Vrste zadovoljstva
Uzvišeni Bog za svaku ljudsku djelatnost stvorio je zadovoljstva koja se u krajnjoj tački završavaju na istinskoj sreći ljudskoj. Da ne postoje zadovoljstva koja prate poslove, čovjek ne bi mogao podnijeti sve nedaće i teškoće kroz život. U suprotnom, uništio bi se život i ljudski rod bi nestao. Osjećaj zadovoljstva jedna je potreba ponikla iz prirode čovjeka koju je Uzvišeni Bog položio u biću ljudskom, da bi tim putem dostigao svoje savršenstvo.
Vrste zadovoljstava:
1.Prirodni užitak
Neki od užitaka po svojoj prirodi lijepi su i poželjni, kao što je okus hrane i napitaka ili užitak braka. Ovakva vrsta zadovoljstva položena je u samoj kreaciji i usađena je Bogom u bit svih stvari radi upućivanja i vođenja ka krajnjem cilju stvaranja Kreacije. Niko osim Boga nema moć upućivanja bića ka njihovom savršenstvu. Međutim, nekada se ovo upućivanje ostvaruje s posrednikom a nekad bez posrednika.
2.Umni užitak
Neka od zadovoljstava nalaze se u umu čovjeka da bi uredila i uljepšala ljudski život, a nisu na štetu Ahireta. Ova vrsta užitka je, kao i prva, od Gospodara, proistekla iz zdravog fitreta onakvim kakvim ga je Bog stvorio, a znamo da nikakve promjene nema u Božijem stvaranju. Od istaknutih oblika ovog užitka je iman. U skladu sa Kur'anom, Uzvišeni Bog ovaj dar daje onome kome želi:
حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ
Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao.[1]
3.Užitak sa strašću
Treći oblik užitka ima korjene u umu, ali je u skladu sa nefsanskim željama i strastima. Ovaj užitak je uzrok nesreće čovjeka i na Ovom i na Onom svijetu. Kvari čisti čovjekov život i anulira učinke pokornosti Bogu. Ovo je užitak kojem se suprotstavlja zdrav i neiskvaren fitret.
Nije moguće da propisi i užici koji su proizašli iz fitreta budu u suprotnosti sa osnovom fitreta. Zašto je tako? Zato što je Uzvišeni Bog stvorio fitret takvim da vodi čovjeka ka njegovom savršenstvu i istinskoj sreći. U skladu sa ovim, svaki propis i misao koji budu u sukobu sa zdravim i neiskvarenim fitretom i ne osiguraju sreću čovjeku sigurno nisu proistekli iz fitreta. Zapravo, to je šejtanov upliv ili greška duše i nefsanskih strasti potaknutih šejtanom.
Ove užitke Uzvišeni Bog pripisao je šejtanu. U Kur'anu prenosi njegove sljedeće riječi:
لأُزَيِّنَنَّ لَهُمْ فِي الأَرْضِ وَلأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ
Ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem.[2]
فَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ
Šejtan im je lijepim predstavljao postupke njihove.[3]
Primjedba:
Moguće je da neko ovdje prigovori zašto i ove užitke ne pripišemo Bogu, budući da je šejtan stvorenje Božije i jedna je od posljedica Njegovog stvaranja, isto kao i čovjek. Sve što učine ova dva bića, sukladno uzročno-posljedičnom zakonu, pripisuje se prvom uzroku, tj. Bogu. Dakle, može se reći da je ove užitke, kao i ostale, stvorio Bog i samim tim pripisuju se Njegovoj Svetoj Biti. A šta je cilj tog stvaranja, mi ne razumijemo. Možda je zbog iskušenja ili iz nekog drugog razloga. U svakom slučaju, to je stvorenje Božije i pripisuje se Njemu.
Odgovor:
Užici se dijele u dvije skupine: skupinu užitaka koja se realizira bez posrednika, i položena je u nutrini svakog bića, te skupinu užitaka koja se realizira preko posrednika i ne nalazi se u samoj Kreaciji, nego je izvana nametnuta. Prva skupina užitaka, bez posrednika, sigurno je djelo Božije. Međutim, razlog zašto posredni užici nisu djelo Božije leži u tome što je Uzvišeni Bog stvorio Kreaciju kojom vlada red i svako biće vodi i upućuje krajnjem cilju stvaranja, a to je njegova istinska sreća. Među tim bićima je i čovjek, kojem je podario fitret, u koji je položio uvjerenja i misli, da bi, vodeći se tim, čovjek uskladio i uredio svoje djelovanje te na kraju dostigao svoju sreću i izbjegao nesretan kraj. Ovo je Božiji sunnet i zakon Njegovog stvaranja.
Ako prihvatimo stav da posredni užici koji odvode u zabludu budu djelo Božije, to nužno znači da u Božijem stvaranju postoji oprečnost. Sveta Bit Božija je čista i uzvišenija od toga. Postojanje ovakvog čega značilo bi besmislenost postojanja obaveze prema Bogu i cijelog šerijata. Nijedan fitret ne može prihvatiti ovakvu oprečnost u stvorenoj Kreaciji i takvo šta pripisati Bogu.[4]
Dakle, šejtan čovjeku izvana prikazuje njegova djela lijepim, dok ga s druge strane potiče na činjenje takvih djela. Na ovaj način čovjeku uskraćuje ostvarenje njegove vječne sreće, odvodeći ga sa ispravnog puta robovanja na stranputicu i vječnu nesreću.
Šejtan planira
Drugo načelo koje treba razmotriti jeste postojanje razrađenog i preciznog programa kod šejtana za zavođenje potomstva Ademovog sa Puta istine i robovanja, kao što i Kur'an kaže: Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli.[5]
Drugim riječima, šejtan čovjeku izlaže lijep govor u skladu sa njegovim strastima kako bi ga obmanuo, i toliko je istrajan u svojoj nakani da ne odustaje sve dok čovjek svoja loša djela ne prihvati kao lijepa.
أَفَمَن زُيِّنَ لَهُ سُوءُ عَمَلِهِ فَرَآهُ حَسَنًا
Kako bi mogao biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…[6]
Nakon što čovjek promijeni svoje poglede, ne samo da sebe ne kori zbog činjenja loših i pokuđenih djela, već ih smatra lijepim. Ako bismo analizirali život i misli ratnih zločinaca, uvidjeli bismo da se ni najmanje ne kaju niti su uzrujani zbog svojih gnusnih djela. Oni su potpuno uvjereni da je sve što su uradili u potpunosti dobro: i ubijanje ljudi, i otimačina, i zlostavljanje ljudi, i kršenja prava drugih itd.
Neobičan kur'anski prikaz
Kur'an prikazuje i analizira scenu Sudnjega dana kada vrisak i jadikovanje dostignu svoju kulminaciju, kada se susretnu nevjernici i mnogobošci sa rezultatima svojih djela iz materijalnog svijeta. U tom trenutku poželjet će da se vrate na dunjaluk.
وَلَوْ تَرَىَ إِذْ وُقِفُواْ عَلَى النَّارِ فَقَالُواْ يَا لَيْتَنَا نُرَدُّ وَلاَ نُكَذِّبَ بِآيَاتِ رَبِّنَا وَنَكُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ
A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: “Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!”[7]
Postavlja se pitanje: Da li su se oni zaista pokajali zbog svojih grijeha i poricanja Boga, ili ih je kazna i džehennemska vatra primorala na priznanje i želju za povratkom u prijašnji život?
Poslušajmo kur'anski odgovor:
بَلْ بَدَا لَهُم مَّا كَانُواْ يُخْفُونَ مِن قَبْلُ وَلَوْ رُدُّواْ لَعَادُواْ لِمَا نُهُواْ عَنْهُ وَإِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ
Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili vraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci.[8]
Vezano za ovaj ajet, prvo ćemo reći da priželjkivanje nemogućeg nije nemoguće sa stajališta razuma, kao što se i kaže u jednoj arapskoj pjesmi: “Kamo sreće da se mladost prodaje, pa da je kupim!”, a zatim da ono što je nagnalo nevjernike da požele povratak jeste strah od vatre, a ne rasvjetljavanje istine i njeno prihvatanje. Kur'an je izričit u tome da su oni uvidjeli istinu i da im je ona u potpunosti bila jasna još prije berzaha i Sudnjega dana.
وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا
I oni ih (ajete), nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istiniti.[9]
Nadalje, pod pretpostavkom mogućnosti povratka, da li bi živjeli čistim i uzoritim životom u kojem ne bi poricali ni bili nemarni naspram istine? Ni u kom slučaju takvo šta nije moguće jer bi im njihov dunjalučki život bio onakav kakav su prije proživili, ispunjen slijeđenjem strasti i griješenjem. Ponovo bi izabrali nemar kao što su ga prije prigrlili, uspostavljajući time zastor između sebe i Gospodara. Isto kao što su bili u svijetu slobodne volje i izbora, njihova želja da se vrate znači povratak u isti taj svijet, a ondje gde postoji slobodna volja i izbor sigurno je da mora postojati i dobro i zlo. Istina i zlo su izmiješani. Laž i hakk stoje jedno naspram drugog. Ljudske vrline dolaze do izražaja samo u okolnostima gdje postoji mogućnost griješenja, gdje su ljudi dovedeni u iskušenja nefsanske i životinjske strasti. Na svim mjestima prisutan je tevhid i širk, iman i poricanje. Zbog toga Časni Kur'an kaže: Oni su doista lažljivci.[10] Oni će, u slučaju da se vrate, opet nastaviti istim putem kojim su se kretali – opet će dati prednost slijeđenju strasti u odnosu na Božiju uputu.
Izvor: Akbar Eydi, Savršeni ahlak, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004,, s perzijskog preveo: Amar Imamović
[1] Al-Hugurat, 7.
[2] Al-Higr, 39.
[3] An-Nahl, 63.
[4] Allame Tabatabai, Al-Mizan, tom 7., sažetak tumačenja 108. ajeta sure Al-An'am.
[5] Al-An'am, 112.
[6] Fatir, 8.
[7] Al-An’am, 27.
[8] Al-An’am, 28.
[9] An-Naml, 14.
[10] Al-An’am, 28.