Ezan

Početak ustanovljenja ezana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Prvi koji je proučio ezan na nebu je Džibril, mir s njim!“[1]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: „Zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je poučen ezanu za vrijeme Noćnog uznesenja, i tada mu je naređen namaz.“[2]

U djelu Tehzibu-l-Ahkam prenosi Zurare od Imama Bakira, mir s njim: „'Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., doživio Noćno uznesenje i stigao do Nastanjenog hrama (Bejtu-l-Ma'mura), nastupilo je vrijeme namaza. Džibril, mir s njim, proučio je ezan i ikamet pa je Allahov Poslanik, s.a.v.a., istupio naprijed, a meleki i vjerovjesnici su se poredali iza Allahova Poslanika, s.a.v.a.“

Prenosilac kaže: „Upitali smo ga: ‘Kako je Džibril proučio ezan? Odgovorio je:  ‘Allahu ekberu, Allahu ekberu! Ešhedu en la ilahe illallahu, ešhedu en la ilahe illallahu! Ešhedu enne Muhammeden resulullahi, ešhedu enne Muhammeden resulullahi! Hajje ale-s-salati, hajje ale-s-salati! Hajje ale-l-felahi, hajje ale-l-felahi!

Hajje ala hajri-l-ameli, hajje ala hajri-l-ameli!

Allahu ekberu, Allahu ekberu! La ilahe illallahu, la ilahe illallahu!’

Ikamet (oglašavanje početka namaza) je istovjetan ezanu, s tim što se  dodaje ‘Kad kameti-s-salatu, kad kameti-s-salatu’ između ‘hajje ala hajri-l-ameli, hajje ala hajri-l-ameli’ i između ‘Allahu ekberu, Allahu ekberu’.

Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.a., naredio Bilalu da uči ezan, i on ga je stalno učio, sve dok Allah Svevišnji nije uzeo dušu Svome Poslaniku, s.a.v.a.'“[3]

Rasprava o ustanovljenju ezana

Promišljanje o hadisima o početku ustanovljenja ezana ukazuje na pojavu razilaženja u zajednici muslimana u doba vladavine Muavije vezano za način uvođenja ezana te izvor njegova propisivanja, suprotno od stava Imama iz Poslanikove porodice, mir s njima, koji su bili saglasni u mišljenju da je izvor ustanovljenja ezana Božija Objava i da je Najčasniji Poslanik, s.a.v.a., sve dijelove ezana preuzeo od Džibrila, mir s njim, a da ih je Džibril primio od Boga Svevišnjeg.

Na temelju predočenog može se utvrditi  da neke muslimanske skupine vjeruju, oslanjajući se na određen broj predaja, da se ezan ničim ne povezuje za Božijom Objavom i da je njegov izvor tek u snoviđenju ili preporuci nekih ashaba.

O tom značenju govore predaje u najpoznatijim djelima ehli-sunneta. Jedno od njih navodi Ebu Davud u svom Sunenu:

„Vjerovjesnika, s.a.v.a., je brinulo kako da sabere ljude za namaz kada nastupi njegovo vrijeme. Neko mu je predložio: ‘Istakni bajrak kada nastupi vrijeme namaza pa kada ga ljudi vide, moći će jedni drugima javiti.’ Taj prijedlog mu se nije dopao. Spomenuta mu je i truba, odnosno rog. Zijad kaže: ‘Rog kao u jevreja’, ali mu se ni to nije svidjelo. Rekao je: ‘To pripada jevrejima.’ Predlagano mu je i zvono, ali on je odgovorio: ‘To je postupak kršćana.’ Tada je Abdullah ibn Zejd ibn Abdurabbihi otišao, a tištila ga je zabrinutost Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pa mu je u snu pokazan ezan. On je došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., rekavši mu: ‘O Allahov Poslaniče, bio sam zaista između sna i jave kada mi je neko došao i pokazao mi ezan.’  Prije toga, Omer je imao takvo snoviđenje koje je tajio dvadeset dana, a onda ga je saopćio Vjerovjesniku, s.a.v.a. On ga je upitao: ‘Šta te je spriječilo da mi to kažeš?’ Odgovorio je: ‘Pretekao me Abdullah ibn Zejd pa me je bilo stid.’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘O Bilale, ustani i gledaj šta će ti zapovijediti Abdullah ibn Zejd pa tako  učini!’ I Bilal je proučio ezan. Ebu Bišr je izjavio: ‘Izvijestio me Ebu Umejr da su ensarije tvrdile da bi Abdullaha ibn Zejda, da toga dana nije bio bolestan, Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzeo za mujezina.

Rasprava o lancima prenošenja ovih predaja, promišljanje njihovog sadržaja i smisla i njihova usporedba s predajama Poslanikove porodice, mir s njima, ne ostavlja kod istraživača nimalo sumnje ni dvoumljenja da su iste krivotvorene. Na netačnost tih predaja upućuje slijedeće:

Vjerovanje da je izvor ustanovljenju ezana snoviđenje Abdullaha ibn Zejda ili drugih znači da Pečat vjerovjesnika, s.a.v.a.  koji prima naredbe od Boga Svevišnjega putem Objave čak i u najsitnijim pitanjima vezanim za pojedinačne postupke u zajednici muslimana ne prima slične naredbe o jednom od najvećih političkih i društvenih ibadeta u našoj vjeri? Štaviše, da je zbunjen i da ne zna šta da učini s tim pitanjem punih dvadeset dana, kako se navodi u nekim predanjima. A onda se ta nevolja rješava snoviđenjem jednog ili više njegovih drugova koje nužno ishodi odluku Vjerovjesnika, s.a.v.a., i ustanovljenje ezana!

Nema nikakve sumnje da se takvo mišljenje  ne može spojiti s vjerovanjem u vjerovjesništvo. Zato je Imam Sadik, mir s njim, pozvao zagovarače takvog mišljeljenja da dobro propitaju svoj razum i svoju savjest, ne odobravajući im spajanje onog što prenose s vjerovanjem u vjerovjesništvo Vjerovjesnika, s.a.v.a., i spuštanje Objave. Imam Sadik, mir s njim, kaže:

 „Objava se spušta vašem Vjerovjesniku, a vi tvrdite da je on preuzeo ezan od Abdullaha ibn Zejda!“

Razmatranje brojnih hadisa u šiijskim i sunijskim hadiskim izvorima o ezanu i njegovima vrijednostima i blagoslovima jasno pokazuje da mudrost ovog velikog čina ibadeta nije povezana isključivo s najavom vremena klanjanja nego sadrži brojne pojedinačne i društvene posljedice, ovosvjetske i onosvjetske. Može li iko povjerovati da su te mudrosti i blagoslovi posljedica snoviđenja Abdullaha ibn Zejda?! Ili da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., znao mudrost ezana i njegove vrijednosti i učinke, ali da nije znao njegove odlomke i dijelove?!

Osim što tvrdi da je izvor ezanu Božanska Objava,  Poslanikova porodica odlučno poriče predaje i tradicije koje uzimaju snoviđenje za izvor ustanovljenja ezana.

Dijelovi ezana

Imam Bakir, mir s njim, kazivajući o Noćnom putovanju (Isra’), rekao je: „Zatim je Bog Svevišnji naredio Džibrilu, mir s njim, pa je proučio ezan i ikamet izgovarajući dijelove u parnom broju, i u ezanu je izgovorio: ‘Hajje ala hajri-l-ameli!’ (Hajde najboljem djelu!), a potom je Muhammed, s.a.v.a., prošao naprijed i klanjao ljudima.”[4]

Imam Bakir, mir s njime., je rekao: „U ezanu su u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., bile i riječi ‘Hajje ala hajri-l-ameli’. One su bile naređene i u vrijeme Ebu Bekra i u početku Omerova hilafeta, a potom je Omer naredio da se one odvoje i izostave iz ezana i ikameta. Kada mu je za to bilo prigovoreno, odgovorio je: ‘Kada ljudi čuju da je namaz najbolje djelo potcjenjivaće borbu na Božijem putu  i izostajaće iz nje.“[5]

Vrijednost ezana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ezan je svjetlost.“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je govorio Bilalu kada bi nastupilo vrijeme namaza: „O Bilale, popni se na zid i glasno prouči ezan jer Bog je zadužio jedan vjetar da ezan uzdigne u nebo, a meleki kada čuju ezan stanovnika Zemlje, zaista govore: ‘Ovo su glasovi sljedbenika Muhammeda, s.a.v.a., o jednoći i jedinosti Boga Svevišnjeg.’ I oni mole oprost sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.a., dok ne završe taj namaz.“[7]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao, savjetujući Ebu Zerra: „O Ebu Zerre, kada se čovjek nađe u pustom kraju pa se abdesti ili uzme tejemum  te prouči ezan, ikamet i klanja, Bog Svevišnji zapovijedi melekima i oni se poredaju iza njega u red čiji krajevi se ne vide; oni čine ruku’  s njegovim rukuom i čine sedždu  s njegovom sedždom i izgovaraju „Amin“ na njegovo moljenje.

O Ebu Zerre, ko je proučio ikamet, klanjao, a nije proučio ezan, s njim klanjaju samo dva meleka koja su s njime.“[8]

Vrijednost mujezina

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mujezini su povjerenici vjernika u njihovim namazima, postu, tijelima i životima; šta god da oni zatraže u Boga Svevišnjeg, On će im dati i za koga god da se budu zauzeli, biće prihvaćeno njihovo zauzimanje.“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ruka Svemilostivoga je iznad glave mujezina; njemu će biti oprošteno koliki je doseg glasa njegovog dokle je dopro.“[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada je čuo mujezina gdje izgovara: Ešhedu en la ilahe illallahu, rekao je: ‘Potvrđuje sve što postoji, živa i mrtva priroda, da istinu govoriš.'“[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:  „Ko jednu godinu uči ezan u nekom od krajeva gdje žive muslimani zaslužio je Džennet.“[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mujezini među mojim sljedbenicima će biti s vjerovjesnicima, onim potpuno iskrenim, šehidima i dobrim ljudima.“[13]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko prouči ezan jednog namaza na Božijem putu, vjerujući, nadajući se nagradi i približavanju Bogu Svevišnjem, njemu će Bog oprostiti ranije grijehe, darivaće ga čuvanjem od griješenja u ostatku njegova života i u Džennetu će sastaviti sa šehidima.“[14]

Blagoslovi ezana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kad mujezin zauči ezan, šejtan trkom bježi.“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u svojoj oporuci Vladaru vjernika, mir s njim: „O Ali, kada ti se rodi dječak ili djevojčica prouči ezan na njegovo desno, a ikamet na njegovo lijevo uho, pa mu šejtan nikad neće moći naškoditi.“[16]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada bude proučen ezan u nekom mjestu Bog će ga zaštiti od Svoje kazne na taj dan (Dan stajanja).“[17]

Ko je pogodan za učenje ezana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Predvodiće vas u namazu onaj ko među vama najbolje uči [Kur'an], a ezan će proučiti ko je među vama najbolji.“[18]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao potomcima Hatmea od ensarija: „O sinovi Hatmea, postavite sebi za mujezina najboljeg među vama!“[19]

Najvažnije na šta mujezin treba paziti

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Neće učiti ezan onaj ko nije pod abdestom.“[20]

U zbirci Sunen Ibn Madžea se prenosi od Ebu Seida el-Hudrija: „Kad se nađeš u pustim predjelima podigni glas pri ezanu, jer sam zaista čuo Allahova Poslanika, s.a.v.a., kada je rekao: ‘Neće ga čuti ni džini, ni ljudi, ni drveće, ni kamen, a da mu neće svjedočiti.'“[21]

U djelu Eš-šerhu-l-kebir Abdurahmana ibn Kudama se prenosi od Ebu Hurejrea: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Neka vam ne uči ezan onaj ko izgovarajući guta glas „h“!’ Upitali smo: ‘Kako taj izgovara?’ Odgovorio je: ‘On izgovara: ‘Ešhedu en la ilahe illalla! Ešhedu enne Muhammeden resululla!'“[22]

Najvažnije na što treba paziti slušalac

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada čujete ezan izgovarajte ono što mujezin izgovara!“[23]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada je čuo mujezina da uči ezan, izgovarao je u potpunosti isto ono što je on izgovarao.“[24]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kad čujete mujezina da prouči ezan, recite: ‘Bože moj, otvori brave naših srca za prisjećanjem Tebe, upotpuni nam Tvoju blagodat i Tvoju dobrotu i uvrsti nas među Tvoje dobre robove!'“[25]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko kaže kada čuje mujezina: ‘Svjedočim da nema boga osim Boga, jednog jedinog, On nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Zadovoljan sam da mi je Bog gospodar i Muhammed poslanik i islam vjera!’ – oprostiće mu se grijeh.“[26]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko kaže kada čuje ezan: ‘Bože moj, Gospodaru ovog potpunog poziva i uspostavljenog namaza, daj Muhammedu visoki stepen i odliku i postavi ga na mjestu hvale dostojnom koje si mu obećao!’ – njemu je odobreno moje zauzimanje na Dan stajanja.“[27]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada čuješ ezan, odazovi se pozivaocu Boga Svevišnjeg!“[28]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Odazivanje mujezinu je pokrivanje grijeha.“[29]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko čuje ezan u džamiji pa izađe bez razloga, on je licemjer, osim ako ne namjerava da se vrati u džamiju.“[30]

Prvak mujezina

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Krasan je čovjek  Bilal! On je prvak mujezina i njega na Sudnjem danu slijede jedino mujezini.“[31]

U djelu El-Fakih se prenosi da se Bilal, nakon što je umro Vjerovjesnik, s.a.v.a., ustegao od učenja ezana, rekavši: „Neću nikome učiti ezan nakon Allahova Poslanika, s.a.v.a.“

Hazreti Fatima, mir s njom, jednog dana je rekla: „Poželjela sam čuti glas mujezina moga oca, s.a.v.a., kada uči ezan.’ Kada je to čuo Bilal, zaučio je ezan, pa kada je izgovorio: ‘Allahu ekberu, Allahu ekberu!’, ona se sjetila svoga oca, s.a.v.a., i vremena njegova, i nije se mogla uzdržati od plača. A kada je došao do riječi: ‘Ešhedu enne Muhammeden resulullahi!’, hazreti Fatima, mir s njom, toliko je zajecala da se onesvijestila i srušila licem na tlo. Ljudi su rekli Bilalu: ‘Prekini, Bilale, kći Allahova Poslanika, s.a.v.a., napustila je Ovaj svijet!’, misleći da je umrla. Bilal je prekinuo ezan, ne završivši ga. Potom se Fatima osvijestila i zamolila ga da ezan dovrši, ali on to nije učinio, rekavši: ‘O prvakinjo žena, ja se zaista bojim za tebe, šta ćeš učiniti sa sobom kada opet čuješ moj glas u ezanu!’ I ona je prihvatila njegovu ispriku.“[32]