Pouke Ašure
Uvod
Ašura je kratkotrajni događaj koji se zbio u određeno vrijeme, na određenom mjestu i u određenoj zemlji, ali nije ostao ograničen samo na to vrijeme i samo na tu zemlju. Ašura je ispunila ljudsku povijest, a ime Imama Husejna, a.s., odjeknulo je u svakoj zemlji. Ašura u sebi sadrži desetine moralnih i odgojnih pouka pa tako onu odgojnu i moralnu pouku koju priželjkujemo možemo uzeti iz tog pokreta – iz riječi, pisama, suočavanja njezinih sudionika i njihovog ponašanja.
Bog Svevišnji izaslao je Poslanika, s.a.v.a., da bi uputio ljude, tj. njihovu sudbinu opečatio je Svojim poslanikom, dok je u ono vrijeme sudbina ljudi bila obilježena Jezidovim ispijanjem opojnih pića i držanjem majmuna. Upravo zbog toga je Imam Husejn, a.s., ustao da bi ljude izbavio iz ovih zidova i okova.
Kerbela ima različite sastavnice, od kojih su neke;
– sastavnice pouke i mudrosti, koje se razmatraju pod oznakom „poruke Kerbele“;
– sastavnica hrabrosti i junaštva; otvaranjem pitanja o svojstvima šehida Kerbele, kao što je požrtvovanje Abasa, Ali Akbara i drugih – možemo kod ljudi oživjeti svojstva požrtvovnosti i hrabrosti;
– irfanska sastavnica: i u najtežim trenucima iscrpljenosti moglo se čuti: „Bože, zadovoljan sam Tvojom odredbom i pokoravam se zapovijedi Tvojoj – nema božanstva, osim Tebe! – Pomagaču onih kojima je pomoć potrebna!“
Teološke pouke
- Monoteizam
Vladavina Božije jednosti u životu čovjeka ključ je sreće i put do čovječnosti. Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao je: „Najčvršće uže vjere je i voljeti i mrziti u ime Boga, voljeti Božije ugodnike i kloniti se Njegovih neprijatelja.“ Ašura je otjelovljenje tevhida i mjerilo obožavanja jednoga Boga, a put Imama Husejna, a.s., put je tevhida i prijateljstva s Bogom, kao i borba i trud na Njegovom putu. Imam, a.s., obrazlažući cilj i suštinu svoga ustanka, ukazuje na sljedeće: „Zar ne vidite da je slijeđenje Boga napušteno i da se ne djeluje po Istini, niti se suprotstavlja takvom djelovanju?!“ Imam, a.s., preporučio je ljudima Istinu kao mjerilo, prihvatanje Božijih zapovijedi te bliskost sa tevhidom. Pokret Ašure bio je u ime Boga i na Njegovom putu, bez namjere sticanja bilo kakve materijane koristi. Imam, a.s., u obraćanju ljudima kaže: „Znajte da taj narod (Jezid i njegovi sljedbenici) djeluje po šejtanovoj zapovijedi, okrenuli su leđa Milostivom, na Zemlji prave nered i prekoračuju Božije granice. Ono što je Bog zabranio – dopuštaju, a ono što je dopustio – zabranjuju, pa sam zato dostojniji od bilo koga drugog da im se suprotstavim!“
Imam, a.s., i njegovi sljedbenici dokazali su da – između Božijeg zadovoljstva i zadovoljstva nekog drugog – s lahkoćom biraju da budu u okrilju Božijeg zadovoljstva. Ovo je vječna pouka Ašure za sve ljude na svijetu koji vjeruju u jednoga Boga.
2. Imamet
U svome pismu stanovnicima Kufe Imam, a.s., kaže: „Imam i vođa ljudi je onaj koji presuđuje po Kur'anu i koji ustaje po pravdi, koji slijedi Istinu i koji je na Božijem putu obazriv.“ Ovom porukom Imam, a.s., potcrtao je vladavinu tlačitelja, koji vladaju suprotno Kur'anu , Istini i pravdi, kao vladavinu neistine, koja je uvijek zatočena vlastitim htijenjima i objavio ljudima da nije spreman prihvatiti kao vođe ljude koji vode na stramputicu i koji uskraćuju dobra Ovoga i Budućeg svijeta.
3.Upućivanje na dobro i odvraćanje od zla
Na pitanje zašto ide u Kerbelu, Imam Husejn, a.s., odgovara: „Ovaj ustanak je zbog upućivanja na dobro i odvraćanja od zla.“ U našoj procjeni razloga ovog ustanka moglo se učiniti da je to zbog lošeg hidžaba i vanjskih pokazatelja nereda u društvu, ali Imam Husejn, a.s., usmjerava svoj pogled na ustrojstvo društva i pokreće ustanak zbog upućivanja na dobro i odvraćanja od zla u vrijeme kada Jezidova vlast istrajava u nastojanju da zavladaju nevjerovanje i licemjerje, dok vjeru uzimaju samo kao sredstvo za svoja uživanja i zadovoljstva. U oporuci koju je napisao svome bratu Muhammedu Hanifi, Imam, a.s., ističe: „Ne ustajem radi vlastitih prohtjeva, zabave ili da bih izazvao nered, već želim uputiti na dobro i odvratiti od zla, da bih na taj način oživio put moga djeda i moga oca.“ Na osnovi predočenog zaključujemo da je jedna od važnih pouka Ašure neophodnost oživljavanja dvije velike Božije zapovijedi: upućivanja na dobro i odvraćanja od zla.
4.Obavljanje namaza
Svaki čovjek traga za svojom srećom, ali se postavlja pitanje: Šta je tajna sreće? Možda možemo reći da je to mir, ali Imam Husejn, a.s., u podnevu dana Ašure pokazuje da je tajna sreće u spokoju. Mnogi misle da je mir sredstvo za stizanje do spokoja, ali Kur'an kaže: Čovjek samo sjećanjem na Boga postiže spokoj, kao što na drugom mjestu kaže: Onaj koji je daleko od sjećanja na Mene živjet će u teškoći. Iskrsava zatim pitanje: Na koji način se čovjek može sjećati Boga? Odgovor nam daje Kur'an Časni: Ako se želite sjećati Mene, obavljajte namaz! U poslijepodnevnim satima dana Ašure, kada je vojska Amra Sa'ada odlučila odsudno napasti, Imam Husejn, a.s., zadužuje svoga brata Ebu-l Fazla da od neprijatelja zatraži odgodu bitke, a razlog za to obrazlaže na sljedeći način: „Večeras nam dajte vremena kako bismo ga proveli u namazu, dovi i traženju oprosta od Boga, jer Bog Svevišnji zna koliko volim namaz, dovu i Ku'ran.“ Podne-namaz toga dana imao je sljedeće odlike:
– prvo vrijeme; Imam, a.s., nije rekao: Pričekajte da završimo bitku ili: Imamo vremena do zalaska Sunca. U podnevu dana Ašure Imam, a.s., podučio je muslimane da se namaz treba klanjati u njegovo prvo vrijeme, pa čak i kada je prisutan strah od neprijatelja;
– klanjanje u džematu; Imam, a.s., mogao je obaviti namaz nasamo u šatoru, ali to nije učinio jer je želio svima poručiti da je namaz u džematu vrjedniji od namaza koji se obavlja pojedinačno;
– namaz koji se javno obavlja; da su ovaj namaz obavili u šatoru, tada ih neprijatelj ne bi ni primjetio; šta jeonda Imam Husejn, a.s., želio postići obavljanjem namaza u pustinji, na otvorenom? Ovakav namaz Imama Husejna, a.s., ima snažnu poruku: U Kur'anu se kaže: Obavljajte namaz!, a ne: Učite namaz!
Podne desetog dana mjeseca Muharema 21. godine po Hidžri bilo je vrijeme kada su se namaz i šehadet udružili i zauvijek učvrstili zbilju vjere.
5. Očuvanje vjere
Imam Husejn, a.s., šalje svojim djelom poruku vjernicima da se – kada je temelj vjere u opasnosti – za njezino očuvanje ne treba premišljati o podnošenju čak i najveće žrtve. Kada je povodac islamskog društva bio dospio u ruke Jezida, koji je otvoreno bacao pod noge Božije propise, Imam Husejn, a.s., ustaje i poziva ljude na borbu protiv njega. Imam, a.s., nije na tom putu žalio ni sebe, ni svoju imovinu, ni potomke i prijatelje, već je uzviknuo: „O mačevi, ako vjera Muhammedova neće biti sačuvana, osim mojom pogibijom, dođite po mene!“ Ovim je Imam Husejn, a.s., postao uzorom svim vjernicima, koji, dakle, u vrijeme kada su božanske vrijednosti u opasnosti trebaju ustati protiv tlačitelja, suprotstaviti se njihovom tlačenju i na taj način sačuvati vrijednosti vjere.
6. Očuvanje islamskih svetinja
Imamu Husejnu, a.s., nije bilo važno da li će poginuti ili preživjeti: sva njegova briga sažela se nastojanje da se ne izgubi ni jedno načelo vjere, pa ni ono najmanje. U jutro Ašure, kada je Šimr ibn Zildžušn počeo psovati, jedan od Imamovih prijatelja reče: „O Aba Abdillah, dopusti mi da ga ušutkam jednom strijelom!“ Imam, a.s., odgovori mu: „Sve dok jedna strana ne započne bitku, mi smo samo dvije skupine muslimana koje stoje jedna naspram druge. Ako oni ne započnu bitku, nećemo ni mi, jer Kur'an Časni kaže:
…….فَمَنِ اعْتَدَىٰ عَلَيْكُمْ فَاعْتَدُوا عَلَيْهِ بِمِثْلِ مَا اعْتَدَىٰ عَلَيْكُمْ ….
…onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.[1]”
7.Očuvanje čednosti i hidžaba
Jedna od važnih pouka Ašure jeste i očuvanje hidžaba za žene islamskog društva, koja u isto vrijeme ima i težinu upozorenja. Pripadnice skupine ženske čeljadi koja je bila sa Imamom Husejnom, a.s., na Kerbeli su istrajavale na čuvanju svojih hidžaba naspram nemahrema, pa zato ni na onoj pustinjskoj vrelini, gladne i žedne, nisu zaboravljale na hidžab. Kada je Amr ibn Sa'ad sprovodio pripadnike Ehli-bejta na putu prema Kufi i kada su se približili gradu, stanovnici su pohitali da vide zarobljenike, a jedna od žena iz skupa je upitala: „ Ko ste vi?“, na što joj je uslijedio odgovor: „ Mi smo porodica poslanika Muhammeda.“ Tada je žena sakupila čadore i mahrame i dala im da se pokriju. Postavlja se pitanje vrijedno promišljanja: Zašto su pripadnici ove skupine – i pored toga što su bili gladni te odbijali hljeb i hurme – prihvatili pokrivala? Zar ovim nisu željeli poručiti kolika je vrijednost hidžaba i da su u tom času bili spremni prihvatiti ono što im se udijeli, kako bi se time pokrili od pogleda nemahrema?! Zar oni ne pozivaju nas žene da treba poštivati hidžab u svakom vremenu, u svakoj prilici i uz korištenje svih sredstava?! Sasvim je očito da je hidžab znak plemenitosti i vrijednosti jedne žene muslimanke. Ženska čeljad koja se suočila sa dešavanjima Ašure, koje je predvodila hazreti Zejneb, smatrale su očuvanje svoje osobnosti i čednosti prečim od bilo čega drugog, baš kao što su i Božiji poslanici, a.s., bili znaci slobode, čistote i kreposti.
Moralne pouke
8.Iskrenost u djelima
Blago svakog čovjeka je u znanju koje posjeduje, vrijednost znanja je u djelu, dok je vrijednost djela u iskrenosti. Baš kao što je voda izvor života i uzrok svježine, tako je iskrenost života i vrijednost djela jamstvo njegova opstanka. Važnost djela više se vezuje za kakvoću nego za obim, o čemu u Kur'anu čitamo: Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. Dakle, vrijednost djela je u ispravnosti njegova provođenja potpunom iskrenošću, baš poput stabla koje daje obilne plodove, ali iskvarene i manjkave, za razliku od stabla koje daje malo plodova, koji su zdravi i korisni. Imam Husejn, a.s., i njegovi prijatelji sve što su imali poklonili su Uzvišenom Bogu – iskreno i samoprijegorno. Bili su na Istini i borili su se čitavim svojim bićem, želeći time priskrbiti Božije zadovoljstvo. Čak ni oni teško ranjeni nisu razmišljali o svojoj boli, već o požrtvovanosti na Božijem putu. Jedinstvena iskrenost Imama Husejna, a.s., bila je povodom da Uzvišeni Bog za njih propiše sudbinu koja do Sudnjega dana neće zastarjeti niti izblijedjeti.
9.Oslanjanje na Boga i povjerenje u Njega
Imati moćan i pouzdan oslonac u nevoljama i nemilim događajima biva uzrokom čvrstog koraka i odvažnosti pred neprijateljem i tegobama. Oslanjanje na Boga je oslanjanje na moćnu božansku snagu i traženje pomoći od Njega. Kur'an zapovijeda da se vjernici oslone samo na Boga. U islamskim predajama se kaže da će svako ko se osloni na druge, mimo Boga, biti bespomoćan i ponižen. Krenuvši iz Medine, Imam Husejn, a.s., oslonio se isključivo na Boga. Kada se zaputio iz Mekke prema Kufi na poziv njegovih stanovnika, Imamov oslonac bio je Uzvišeni Bog, a ne pisma stanovnika Kufe. Upravo stoga, kada je saznao za prevrtljivost stanovnika Kufe i šehadet Muslima ibn Akila, Imam se nije zaustavio ni vratio, već je nastavio put, kako bi izvršio svoju vjersku dužnost, oslanjajući se jedino na Boga. Jasno je vidljivo da njegov oslonac nisu bili ni njegovi prijatelji pa je svima obznanio da – ko god to želi – može odustati od daljnjeg puta vratiti se natrag. Bio je toliko čvrst u svome oslanjanju na Boga da nije dolazilo u obzir da ikakav događaj dovede u pitanje njegovu odlučnost. Ova izuzetna osobina krasila je Imama Husejna, a.s, sve do posljednjeg trenutka njegova života. Kada je izranjavan pao na zemlju, u uzvišenom šaputanju sa svojim Gospodarem, oslanjajući se na beskrajnu moć Njegova Uzvišenog Bića, izgovorio je sljedeće riječi: „Tražim od Tebi oslonac i uzdam se u Tebe – to mi je dovoljno!“ I to je bez ikakve sumnje ispravno shvatanje oslanjanja na Boga.
10.Oslobođenje i pobožnost
Jedna od najljepših pouka škole Imam Husejina, a.s., je prikazivanje ružnoća Ovoga svijeta i nužnost uzdržavanja od njih. Prema Imamu Husejnu, a.s., Ovaj svijet je prolazna kuća, koja uvijek iznova i iznova mijenja svoje stanovnike. Upravo stoga je u pouci Ašure svima preporučeno da se klonu i udalje od zamki Ovoga svijeta, jer upadanje u njegove zamke početak je svih griješenja. Okrenuti leđa Ovome svijetu u mladosti ishodi snagom, čašću i zbiljskom veličinom duše čovjeka koji se veže za više i uzvišenije razine i on, kao takav, neće za njega vezati svoje srce. Srčano vezivanje za Ovaj svijet, po riječima Imama, a.s., ima za posljedicu da je čovjeku vjera na jeziku i podržava je samo dok je u stanju mira i lagodnosti, ali onoga časa kada biva iskušan, obznanjuje se ko su istinski vjernici.
11.Bogobojaznost i ustezanje
Predvodnik šehida, a.s, sve vrijeme je podučavao ljude da uzvišenost pripada Bogu, a spoznaja Boga u srcu njegova spoznavatelja pokazuje se bogobojaznošću. Ovakva vrsta odgoja u školi Ehli-bejta, a.s., čini da se čovjek ne klanja nikome drugom, osim Bogu, i tako odgojeni ljudi neće nikad pokleknuti niti se pokoriti nepravdi i nasilju. Škola Ašure mjesto je odgoja ljudi koji imaju stah isključivo od Boga, jer čast istinskog muslimana je u robovanju jedino Bogu i u odsustvu straha od svega onoga što nije Bog. Po riječima Imama Husejna, a.s., čovjek koji se uzdržava najveću sigurnost vidi kod Boga i zna da ako se na Ovome svijetu ne boji Boga neće ni na Sudnjem danu biti siguran.
Među ozarenim licima na Kerbeli bili su i sinovi i rodbina Imama Husejna, a.s., kao primjeri i uzori mladim u bogobojaznosti, jer kada je čovjek samoprijegoran na Božijem putu, tada nema ni straha od smrti. Zaista, onaj ko se boji Boga, ne boji se smrti, ne boji se ni najokrutnije pogibije!
12.Strpljenje i trpeljivost
Imam Husejn, a.s., na putu ka Iraku, u jednom od svojih obraćanja kaže: „ Strpite se kada vas Bog iskušava, jer On će strpljive nagraditi!“ Na tom putu svojim sljedbenicima je također rekao: „Ko ima snagu podnijeti oštricu mača neka ostane s nama, a ostali neka se vrate!“ Imam, a.s., i njegovi prijatelji pokazali su veliku izdržljivost naspram svih tegoba koje su ih snašle i na taj način podučili su druge izdržljivosti na putu do cilja. U žaru borbe sa neprijateljem, u danu Ašure, Imam Husejn, a.s., svojim prijateljima je poručio: „O slobodni judi, naoružajte se strpljenjem, jer smrt je most preko kojeg prelazite od tegoba do Dženneta i vječnih blagodati!“ Imam, a.s., i njegovi prijatelji nikada nisu razmišljali o pobjedi, samo su željeli izvršiti svoju vjersku obavezu. U znaku takvog stanja nije bilo ni straha, ni uzmicanja: od početka do kraja ispoljili su posebnu smirenost, svojstvenu Božijim ljudima.
Uzvišeni Bog strpljivima je namijenio sljedeće nagrade;
1. Božija ljubav (Allah voli strpljive);
2. Božija pomoć (Zaista Allah je sa strpljivim); ovo saputništvo Božije znači da je Bog sa strpljivim, gdje god da se oni nalazili, pa onaj ko ima Boga uza se neće nikada biti poražen;
3. budućnost u Džennetu (Oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni);
4. neprekidno nagrađivanje (Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni);
5. počast dobrim vijestima od Boga (A ti obraduj izdržljive!)
6. blagoslov i milost Božija (Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost);
7. nalaženje na Istini (…oni su na Pravome putu!).
13. Želja za pravdom
Imam Husejn, a.s., kao i drugi Bezgrješni Imami, bio je najljepše očitovanje pravde i kod njega je veoma istaknuta želja za uspostavom pravde, kao i borba protiv nepravde, što predstavlja jednu od najvrjednijih pouka koju je ponudio ljudima. U školi Bezgrješnih čovjek uči da je pravda temelj života, pa ako se ista provodi u društvu njezini pripadnici bit će neovisni. Mlade koji potražuju pravdu škola Ehli-bejta, a.s., podučava da se moraju kloniti zabranjenog, čuvati jezike od grijeha, a ruke od tuđe imovine, kako bi na taj način postigli osobine jednog pravednog čovjeka.
Društvo u kojem su mladi pravedni, zakon u skladu sa pravdom, a njezini pripadnici djeluju na njezinom provođenju, zapravo se može označiti kao idealan grad, koji je bio želja mnogih učenjaka i mislilaca.
14. Žestoko ugnjetavanje
Svojim ustajanjem protiv Jezida Imam Husejn, a.s., podučava ljude o težini nasilja i o nepokoravanju tlačitelju te poručuje da oni – čak ako i nisu u mogućnosti zaustaviti tlačitelja – ne smiju odustajati već moraju nastaviti borbu putem razotkrivanja tlačiteljevih sramnih činjenja. Imam, a.s., kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je da onaj ko se osvjedoči u nasilničku vlast, koja dopušta ono što je Uzvišeni Bog zabranio, takav čini ono što je suprotno sunnetu Poslanika i zakonu, pa ako se neprijateljski ophodi sa Božijim prijateljima, a ne ustane jezikom i djelom protiv takve vlasti, onda će ga Bog Svevišnji kazniti zajedno sa tlačiteljima.” Potom je dodao: “Beni Umejje ponašaju se upravo tako i ja sam najdostojniji da to stanje promijenim.”
15. Nepristajanje na nagodbu i poniženje
Svaka normalna osoba – bilo koje duhovne i umne razine da je – prezire niskosti i bespomoćnost. S druge strane, što više radi na vlastitom usavršavanju, utoliko je ustrajnija i postojanija naspram niskosti i poniženja. Mladi i odvažni ljudi koji su bili učesnici na Kerbeli posjedovali su takve osobine pa se zato ni u najtežim trenucima nisu odrekli onoga što je hvale vrijedno. Najljepša pouka iz tih dana borbe su riječi učitelja škole Ašure, kada kaže: “Jezid mi je ponudio dvije mogućnosti: pogibiju ili poniženje, ali ja nikada ne bih bio spreman poniziti se, jer znam da Bog ne bi bio zadovoljan mojim poniženjem, a ni Njegov poslanik, kao ni vjernici, niti ona čista skut u čijem okrilju sam odgojen, a ni hrabri ljudi. Niti jedna od pobrojanih skupina ljudi ne bi bila sretna da slijedim ponižene.”
Ibn Ebi Hadid, sunijski pisac, piše: “Hazreti Husejn, a.s., bio je predvodnik osoba koje se nisu potčinile poniženju i koje su ljudima dale poduku viteštva i požrtvovanosti – dale su prednost pogibiji na oštricama mačeva, nad preživljavanjem koje bi bilo povezano sa poniženjem. I pored činjenice da je njemu i prijateljima bilo ponuđeno izbavljenje, Hazreti Husejn dao je prednost pogibiji, budući da se nije htio poniziti.”
16. Viteštvo
Imam Husejn, a.s., i njegovi sljedbenici ponudili su na dan Ašure najljepše primjere viteštva, kako podrškom i podržavanjem Istine, tako i žrtvovanjem u borbi zajedno sa Imamom Husejnom, a.s., postupanjem sa drugim ljudima, pa čak i sa samim neprijateljem. Jedan od primjera takvog viteštva Imama Husejna, a.s., bilo je davanje vode Hurovoj vojsci i ljudima koji su prispjeli sa dugog putovanja. Imam Husejn, a.s., tom prilikom naredio je da se vodom napoje hiljade vojnika, pa čak i njihovi konji. Jedan pripadnik te vojske stigao je kasnije od drugih i bio još žedniji i na samom izmaku snage. Imam Husejin, a.s., lično je napojio i njega i njegovog konja. Na dan Ašure upravo je vođa neprijateljske vojske Hur – nakon što je donio odluku da se pridruži Imamu Husejnu, a.s., i njegovim pristalicama – došao je u stanju pokajanja i ne očekujući da će mu Imam, a.s., oprostiti. Međutim, plemenit i velikodušan, Imam, a.s., prihvatio je Hurovo pokajanje i primio ga među svoje saborce.
17. Adab i plemenitost
Jedna od važnih pouka Ašure koja ostaje zauvijek je ona iz adaba i plemenitosti, što se dalo vidjeti kod svakog saputnika Imama Husejna, a.s., tokom čitavog njihovog putovanja. Hazreti Abas je Imama Husejn, a.s., svoga brata, stalno oslovljavao sa “moj gospodine” i “moj gospodaru “. Isto tako, kada posmatramo ponašanje hazreti Zejneb uviđamo adab i plemenitost u punom sjaju. Ona je za islam žrtvovala dva sina u vojsci Imama Husejna, a.s., ali ih nije ni jednom riječju spomenula. Stalno je bila s mislima i sjećanjem na Imama Husejna i njega je uvijek isticala. Na ovaj način ona je dala veliku pouku kako se ophoditi i kako biti samoprijegorno plemenit.
18. Odanost
U noći Ašure Imam Husejn, a.s, opisao je svoje prijatelje sljedećim riječima: “Ne poznajem odanijih i iskrenijih ashaba od svojih.” O odanosti samoga Imama, a.s., u zijaretu koji se uči za njega, čitamo: “Svjedočim da si ti ispunio obavezu koju si imao prema Bogu.” Jedan od velikih primjera odanosti ashaba Imama Husejna, a.s., jeste postupak Ebu-l Fazla u vezi sa pismom jamstva, koje je Šimr uputio njemu i njegovoj braći. On u odgovoru na Šimrovo pismo kaže: “Nikada se neću odreći svoje vjere i borit ću se i podržavati Imama sve do smrti.” Ophrvan žeđu, Ebu-l-Fazl je zagazio u rijeku Eufrat s namjerom da se okrijepi, ali – sjetivši se žeđi brata i djece u šatorima – nije ni okusio vodu, nego je suhih i žednih usana izašao iz rijeke. Ovo je najbolji primjer Ebu-l Fazlove odanosti Imamu, a.s.
Društvene pouke
19. Najbolje okorištavanje prilikama
Imam Husejn, a.s., odabrao je za početak svoga pokreta osmi dan mjeseca Zil Haždžda zato što je to bila dobra prilika: toga dana ljudi su se okupili kako bi obavili obrede Hažddža. Ovaj postupak je potakao muslimane na razmišljanje na način da se zapitaju: Šta se to tako važno dogodilo da sin Poslanikov prekine obavljanje Hadždža i krene drugim putem? Ovaj naizgled ružan postupak zapravo je bio izvanredan. Imamov, a.s, pohod ka Kerbeli obilježilo je nekoliko znakova:
– polazak u vedar dan, kako bi ga svi vidjeli;
– polazak zajedno u karavani, jer da je krenuo sam, onda ljudi ne bi ni znali za njegov odlazak;
– polazak u vrijeme kada se nalazio u skupu ljudi, kako bi ga vidjeli i upitali za mjesto i cilj odlaska.
Kad god bi ga upitali za razlog njegova odlaska, Imam, a.s., bi odgovarao: “Jezid ibn Muavija došao je na vlast, a takva vlast nije ni šerijatska, ni opravdana. Tražio je da mu prisegnem na odanost, a ja sam to odbio učiniti. Otišao sam u Mekku da bi tamo našao utočište, ali oni hoće da me ubiju. Ne želeći da proljevanje moje krvi oskrnavi svetost Mekke, ja odlazim.” Ovim postupkom Imam Husejn, a.s., omogućuje uvid u stanje islama i muslimana svim ljudima koji su došli obaviti obrede Hadždža.
20. Upućivanje ljudi
Imam Husejn, a.s., napisao je pismo stanovnicima Basre. U ovom kratkom, ali vrlo sadržajnom obraćanju, obrazložio je cilj svoga ustanka riječima: “O ljudi i prvaci Basre, sunnet Poslanika je zaboravljen i malo je onih koji po njemu postupaju, dok su novotarije u navali. Ako poslušate moje riječi bit ćete upućeni!” Imam, a.s., trudio se upućivati ljude i na sami dan Ašure. U podne toga dana začuo se Imamov uzvik: ”Ko će me pomoći?” Svrha ovih riječi bila je upućivanje ljudi. Poznata je i Poslanikova izreka: ”Husejn je svjetlo Upute”, tako da slobodno možemo reći da je jedna od pouka Ašure upućivanje ljudi.
21. Oživljavanje kulture šehadeta
Ponuđena su različita određenja kulture šehadeta. Kultura šehadeta je skup znanja, vjerovanja, postupanja, vjerskih uvjerenja i djelovanja, koji za posljedicu imaju stizanje do najviših stepena savršenstva ili, drugim riječima, to je svjesno žrtvovanje života na putu Božijem. Imam Husejn, a.s., – u vrijeme kada su temeljna načela islama iziskivala šehadet – u konačnici je postigao da vlast Jezida i njegovih sljedbenika bude sasvim zaboravljena. Takvim njegovim činom oživjela je kod ljudi ljubav prema šehadetu kao kulturi koja zapravo znači život za vjernike i slobodne ljude koji nemaju strah od smrti. Kada su vjerni sljedbenici Imama Husejna, a.s., obznanili svoju čvrstu odluku da ga bez uzmicanja brane, on im je predočio zbilju riječima: “Svi ćete sutra postati šehidi!” – na što su oni složno odgovorili: ”Hvala Bogu što ćemo sutra postati šehidi na putu potomka Božijeg poslanika!” Ovdje se postavlja pitanje: Zašto je Imam Husejn, a.s., dopustio svojim prijateljima da ostanu uz njega, iako je znao da mu njihovo ostajanje neće pomoći da preživi te da će oni izginutu na tom putu? Imam, a.s., dobro je znao da šehadet za društvo predstavlja ubrizgavanje svježe krvi i davanje svjetla i života. Iako je na dan Ašure pažnja sviju bila usmjerena na šehadet Imama Husejna, a.s., i njegovi prijatelji dali su vlastiti prilog uzvišenom ozračju ukupnog dešavanja. Drugim riječima, da nisu učinili šehadet zajedno sa svojim Imamom, tada ni šehadet samoga Imama, a.s., ne bi bio toliko uzvišen da mu to omogući da živi – ne na desetine i stotine, već preko hiljadu godina!
22. Prisutnost svih slojeva
Škola Ašure je sveobuhvatna. U pokretu Imama Husejna, a.s., učestvovali su mladi i stari, muškarci i žene, pa čak i dojenčad. Sudjelovanje sviju njih bilo je utjecajno i odvažno. Prisutnost svih slojeva za sva vremena predstavlja uzor mladima na putu usavršanjanja, a svako od tih ozarenih lica znakovi su Božiji za sve slojeve i skupine društva. I upravo stoga Ašura je uvijek živa i nikada neće biti zaboravljena.
23. Vođenje računa o pravima drugih
Jedan od sljedbenika prenosi da mu je Imam Husejn, a.s., rekao: “Obznani svakom ko je ostao dužan da ne treba umrijeti zajedno sa mnom, jer čuo sam od Božijeg poslanika, s.a.v.a., kada je rekao da će svakome ko umre dužan na Sudnjem danu biti oduzeta njegova dobra djela.” Biti kao Imam Husejn, a.s., znači upoznati ga i poprimiti njegovu narav, upoznati se sa njegovom veličinom, ibadetom i robovanjem.
Molimo Uzvišenog Boga da svima podari uspjeh što boljeg upoznavanja sa školom Imama Husejna, a.s., i da moralna sastavnica Ašure bude uzor i mjerilo u našim životima!
Sejjida Tahira Berberac