]

Isa ibn Mensur prenosi: “Ja, Ibn Ebi Ja‘fur i Abdullah ibn Talha bili smo kod Imama Sadika, mir s njim, pa on poče govoriti: ‘O Ibn Ebi Ja‘fure, Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao je: Ko bude imao šest odlika, bit će uz Boga i u Njegovoj blizini. Ko bude ovakav, bit će uz Boga Uzvišenog, pa će oni koji su na nižem položaju od njih biti obasjani svjetlošću njihovom. A kada bi one koji su Bogu bliski vidjeli ostali ljudi, zbog prednosti koju ovi imaju život im više ne bi bio prijatan.’ Ibn Ebi Ja‘fur upita: ‘A zašto ih ne vide, kad su ovi bliski Bogu?’ Imam odgovori: ‘O Ibn Ebi Ja‘fure, oni su zastrti svjetlošću Božijom.’”[22]

U dovi Ebu Hamze Sumalija uči se: “I kratak je put pred onim koji se ka Tebi zaputio, i Ti se ne skrivaš od Svojih stvorenja, jedino im njihova djela prave zastor od Tebe.”[23]

Objašnjenje

Svi ajeti i predaje koje smo naveli uz ovaj dio predaje s Miradža upućuju na značenje blizine, iako u većini njih nije spomenuta sama riječ blizina.

Iz svih tih ajeta i predaja zaključuje se da se približavanjem Allahu ne misli na vremensku niti prostornu blizinu, u značenju da se Uzvišeni Gospodar nalazi na jednoj, a rob na drugoj strani, pa kada rob učini neko dobro djelo, približi se Gospodaru, nakon što je bio odvojen od Njega. Allah je uzvišen od toga! Zapravo, značenje približavanja Allahu je da robu zbog činjenja grijeha ili posvećivanja svijetu prirode budu navučeni zastori zbog kojih mu je skriveno viđenje Zbilje svijeta, odnosno Allaha – Koji je s njim, obuhvata svekoliko njegovo biće i bliži mu je od njegove žile kucavice – pa kada rob napusti ono zbog čega mu je skriveno viđenje zbilje, tj. napusti loša djela, pazi da ne bude nemaran i ništa mu ne odvraća pažnju od Allaha ni za treptaj oka te prigrli dobra djela, podignu mu se ti materijalni zastori, postigne stepen osvjedočenja i gleda Uzvišenog Allaha srcem i nutarnjim očima. E to je pravo značenje blizine Božije.

Očito je da se podizanje zastora na prvoj razini dešava uz Allahovu pomoć robu, iako rob ispravnim i iskrenim robovanjem stvara preduvjete da zadobije ovu božansku pomoć. Kada božanska pomoć prožme roba, njegovo samoljublje se potpuno istopi u ljubavi i obožavanju Uzvišenog Gospodara, pa on ne vidi da sam posjeduje ikakvu volju, korist, štetu, smrt, život i proživljenje. Takav rob stigne do položaja zbiljskog robovanja pa gleda u sebe bez samoljublja i gleda u svoga Gospodara, a da kod sebe nema samoljublja. Tada njemu postane bjelodano značenje blizine Božije i značenje ajeta i predaja koje smo prethodno naveli.

Što se tiče razloga zbog kojeg nešto ovako veličanstveno proizlazi iz gladi, odgovor je da trbuh predstavlja osnovu mnogih odstupanja od iskonske prirode i prepreku okretanju ka Uzvišenom Bogu. Kada on bude prepun, strasti se razbuktaju i neminovno čovjek postane nemaran, a nemar ima veliki uticaj u navlačenju zastora jednih preko drugih i sprečavanju približavanja Svevišnjem Gospodaru.

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] Fussilet, 53–54.

[2] El-Enbija, 19.

[3] Fussilet, 38.

[4] El-A‘raf, 206.

[5] El-Kalem, 34.

[6] El-Kamer, 54–55.

[7] El-En‘am, 127.

[8] Ali ‘Imran, 169.

[9] Predaja s Miradža, poglavlje 15.

[10] Isto.

[11] Isto, 16.

[12] U drugoj verziji ove predaje, umjesto riječi: “Postavit ću ih na položaj istine”, stoji:Dat ću im da uživaju na položaju istine.”

[13] Predaja s Miradža, poglavlje 17.

[14] Isto, 22.

[15] Predaja s Miradža, poglavlje 25.

[16] Biharu-l-envar, sv. 3, str. 15, predaja 1.

[17] Biharu-l-envar, sv. 3, str. 270, predaja 8.                                         

[18] Isto, str. 280, predaja 16; El-A‘raf, 172.

[19] Biharu-l-envar, sv. 4, str. 44, predaja 23.

[20] Isto, predaja 24.

[21] Biharu-l-envar, sv. 3, str. 327, predaja 27; El-Mudžadele, 7.

[22] El-Kafi, sv. 2, str. 172, predaja 9.

[23] Ikbalu-l-a‘mal, str. 68.

[24] Predaja s Miradža, poglavlje 4.

Pitanja i odgovori