Očuvanost srca

Ajeti

وَ مَن يُؤْمِن بِاللهِ يَهْدِ قَلْبَهُ وَ اللهُ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ

A On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.[1]

هُوَ الَّذِى أَنزَلَ السَّكِينَةَ فِى قُلُوبِ الْمُؤْمِنِينَ لِيَزْدَادُوا إِيمَانًا مَّعَ إِيمَانِهِمْ

On je ulio smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju.[2]

رَ‌بَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَ‌حْمَةً إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, nakon što si nas na Pravi put uputio, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje![3]

الَّذِينَ آمَنُوا وَ تَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ‌ اللهِ أَلَا بِذِكْرِ‌ اللهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ

One koji vjeruju i čija se srca sjećanjem na Allaha smiruju – a srca se, doista, sjećanjem na Allaha smiruju![4]

لَّا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللهِ وَ الْيَوْمِ الْآخِرِ‌ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللهَ وَ رَ‌سُولَهُ وَ لَوْ كَانُوا آبَاءَهُمْ أَوْ أَبْنَاءَهُمْ أَوْ إِخْوَانَهُمْ أَوْ عَشِيرَ‌تَهُمْ أُولَـئِكَ كَتَبَ فِى قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ وَ أَيَّدَهُم بِرُ‌وحٍ مِّنْهُ وَ يُدْخِلُهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِ‌ى مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ‌ خَالِدِينَ فِيهَا رَ‌ضِىَ اللهُ عَنْهُمْ وَ رَ‌ضُوا عَنْهُ أُولَـئِكَ حِزْبُ اللهِ أَلَا إِنَّ حِزْبَ اللهِ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

Nećeš naći da su ljudi koji u Allaha i Onaj svijet vjeruju u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca vjerovanje usadio i duhom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a Allahova stranka će, sigurno, uspjeti.[5]

وَ اعْلَمُوا أَنَّ اللهَ يَحُولُ بَيْنَ الْمَرْ‌ءِ وَ قَلْبِهِ وَ أَنَّهُ إِلَيْهِ تُحْشَرُ‌ونَ

I znajte da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred njim sakupiti.[6]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Svako srce ima dva uha. Na jednom je melek upućivač, a na drugom šejtan obmanjivač. Jedan naređuje, a drugi odvraća. Šejtan čovjeku naređuje nepokornost, a melek ga odvraća od nje. Upravo o ovome govore Allahove riječi: Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.”[7] 

Imam Bakir, mir s njim, rekao je: “Tri su vrste srca: naopako srce, koje neće doći u dodir ni s kakvim dobrom, i to je srce nevjernika; srce sa crnom mrljom, u kojem se dobro i zlo sukobljavaju, pa nadvlada ono što bude snažnije; i otvoreno srce, u kojem je svjetiljka koja sija i neće se ugasiti sve do Sudnjega dana, i to je srce vjernika.”[8]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Najčudnije u čovjeku je srce. U njemu ima i mudrosti i onoga što je suprotno mudrosti. Pa ako mu se ukaže kakva nada, ponizi ga žudnja, a ako ga pokrene kakva žudnja, uništi ga pohlepa. Ako njime ovlada beznađe, ubije ga tuga, a ako ga obuzme srdžba, uveća mu se gnjev. Ako ga učini sretnim neko zadovoljstvo, zaboravi na budnost. Ako ga obuzme strah, zaokupi ga oprez, a ako mu se pruži velika sigurnost, otme mu je neopreznost. Ako mu se iznova da blagodat, obuzme ga ponos, a ako ga snađe nesreća, osramoti ga žalost. Ako stekne imetak, imućnost ga učini obijesnim, a ako ga pogodi oskudica, zaokupi ga nevolja. Ako ga iznuri glad, uništi ga slabost, a ako pretjera u sitosti, guši ga prejedanje. Dakle, svaka uskraćenost štetna je po njega, a svako pretjerivanje ga uništava.”[9]

Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, u podužem govoru između ostalog je rekao: “Znajte! Zaista čovjek ima četiri oka, dva kojima gleda ono što se tiče njegove vjere i njegova Ovog svijeta, i dva kojima gleda ono što se tiče njegova Budućeg svijeta. Pa kada Allah želi dobro Svome robu, otvori mu dva oka koja su u srcu njegovom te on njima vidi skriveno (gajb) i ono što se tiče njegova Budućeg svijeta, a kada mu želi nešto drugo, ostavi mu srce onakvim kakvo jeste.”[10]

U djelu Fikhu-r-Rida bilježi se da je Imam Rida, mir s njim, rekao: “Allah kod Svojih robova ima posudu, a to je srce. Najdraže Mu je ono koje je najčistije, najčvršće i najmilostivije: najčvršće u vjeri Božijoj, najčistije od grijeha i najmilostivije prema braći.”[11]

Sulejman ibn Halid prenosi da je čuo riječi Imama Sadika, mir s njim: “Uistinu, kada Allah želi Svome robu dobro, u srce mu bijelu tačku usadi, uši srca njegova otvori i zaduži meleka da ga očuva postojanim u tome. A kada Svome robu želi zlo, u srce mu crnu tačku usadi, uši srca njegova začepi i odredi šejtana da ga u zabludu odvodi.” Zatim je Imam proučio ajet: Koga Allah želi da uputi – On prsa njegova otvori…[12]

Bilježi se da je Imam Sadik, mir s njim, u vezi s Allahovim riječima: …i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, rekao: “To je da poželi nešto svojim sluhom, vidom, jezikom i rukom, ali ako krene ka tome što poželi, neće mu prići, a da srce njegovo neće to odbaciti, ne prihvatajući ga, znajući da nije istina.” A u predaji od Hišama, od istog Imama, mir s njim, stoji: “Upliće se između njega i njegova umišljanja da je laž istina.”[13]

Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, prenosi da se Davud, mir s njim, šapćući obratio svome Gospodaru: “Bože moj, svaki vladar ima svoje riznice, a gdje su Tvoje riznice?” Svevišnji Gospodar odgovori: “Ja imam riznicu koja je veća od Prijestolja, prostranija od Stolca (Kursijj), ugodnija od Dženneta i ukrašenija od Carstva Nebesa i Zemlje (Melekut). Njena zemlja je spoznaja, njeno nebo je vjerovanje, njeno sunce je čežnja, njen mjesec je ljubav, njene zvijezde su misli, njeni oblaci su razum, njene kiše su milost, njeno voće je pokornost, a njen plod je mudrost. Ona ima četvero vrata: znanje, blagost, strpljivost i zadovoljstvo. Zaista je Moja riznica srce.”[14]

Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Da šejtani ne kruže oko srca Ademovih sinova, oni bi gledali u Carstvo (Melekut).”[15]

Imam Askeri, mir s njim, je rekao: “Kad srca budu čila, uposlite ih, a kad osjećaju odbojnost, pustite ih.”[16]

Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Nad svakim srcem šejtan čuči, pa kad se ime Allahovo spomene, on iščezne, a kad se sjećanje na Allaha zanemari, šejtan ga zaposjedne, pa ga vuče, zavodi, navodi na grijeh i čini obijesnim.”[17]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Moj otac, mir s njim, govorio bi: ‘Nema ništa gore za srce od grijeha. Zaista će se srce upuštati u činjenje grijeha sve dok ga oni ne savladaju, pa će mu ono što je dolje biti gore, a ono što je gore bit će dolje.’”[18]

Ali ibn Džafer prenosi od svoga brata, a on od svoga oca, Imama Sadika, mir s njima, da je rekao: “Objavio je Uzvišeni Allah Musau, mir s njim: ‘O Musa, nemoj se radovati velikom imetku i ni u kom stanju ne napuštaj sjećanje na Mene, jer mnoštvo imetka čini da se zaboravi na grijehe, a napuštanje sjećanja na Mene čini srca tvrdim.’”[19]

Objašnjenje 

Iz navedenih ajeta i predaja zaključuje se da je onaj koji korača duhovnim putem dužan da čuva svoje srce od svega čime srce ne treba biti zaokupljeno. Ako dobro razmislite o pobrojanim i njima sličnim ajetima i hadisima, možda ćete i sami moći uvidjeti čime srce ne treba biti obuzeto.

Poznato je da nije lahko postići očuvanost srca, osim uz Allahovu pomoć, a Allahovu pomoć predstavljaju uputa, vjerovanje, smirenost i mudrost, jer kada se srce ukrasi ovim vrlinama, bit će očuvano od posljedica strasti, neposluha, nagovora duše i šejtana na zlo, vezivanja za svijet prirode, ljubavi prema Ovom niskom svijetu te svega što izaziva nemar i što ga odvraća od sjećanja na Uzvišenog Allaha. Tada srce ne odabire ništa osim sjećanja i ne posvećuje se ničemu osim robovanju, jer se vratilo na prvobitnu razinu i postalo sigurni hram Božiji, kao što je rekao Imam Sadik, mir s njim:

“Srce je Božiji hram, pa nemoj u Božiji hram nastaniti nikoga osim Allaha.”[20] Ovakvo srce također će moći gledati u Carstvo nebesko.

Što se tiče načina zadobijanja Božije pomoći, iz riječi u ovom dijelu hadisa: “Gospodaru, koja je korist od gladovanja?”, i odgovora: “Mudrost, očuvanost srca…”, saznaje se da glad ima značajnu ulogu u privlačenju Njegove pomoći.

Ranije je, kao i u prethodnim recima, već bilo govora o pohvalnom gladovanju. U objašnjenju Allahovih riječi: “Oni su sputali jezike svoje od suvišnog govora i trbuhe svoje od viška hrane”,[21] također ćemo navesti ajete i predaje koji će dodatno pojasniti ovo pitanje.

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] Et-Tegabun, 11.

[2] El-Feth, 4.

[3] Ali ‘Imran, 8.

[4] Er-Ra‘d, 28.

[5] El-Mudžadele, 22.

[6] El-Enfal, 24.

[7] Biharu-l-envar, sv. 70, str. 33, predaja 1; Kaf, 17–18.

[8] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 51, predaja 9.

[9] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 52, predaja 13.

[10] Isto, str. 53, predaja 16.

[11] Isto, str. 56, predaja 26.

[12] Isto, str. 57, predaja 30; El-En‘am, 125.

[13] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 58, predaja 32.

[14] Isto, str. 59, predaja 37.

[15] Isto, sv. 70, str. 59, predaja 39.

[16] Isto, sv. 67, str. 60, predaja 40.

[17] Isto, str. 61, predaja 42.

[18] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 54, predaja 22.

[19] Isto, str. 55, predaja 23.

[20] Isto, str. 25, predaja 27.

[21] Predaja s Miradža, poglavlje 9.