Čestiti ljudi i korištenje duhovnih činilaca

Osobe koje posjeduju materijalistički svjetonazor i koje se nisu okoristile uzvišenim, božanskim učenjima, sav univerzum i sve uzroke i činioce u njemu ograničavaju na materijalne i osjetilne mogućnosti i radi unapređenja vlastitih ciljeva pažnju usmjeravaju samo na fizičke činioce. U tom slučaju, ukoliko im život ide po volji, obuzima ih oholost i očaranost Ovim svijetom i pritom ne prezaju ni od kakve vrste iskorištavanja i pljačkanja drugih te koriste sva moguća sredstva i tehnologiju da bi unaprijedili vlastiti život. Međutim, ukoliko u životu dožive poraz, padaju u beznađe i nemir, sve puteve vide zatvorenim i mračnim, nemajući ni tračak nade.

Nasuprot njima, osobe koje posjeduju božanski svjetonazor, da bi postigle uspjeh u životu i sreću na Ovom i Onom svijetu, pored okorištavanja materijalnim mogućnostima vjeruju i u duhovne činioce, pa čak postojanost te učinkovitost i neučinkovitost materijalnih i fizičkih činilaca smatraju ovisnim o duhovnim činiocima, a zarad priskrbljivanja Božije milosti posvećuju se zahvali, strpljenju, oslanjanju i sjećanju na Boga, kao što kaže Uzvišeni Bog:

فَاذْكُرُونِى أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُواْ لِى وَلاَ تَكْفُرُونِ

Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti![1]

Kao posljedica toga, nikada ih ne obuzimaju oholost i beznađe. Ova odlika predstavlja najvažniju razliku između čestitih i nevaljalih ljudi.

Tri primjera duhovnih činilaca su:

Oslanjanje na Boga ili božanska potpora

Čestiti ljudi svoj posao započinju sa promišljanjem i planiranjem i uz pomoć čvrste volje i odluke kreću prema cilju. Pritom su svjesni i toga da često zbog njihovog vlastitog neznanja ili neznanja ljudi oko njih nastaju prepreke koje oni sami ne mogu otkloniti. Prema tome, nakon odabiranja dobrog puta i čvrste odluke da se uradi dobro djelo potrebno je osloniti se na Boga, kako bi se na taj način nadoknadili neznanje i slabost te kako bi nestale brige i strahovi. Sve ove blagodati predstavljaju oličenje Božije ljubavi prema onima koji se na Njega oslanjaju. Pored toga, na Budućem svijetu oni će kod Boga imati visoke stepene. Stoga, Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu kaže:

 فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللّهِ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ

A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.[2] 

Opis onih koji se oslanjaju na Boga u Kur'anu

Tevekkul ili oslanjanje na Boga označava pouzdavanje u Gospodara i prepuštanje svojih poslova Njemu.[3] U časnom Kur'anu se na oko pedeset i pet mjesta hvale oni koji se oslanjaju na Boga.

Lijepo i privlačno lice onih koji se oslanjaju na Boga u Kur'anu se predstavlja na sljedeći način: oni su vrlo odlučni i odvažni ljudi koje, zbog oslanjanja na Boga i nade u neograničenu Božiju moć, nikada ne obuzima strah i nedoumica i nikada ne drhte pred velesilama i mnoštvom neprijatelja, već u ozračju oslanjanja i pouzdanja u Boga ponosno koračaju ka ostvarenju svojih ciljeva i na taj način stiču Božiju ljubav i zadovoljstvo. Časni Kur'an o tome kaže:

الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ ۝ فَانقَلَبُواْ بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللهِ وَفَضْلٍ لَّمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ وَاتَّبَعُواْ رِضْوَانَ اللهِ وَاللهُ ذُو فَضْلٍ عَظِيمٍ

One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik!”

I oni su se vratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.[4]

Božiji poslanici su u pogledu tevekkula (oslanjanja na Boga) bili najbolji ljudi pa su i bez materijalnog bogatstva i moći u bezbroj prilika uspjeli pobijediti i nikada nisu osjećali samoću i strah, kao što je u Kur'anu rečeno o hazreti Šuajbu:

وَمَا تَوْفِيقِى إِلاَّ بِاللّهِ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَإِلَيْهِ أُنِيبُ

…A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.[5]

Da bi ojačali duh svojih sljedbenika i odagnali svaku sumnju u stizanje Božije pomoći, poslanici su im savjetovali da se oslone na Gospodara, baš kako je i hazreti Musa govorio svome narodu:

فَعَلَيْهِ تَوَكَّلُواْ إِن كُنتُم مُّسْلِمِينَ فَقَالُواْ عَلَى اللّهِ تَوَكَّلْنَا

U Njega se pouzdajte ako ste muslimani! “U Allaha se uzdamo!” – rekoše oni.[6]

 “Sabur” – ključ Božije pomoći

Jedna od najvažnijih odlika čestitih ljudi jeste strpljivost, tj. životni padovi i usponi ih ne čine uznositim ni beznadežnim, pred navalom teškoća i nedaća ne osjećaju slabost ni poraženost, uvijek uspravno i ponosno slamaju oluje nepogoda i valove nesreća te se na putu dostizanja uzvišenih ciljeva i velikih ljudskih ideala posvećuju otklanjanju poteškoća.

Takvi ljudi dobijaju Božiju pomoć, a Božija ruka milosti će biti iznad njihovih glava i oni će uživati u ljubavi i naklonosti Uzvišenog Boga. U Kur'anu su ovi opisani na sljedeći način:

وَكَأَيِّن مِّن نَّبِىٍّ قَاتَلَ مَعَهُ رِبِّيُّونَ كَثِيرٌ فَمَا وَهَنُواْ لِمَا أَصَابَهُمْ فِى سَبِيلِ اللّهِ وَمَا ضَعُفُواْ وَمَا اسْتَكَانُواْ وَاللهُ يُحِبُّ الصَّابِرِينَ

A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah strpljive voli.[7]

Riječ sabur ima značenje suzdržavanja[8] i trpljenja. U Kur'anu se spominje više od devedeset puta, a strpljive osobe su pohvaljene. Sabur i strpljivost u ljudskim očima umanjuju teške nevolje i velike nesreće, za razliku od nestrpljivosti i nemira, koji u vrijeme nedaća izbacuju čovjeka iz ravnoteže i remete ljudske živote.

Treba znati da kao što zalaganje i aktivnost spadaju među najvažnije činioce uspjeha i sreće u životu, sabur i suzdržavanje u nedaćama također predstavljaju veoma važne činioce ljudskog uspjeha i postojanosti. Ako sabur bude pratio stremljenje ka Bogu i traženje Njegovog utočišta, u čovjeku će se probuditi osjećaj radosti i duh vjerovanja, on će se povezati sa osloncem koji nikada neće biti uništen i užetom koje se nikada neće pokidati te će zadobiti posebnu Božiju naklonost i otvorit će mu se vrata Božije milosti, kao što Uzvišeni Allah kaže u Kur'anu:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاَةِ إِنَّ اللّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ

O vjernici, tražite sebi pomoć strpljivošću i obavljanjem molitve! Allah je zaista sa strpljivima.[9]

Osobama koje se suzdrže u brigama i oskudicama i koje su strpljive pri materijalnim i fizičkim gubicima Bog šalje radosne vijesti i nudi Svoju milost i naklonost:

أُولَئِكَ عَلَيْهِمْ صَلَوَاتٌ مِّن رَّبِّهِمْ وَرَحْمَةٌ وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُهْتَدُونَ

Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu![10]

Napomena

Naravno, pojam sabur u kur'anskoj terminologiji ima širok opseg i različite dimenzije te pored sabura u nedaćama podrazumijeva i sabur kada je riječ o izbjegavanju neposlušnosti, odnosno suzdržavanju od grijeha,[11] sabur u pokornosti te postojanost u izvršavanju Božijih naredbi, jer će strpljive osobe u svim fazama dobijati Božiju pomoć i posebnu naklonost, o čemu Kur'an kaže sljedeće:

وَاصْبِرْ لِحُكْمِ رَبِّكَ فَإِنَّكَ بِأَعْيُنِنَا

A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo.[12]

Sjećanje na Boga, najvažniji činilac spokoja i blagostanja

Smiraj srca i otvaranje vrata opskrbe predstavljaju najvažnije učinke sjećanja na Boga i spominjanja Boga.

Čestiti ljudi spominjanjem Boga i sjećanjem na Njega svoja srca povezuju sa Biti Alima (Sveznajući), Kadira (Moćnog), Ganijja (Neovisnog), Rahmana (Svemilosnog), Rahima (Samilosnog), Rezzaka (Opskrbitelja) i sigurni su od bilo koje vrste straha, brige, sumnje i nedoumice, kao što Uzvišeni kaže:

أَلاَ بِذِكْرِ اللّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ

A srca se samo kad se Allah spomene smiruju![13]

Iz ovog ajeta nedvosmisleno se može zaključiti da smiraj srca zavisi od sjećanja na Boga i Njegovog spominjanja, a veliko bogatstvo i brojni prijatelji ne mogu u potpunosti iz srca ukloniti strah i zabrinutost, jer postoji sumnja u učinkovitost bogatstva u vrijeme nedaća i odanost prijatelja u vrijeme opasnosti. Časni Kur'an osobe koje ne razumiju ovu činjenicu i koje se okreću od Boga opisuje kao nehajne i smatra da su zabludjele više nego stoka:

أُوْلَئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُوْلَئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

Oni su kao stoka, čak i više zalutali – oni su zaista nemarni.[14]

S druge strane, osoba koja se okrene od sjećanja na Boga posvećuje se materijalizmu i gramzivosti i obuzimaju je šejtanska nagovaranja. Takva osoba nikada neće biti zadovoljna onim što ima, već je obuzimaju zavist, mržnja, tuga i žalost, a njen život neće biti ispunjen spokojem i blagostanjem. To je zbilja na koju Bog upozorava u Kur'anu riječima:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِى فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى

A onaj ko okrene glavu od sjećanja na Mene, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.[15]

Časni Kur'an navodi da će osobe koje jutrom i noću spominju Boga zadobiti Njegovu milost i uputu:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا ۝ وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا ۝ هُوَ الَّذِى يُصَلِّى عَلَيْكُمْ وَمَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِينَ رَحِيمًا

O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleci Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan.[16]

Sažetak

– Čestiti ljudi uz korištenje materijalnim činiocima vjeruju i u uticaj duhovnih činilaca i smatraju da oni zapravo imaju veći uticaj od onih materijalnih.

– Oslanjanje na Boga i strpljivost u teškoćama te sjećanje na Boga i Njegovo spominjanje predstavljaju veoma uticajne duhovne činioce u životu vjernika.

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević 

[1] El-Bekare, 152.

[2] Ali ‘Imran, 159. Ali Kerimi Džehremi, Čehreha-ye mahbub-e dar Kor'an, str. 71.

[3] Mufredate Ragib; El-Misbahu-l-munir; Kureši, Kamuse Kur'an, sv. 7, str. 241.

[4] Ali ‘Imran, 173-174.

[5] Hud, 88.

[6] Junus, 74-75.

[7] Ali ‘Imran, 146.

[8] Kureši, Kamuse Kur'an.

[9] El-Bekare, 153. Mizan, sv. 1, str. 340, 152-153.

[10] El-Bekare, 157. Mizan, Bejrut, sv. 1, str. 358.

[11] Pažuheš-e Kor'ani; En-Nisa’, 25.

[12] Et-Tur, 48. Nemune, ‘Arebi, sv. 17, str. 182; Mizan, ‘Arebi, sv. 19, str. 34.

[13] Er-Ra‘d, 28. Mizan, sv. 11, str. 358.

[14] El-A‘raf, 179.

[15] Ta-Ha, 124. Mizan, sv. 14, str. 224.

[16] El-Ahzab, 41-43.