Putevi postizanja ustezanja na Ovom svijetu

“Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘Bože moj, kako da se ustežem na Ovom svijetu?’ Allah Uzvišeni reče: ‘Na Ovom svijetu koristi samo onoliko hrane, pića i odjeće koliko ti je potrebno, ne gomilaj ništa za sutra i stalno Me se sjećaj.’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘O Gospodaru, kako da Te se stalno sjećam?’”

Ajeti

قُلْ بِفَضْلِ اللهِ وَ بِرَ‌حْمَتِهِ فَبِذَلِكَ فَلْيَفْرَ‌حُوا هُوَ خَيْرٌ‌ مِّمَّا يَجْمَعُونَ

Reci: “Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.”[1]

وَ مَا أُوتِيتُم مِّن شَىْءٍ فَمَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَ زِينَتُهَا وَ مَا عِندَ اللهِ خَيْرٌ‌ وَ أَبْقَى أَفَلَا تَعْقِلُونَ

Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na Ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?[2]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَ لَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ‌ اللهِ وَ مَن يَفْعَلْ ذَلِكَ فَأُولَـئِكَ هُمُ الْخَاسِرُ‌ونَ

O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne odvrate od sjećanja na Allaha. A oni koji to dozvole, bit će izgubljeni.[3]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je rekao Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Koga ne utješi Allahova utjeha[4], dušu mu razdire tuga za Ovim svijetom. Ko bude gledao u ono što ljudi posjeduju, bit će pun briga i neće izliječiti srdžbu. Ko Allahovu blagodat vidi samo u onome što jede, pije i odijeva, neznatna su mu djela i približila mu se kazna.”[5]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allah neće robu otvoriti nijedna vrata ovosvjetskih poslova, a da mu ne otvori i njima slična vrata pohlepe.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko osvane i omrkne, a Ovaj svijet mu bude najveća briga, Svevišnji Allah će mu siromaštvo postaviti pred oči, učinit će mu poslove nesređenim te će na Ovom svijetu dobiti samo ono što mu je propisano. A ko osvane i omrkne, a Onaj svijet mu bude najveća briga, Allah će mu u srce usaditi bogatstvo i poslove će mu učiniti uređenim.”[7]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Rob je najudaljeniji od Allaha onda kada vodi brigu jedino o svome trbuhu i spolnom organu.”[8]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “O Hafse, Ovaj svijet za mene ima vrijednost poput lešine. Ja jedem na njemu samo onda kada budem primoran.”[9]

Požalio se čovjek Imamu Aliju, mir s njim, u vezi s nekom potrebom pa mu je Imam rekao: “Znaj da sve što dobiješ na Ovom svijetu, a što nadilazi tvoje dnevne potrebe, ti samo pohranjuješ za nekoga drugog.”[10]

Poslanik islama, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Znajte da kod vašeg Vladara vaše najbolje i najčistije djelo, i djelo koje vam donosi najviše stepene, i najbolje što je Sunce obasjalo jeste sjećanje na Allaha Slavljenog. A zaista je On rekao za Sebe: ‘Ja sam u društvu onoga koji Me spomene.’”[11]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Vjerniku se računa da je neprestano na namazu dok god se sjeća Allaha, bilo stojeći, ili sjedeći, ili ležeći. Zaista je Uzvišeni Allah rekao: Oni koji se i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha sjećaju.”[12]

Zurare prenosi da je rekao Imam Bakir ili Imam Sadik, mir s njima: “Melek zapisuje samo ono što čuje, a Uzvišeni Allah je rekao: I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem.[13] Nagradu za to spominjanje u sebi, zbog njene veličine, zna samo Allah.”[14]

Imam Kazim, mir s njim, prenosi da je Imam Ali, mir s njim, oporučivao svojim ashabima: “Oporučujem vam bogobojaznost, jer je ona radost onoga koji traži i koji se nada, te utočište onoga koji bježi. Učinite bogobojaznost vašim nutarnjim obilježjem i iskreno se Allaha sjećajte, pa ćete zahvaljujući tome imati najljepši život i koračat ćete stazom spasa…”[15]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko bude zadovoljan skromnom opskrbom od Allaha, Allah će biti zadovoljan njegovim malobrojnim djelima.”[16]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Ko na Ovom svijetu bude zadovoljan onim što mu je dovoljno, dovoljno mu je i kad je ono što mu je dato na njemu neznatno. A ko na Ovom svijetu ne bude zadovoljan onim što mu je dovoljno, ništa mu na njemu neće ni biti dovoljno.”[17]

U Ebu Zerrovom hadisu se kaže: “O Ebu Zerre, ko iz poniznosti pred Uzvišenim Bogom ne bude oblačio lijepu odjeću iako je može priuštiti, Allah će na njega navući ogrtač plemenitosti.”[18]

“O Ebu Zerre, oblači grubu odjeću i debelu tkaninu da te ne bi obuzela oholost.”[19]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Uistinu je Uzvišeni Allah rekao: ‘Koga spominjanje Mene spriječi da traži od Mene, dat ću mu najbolje što dajem onome koji od Mene traži.’”[20]

U dovi kojoj je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, podučio Nevfa Bekalija kaže se: “Bože moj, koga ne obuzme žudnja za spominjanjem Tebe i putovanje ka Tvojoj blizini, život je za njega smrt, a smrt je za njega žalost.”[21]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Onaj koji se Allaha sjeća među nemarnima je poput borca među neprijateljima Božijim.”[22]

Objašnjenje

Već smo, tumačeći riječi: “Usteži se na Ovome svijetu”, rekli da postoje tri stepena ustezanja: “ustezanje radi Ovog svijeta”, “ustezanje od Ovog svijeta” i “ustezanje na Ovom svijetu”. Pošto je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, pitao za način postizanja ustezanja na Ovom svijetu: “Kako da se ustežem na Ovom svijetu?”, odgovor je, naravno, objašnjenje puta koji duhovnog putnika vodi ka ovoj razini ustezanja, a ne objašnjenje osnove ustezanja. Već ste uvidjeli da se pod ustezanjem na Ovom svijetu ne podrazumijeva potpuno napuštanje uživanja u ovosvjetskim blagodatima, nego nevezanje srcem za Ovaj svijet i to da nas uživanje u njemu ne odvraća od Allaha. Prema tome, jesti, piti i oblačiti samo onoliko koliko je dovoljno i ne skupljati za sutra, što spada u drugi stepen ustezanja, postupci su koji dovode do trećeg stepena ustezanja, tj. do “ustezanja na Ovom svijetu”.

Božije riječi: “i stalno Me se sjećaj”, s kraja ove rečenice o kojoj trenutno raspravljamo, svjedoče da je naredba iz ovog hadisa da se uzima od Ovoga svijeta samo onoliko koliko je potrebno izdata s ciljem da se postigne stalno sjećanje na Allaha Uzvišenog. Zato je svako naslađivanje i uživanje koje ne sprečava stalno sjećanje na Allaha dopušteno, svejedno radilo se o skupljanju i sticanju imetka, ili o oblačenju izvrsne odjeće – čak i ako je u mjeri većoj od onoga što je općeprihvaćeno – dok god ne vodi ka zabranjenim djelima poput pretjerivanja, rasipanja i gomilanja. Dakle, nije u skladu s razumom stalno sjećanje na Allaha činjenjem onoga što po Šerijatu nije poželjno.

U ajetima i hadisima koje smo prethodno naveli brojni su dokazi onoga što smo u ovom našem kratkom objašnjenju iznijeli, a o istom govore i objašnjenja koja ćemo, ako Bog da, uz riječi: “Kako da Te se stalno sjećam?”, navesti u nastavku.

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi

[1] Junus, 58.

[2] El-Kasas, 60.

[3] El-Munafikun, 9.

[4] Dakle, ako ne bude zahvalan za ono što mu je dato i strpljiv u pogledu onoga što ga je snašlo.

[5] Biharu-l-envar, sv. 70. str. 7, predaja 2.

[6] Isto, str. 16, predaja 4.

[7] Isto, str. 17, predaja 6.

[8] Isto, str. 18, predaja 7.

[9] Isto, str. 90, predaja 59.

[10] Isto, predaja 61.

[11] Vesailu-š-ši‘a, sv. 7, str. 162, predaja 9012.

[12] Isto, str. 150, predaja 8975; Ali ‘Imran, 191.

[13] El-A‘raf, 205.

[14] Vesailu-š-ši‘a, sv. 7, str. 163, predaja 9014.

[15] El-Kafi, sv. 8, str. 17, predaja 3.

[16] Biharu-l-envar, sv. 70. str. 175, predaja 15.

[17] Isto, str. 178, predaja 23.

[18] Isto, sv. 74, str. 92. Moguće je da je uzrok ove Božije pomoći to što čovjek, kada oblači prelijepu odjeću i uživa u drugim čarima Ovog svijeta, počinje da se divi samome sebi i obično biva pogođen ohološću i umišljenošću, što je nespojivo sa poniznošću i skrušenošću pred Uzvišenim Gospodarom. S druge strane, gruba, jednostavna i debela odjeća ne vodi ka oholosti. Dakle, Uzvišeni Allah iskazuje plemenitost prema čovjeku koji ne oblači prekrasnu odjeću zbog njegovog izbjegavanja samodopadljivosti i oholosti. U narednom hadisu ukazuje se, odnosno iznosi na vidjelo ovo što smo kazali. Ipak, poniznost pred Allahom u ovom značenju ne može svako lahko postići. Naprotiv, zbilju poniznosti može razumjeti samo onaj koji je u okrilju Božije pomoći.

[19] Biharu-l-envar, sv. 77, str. 93.

[20] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1187, predaja 1.

[21] Biharu-l-envar, sv. 94, str. 95, predaja 12.

[22] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1189, predaja 1.