Valjana porodica

Treba istaći da svaka porodica ne može djetetu pružiti valjan odgoj i da svaki otac i majka ne mogu biti najbolji učitelji. Prvi uvjet za dobar odgoj jeste da porodica bude čista od prljavština i grijeha, da izdaja i nepoštenje ne prodru unutar nje te da otac i majka posjeduju valjane osobine i moralne vrline. Roditelji čiji su govor i djela suprotni osnovi ljudskog odgoja nikada ne mogu biti dobri i uspješni odgajatelji. 

Onaj što od Darovatelja života postojanjem obdaren nije

Kako može da udahnjuje život drugima?

Suhom oblaku što bez vode je,

Ne pristaje atribut darovatelja vode. 

Sve veća usmjerenost današnjeg svijeta prema materijalnim stvarima i životinjskim strastima dovela je do slabljenja duhovnih dimenzija. Mnogo je porodica koje su, zbog svoje uronjenosti u grijeh, izgubile ljudske vrline, te takve porodice odgajaju bijednu, nečistu, neobuzdanu i grješnu djecu. 

Djeca se u mnogim porodicama danas ne suočavaju ni sa čim, osim sa zaprljanim i nemoralnim životom. Pred njihovim gramzivim očima pokazuju se samo primjeri nevjernosti i lošeg ponašanja. Žalosno je što se ta istina ne može poreći i što veliki broj neuspješnih života svoj očaj i nezadovoljstvo duguje upravo ovome. Kada god dijete u okrilju ovakve nedostojne i nezaslužne porodice ne uspije izgraditi lik savršenog čovjeka, i ako njegova neupućivana volja postane činilac nereda i razvrata, treba reći da je jedna porodica izdala svoju prirodnu obavezu. Doktor Adferir u tom smislu kaže: “Pitanje odgoja u porodici svodi se na to da sami roditelji moraju posjedovati uzvišena osjećanja, da bi se iz njih isijavale emotivne zrake koje će podgrijavati i osvjetljavati njihovu djecu.”[1]

Općenito, porodica je postala jedna očajna odgojna sredina, jer su današnji roditelji – više negoli je potrebno – naivni, ljuti, slabi i grubi, ili su mnogi od njih puni vlastitih slabosti, te sve to prenose na svoju djecu. Mnogo je djece koja u svojim porodičnim kućama gledaju prizore nekulture, svađe, sebičnosti i opijenosti, pa čak i ako ne vide ove prizore u svojoj kući, ona ih nauče od svojih prijatelja. Bez pretjerivanja se može reći da su mnogi današnji roditelji, kojem god staležu pripadali, potpune neznalice po pitanju odgoja vlastite djece. Škole, također, ne mogu ispuniti njihove obaveze jer ponašanje nastavnog osoblja nije ništa bolje od ponašanja njihovih roditelja.

U najkraćem, danas ni škola ni porodica ne mogu podučiti djecu metodi i načinu življenja. Upravo zato se na licima mladih, kao na ogledalu, primjećuje nedostojnost njihovih odgajatelja.[2]

Ljudi teže niskostima. Žene se truju alkoholom i cigaretama, a zarad uspostavljanja vitke tjelesne figure, sebi nameću raznolike štetne načine ishrane. Pored toga, one se odriču rađanja djece. Jasno je da su ove životne greške posljedica lošeg podučavanja i odgoja, te pogrešnog tumačenja uvjerenja sljedbenika feminizma i njihovog egoizma.[3]

Jedna plemenita i vrijedna porodica u svom okrilju može imati čestitu i vrijednu djecu i davati im valjan odgoj samo ako članovi te porodice ne budu zapali u moralno posrnuće i nazadovanje, ako budu očuvali ljudske dobre odlike i visoke moralne porodične vrijednosti, koje predstavljaju bogatstvo njihove čestitosti poput skupocjenog dragulja, te ako ih svako pokoljenje prenese na naredno. Ako zaprljanost, grješnost i moralne nepodopštine prodru u jednu porodicu, postepeno se postojeće moralne vrline i plemenite osobine te porodice pretaču u nepoćudne i nepoželjne osobine. Moguće je da jedna višestoljetna plemićka porodica u razdoblju od samo pola stoljeća upadne u blato nesreće i pokvarenosti.

Zapadni naučnici su mnogo toga izrekli o nedostacima porodica i uprljanosti roditelja u njihovim zemljama. Pritom su uputili mnogo zamjerki. Zabrinuti su za budućnost svojih zemalja zbog odgajanja ukaljanih i grješnih pokoljenja. Nažalost, u našoj zemlji, u kojoj je opća kultura ljudi niža od one na Zapadu, moralne zaprljanosti se sve većom brzinom šire i prodiru u porodice i među mlade, što je razlog za još veću zabrinutost.

Slabi vjerski i moralni temelji, s jedne strane, i neograničena i nedozvoljena sklonost mladića i djevojaka ka razvratu, s druge strane, poput raka su zarili kandže u tijelo nekih čestitih porodica i veoma brzo čupaju korijene vrlina.

Do jučer očevi, koji su raspolagali moćnim blagom duhovnosti i pobožnosti, na životnom putu nisu ruke prljali niskostima. Poznavali su istinu i činili su ispravna djela. Oslanjajući se na snagu vjere, izlazili su kao pobjednici iz životnih poteškoća. Danas su njihova djeca, usljed činjenice da nemaju vjere te usljed nemara, slabog i nemoćnog duha, utonula u različite vrste niskosti. Nemoćna su i nestrpljiva kada se nađu u poteškoćama i životnim nedaćama, a posljednje utočište vide u samoubistvu.

Do jučer su očevi prisustvovali naučnim susretima i bili bliski s čednim i čestitim ljudima. Danas njihovi sinovi sjede u središtima razvrata sa zaprljanim muškarcima i raskalašenim ženama.

Do jučer su očevi, čvrstih živaca i sigurnog duha, svoje slobodno vrijeme spokojno i radosno trošili u toplom okrilju svojih porodica, punom ljubavi. Danas njihovi sinovi sjede u kockarnicama, nezadovoljni i uznemireni, i na najgori način provode najdragocjenije trenutke svog života.

Koliko li je samo čestitih i čistih majki koje su do jučer bile odgajateljice i koje su u svom krilu odgajale najčestitiju i najsretniju djecu!? Danas, međutim, njihove raskalašene kćeri okreću leđa svojoj porodici i kući te vezom sa nepoćudnim mladićima, na nedoličnim prostorima i mjestima razvrata, svoju sreću traže kroz nemoralne veze i pobačaje djece!

Danas su u mnogim porodicama vrijednosti kao što su pobožnost, vjera, obavljanje namaza, ibadet, čistota srca, noćno moljenje i dova, bogobojaznost i čuvanje od grijeha, pomaganje slabima i nemoćnima te služenje narodu, potpuno zaboravljene. Neke djevojke i mladići ne razmišljaju ni o čemu, osim o upražnjavanju svojih strasti i tjelesnih užitaka. Na nesreću, svoj najljepši užitak nalaze u otrovima koji razaraju dom i porodicu, tj. u alkoholu i korištenju opojnih droga.

Trpeze dobročinstva i vrlina u nekim porodicama su preinačene u trpeze kockanja. Skupovi na kojima su promicane moralne vrijednosti i ljudske vrline, pretvorili su se u sijela zla i alkohola. Od moralnih osobina i ljudskih vrlina nije ostalo ni ime. Hrabrost i samopoštovanje preinačili su se u niskost i bijednost. Laskanje i dodvoravanje su preoteli mjesto ugledu i visokim stremljenjima. Zavidnost i zlobnost, pesimizam i zloća, uvrede, izdaja i desetine drugih nepoželjnih osobina, od kojih je svaka po sebi opasna i loša, našle su utočište u dubinama duša i neprestano prže ljudska tijela i duše.

Drugim riječima, nasljednici nekih plemenitih i čestitih porodica pretvorili su se u žene i ljude slabog uma, lošeg karaktera i lošeg ponašanja. Loši običaji su im oslabili tijela, moralne nepoćudnosti i pokuđene misli su učinile bolesnim njihove duše te uništile njihovu duhovnu ličnost. Oni se upuštaju u svaku bedastoću i poniženje, ne libeći se bilo kakve laži i ulagivanja. Laž i potkupljivost, pokvarenost i razdor ogovaranja, kao i uvreda, za njih predstavljaju najobičnije postupke.

Roditelji koji su navikli na ova zastranjivanja i koji se valjaju u blatu grijeha i prljavštine nikada u svom okrilju ne mogu odgojiti čestitu i plemenitu djecu. Djeca odgajana u ovakvom zaprljanom i grješnom porodičnom okrilju ne mogu biti zalog buduće sreće i napretka svoga društva.

Naravno, jedno dobro organizovano obdanište – koje ima čestite odgajatelje, što predano obavljaju svoje dužnosti – nudi mnogo bolje odgajatelje od opisanih porodica. Ukoliko takvi odgajatelji u obdaništima ne mogu oživjeti moralne vrline i posebne, dobre potencijale djeteta, od njih makar neće načiniti razvratnike, lažove i otpadnike. Ako ne mogu djeci podariti valjan model ljudske odvažnosti i požrtvovanosti, u najmanju ruku pred radoznale oči takve djece neće prostrijeti trpezu razvrata, alkohola i kockanja. Barem u djecu neće od početka usaditi nepoželjne osobine i podučiti ih velikim grijesima.

Nažalost, ova zastranjenja ne samo da pogađaju neke čestite i plemenite porodice, te na ovaj način zadaju nenadoknadive štete državi i narodu, već se ova pojava širi i na porodice srednjeg staleža, pa čak zahvata i čiste seoske sredine. Grijesi i moralne izopačenosti poput kolere i kuge prodiru na sve strane.

Alkoholizam, kockanje, laž, izdaja, niskost, licemjerje, dvoličnjaštvo, bludničenje, nečednost, razvratnost, kršenje tuđih prava, nasilnost, pesimizam i zluradost sve više zagađuju čistu omladinu, pa čak i onu na selu.

Na svu sreću, još nije sve izgubljeno i još ima prilika i tla pogodnog za borbu. Još uvijek u ovoj zemlji ima čistih porodica, žena, muškaraca, vjernika, čije je vjerovanje prepreka mnogim drugim zastranjenjima. Ove se prilike moraju koristiti i mora se što prije nalaziti izlaz svim unesrećenicima.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić