Ostavljanje kamate – korak prema bogobojaznosti i udaljavanju od vatre

O vjernici, nemojte uzimati kamatu nekoliko puta uvećanu, i Allaha se bojte, jer ćete tako postići ono što želite, i čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene, i pokoravajte se Allahu i Poslaniku ne bi li vam milost bila ukazana, i pohitajte prema oprostu Gospodara svoga i Džennetu prostranom kao Nebesa i Zemlja, pripremljenom za one koji se Allaha boje.[1]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّـهَ وَذَرُ‌وا مَا بَقِىَ مِنَ الرِّ‌بَا إِن كُنتُم مُّؤْمِنِين۝ فَإِن لَّمْ تَفْعَلُوا فَأْذَنُوا بِحَرْ‌بٍ مِّنَ اللَّـهِ وَرَ‌سُولِهِ وَإِن تُبْتُمْ فَلَكُمْ رُ‌ءُوسُ أَمْوَالِكُمْ لَا تَظْلِمُونَ وَلَا تُظْلَمُونَ

O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti niti ćete oštećeni biti.[2]

Mada je sura El-Bekare objavljena prije sure Ali ‘Imran, ipak postoje pokazatelji koji ukazuju da su ovi ajeti sure El-Bekare objavljeni nakon ajeta sure Ali ‘Imran. Čak i Sujuti u tefsiru Ed-Durru-l-mensur prenosi predaju u kojoj se navodi da su ovi ajeti sure El-Bekare posljednji objavljeni Božijem Poslaniku, a neki veliki komentatori Kur'ana poput Allame Tabatabaija tvrde da su ajeti sure El-Bekare objavljeni nakon sure Ali ‘Imran.

Da bismo bolje pojasnili ovu temu trebamo napomenuti da je prvi ajet, koji je objavljen u vezi sa kamatom, objavljen u Mekki:

وَمَا آتَيْتُم مِّن رِّ‌بًا لِّيَرْ‌بُوَ فِى أَمْوَالِ النَّاسِ فَلَا يَرْ‌بُو عِندَ اللَّـهِ وَمَا آتَيْتُم مِّن زَكَاةٍ تُرِ‌يدُونَ وَجْهَ اللَّـهِ فَأُولَـئِكَ هُمُ الْمُضْعِفُونَ

A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allah uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.[3]

U ovom ajetu se govori samo o neplodonosnosti kamate kod Allaha i ukazuje se na nezadovoljstvo zbog njenoga postojanja.

U Medini su prvo objavljeni ajeti sure Ali ‘Imran. To su oni ajeti o kojima mi govorimo i u kojima se jasno zabranjuje kamata. Spominju se ahiretski plodovi kamate, a to je džehennemska vatra.

Posljednji ajeti koji veoma oštrim tonom govore o kamati jesu ajeti sure El-Bekare:

الَّذِينَ يَأْكُلُونَ الرِّ‌بَا لَا يَقُومُونَ إِلَّا كَمَا يَقُومُ الَّذِى يَتَخَبَّطُهُ الشَّيْطَانُ مِنَ الْمَسِّ ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا إِنَّمَا الْبَيْعُ مِثْلُ الرِّ‌بَا وَأَحَلَّ اللَّـهُ الْبَيْعَ وَحَرَّ‌مَ الرِّ‌بَا فَمَن جَاءَهُ مَوْعِظَةٌ مِّن رَّ‌بِّهِ فَانتَهَى فَلَهُ مَا سَلَفَ وَأَمْرُ‌هُ إِلَى اللَّـهِ وَمَنْ عَادَ فَأُولَـئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ‌ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ ۝ يَمْحَقُ اللَّـهُ الرِّ‌بَا وَيُرْ‌بِى الصَّدَقَاتِ وَاللَّـهُ لَا يُحِبُّ كُلَّ كَفَّارٍ‌ أَثِيمٍ

Oni koji uzimaju kamatu dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet učine – bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.[4]

Iz sadržaja ajeta može se zaključiti da svi muslimani nisu prihvatili prethodnu zabranu te su se nastavili baviti kamatom. Oni nisu mogli ostaviti veliku korist i bez napora zanemariti kamatno poslovanje, zbog čega su navodili slaba opravdanja kako bi izbjegli ovu Božiju zapovijed.

1.Zbog čega se ajet obraća onima koji daju kamatni zajam, a ne onima koji uzimaju?

Mada i osoba koja uzima kamatni zajam ima odgovornost i ne bi ga trebala uzimati, ipak, mnogo veći problem je u osobama koje daju kamatni zajam.

Većina ljudi uzima kamatni zajam zbog nužde, tako da sama prinuđenost može biti razlog zbog kojeg neka osoba čini ovu vrstu prekršaja. Međutim, oni koji daju kamatni zajam to ne čine ni zbog čega drugog do uvećavanja vlastitog bogatstva. Upravo zbog toga se Kur'an obraća onima koji daju, a ne onima koji uzimaju kamatni zajam.

Kur'anska metoda liječenja pojedinačnih i društvenih bolesti u prvom razdoblju je bavljenje uzrokom i korijenom, a u kasnijem razdoblju posljedicom i ograncima bolesti. Kada je riječ o kamati, korijen problema je u osobama koje daju kamatni zajam i iskorištavaju postojeće nevolje u društvu bacajući svoje mreže na osobe koje su se našle u bezizlazju i razarajući njihove živote.

2. Šta se želi pojasniti uz pomoć riječi nekoliko puta uvećanu kamatu (أَضْعَافًا مُّضَاعَفَةً) ?

Ovaj dodatak ukazuje na najgoru vrstu kamate, a to je onaj slučaj kada dužnik nije kadar vratiti dug u dogovorenom roku. Tada se dogovara sa onim koji daje kamatni zajam da dugu doda i njegovu kamatu te ga tako računa kao novi dug za koji se određuje nova kamata. Tada se kamata od jednog duga uvećava za nekoliko puta.

3. Šta znači: Čuvajte se vatre! (اتَّقُوا النَّارَ)?

Svaka razumna osoba preduzima ozbiljne korake kako bi se zaštitila od opasnosti i što je ta opasnost opipljivija, uočljivija i bolnija, stepen opreza je veći. Možda se može reći da nijedna opasnost za čovjeka nije toliko opipljiva i istovremeno zabrinjavajuća kao što je to vatra. Vatra donosi najveće bolove i sve ono što neko posjeduje u trenu se pretvara u pepeo. Upravo zato, vatra i gorenje u vatri predstavljaju nešto što je opipljivo za svakoga i što privlači svačiju pažnju.

Ako se kaže da se uzdržavate od haram imetka, bol i patnja koji proizlaze iz toga neće biti razumljivi i opipljivi svim ljudima. Ako kažu: “Ne približavajte se grijehu!”, jedan broj ljudi nikako ne može pretpostaviti loše posljedice toga. Međutim, svi ljudi imaju potpuno jasnu predstavu o vatri i razumiju bol koja od nje dolazi tako da, čim čuju riječ vatra, odmah shvataju suštinu opasnosti od nje.

Uzvišeni Bog u kur'anskom odgojnom sistemu mnogo koristi aksiome i lahko dokazive činjenice, kao u ovom ajetu u kojem nam kaže da se čuvamo vatre. Čuvanje od vatre nema potrebu za dokazivanjem, jer je svim ljudima to sasvim jasna činjenica. Pozivanje na aksiomatske i jasne činjenice unapređuje neku temu i znatno povećava učinak govora.

S gledišta Kur'ana, svi ljudi pored materijalnih (mulk) osobina posjeduju i duhovne (melekut), a pored vanjskog imaju i ono unutarnje. Ljudska djela, također, nisu izuzetak od tog pravila tako da, kao jedna izvanjska pojava, imaju i svoju unutrašnjost, a posjeduju i materijalnu i duhovnu dimenziju.

Uzvišeni Bog želi u Kur'anu vjernike upoznati sa unutrašnjom dimenzijom svijeta. S tim ciljem On predstavlja unutrašnju dimenziju nekih ljudi ili pojašnjava suštinu nekih ljudskih djela. Upravo na tom tragu predstavlja i pojašnjava unutrašnju dimenziju grijeha.

Unutrašnjost grijeha je Vatra koja izgara našu ljudsku ličnost i pretvara je u pepeo. Ona “lijepo stablo” imana pretvara u zalogaj vatre i svojim dimom prostor ljudskih srca čini mračnim i tamnim.

Kao što pegla ne prži vatrom koja je vidljiva okom, tako isto postoje vatre i prženja koji se ne mogu percipirati fizičkim čulima. Međutim, oni spaljuju ljudsku zbilju i u pepeo pretvaraju njegova bogatstva. Kada se uklone zastori materijalnog svijeta i kada se objelodane ahiretske i berzahske zbilje, čovjek će se suočiti s Vatrom svojih djela i osjetit će njeno prženje. To je prženje koje je daleko bolnije od prženja obične vatre.

4. Koja je veza između kamate i Vatre koja je pripremljena za nevjernike?

Vatra koja je spremljena za nevjernike predstavlja plod njihovog poricanja, inada i tvrdoglavosti u vezi sa Bogom i istinom. Borba protiv istine u životima nevjernika stvara iskre koje će u plamenovima Vatre sva bogatstva njihovih života pretvoriti u brdo pepela.

Nevjernička djela, što se napajaju s izvora nevjerstva, su poput granja i uglja koji predstavljaju gorivo za tinjanje vatre. Ta vatra će njihovo cijelo biće pretvoriti u Džehennem, a Džehennem će opet obuhvatiti svu njihovu ličnost.

Jedna od posebnosti vatre je i ona po kojoj nema razlike između male i velike. Mala vatra se zbog nepažnje začas pretvara u ogromnu. Svaki grijeh je vatra i, bez obzira koliko mali bio, u slučaju nepažnje brzo se prenosi i pretvara u veliku vatru. Kamata, također, nije izuzetak od tog pravila.

Požar u nekoj prostranoj šumi započinje od malog plamena. Suhoća stabala i snažni vjetrovi igraju značajnu ulogu u brzom širenju vatre i, u veoma kratkom vremenu, čitavi hektari šume bivaju zahvaćeni.

Čovjek, također, počinje od malih grijeha i u njegovom biću se pale prve iskre. Zahvaljujući udaljavanju od duhovnosti i robovanja, njegova ličnost postaje suha i spremna da bude zapaljena. Oluje strasti pušu prostranstvima njegova srca tako da nose vatreni plamen u sve kutove njegove ličnosti, sve do trenutka dok njegovo cijelo biće ne postane vatra.

U skladu s Kur'anom, kamata je ona prvotna iskra koja veoma brzo unutar čovjekovog srca proizvodi strašnu rušilačku vatru, koja u konačnici svoga vlasnika pridružuje džehennemskim nevjernicima.

Kamata mnogo gore od obične vatre izgara slabe i jadne ljude, na taj način ih unesrećujući. Kamatar temelje života dužnika suočava sa ogromnim opasnostima i ne samo da prijeti korijenu njihove životne opskrbe već je spaljuje i pretvara u pepeo. Da li je moguće zamisliti da se neko igra vatrom i da živote drugih ljudi izlaže njoj, a da i sam od toga nema nikakvih posljedica?

5. Da li napuštanje grijeha zbog straha od Vatre ima vrijednost?

Sve što onemogućava grijeh samo po sebi je dobro i poželjno jer udaljava ljude od Vatre. Upravo ta udaljenost od Vatre pruža mogućnost za razvoj i izrastanje ljudske ličnosti i postizanje uzvišenijih ciljeva.

Kada se u hadisima kaže da ibadet iz straha od vatre predstavlja ibadet robova (bardegan), to ne znači da se time poriče i obezvrjeđuje ova vrsta ibadeta, već se žele predstaviti viši stepeni koji imaju daleko veću vrijednost, a to je ibadet slobodnjaka (ahrara) i zaljubljenika (ašika).

Džehennem je pokazatelj Božije srdžbe. U njemu se druže Božiji neprijatelji i oni koji su od Njega protjerani. Otići u Džehennem znači biti lišen različitih vrsta Božije milosti. Strah od takvog prostora ne predstavlja prepreku za postizanje viših vrijednosti već je pokretač za veće i brže zalaganje radi ostvarivanja duhovnog razvoja.

Veliki broj vjernika ne griješi samo zbog straha od Džehennema, a jedan dio njih zbog želje za džennetskim blagodatima i postizanjem onosvjetskog mira i blagostanja. Međutim, jedna skupina vjernika je kušala slast Božije ljubavi i, bez obzira na Džennet i Džehennem, oni s ljubavlju robuju Allahu. Ono na što treba obratiti pažnju jeste to da nema nikakve suprotstavljenosti između robovanja iz ljubavi i robovanja zbog straha od Džehennema. Jedino postoji razlika u stepenima robovanja. Poznato nam je da visoki stepeni obuhvataju niže stepene, a to ovako zvuči u poznatoj izreci: “Ako imamo stotinu, onda je i ono devedeset kod nas.”

Kur'an pripada svim ljudima i on za sve njih, na različitim stepenima, predstavlja odgojnu poruku. Ljudi u prvom razdoblju stupaju na put robovanja zbog straha i bojazni, a u drugom razdoblju zbog podsticaja i obećanja. Naravno, na tom putu se susreću sa višim uputama i, ukoliko budu spremni, okoristit će se ljubavlju i zahvalom.

6. Da li činjenjem grijeha kao što je uzimanje kamate neko postaje nevjernik?

Vjernici, također, zbog kršenja Božijih zapovijedi, postižu određene stepene nevjerstva i, u skladu s tim, udaljavaju se od vjerovanja.

Nakon što je istina pojašnjena, svako suprotstavljanje njoj predstavlja nevjerstvo koje svakog pojedinca dovodi na neki stepen nevjerovanja.

Kao što vjerovanje ima stepene i polagano se ostvaruje dok se ne upotpuni, i nevjerovanje, također, ima stepene. Ono se postepeno razvija, ukorjenjuje i širi poput vatre koja započinje malom iskrom, da bi se poslije proširila i rasplamsala. Vjernici ne postaju odjednom nevjernici i ne izlaze odmah iz okvira vjere i robovanja. Ovaj put započinje s malim grijesima, koji se ponekada mogu i razumski opravdati, da bi se pretvorili u velike grijehe i na kraju postali otvoreno nevjerstvo:

ثُمَّكَانَعَاقِبَةَالَّذِينَأَسَاءُواالسُّوأَىأَنكَذَّبُوابِآيَاتِاللَّـهِوَكَانُوابِهَايَسْتَهْزِئُونَ

Oni koji su zlo činili završili su tako što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.[5] 

Između grijeha koji se vrše iz neznanja i grijeha koji se vrše nakon upoznavanja i upotpunjavanja dokaza postoji ogromna razlika. Prva vrsta grijeha će imati određene uticaje, ali zbog toga osoba koja vrši ove grijehe neće ući u skupinu nevjernika. Međutim, druga skupina se, pored učinaka koje će imati zbog nepobitnih dokaza, približava nevjernicima i, u slučaju opetovanja i neobraćanja pažnje na upozorenja, takva osoba se svrstava među nevjernike.

Činjenica je da se nevjerstvo preobražava u Vatru i da je zbilja nevjerstva sama Vatra. Šta god vjernici učine u pogledu poricanja Božijih propisa – čime postaju nepokorni, približava ih ovoj Vatri i iz njihove nutrine Vatra počinje plamtjeti. Zavisno od slabosti njihovog vjerovanja, ta vatra će im nanijeti štetu.

7. Koji je odnos između vatre i nevjerovanja?

Kao što vatra spaljuje, uništava i ne ostavlja ništa korisno, nevjerovanje, također, uništava glavno blago ljudskosti i pretvara ga u pepeo tako da čovjeku ne ostavlja ništa.

Vatra stvara dim i tim dimom boji u crno. Tako isto nevjerovanje stvara tamu i svojim crnilom prekriva okolne ljepote.

Vatra se ubraja u najbolnije fizičke patnje i nema težeg mučenja od mučenja vatrom. Nevjerovanje je, također, najgora bol ljudske duše, a podnošenje te patnje predstavlja najnepodnošljiviju bol.

Oni koji na Ovom svijetu izgube voljenu osobu ili upropaste jednu veoma važnu i vrijednu priliku u svojoj nutrini osjećaju neku vrelinu i pečenje, što se drugima može opisati samo kao izgaranje. Naizgled ovo “prženje” ništa ne uništava, ali bol koju trpi osoba kod koje se ono nalazi, ravna je boli koju nanosi fizička vatra. Ljudi će se na Budućem svijetu, kada vide unutrašnjost svojih djela, toliko kajati, da će se cijelo njihovo biće pretvoriti u Vatru. Vatra će se, zapravo, zapaliti u unutrašnjosti te progorjeti van.

Nasilje koje je učinjeno ljudima i koje je peklo njihova srca, u svijetu kažnjavanja i nagrađivanja će se vratiti osobi koja je vršila to nasilje i isto to prženje i Vatra će zahvatiti i tu osobu.

U materijalnom svijetu sudar dvije stvari proizvodi toplotu, iskru, pa čak i vatru. Kada komad željeza udari u drugi komad, ili kada jedan kamen udari u drugi kamen ili komad željeza, pojavljuje se iskra i vatra. To je priroda sudara i suprotstavljanja.

U trenutku kada se čovjek suprotstavi istini i kada stane naspram nje ili se s njom sudari, ishod toga sudara će biti vatra koja će spaliti cijelo biće nevjernika, a njegovo blago će pretvoriti u pepeo.

8. Zašto je bilo neophodno nakon zapovijedi: Bojte se Allaha! (اتَّقُوا اللَّـهَ) i: Bojte se vatre! (اتَّقُوا النَّارَ‌) spomenuti: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! (أَطِيعُوا اللَّـهَ وَالرَّ‌سُولَ)?

U zapovijedi: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! (أَطِيعُوا اللَّـهَ وَالرَّ‌سُولَ) pojašnjen je način postizanja stepena bogobojaznosti. Ta bogobojaznost se mora očitovati izvana, a takvo njeno očitovanje je pokoravanje Allahu i Poslaniku. Put spasa od džehennemske vatre je slijeđenje Allaha i Poslanika.

Kada je riječ o odgoju, ne smijemo se zadovoljavati samo pojašnjavanjem općih stvari i izbjegavati ukazivanje na praktične puteve, jer tada odgoj ne bi imao učinaka.

Ako Bog skreće pažnju svojim robovima na opasnost, On im, također, napominje koja su odgovarajuća pouzdana rješenja za otklanjanje te opasnosti. Drugim riječima, ne zadovoljava se samo uopćenim izjavama, već ukazuje na rješenja i daje korisne recepte.

Kao što je već rečeno, put bogobojaznosti i kretanja prema Allahu nije prepušten volji ljudi. Oni ne mogu ići onako kako oni žele i ne može svako birati po vlastitom nahođenju i želji put kojim će stići do Boga.

Bog, Koji je za najsićušnije pojave Ovoga svijeta stvorio poseban sistem, a za svaku stvar odredio veoma sračunatu mjeru, za put ljudskog usavršavanja je, također, odredio jasnu putanju i ako neko ne bude išao tim putem, neće stići do cilja. To je put koji su pojasnili vjerovjesnici.

Plodove će dati ona bogobojaznost kojom vjernici budu napajani s izvora Božijih zapovijedi, koje su do ljudi stigle preko poslanika. Stoga je odmah nakon naredbe o bogobojaznosti data i naredba da se pokorava Allahu i Poslaniku.

9. Kakva je ta milost koja je plod pokoravanja Bogu i Poslaniku?

Zasigurno se ovdje misli na posebnu Božiju milost, jer opća Božija milost obuhvata sve ljude. Bog je Svojom općom milošću obuhvatio sve ljude, pokazao im put sreće i spasenja i pozvao ih k Sebi. Obećao im je da će ih primiti i da će ih dočekati sa zadovoljstvom i otvorenih ruku. Međutim, nakon što robovi krenu ka Allahu, a što se ostvaruje kroz pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku, njima će pripasti posebna Božija milost i oni će se okoristiti uzvišenim Božijim uputama. Postići će posebna saznanja, njihove moći će se potvrditi, strpljivost i postojanost će im se uvećati…

Uspjeh na polju slijeđenja Allaha i Poslanika predstavlja najveću Božiju milost, a to je izvor svih ovosvjetskih i onosvjetskih dobara i blagodati. To će u životu izazvati takav preobražaj da će smjer kretanja neke osobe okrenuti prema uzdizanju i razvoju.

Spas od džehennemske vatre je velika milost koja dolazi kao plod pokoravanja vjernika Allahu i Poslaniku.

Uspjet će oni koji iz područja želja i naklonosti zakorače u područje djelovanja, tj. oni koji svoje tvrdnje potvrde djelovanjem. Oni će, u skladu sa stremljenjem i uloženim trudom, uživati u slatkim plodovima svog uspjeha.

Bog želi da vjernici pokoravanjem Njemu i Njegovom Poslaniku uđu u područje djelovanja i tek tada će im spustiti Svoju posebnu milost.

Možda je razlog zbog kojeg se u ovom ajetu milost navodi bezuvjetno i ne navodi se neka posebna vrsta milosti to što je pokoravanje Allahu i Poslaniku također izneseno bezuvjetno bez navođenja nekog posebnog primjera te pokornosti. To znači da je pokoravanje u svim područjima dobro i jasno je da je milost koja se spušta kao nagrada za to pokoravanje potpuna te da obuhvata sve dimenzije ljudskog bića. Drugim riječima, za postizanje različitih vrsta Božije milosti potrebno je na svim poljima biti potpuno pokoran Bogu i Poslaniku.

10. Kako se može ubrzati postizanje Božijeg oprosta?

U prethodnom ajetu je rečeno: možda će vam se smilovati (لَعَلَّكُمْ تُرْ‌حَمُونَ). Ovdje se ne govori o neizostavnosti milosti. Mudrost ovakvog načina govora obrađuje se u narednom ajetu, gdje je naređeno da se požuri kako bi se dobio Božiji oprost. Osim toga, dok god je ljudsko biće uprljano grijesima i duhovnom prljavštinom, na njega se neće spustiti Božija milost. Zar je moguće da jedna pametna osoba ukusni i vrijedni sok stavi u neku prljavu i ukaljanu posudu?

Mudri Gospodar Svoje posebne milosti ne stavlja u zaprljane posude i upravo zbog toga vjernicima poručuje da se – ako se žele okoristiti Božijom milošću – trebaju što brže očistiti od prljavština grijeha i postići Božiji oprost kako bi pripremili preduvjete za spuštanje te milosti.

Božija milost teče neprekidno i u svim prilikama. Vjernicima je skrenuta pažnja da požure za Božijim oprostom kako bi čišćenjem i uklanjanjem prepreka stekli neograničene Božije milosti.

S obzirom na to da pokajanje priprema preduvjete za Božiji oprost, moguće je da se pod izrazom “žuriti prema Božijem oprostu” misli na pokajanje i brzo djelovanje radi nadoknađivanja prethodnih grešaka.

Dio dobrih djela će omogućiti opraštanje grijeha, a žurba i prestizanje drugih u činjenju ovih djela može predstavljati materijalizaciju izraza “žuriti ka Božijem oprostu”.

Prilika koja je data čovjeku veoma kratko traje i on ne zna kada će ona završiti i kada će se zatvoriti knjiga njegovih djela. Svaki dan u kojem se probudi predstavlja novu priliku koja mu je data. Moguće je da više neće imati tu priliku i da je prošlo vrijeme za pokajanje, nadoknađivanje propuštenog i činjenje dobrih djela.

U toj kratkotrajnoj prilici čovjeku se pruža veliki broj sudbonosnih poslova. Nema vremena za igru, nego treba krenuti. Ne daj Bože da zaostanemo za karavanom i da bez Božijeg oprosta uđemo na ahiretski bazar!

Za postizanje Božijeg oprosta neophodno je požuriti, jer svakog trenutka je moguće izgubiti priliku koja nam je data:

وَسَارِ‌عُوا إِلَى مَغْفِرَ‌ةٍ مِّن رَّ‌بِّكُمْ

Požurite prema oprostu Gospodara svoga.[6]

11. Koja je veza između oprosta i Dženneta?

Džennet je mjesto čistih i sve dok grješnici ne dobiju Božiji oprost i dok se ne očiste, neće moći ući u njega.

Džennet nije poput ovozemaljskih šetališta u koja može ući ko god hoće, nego je jedna velika i duboka zbilja. Dozvola za ulazak u njega i njegovo korištenje nije nešto što je općevažeće, već tu mogu ući samo osobe koje posjeduju potrebne vrijednosti i koje su otklonile duhovne prepreke za ulazak.

U suri Saff se prvo navodi opraštanje vjernicima, a potom ulazak u Džennet kao nagrada za trud vjernika:

يَغْفِرْ‌ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَيُدْخِلْكُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِ‌ى مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ‌ وَمَسَاكِنَ طَيِّبَةً فِى جَنَّاتِ عَدْنٍ ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima – to će biti uspjeh veliki.[7]

U suri Ali ‘Imran se, također, navodi oprost, a potom ulazak u Džennet kao nagrada za bogobojazne:

أُولَـئِكَ جَزَاؤُهُم مَّغْفِرَ‌ةٌ مِّن رَّ‌بِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِ‌ى مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ‌ خَالِدِينَ فِيهَا وَنِعْمَ أَجْرُ‌ الْعَامِلِينَ

Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili![8]

U nekoliko ajeta se prvo spominje Božiji oprost, a potom Božija nagrada ili opskrba Plemenitog, kao npr.: Maide, 9; Enfal, 4 i 74; Hud, 101; Hadždž, 50; Nur, 26; Ahzab, 35; Saba, 4; Fatir, 7; Ja-Sin, 11; Feth, 29; Hudžurat, 3; Hadid, 21 i Mulk, 12.

Na osnovu ovih ajeta se sa velikim stepenom pouzdanosti može tvrditi da je uvjet za korištenje Božijih blagodati, onosvjetske nagrade i opskrbe Plemenitog – koji se na neki način materijaliziraju u Džennetu – postizanje Božijeg oprosta i čišćenje u bistrom vrelu Božijeg praštanja.

Sve dok se ljudsko biće ne očisti od prljavštine grijeha i duhovnog zagađenja, na njega neće biti spuštena Božija milost.

12. Šta znači Džennet prostran kao Nebesa i Zemlja?

Ova rečenica predstavlja jedan od ključnih ajeta za razumijevanje zbilje proživljenja. Ako se širina uzme u značenju prostranosti, što većina komentatora Kur'ana i čini, onda bi značenje ovog ajeta bilo sljedeće – prostranstvo Dženneta jednako je sveukupnoj egzistenciji. Iz brojnih ajeta u kojima se koriste riječi “Nebesa i Zemlja” može se zaključiti da se pod tim riječima misli na sveukupnu egzistenciju, a Nebesa i Zemlja predstavljaju prostor u kojem se nalaze sva stvorenja.

Ako, pak, širinu uzmemo kao kraću stranu koja se nalazi nasuprot dužini, u značenju u kojem se svakako koristi ova riječ u arapskim rječnicima, onda će ovaj ajet imati sljedeće značenje – Nebesa i Zemlja predstavljaju širinu Dženneta, a njegova dužina (koja je u pravilu veća od širine) se ne može opisati i predstaviti. To je pokazatelj veličanstvenosti koju čovjek sebi ne može predočiti.

Iz kur'anskih ajeta se može zaključiti da Ovaj svijet Nebesa i Zemlje zajedno, pored materijalne i fizičke dimenzije (mulk) koja je svima pojmljiva, posjeduje i drugu, nematerijalnu i duhovnu dimenziju (melekut), za čije je razumijevanje potrebno da se čovjek razvija kako u pogledu znanja tako i djela. Drugim riječima, fizička dimenzija je upravo vanjska dimenzija egzistencije, a metafizička dimenzija je unutrašnja dimenzija egzistencije koja je poznata kao Ahiret.

Na osnovu navedenog objašnjenja može se reći da je Džennet unutrašnja dimenzija egzistencije i duhovni svijet (melekut) Ovog svijeta. U tom slučaju njegova prostranost bit će jednaka prostranstvu Nebesa i Zemlje.

Što nauka više napreduje, sve se više povećava i ljudska zapanjenost uzrokovana razumijevanjem prostranstva Nebesa i Zemlje. Ono što se danas zna, kada je riječ o prostranstvu Nebesa, umnogome se razlikuje od razumijevanja koje je imao čovjek prije stotinu godina i zasigurno će u narednih stotinu godina biti otkrivene druge dimenzije ovog prostranstva, nezamislive današnjim ljudima. Prema tome, u sadašnjim je uvjetima poimanje prostranstva Dženneta za čovjeka nedostižna želja, a potrebno je sačekati otvaranje vrata drugih nauka kako bi se možda postiglo to poimanje.

13. Da li Džennet pripada samo bogobojaznim?

Ako vjerovanje i činjenje dobrih djela urode plodom i ukoliko budu išli svojim prirodnim tokom, njihov plod će biti bogobojaznost i na taj način će biti izdata dozvola za ulazak u Džennet.

Zbilja bogobojaznosti je nadziranje vjerovanja i dobrih djela. Kao što se napominje u velikom broju kur'anskih ajeta, veliki je broj opasnosti koje prijete imanu vjernika. Na putu vjernika nalazi se veliki broj provalija, zbog čega postoji opasnost od padanja ili nanošenja nevolja vjernicima ukoliko ne preduzmu ozbiljnije mjere nadzora. Ono što čini odbrambeni štit protiv ovih opasnosti nije ništa drugo do bogobojaznost.

Osobe koje uz bogobojaznost nastavljaju svoj put usavršavanja, do kapija Dženneta će donijeti vrijedno blago vjerovanja i dobrih djela, u potpuno ispravnom stanju. Tamo će sjesti za sofru svojih vjerovanja i uživati u Božijim milostima.

14. Ko su bogobojazni?

U nastavku navedenih ajeta spominje se nekoliko osobina bogobojaznih:

الَّذِينَ يُنفِقُونَ فِى السَّرَّ‌اءِ وَالضَّرَّ‌اءِ وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ وَاللَّـهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ ۝ وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنفُسَهُمْ ذَكَرُ‌وا اللَّـهَ فَاسْتَغْفَرُ‌وا لِذُنُوبِهِمْ وَمَن يَغْفِرُ‌ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّـهُ وَلَمْ يُصِرُّ‌وا عَلَى مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ ۝ أُولَـئِكَ جَزَاؤُهُم مَّغْفِرَ‌ةٌ مِّن رَّ‌بِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِ‌ى مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ‌ خَالِدِينَ فِيهَا وَنِعْمَ أَجْرُ‌ الْعَامِلِينَ

Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili![9]

NAPOMENE

Napuštanje nekih koristi i dobiti radi ispunjavanja Božijih zapovijedi predstavlja primjer bogobojaznosti koja će dovesti do spasa i uspjeha:

وَاتَّقُوا اللَّـهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُون

Budite bogobojazni da biste postigli ono što želite.[10]

Podrška ovoj bogobojaznosti je sjećanje na Sudnji dan i svijest o Džehennemu, koji nastaje ili se rasplamsava kao posljedica grijeha. Strah od Džehennema može biti dobra brana prohtjevima duše i može veoma dobro vladati strastima i željama:

وَاتَّقُوا النَّارَ‌ الَّتِى أُعِدَّتْ لِلْكَافِرِ‌ينَ

I čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene.[11]                                                                    

Ako je unutrašnjost grijeha vatra, a Džehennem čovjekova ružna djela koja pokazuju svoje stvarno lice, u biću svakog ko počini ružno djelo upalit će se plamen i sagorjeti njegovo biće pretvarajući ga u pepeo. To je Božiji zakon po kojem vatra ima tu posebnost da utiče na sve ljude.

Zaista, kako korist stečena od trgovine kamatom i njom postignut tjelesni užitak mogu čovjeku pomoći da izdrži makar jedan trenutak u vatri? Da li je moguće zamisliti odlazak i gorenje u vatri?

Jedini put spasa i sreće je pokoravanje Allahu i Poslaniku. Ono čovjeka spašava od plamenova nepokornosti duše, oslobađa Džehennema i grijeha te omogućava uživanje u prostranoj Božijoj milosti:

وَأَطِيعُوا اللَّـهَ وَالرَّ‌سُولَ لَعَلَّكُمْ تُرْ‌حَمُونَ

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku ne bi li vam milost bila ukazana.[12]

Umjesto da se natječemo u griješenju i nepokornosti, natječimo se u sticanju Božijeg oprosta, umjesto da se trudimo u pretvaranju svoje zbilje u pepeo i rasplamsavanja džehennemske vatre, krenimo ka Božijem Džennetu, jer nam je taj put otvoren, a pripremljena su i sredstva za put i natjecanje:

وَسَارِ‌عُوا إِلَى مَغْفِرَ‌ةٍ مِّن رَّ‌بِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْ‌ضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْ‌ضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِين

I požurite prema oprostu Gospodara svoga i Džennetu prostranom kao Nebesa i Zemlja, pripremljenom za one koji se Allaha boje.[13]

Uzvišeni Allah u ovom ajetu ukazuje na put pokajanja i poziva na brzo pokajanje za grijehe. Na jedan veoma nježan i prihvatljiv način objavljuje da su vrata pokajanja otvorena i da je Božije naručje spremno za prijem odbjeglih.

Bog pokazuje Svoju čežnju prema povratku robova i na lijep način ukazuje na njihovo pokajanje:

وَسَارِ‌عُوا إِلَى مَغْفِرَ‌ةٍ مِّن رَّ‌بِّكُمْ

Požurite prema oprostu Gospodara svoga!

Čovjek je stvoren za Džennet ili, bolje rečeno, Džennet je stvoren za čovjeka. Jedina prepreka za ulazak u Džennet su ljudski grijesi koji nestaju uz pomoć Božijeg oprosta, a na taj način čovjek stiže do svog izvornog boravišta.