Gostovanje kod Boga Svevišnjeg

Spoznaja gostovanja kod Boga Svevišnjeg 

A – Vrijednost posta

 

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili svjesni Boga.[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog mi je dao (…) najveću radost u namazu i postu.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Moj dragi Džibril je rekao: ‘Zaista, ova vjera je kao čvrsto drvo: vjerovanje je njegov korijen, namaz su njegove žile, zekat je njegov sok, a post su njegove grane s lišćem.“[3]

B – Post u ime Boga Svevišnjeg

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je rekao: ‘Post je moj i Ja nagrađujem za njega.'“[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je rekao: ‘Svako čovjekovo djelo je njegovo, osim posta; on je Moj i Ja ću za njega nagraditi.’ Post je štit čovjeku-vjerniku na Dan stajanja kao što nekog od vas štiti njegovo oružje na Ovome svijetu. Zadah iz usta postača je, usitinu, prijatniji u Boga od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kad okonča post pa jede i pije, i kada Me susretne pa ga uvedem u Džennet.“[5]

Rasprava o tumačenju hadisa (kudsi) „Post je moj…“

Ebu Hamid Gazali (u. 505. po H.) je, objašnjavajući ovaj hadis, rekao: „Post pripada samo Bogu i odlikovan je pripadanjem Njemu – premda svi vidovi robovanja pripadaju Bogu, kao što je i Kaba odlikovana pripadanjem Njemu , a  i sva Zemlja je Njegova – u dva značenja:

Prvo značenje je da je post ustezanje i napuštanje. U svojoj biti post je tajna; u njemu nema vidljivog djela. Svi vidovi robovanja Bogu su očigledni i izloženi ljudskim pogledima, dok za post zna samo Bog Svevišnji: on je skriveno djelo sa čistom strpljivošću.

Drugo značenje je da je post upokoravanje Božijeg neprijatelja. Sredstvo djelovanja šejtana – neka je Božije prokletstvo na njega! – jesu strasti koje se pojačavaju jedenjem i pijenjem. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Zaista, šejtan kola ljudskim tijelom poput krvotoka. Zatvorite mu prolaze gladovanjem!’ Budući da je posebnost posta u obuzdavanju šejtana, zatvaranju njegovih puteva i zaprječavanju njegovih prolaza, on kao takav zaslužuje ovakav posebni stepen u Boga.“

U djelu En-Nihaje Ibn Kesira stoji: „Najljepše što sam čuo u tumačenju spomenute predaje (hadisa) jeste da su svi vidovi robovanja kojima se ljudi približavaju Bogu Svevišnjem od klanjanja, hodočašća, milostinje, povlačenja u džamiju zarad moljenja (itikaf), povlačenje od svijeta (tebettul), moljenja, prinošenja žrtve životinja (kurban, hedj) pa do ostalih vidova robovanja Bogu, sve te vidove su mnogobošci (mušrici) primjenjivali u robovanju svojim bogovima i onima koje su smatrali jednakima Bogu. Jedino nije poznato da je bilo koja skupina mnogobožaca (mušrika) i sljedbenika vjerskih sljedbi u prošlim vremenima robovala Bogu postom i nastojala Mu se njime približiti.“

Obred posta kao vid robovanja Bogu poznat je samo u objavljenim vjerozakonima. Zato je Bog Svevišnji rekao: „Post je Moj i Ja za njega nagrađujem.“ Drukčije kazano: Niko drugi, osim Mene, nema udjela u postu, niti se drugome, osim Meni, može postom služiti; zato Ja nagrađujem za post; nagrađivanje za post Ja preuzimam na Sebe Samog i ne prepuštam ga nikom drugom, ni meleku bliskom Meni, niti bilo kome drugom, onoliko koliko taj post bude posvećen Meni.

C – Vrijednost postača

التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّ‌اكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُ‌ونَ بِالْمَعْرُ‌وفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنكَرِ‌ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّـهِ وَبَشِّرِ‌ الْمُؤْمِنِينَ

Oni koji se kaju, i koji robuju Bogu, i Njega hvale, i poste, i klanjaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduju![6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Spavanje postača je robovanje Bogu, a njegov dah je slavljenje Boga.“[7]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Pero biva zaustavljeno od bilježenja grijeha nad postačem sve dok ne završi post, ako ne uradi nešto što ga kvari.“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Postač ima dvije radosti: radost kada završi dnevni post i radost na Dan stajanja, kada glasnik prozove: ‘Gdje su oni žednih džigerica? Tako mi veličine Moje, Ja ću im sigurno danas žeđ utoliti!'“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko upozna Boga i veliča Ga, on uskrati svojim ustima govor, stomaku hranu i sebe čuva postom i klanjanjem.“[10]

D – Moljenje melekâ za postača

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Zaista, Bog Svevišnji je zadužio Svoje meleke moljenjem za postače.’ I još je rekao: ‘Džibril, mir s njim, izvijestio me je od Gospodara svoga da je rekao: Nisam zapovijedio Svojim melekima da mole za nekog od Mojih stvorenja, a da im se nisam u tome odazvao.'“[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nema postača koji je prisutan među ljudima koji jedu, a da njegovi udovi Boga ne slave i da meleki na nj blagoslov ne prizivaju, a njihovo blagosiljanje je traženje oprosta za njega.“[12]

Blagoslovi gostovanja kod Boga Svevišnjeg 

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.[13]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Post je štit.“[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Post je štit od Vatre.“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Post je štit sve dok ga postač ne probije.“[16]

U djelu El-Kafi se prenosi od Muhammeda ibn Jahja, nizom prenosilaca do Poslanika: „Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, ja nisam imućan da se oženim pa se Tebi tužim na neženstvo!’ On mu je rekao: ‘Pusti da rastu dlake tvoga tijela i ustraj u postu!’ On je tako postupio pa je prestala njegova pohota.“[17]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao svojim drugovima: „'Hoćete li da vas obavijestim o nečemu što će –  ako to budete činili – udaljiti šejtana od vas udaljenošću istoka od zapada?’ Odgovorili su: ‘Da, hoćemo.’ On je rekao: ‘Post pocrnjuje lice šejtanovo.'“[18]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Postite, bićete zdravi!“[19]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko izgladni svoj stomak misao njegova postane velika i srce njegovo razumno.“[20]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji stepen u Boga Svevišnjeg ima onaj ko najduže gladuje i razmišlja, a najmrži Bogu Svevišnjem je svaki koji mnogo spava, mnogo jede i mnogo pije.“[21]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Postaču neće biti odbijeno moljenje njegovo.“[22]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko posti jedan dan na Božijem putu biće mu na Dan stajanja umanjeno stajanje za dvadeset godina.“[23]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko posti jedan dan na Božijem putu Bog će između njega i Džehennemske vatre načiniti jarak širok koliko je između neba i Zemlje.“[24]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko posti jedan dan dobrovoljno, Bog Svevišnji će ga uvesti u Džennet.“[25]

Rasprava o stepenima posta

Etičari i gnostici dijele post na: post običnih, post posebnih i post posebno odabranih ljudi, o čemu slijedi sažeto objašnjenje:

Prvo: Post običnih ljudi

Post običnih ljudi sastoji se u izbjegavanju i ustezanju od onoga što kvari post, kako je to podrobno objašnjeno u pravnim djelima. Taj stepen posta ubraja se u najlakše i najniže njegove stepene, što je vidljivo u riječima Vjerovjesnika, s.a.v.a.: „Najlakše što je Bog Svevišnji stavio u dužnost postaču u vrijeme njegova posta jeste napuštanje hrane i pića.“ To ukazuje na ovaj stepen posta.

Drugo: Post posebnih ljudi

U postu posebnih ljudi postač se ne zaustavlja samo na ustezanju od onog što kvari post nego se kloni svih Božijih zabrana i uzdržava se od njih. Tako, ustezanje od onoga što kvari post je uvjet valjanosti posta, dok je izbjegavanje onoga što je zabranjeno uvjet njegova primanja od strane Boga.

Treće: post posebno odabranih ljudi

Ovaj vid posta sastoji se od ustezanja srca i njegova odvajanja od svega što ga zaokuplja, mimo Boga Svevišnjeg, bilo to dopušteno (halal) ili zabranjeno (haram). Ebu Hamid Gazali, opisujući ovaj stepen posta, kaže: „Post posebno odabranih je post srca od prizemnih prohtjeva i ovosvjetskih misli i njegovo potpuno ustezanje od svega, osim Boga; ovaj vid posta kvari svaka misao, osim misli o Bogu i Sudnjem danu; kvari ga misao o Ovome svijetu, osim kad se mišlju o njemu želi vjera, jer je to opskrba za Onaj svijet, a nije za Ovaj svijet. Neko od gnostika je rekao: ‘Grijeh se piše onome čija je jedina briga u toku dana priprema hrane za okončanje dnevnog posta, jer to dolazi od manjka povjerenja u Božiju dobrotu i manjka čvrstog uvjerenja u obećanu opskrbu. Na tom stepenu su vjerovjesnici, potpuno iskreni i Bogu bliski. O dionicama tog posta govori se malo, a na njegovom ozbiljenju radi se mnogo. Ovaj stepen posta postiže se potpunim predavanjem sebe i svojih misli samo Bogu, i nikom drugom.’

Svaki od posljednja dva stepena ima brojne stepene u skladu s naporima postača i njihovom spremnošću. Također, post se razlikuje prema postačevim pobudama, tako da se na samom vrhu tih stepena nalazi postač čiji post nije posljedica njegova straha od kazne ili želje za nagradom nego je on samo provođenje Božije zapovijedi i želja za Njegovom blizinom te žudnja za Njegovim zadovoljstvom i susretom sa Njim. 

 

 

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković


[1]  El-Bekare, 183.

[2] Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 83, predaja 141.

[3] ‘Ilelu-š-šerai‘,str. 249, predaja 5.

[4] Tehzibu-l-ahkam, sv. 4, str. 152, predaja 420.

[5] El-Hisal, str. 45, predaja 42.

[6] Et-Tevbe, 112.

[7] Sevabu-l-a‘mal, str. 75, predaja 2.

[8] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 55, predaja 33.

[9] Musnedu Zejd, str. 203.

[10] El-Kafi, sv. 2, str. 237, predaja 25.

[11]  El-Kafi, sv. 4, str. 64, predaja 11.

[12] Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 2, str. 87, predaja 1805.

[13] El-Bekare, 183.

[14] Sahihu-l-Buhari, sv. 2, str. 670, predaja 1795.

[15] El-Kafi, sv. 2, str. 19, predaja 5.

[16] Sunenu-n-Nesai, sv. 4, str. 167-168.

[17] El-Kafi, sv. 5, str. 564, predaja 36.

[18] El-Kafi, sv. 4, str. 62, predaja 2.

[19] Ed-Da‘vat, str. 76, predaja 179.

[20] Ihja ‘ulumu-d-din, sv. 3, str. 129.

[21] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 100.

[22] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 3, str. 519, predaja 10187.

[23] Tarihu Bagdad, sv. 12, str. 243, predaja 6694.

[24] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 4, str. 167, predaja 1624.

[25] Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 2, str. 86, predaja 1801. 

Pitanja i odgovori