Ahlak i uređivanje društva

Vjerski učenjaci i oni koji to nisu potvrđuju da je razlog i povod nereda i problema koji nastaju u društvu upravo nedostatak ahlaka kod pojedinaca. Ako se ahlak pojedinaca uspjedne popraviti i urediti, doći će do narastanja povjerenja među ljudima i pravilnog izvršavanja obaveza, što dovodi do duševnog smirenja. Nečist ahlak prvo će nauditi njegovom vlasniku, a zatim i ljudima koji ga okružuju. Zato Kur’an i kaže: A nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.[1] Ovaj kratki ajet govori nam velike istine:

1. Prije nego što sagori drugog, ovo nasilništvo prvo sagorijeva svog vlasnika.

2. Uz to što sagorijeva njega, sagorijeva i druge (prihvatili smo da je Ovaj svijet ahiretska njiva).

Pošto je Kur'an knjiga upute, učenjaci ahlaka otvorili su jedno poglavlje koje su nazvali Džennet i Džehenem ahlaka. Kur'an nam prvo kazuje da onoga ko čini dobra djela kao nagrada čeka Džennet, a onome ko čini loša sljeduje Džehenem, a zatim kaže: I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.[2]

Sličan ovome je i ajet: Pa ako to ne učinite (ne donesete Kur'an kao ovaj), a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.[3]

Drugi korak koji Kur'an čini je da nas obavještava o tome da su Džennet i Džehennem ne samo spremni nego i otvoreni za primanje svojih budućih stanovnika.

I džennet će se čestitima približiti[4], odnosno spreman je za ugošćavanje, dok se u sljedećem ajetu kaže: A Džehennem zalutalima ukazati, ili: U čas oživljenja nema nikakve sumnje[5], te: Na dan kada Džehennem upitamo: “Jesi li se napunio?”, a on odgovori: “Ima li još?”[6]

Sljedeći korak je da Kur'an gotovo skida veo sa ahiretske tajne, obraćajući se na vrlo prisan način u suri Al-Waqi'a, 88. i 89. ajet:

فَأَمَّا إِن كَانَ مِنَ الْمُقَرَّبِينَ تَرْجِعُونَهَا إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ فَأَمَّا

I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski (…) sam će biti Džennet (odnosno bit će onaj koji će druge “hraniti” i sa čije će se trpeze drugi koristiti).

U hadisu od Poslanika, s.a.v.a., kaže se da je Džennet željniji Selmana i Ebu-Zera nego što su oni željni njega. Drugačije rečeno, oni su sami Džennet. Selman Farisi je bio sin jednog od velikih isfahanskih kapitalista. Otac mu je bio mušrik, obožavalac kipova. Pošto je odrastao u tako bogatoj familiji, roditelji mu nisu dopuštali da ima ikakvih poteškoća u životu. Jednom je bez dozvole oca izašao u vrt da prošeta i tamo je sreo vrtlara, koji mu je ispričao o dolasku novog poslanika. Selman se zainteresirao za to. Vrtlareve riječi u njemu su probudile vatru i iz daljeg razgovora saznao je da Poslanik dolazi u Hidžaz. Uskoro je Selmanov otac primijetio je da je Selman nestao.

Nekoliko godina Selman je mukotrpno putovao, preživjevši mnoge nedaće, samo da bi stigao do svog odredišta. Kad je stigao u Hidžaz, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Selman je od nas, od Ehlul-bejta.” Sasvim je prirodno da čovjek koji se odrekne dženneta Ovog svijeta samo da bi bio uz Božijeg Poslanika, da dostigne tu deredžu da i sam bude Džennet.

Stoga se u Kur'anu i kaže za neke pojedince da kod svoga Gospodara imaju stepene (deredže). U narednom ajetu ide se dalje i od ovoga:

هُمْ دَرَجَاتٌ عِندَ اللّهِ واللّهُ بَصِيرٌ بِمَا يَعْمَلُونَ

Oni su sami stepeni (deredže) kod njihovog Gospodara.[7]

Imam Sadik, a.s., jednom se obratio nekim od svojih ashaba riječima: “Vi ste trenutno u Džennetu i molite Uzvišenoga Gospodara da vas ne istjera odatle i to tako što ćete se čuvati loših djela koja bi to prouzrokovala.”

U jednom hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a., on se obraća Aliju a.s. riječima: “O Ali, ja sam grad mudrosti, a ti si kapija toga grada.”

Tumačeći ove riječi, Poslanik je objasnio da je taj grad mudrosti ustvari sami Džennet. U jednom drugom hadisu pitali su Aišu: “Kakav je ahlak Poslanikov?” Ona je odgovorila: “Njegov ahlak je sam Kur'an, pa ukoliko budete gledali šta on radi, put vam je jasan, a rezultat siguran.”

Razlika između Ovog svijeta i Dženneta je da smo ovdje prisiljeni živjeti zajednički, moramo se međusobno potpomagati i živjeti društvenim životom, dok je Onaj svijet okarakteriziran pojedinačnim voljama i željama. Pojedinci u Džennetu svojom voljom i željom stvaraju ono što hoće. Po riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kapi abdesta koje padaju sa ruku mu'mina su meleci Božiji (evlije na visokim deredžama ih mogu vidjeti prostim okom). U hadisu-kudsi Poslanik, s.a.v.a., kaže da mu je Džebrail rekao, a njemu Uzvišeni Gospodar: “Ko bude radio da bi Mene zadovoljio, dat ću mu tri osobine. Prva je da od njega neću sakriti svoje dobre prijatelje (samo bivanje s njima je bivanje u Džennetu). Ako neko dostigne taj stepen da na ovom svijetu vidi Božije poslanike, Alija a.s. i imame Ehlul-bejta i sl., za njega nema razlike da li je na dunjaluku ili u Džennetu.”

Sulejman a.s. kaže: “O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?” “Ja ću ti ga donijeti” – reče Ifrit, jedan od džina – “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” “A ja ću ti ga donijeti” – reče onaj koji je imao dio znanja iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.”[8]

U 43. ajetu sure Ar-Ra'd kaže se: Oni koji ne vjeruju govore: “Ti nisi poslanik!” Reci: “Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i Onaj koji ima potpuno znanje knjige Knjige.”

Ako se vratimo na događaj iz vremena hazreti Sulejmana, a.s., i vidimo koliku moć ima osoba koja posjeduje dio znanja iz Knjige, logično je da ova osoba kojoj je dato znanje cijele Knjige ima neuporedivo veću moć. Kur'an nam zato na indirektan način govori: O ljudi, Džennet je spreman, on je blizu vas, samo čeka da se poslužite. Sami možete postići Džennet, pa zašto to ne uradite? No on dodaje i: O ljudi, Džehennem vam je blizu, on je spreman, čeka da se samo uđe u njega. Vi sami možete postići Džehennem, pa zašto radite ono što vas odvodi u Džehenem?

Prema riječima Dželaluddina Rumija: “Ako mi ne vidimo i ne osjećamo, to je zato što su nam osjećaji bolesni i čula mrtva. Za liječenje tjelesnih bolesti obratite se liječniku, a za liječenje unutarnjih obratite se svom Voljenom.”

Koliki će samo gubitnici biti ljudi kada vide da su svojim izborom napustili Džennet i odabrali Džehennem. Jednom je Imam Ali, a.s., upitao Selmana: “Da li želiš da ideš u Džennet?” On je odgovorio: “U bezizlaznoj sam situaciji. Ako odem radi ljubavi Poslanikove, bit ću odvojen od tebe, a ako sam s tobom, odvojen sam od njega. Moj Džennet ste vi, bolje od toga mi ne treba.”

Treba odrediti cilj, put stizanja do tog cilja i prepreke do cilja

Neophodno je da čovjek nauči i prepozna šta se može naći na putu ka njegovom savršenstvu, kako bi to mogao na vrijeme otkloniti. Stoga je potrebno prvo odrediti cilj, put stizanja do tog cilja i prepreke na koje se na tom putu može naići. Dok čovjek ne zna gdje želi ići i šta mu se može naći na putu, on ili neće imati snage da napravi početni pokret ili ako krene, prepreke će ga u tom poduhvatu zaustaviti. Učenjaci ahlaka kažu da prve stvari koje u ovoj nauci trebamo naučiti jesu negativnosti ahlaka, kako bismo ih mogli spriječiti ili otkloniti.

Irfanski pjesnici u vezi s ovim savjetuju: “Ako želiš da te posjećuju stanovnici duhovnih svjetova, očisti svoje ogledalo, kako bi se oni u njemu mogli ogledati.”

Arifi imaju jedno pravilo koje koriste na svom putu: “Prvo pražnjenje pa onda uljepšavanje.”

Shodno ovom stavu, prvo je pravilo da čovjek svoju dušu očisti od svega što ne pripada njemu, a nakon toga da sebe ukrasi lijepim osobinama. Ako npr. u bazenčić pun mulja uspemo čiste vode, i ona će se izmiješati sa muljem i postati prljava. Isto tako, ako čovjek pun mahana učini koje dobro djelo, ono se pretvara u loše djelo. Ovdje je potrebno napomenuti da je naša duša nekad bila poput čistog ogledala, ali smo je mi polahko onečistili. Dakle, sami smo krivi za svaku nečistoću koja na njoj postoji.

U 78. ajetu sure An-Nahl kaže se: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi kada vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.

Međutim, u suri Aš-Šams, od 7. do 9. ajeta Allah dž.š., kaže: Tako Mi duše i Onoga koji je stvori, pa je nadahnu i za put dobra i put zla – uspjet će samo onaj ko je očisti.

Naizgled, ovi ajeti su protivrječni jer se u prvom kaže: ne znate ništa, a u drugom: dali smo vam ilham (nadahnuće) za zlo i dobro. U prvom ajetu naglasak je stavljen na aktuelnost, što znači da se odnosi na vrijeme neposredno nakon rađanja, kada čovjek ne zna ništa, a u drugom ajetu u pitanju su potencijali, tj. svaki čovjek potencijalno može biti dobar ili loš, zavisno od toga šta odabere.

Dakle, kada se govori o čistoti duše, to treba shvatiti na dva načina. To je ili “preventivna” čistota, kao kada, npr., dijete od malih nogu biva odgajano islamski i, prvo pod nadzorom roditelja, a kasnije svojom voljom, odraste u čovjeka čistog ahlaka, ili ako je već došlo do zaprljanja, te se nečistoće trebaju odstraniti.

Izvor: Akbar Eydi, Savršeni ahlak, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004,, s perzijskog preveo: Amar Imamović

[1] Al-Ginn, 15.

[2] Ali ‘Imran, 133.

[3] Al-Baqara, 24.

[4] Aš-Šu’ara, 90.

[5] Al-Kahf, 21.

[6] Qaf, 30.

[7] Ali ‘Imran, 163.

[8] An-Naml, 38-40.