Iskušenje

Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.[1]

Imam Sadik, mir s njim: “Nema stiske ni olakšice, a da nije u tome od Allaha oprost i iskušenje.”[2]

Imam Sadik, mir s njim: “Nema stvari od Božijih zapovijedi ili zabrana u kojoj je teškoća ili olakšica, a da u njoj nije iskušenje i odredba.”[3]

Razlog iskušenja

Da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima – a Allah zna svačije misli.[4]

Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo.[5]

Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati, On je Silni, Onaj Koji prašta.[6]

Imam Ali, mir s njim: “Znajte da je Uzvišeni Allah otkrio stvorenja, ne zato što nije znao šta su skrivali od čuvanih tajni i pokrivenih duša, već da bi iskušao koji od vas će bolje postupati i da bi nagrada bila naknada za dobro i kazna naknada za loše.”[7]

Imam Ali, mir s njim: “Ukoliko je veće iskušenje, utoliko je veća i nagrada. Zar ne vidite kako je Uzvišeni Allah iskušao prve od vremena Adema, Allahov blagoslov s njim, do posljednjeg čovjeka Ovoga svijeta, kamenjem koje ne donosi ni korist ni štetu, niti čuje niti vidi, učinivši ga Svojom svetom kućom koju je podigao za ljude?! Međutim, Allah Svoje robove stavlja na iskušenje kroz različite teškoće, i potiče ih na robovanje kroz različite oblike napora, stavlja ih na probu različitim neprijatnostima da bi im iz srca istjerao oholost i ispunio im duše poniznošću, da bi sve ovo učinio otvorenim vratima Njegove dobrostivosti i sredstvima pripremljenim za Njegov oprost.”[8]

Imam Ali, mir s njim: “Sigurno ćete se naći u uzburkanom metežu i bit ćete prosijavani dok donji od vas ne bude gornji, a gornji ne postane donji, i dok oni koji zaostaju ne prođu naprijed, a oni koji prednjače ne zaostanu.”[9]

Imam Ali, mir s njim: “Nemoj da te raduju bogatstvo i bezbrižnost i nemoj da te rastužuju siromaštvo i iskušenje, jer zlato se vatrom ispituje, a vjernik iskušenjem.”[10]

Težina vjernikova iskušenja

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu![11]

Imam Ali, mir s njim: “Bogobojaznog vjernika iskušenje stiže brže nego što se kiša spusti do ravnice.”[12]

Imam Sadik, mir s njim: “Najviše su iskušenju izloženi poslanici, potom oni koji su im bliski i tim redom ko bude na njih više ličio.”[13]

Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan o kušnjama vjernika gubom, leprom i sličnim bolestima, odgovorio je: “Da li je iskušenje i propisano ikom do vjerniku?!”[14]

Uloga loših djela u dešavanju nesreća

Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.[15]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Uzvišeni Allah je objavio Ejubu: ‘Da li si shvatio šta je tvoj grijeh kod Mene od kada te zadesila nesreća?’ Ejub reče: ‘Ne.’ Allah reče: ‘Otišao si do faraona i polaskao si mu sa dvije riječi.’”[16]

Ko nije na kušnji, Allah ga mrzi

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., mrzi čovjeka šejtanskih osobina, koji ne vidi iskušenja kojima je pogođen u tijelu i u imetku.”[17]

Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim: “Gnušam se toga da čovjek živi na Ovome svijetu sačuvan i da ga ne zadesi nikakva nesreća.”[18]

Blagodat iskušenja

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista Allah, dž.š., hrani Svoga roba vjernika iskušenjima kao što majka svoje dijete hrani mlijekom.”[19]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada Allah, dž.š., zaželi dobro skupini ljudi, stavi ih na iskušenje.”[20]

Imam Bakir, mir s njim: “Allah, dž.š., brine se o vjerniku kroz iskušenja kao što i putnik, vraćajući se kući sa putovanja, donosi poklone porodici, i štiti ga od Ovoga svijeta kao što ljekar štiti bolesnika.”[21]

Imam Kazim, mir s njim: “Nećete biti vjernici sve dok iskušenja ne budete smatrali blagodatima, a blagostanje nesrećom, jer je strpljivost u iskušenju veća od nemara u blagostanju.”[22]

Imam Askeri, mir s njim: “Nema nesreće niti iskušenja u koje nije utkana blagodat od Allaha.”[23]

Nedaća i buđenje iz nemara

I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili[24]

Imam Ali, mir s njim, kada je izašao da uči dovu za kišu: “Uistinu, pri lošim djelima Allah iskušava svoje robove smanjujući plodove, zadržavajući blagoslove i zaključavajući riznice dobra, da bi se pokajao onaj koji se kaje, da bi se prošao onaj koji se prolazi, sjetio onaj koji se sjeća i suzdržao onaj koji se suzdržava.”[25]

Imam Sadik, mir s njim: “Vjerniku ne prođe četrdeset noći a da mu se ne desi nešto što će ga rastužiti, kako bi time bio opomenut.”[26]

Imam Sadik, mir s njim: “Kada Allah, dž.š., želi dobro robu, a on zgriješi, iza njegovog djela slijedi nedaća, da bi ga podstakla na traženje oprosta, a kada Allah želi loše robu, a on zgriješi, nakon njegovog djela slijedi blagodat, da bi zaboravio tražiti oprost i ustrajao u griješenju, na što se odnose Božije riječi: Mi ćemo ih odvesti u propast malo-pomalo, a da neće znati, odnosno davanjem blagodati prilikom griješenja.”[27]

Nedaće brišu grijehe

Imam Ali, mir s njim: “Hvala pripada jedino Allahu Koji je dao da se grijesi naših sljedbenika na Ovome svijetu brišu posredstvom iskušenja i nevolja i tako njihova pokornost ostaje neokrnjena i zdrava i stiču pravo na nagradu.”[28]

Imam Ali, mir s njim: “Kada god Allah, dž.š., kazni roba vjernika na Ovome svijetu, On je strpljiviji, uzvišeniji, velikodušniji i plemenitiji od toga da ga ponovo kazni na Sudnjem danu.”[29]

Imam Bakir, mir s njim: “Zaista Allah, neka je uzvišeno i slavljeno Njegovo ime, kada želi iskazati počast robu koji je grješan, stavi ga na kušnju bolešću, a ako ne učini tako, onda ga iskuša neimaštinom, a ako ne učini ni tako, onda mu smrt učini teškom. Ako Allah htjedne poniziti roba, a on ima i dobrih djela, podari mu zdravlje, ako ne učini tako, onda mu podari imetak i bezbrižnost u životu, a ako ne učini ni tako, onda mu smrt učini lahkom.”[30]

Iskušenje i nedaće znak su Božije milosti

Imam Sadik, mir s njim, u prisustvu Sedira: “Zaista, kada Allah voli svoga roba, neprestano ga stavlja na iskušenja i nedaće, a mi i vi, o Sedire, sa nedaćama provodimo i noć i dan.”[31]

Imam Sadik, mir s njim: “Kada Allah zavoli narod ili čovjeka, obaspe ih obiljem nedaća i iskušenja, tako da ih jedna tuga ne prođe, a druga ih već salijeće.”[32]

Nedaće su prema mjeri imana

Imam Bakir, mir s njim: “Koliko se uveća iman roba, toliko mu se uveća životna oskudica.”[33]

Imam Bakir, mir s njim: “Čovjek je na iskušenju u mjeri svoje ljubavi (prema Bogu).”[34]

Imam Sadik, mir s njim, iz Alijeve knjige: “Vjernik se stavlja na kušnju prema njegovim dobrim djelima. Kome je vjera zdrava i djela dobra, iskušenje mu se uvećava. Zbog toga Allah, dž.š., Ovaj svijet nije učinio nagradom za vjernika, niti kaznom za nevjernika. Onome kome je vjera slaba i čija djela su loša umanjuju se iskušenja.”[35]

Imam Kazim, mir s njim: “Vjernik je kao dva tasa vage. Kada god mu se uveća iman, uvećaju mu se i iskušenja, sve dok ne sretne Allaha, dž.š., da bi došao čist bez grijeha.”[36]

Stepeni koje rob dostiže iskušenjima

Imam Sadik, mir s njim: “U Džennetu postoji stepen koji se može doseći samo tegobama koje zadese tijelo.”[37]

Imam Sadik, mir s njim: “Zaista kod Allaha za roba postoji položaj koji se može doseći samo dvjema osobinama: gubljenjem imetka ili tjelesnim tegobama.”[38]

Iskušenje je dobro za vjernika

Imam Sadik, mir s njim, o onome što je Uzvišeni Allah objavio Musau, a.s.: “Nisam stvorio stvorenje koje mi je draže od Moga vjernika. Ja ga stavim na iskušenje zato što je to za njega bolje. Ja ga izliječim zato što je to za njega bolje. Ja mu uskraćujem zato što je to za njega bolje. Ja bolje znam šta će popraviti Moga roba. Zato treba da je strpljiv u Mojim iskušenjima, zahvalan na Mojim blagodatima, zadovoljan Mojim određenjem – da bih ga kod Sebe upisao u istinoljubive (siddikin).”[39]

Najteža iskušenja za robove

Imam Ali, mir s njim: “Allah nikoga nije iskušao ničim kao što je davanje roka.”[40]

Imam Ali, mir s njim: “Zaista je oskudica iskušenje, teža od nje je bolest tijela, a teža od nje je bolest srca.”[41]

Imam Sadik, mir s njim: “Allah nije robove stavio na kušnju ničim težim za njih od gubljenja novca.”[42]

Imam Sadik, mir s njim: “Ko bude stavljen na iskušenje samo jednom od ovih triju stvari, poželi smrt: stalno siromaštvo, osramoćena čast i neprijatelj pobjednik.”[43]

Olakšanje nakon vrhunca nedaće

Imam Ali, mir s njim: “Na vrhuncu iskušenja dolazi olakšanje.”[44]

Imam Sadik, mir s njim: “Kada se doda iskušenje na iskušenje, dolazi olakšanje od iskušenja.”[45]

 

Dova prilikom nedaće

One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”[46]

Imam Ali, mir s njim: “Reci pri svakoj teškoći: Nema snage niti moći osim u Allaha Uzvišenog, Velikog i ta teškoća će nestati.”[47]

Imam Rida, mir s njim: “Vidio sam oca, mir s njim, u snu kako mi kaže: ‘O sine moj, kada si u teškoći, što više izgovaraj: O Samilosni, o Milostivi (Ja Reufu, ja Rahim)! Ono što vidiš u snu je kao ono što vidiš u budnom stanju.’”[48]

Dova kada se vidi čovjek u tegobama

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada vidiš ljude koje je zadesila nesreća, iskaži zahvalu Allahu, ali ne tako da oni čuju jer će ih to uvrijediti.”[49]

Imam Bakir, mir s njim: “Kada vidiš čovjeka u nevolji, tri puta reci – ali da te on ne čuje: ‘Hvala Allahu Koji me je učinio sačuvanim od onoga čime je tebe stavio u iskušenje, a da je htio, mogao je to i sa mnom uraditi.’ Ko ovo izgovori, nikada ga neće zadesiti takva nedaća.”[50]

Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera Mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s arapskog preveo: Amar Imamović

 


[1] El-Enbija, 35.

[2]Et-Tevhid, 354/1.

[3]Isto, 354/2.

[4] Ali ‘Imran, 154.

[5] Muhammed, 31.

[6] El-Mulk, 2.

[7]Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 9/84.

[8]Isto, 13/156.

[9]El-Bihar, 5/218/12.

[10]Gureru-l-hikem, 10394.

[11] El-Bekare, 214.

[12]El-Bihar, 67/222/29.

[13]El-Kafi, 2/252/1.

[14]El-Bihar, 67/221/27.

[15] Eš-Šura, 30.

[16]Ed-Da‘vat, 123/304.

[17]El-Bihar, 81/174/11.

[18]El-Bihar, 81/176/14.

[19]El-Bihar, 81/195/52.

[20]Džami‘u-l-ahbar, 310/855.

[21]El-Kafi, 2/255/17.

[22]Džami‘u-l-ahbar, 313/870.

[23]El-Bihar, 78/374/34.

[24] El-A‘raf, 130.

[25]Nehdžu-l-belaga, govor 142.

[26]El-Bihar, 67/211/14.

[27]El-Bihar, 67/229/41.

[28] El-Bihar, 67/232/48.

[29]El-Bihar, 81/179/25.

[30]A‘lamu-d-din, 433.

[31]El-Kafi, 2/253/6.

[32]El-Bihar, 82/148/32.

[33]Džami‘u-l-ahbar, 314/874.

[34]El-Bihar, 67/236/54.

[35]Isto, 67/222/29.

[36]Isto, 67/243/82.

[37]Isto, 67/212/16.

[38]El-Kafi, 2/257/23.

[39]El-Bihar, 72/331/14.

[40]Isto, 73/383/8.

[41] Emali-t-Tusi, 146/240.

[42]El-Hisal, 8/27.

[43]Tuhafu-l-‘ukul, 318.

[44]El-Bihar, 78/12/70.

[45]Tuhafu-l-‘ukul, 357.

[46] El-Bekare, 156.

[47] El-Bihar, 77/270/1.

[48]Menhedžud-da‘vat, 333.

[49]El-Bihar, 71/34/18.

[50] Isto, 71/34/15.

Pitanja i odgovori