Trbuh i kuća lišeni dobara Ovog svijeta
… وَ بُغْضِكَ الحُلْوَ وَ الحامِضَ، وَ فَراغِ بَطْنِكَ وَ بَيْتِكَ مِنَ الدُّنْيا
“…Što ćeš prezirati i slatko i kiselo, i što će ti trbuh i kuća biti lišeni dobara Ovog svijeta.”
Ajeti
وَ يَوْمَ يُعْرَضُ الَّذِينَ كَفَرُوا عَلَى النَّارِ أَذْهَبْتُمْ طَيِّبَاتِكُمْ فِى حَيَاتِكُمُ الدُّنْيَا وَ اسْتَمْتَعْتُم بِهَا
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali…”[1]
يَا أَيُّهَا النَّبِىُّ لِمَ تُحَرِّمُ مَا أَحَلَّ اللهُ لَكَ
O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio…[2]
قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللهِ الَّتِى أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَ الطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ
Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i čistu opskrbu?”[3]
Predaje
Prenosi se da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Doneseno je Aliju, mir s njim, slatko jelo od hurmi pa je odbio da ga jede. Upitaše ga: ‘Zabranjuješ ovo?’ On odgovori: ‘Ne, nego se bojim da bi duša mogla žudjeti za njim’, a zatim je proučio ajet: Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili…”[4]
Imam Bakir, mir s njim, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Došao mi je melek i rekao: ‘O Muhammede, Gospodar tvoj šalje ti selame i poručuje ti: Ako želiš, učinit ću ti mekansku dolinu posutom zlatom.’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, podiže glavu ka nebu i reče: ‘O Gospodaru, zasitim se jednog dana pa Te hvalim, a drugog dana ogladnim pa od Tebe tražim.’”[5]
Prenio je Imam Kazim, mir s njim, da je Ebu Zerr, Bog mu se smilovao, rekao: “Allah mi je Ovaj svijet učinio pokuđenim nakon dvije pogače od ječma – od kojih jednu pojedem za ručak, a drugu za večeru – i nakon dva vunena ogrtača – od kojih jedan obučem kao hlače, a drugi kao košulju.”[6]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Pojavio se Iblis pred Jahjaom, sinom Zekerijjaa, mir s njima dvojicom, i imao je na sebi uzice od svega. Jahja, mir s njim, ga upita: ‘Kakve su ti ovo uzice?’ On odgovori: ‘Ovo su strasti kojima pogađam sinove Ademove?’ Jahja ga upita: ‘Ima li njih kod mene?’ Iblis reče: ‘Možda se ponekad zasitiš, pa te odvratimo od namaza i sjećanja na Allaha.’ Jahja reče: ‘Zavjetujem se Allahu da svoj trbuh više nikada neću hranom napuniti.’ Iblis nato reče: “A ja se zavjetujem da više nikada neću muslimana posavjetovati.’” Zatim nastavi Imam Sadik, mir s njim: “O Hafse, tako mi Allaha, Džaferu i Džaferovoj porodici je obaveza da nikad trbuhe ne napune hranom, i Džafer i Džaferova porodica se zavjetuju Allahu da nikad ne rade za Ovaj svijet.”[7]
Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Allah nije obožavan ničim boljim od čistog trbuha i neporočnog spolnog organa.”[8]
Objašnjenje
Iz ovog dijela časne predaje s Miradža te iz ajeta i hadisa koje smo naveli nakon njega zaključuje se da Allah Uzvišeni ne želi da Svojim robovima život učini nepodnošljivim, ni da im oteža život, ni da im u vjeri pričini poteškoće, niti da ih optereti onim što nisu u stanju podnijeti, nego je On za njih stvorio sve ovosvjetske blagodati da bi, u skladu sa šerijatskim propisima, uživali u njima i da bi nastavili živjeti koristeći ih, kako bi oni mogli stići do uzvišenog stepena ljudskog savršenstva, prikladnog njihovim stanjima, zbog kojeg čovjek i jeste stvoren, a to savršenstvo predstavlja obožavanje na temelju spoznaje.
U skladu sa iznesenim, ako bi pohranjivanje viška hrane i pića, a isto tako i onoga što je slatko i onoga što je kiselo, sprječavalo čovjeka od posvećenosti onome zbog čega je stvoren – a svjedoci smo da tako uglavnom biva – u tom slučaju bilo bi obavezno zadovoljavanje Ovim svijetom i onim što nam je potrebno na njemu u granicama umjerenosti i štedljivosti na svim poljima. Naravno, ako bi zadovoljstvo Milostivog Gospodara i pokoravanje Njemu zahtijevali da ne skupljamo hranu, piće, odjeću i druge blagodati Ovoga svijeta te da drugima u tom pogledu dajemo prednost – što je primjereno u određenim vremenima i na određenim mjestima – tada bi bilo obavezno slijediti ono što nam Šerijat nalaže.
Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi
[1] El-Ahkaf, 20.
[2] Et-Tahrim, 1.
[3] El-A‘raf, 32.
[4] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 119, predaja 9.
[5] Isto, sv. 70, str. 318, predaja 28.
[6] El-Kafi, sv. 2, str. 134, predaja 17.
[7] Vesailu-š-ši‘a, sv. 24, str. 243, predaja 30438.
[8] El-Kafi, sv. 2, str. 79, predaja 1.
[9] Predaja s Miradža, poglavlje 3.