Prijatelji

Prijateljski odnosi svrstavaju se u red općih društvenih odnosa koji nisu vezani za društvene uloge. Prijateljstvo označava svojevoljno međusobno druženje dviju osoba koje su naklonjene jedna drugoj. Druženje prijatelja znatno se razlikuje od druženja učenika jedne škole. Međusobno druženje učenika jedne škole je slučajno i njihova volja nema nekog posebnog učešća u tome, dok je druženje prijatelja svojevoljno. Svaki čovjek svojevoljno bira prijatelja, tako što od velikog broja ljudi koji su sa njim u doticaju, samo neke od njih uzima za prijatelje i druženje. Zbog toga, prijateljska veza posjeduje veliku važnost i ima ogroman učinak na čovjekovo savršenstvo.

Vrste prijateljstva

Prijateljski odnos ima dva važna činioca: ljubav i trajno drugarstvo. Drugi dio je ponašanje koje čovjek sam bira i zato ono ima pozitivnu ili negativnu moralnu vrijednost. Međutim, prvi dio sam po sebi nije voljno djelo; ljubav je stanje duha koje se ne dešava čovjekovom voljom, ali su preduvjeti za njegovo ostvarivanje voljni. Spoznaja je najvažniji uvjet za nastajanje ljubavi, a stjecanje spoznaje je vezano za čovjekovo voljno djelo.

Druženje prijatelja izvire iz različitih vrsta ljubavi. Na temelju različitih ljubavi, dolazi i do podjele prijateljstva. Međusobna ljubav dva čovjeka je zamisliva u tri oblika. Prema tome, i prijateljstvo će imati tri oblika:

Moguće je da se dvije osobe vole i da uživaju u međusobnom druženju i razgovoru i da pored toga ne traže ništa više. Drugim riječima, moguće je da druženje dvije osobe ne bude ni zbog kakvog drugog cilja osim zbog uživanja koje imaju u svome druženju. Užitak druženja može biti proizvod savršenstva koje dva prijatelja prepoznaju u sebi. Bilo da je riječ o vanjskom savršenstvu – racionalnom ili duhovnom, poput lijepog morala. U svakom slučaju, ako uživanje koje je proizvod ovog druženja bude pokuđeno, iz moralnog aspekta takvo druženje ima negativnu vrijednost.

Moguće je da druženje ne bude radi stizanja do nekog užitka koji proizlazi iz samoga druženja, već da prijateljstvo i ljubav budu sredstvo za stizanje do neke poželjne stvari. U ovoj prijateljskoj vezi, prvi činilac prijateljstva, to jest ljubav, nije temeljni činilac. Ali i pored toga, upravo ta ljubav biva povodom druženja. Ukoliko je druženje potaknuto stizanjem do nečeg željenog, poput imetka, položaja ili znanja, moralna vrijednost druženja ovisi o namjeri i razlogu zbog koje čovjek želi imetak, položaj ili znanje.

Postoji još jedna vrsta prijateljstva, koja je proizvod čovjekove ljubavi prema Bogu. U poglavlju o teološkom moralu, govoreći o učincima ljubavi prema Allahu, rekli smo da je jedan od učinaka čovjekove ljubavi prema Bogu ljubav prema Božijim prijateljima. Ukoliko čovjek voli nekog drugog zbog robovanja Bogu, iskrenosti ili dobrih djela, ljubav prema njemu je u produžetku ljubavi Božije i to nazivamo ljubav u ime Boga (حب فی الله). Druženje s onim ko se voli zarad Boga predstavlja djelo sa pozitivnom moralnom vrijednošću. Prijateljstvo zarad Allaha je veoma vrijedno. Ukoliko neko voli nekoga u ime Allaha, ali ta osoba bude stanovnik Džehennema, Allah će nagraditi i to prijateljstvo i tu ljubav.

Prenosi se od Imama Bakira, a.s.: “Ukoliko čovjek bude volio nekoga zarad Allaha, Allah će ga nagraditi za tu ljubav, pa i ako bi onaj koga on voli u Božijem znanju bio stanovnik Džehennema. Ukoliko neko bude mrzio nekog zarad Allaha, Allah će ga nagraditi zbog toga, pa i ako bi onaj koga on mrzi u znanju Božijem bio jedan od stanovnika Dženneta.”[1] Ova i neke druge predaje ukazuju na prvi činilac prijateljstva, tj. na ljubav, a razlog zašto se nagrađuje stanje srca koje nije svojevoljno, jeste taj što se preduvjeti za nastanak ljubavi osiguravaju putem svojevoljnih djela.

Drugi činilac prijateljstva, druženje sa voljenima, svojevoljno je djelo. Prema tome, ako se desi da neko u srcu nađe ljubav prema grješnicima i zalutalim, mora se kloniti druženja sa njima, jer je druženje sa njima povod zalutalosti i propasti. Prenosi se od časnog Poslanika, s.a.v.a.: “Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim se druži.”[2]

I Časni Kur’an ukazuje na ovaj učinak: Na Dan kada nasilnik ruke svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se kretao uz Poslanika, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!” – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.[3] Prijatelja treba birati sa pažnjom i razmatranjem. Ne treba s nekim biti prijatelj samo zbog ljubavi koju prema njemu nalazimo u svome srcu. Prvo je potrebno potražiti izvor te ljubavi, a nakon što se uvjerimo da je riječ o ljubavi u ime Boga, trebamo razmotriti ponašanje i dostojnost onoga koga volimo, pa ako bude riječ o vjerniku i ispravnom čovjeku, tada ćemo sklopiti prijateljstvo sa njim. Ukoliko se bude postupalo na ovakav način, nastat će trajno prijateljstvo.

Prenosi se od Zapovjednika pravovjernih, hazreti Alija, a.s.: “Ko nakon pažljivog odabira izabere sebi prijatelja, njihovo druženje će potrajati, a ljubav će se učvrstiti.”[4] Međutim, ako se prijateljstvo sklopi bez promišljanja, ono je povod grijeha i zalutalosti. Imam Ali, a.s., rekao je: “Onoga ko uzme prijatelja bez biranja, nevolja će prisiliti da se druži sa zlim ljudima.”[5]

Dobar i loš prijatelj

Dobar prijatelj je ona osoba koja ima pozitivan utjecaj na čovjekovo kretanje prema savršenstvu. Dobar prijatelj prije svega treba biti vjernik i dobar čovjek. Pored toga, u predajama se spominju uvjeti za dobrog prijatelja. Imam Sadik, a.s., rekao je: “Nema prijateljstva bez granica, pa ko bude imao takve granice ili nešto od njih, odaberi ga za prijatelja. Prvo, da mu skriveno i javno kod tebe budu jednaki. Drugo, da tvoj ukras bude njegov ukras i da tvoja sramota bude njegova sramota. Treće, da ga u ponašanju prema tebi ne promijene položaj ili imetak. Četvrto, da ti ne uskraćuje ništa od onoga što on ima. Peto, što okuplja sve ove osobine, da te ne napušta u nevoljama.”[6]

Loš prijatelj je ona osoba koja je u pogledu svjetonazora i morala zalutala, ili koja čini da čovjek zanemari Boga i kretanje prema Njemu. U predajama se odvraća od druženja sa određenim ljudima. Uzevši u obzir te predaje postaju jasna svojstva lošeg prijatelja. Imam Ali, a.s., rekao je: “Musliman se mora čuvati druženja sa tri osobe: bestidnikom, glupakom i lažovom. Bestidna osoba će ti uljepšati svoje djelo, želi da budeš poput nje, ne pomaže te u vjerskom i onosvjetskom djelu, bliskost sa njom donosi bol i tvrdoću srca, a druženje s njom je za tebe sramota. Glupak te ne usmjerava na dobro, niti se može nadati da on spriječi da ti se desi neko zlo, čak i ako bi pokušao. Koliko puta ti on želi dobro, ali ti nanese štetu. Pa smrt mu je korisnija od života, šutnja korisnija od govora i udaljenost od blizine. Sa lažovom ti ništa nije prijatno, prenosi tvoje riječi drugima, a tebi priče drugih. Kada god prenosi riječi, uveliča ih, tako da ne bi mogle biti potvrđene, sve da su i istinite. Potiče ljude na neprijateljstvo, a u grudima budi mržnju. Budite svjesni Allaha, i čuvajte se.”[7]

Od predvodnika vjere prenose se upute i savjeti u vezi s prijateljima i uvjetima za njih, što nije isključivo vezano za prijateljsko druženje. Da bi prepoznali dobrog druga potrebno je u obzir uzeti mjerila dobrog prijatelja, koja ćemo ubrzo spomenuti.

Prava prijatelja

Prijatelji po vjeri su poput braće i treba se prema njima tako i odnositi. Treba štititi prijatelje, biti dobronamjeran prema njima i pomagati im isto onako kako nam je u obavezu stavljena podrška i dobronamjernost prema bratu. Prijateljska veza na Božijem putu i bratski odnos na temeljima vjere su sveta veza i njihovo očuvanje je prijeka obaveza (vadžib) prijatelja. Zapovjednik pravovjernih, hazreti Ali, a.s., veoma rječito govori o ovom pitanju. U 31. pismu Staze rječitosti, svome sinu hazreti Hasanu, a.s., obraća se na sljedeći način: “Potiči sebe na spajanje veza kada ih tvoj brat prekine, kad se on odmetne, budi ljubazan prema njemu i primakni mu se. Kad on škrtari u dijeljenju, troši za njega. Kad se on udaljava, približuj mu se. Kad je on strog, budi blag. Kad on počini krivo, prihvati ispriku na način kao da si mu ti rob, a on onaj ko ti daruje blagodati. I čuvaj se da to ne učiniš ondje gdje nije mjesto ili da to ne učiniš onima koji ne zaslužuju.”[8]

U ovom odlomku jasno se očituje značaj bratskog i prijateljskog odnosa, jer se u njemu kaže da je čuvanje prijateljskih veza veoma važno i preporučuje se ulaganje određenog truda i napora da bi se očuvale te veze. U nastavku se govori o poštivanju određenih prijeko potrebnih stvari. “Ne uzimaj nipošto neprijatelja prijatelja svog kao prijatelja, jer ćeš tako postati neprijatelj prijatelja svog.”[9]

“Daj pravi savjet bratu svome, bio on dobar ili gorak. Progutaj srdžbu malo-pomalo, jer ne nađoh ništa slađe od tog naposljetku i ništa ugodnije u ishodu. Budi blag prema onom koji je grub prema tebi, jer moguće da će on ubrzo postati blag prema tebi.”[10]

Savjetovanje prijatelja je važna obaveza, jer vjernici poput ogledala međusobno zrcale riječima svoje dobre i loše osobine, kako bi se dobro povećalo, a loše otklonilo. Prilikom savjetovanja potrebno je biti blag i dobronamjeran, kako bi rezultat bio bolji. “Kori brata svoga čineći mu dobro i odbij zlo njegovo obasipajući ga blagodatima.”[11]

Odanost prijatelju je uvjet prijateljstva. Čovjek koji nije odan, nije prijatelj. Hazreti Ali, a.s., kaže: “Prijatelj nije prijatelj sve dok brata svoga ne zaštiti u tri prilike: u nevolji njegovoj, u odsustvu njegovom i pri smrti njegovoj.”[12]

Iskrenost i prisnost također su u obavezama prijateljstva, jer udaljenost od usiljenosti olakšava druženje i omogućava njegovu dugotrajnost. Hazreti Ali, a.s., tim povodom kaže: “Najgori brat je onaj radi kojega se usiljeno ponaša.”[13]

U svakom slučaju, postoji mnogo prava prijatelja, a njihovo ispunjavanje je veoma važno, iako nekada i teško. Zanemarivanje ovih prava je uzrok uništavanja prijateljstva. Prijatelji ne smiju zloupotrijebiti iskrenost i prisnost koju imaju, niti smiju zbog milosti i ljubavi koja postoji među njima zapostavljati prava svojih prijatelja: “Ne zapostavljaj nipošto pravo brata svoga oslanjajući se na odnose između tebe i njega, jer nije ti brat onaj čije si pravo upropastio.”[14]

Druženje i suživot

Druženje, posjećivanje i međusobni razgovori nisu svojstveni samo za prijatelje, jer prijateljska veza je spoj ljubavi i druženja. Druženje može dovesti do uspostavljanja prijateljskih veza. Bilo da druženje okonča prijateljstvom ili ne, u svakom slučaju ono donosi veliki broj učinaka za čovjeka, usljed toga što oni s kojima se čovjek susreće pri druženju ostavljaju traga na njegovo kretanje prema savršenstvu. Upravo zbog toga, kao i kod izbora prijatelja, čovjek treba biti obazriv i pri izboru onih s kojima će se družiti. Veliki broj uvjeta koji se odnose na dobrog prijatelja, odnose se i na dobrog druga. Zapravo, svi uvjeti i prava koje drugovi, tj. oni koji se druže, imaju jedan prema drugom, predstavljaju preduvjete za nastanak pravog prijateljstva. U vezi sa važnošću toga s kim živimo i družimo se, Imam Kazim, a.s., prenosi da je hazreti Isa, a.s., rekao: “Zaista loš prijatelj nanosi zlo, a zao drug odvodi u propast, zato gledaj s kim ćeš biti.”[15]

Dobar drug je onaj koji uzrokuje budnost kod čovjeka i sprječava ga da se kreće pogrešnim smjerom. Zapovjednik pravovjernih, a.s., kaže: “Čuvaj se druženja sa onim ko te čini nemarnim i vara te, jer će te odvesti u poniženje i upropastiti te.”[16]

Imam Sedžad, a.s., ne smatra dostojnom druženja osobu koja ima jednu od pet osobina: “‘Sinak moj, pazi, petorica su s kojima se ne trebaš družiti, pričati, niti im biti saputnik na putu. ’ Rekoh: ‘Oče moj, ko su oni?’ Reče: ‘Čuvaj se druženja sa lažovom, on je poput priviđenja, približava ti daleko, a udaljava ti blisko, čuvaj se druženja sa grješnikom, jer prodat će te za zalogaj ili za manje od toga. Čuvaj se druženja sa tvrdicom, jer ostavit će te na cjedilu kada ti nešto bude trebalo. Ne druži se sa glupim čovjekom, jer on ti želi biti koristan, ali ti nanosi štetu. Čuvaj se druženja sa onim ko je prekinuo rodbinske veze, jer sam u Allahovoj knjizi našao da je on proklet.”[17]

Zapovjednik pravovjernih, a.s., savjetuje svoga sina: “Budi blizak s dobrima – bit ćeš od njih, kloni se loših – bit ćeš odvojen od njih.”[18]

[1] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 292.

[2] Isto, str. 309.

[3] El-Furkan, 27-29.

[4] Gureru-l-hikem ve dureru-l-kelim, sv. 2, str. 695.

[5] Isto.

[6] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 316

[7] Isto, str. 311.

[8] Nehdžu-l-belaga, pismo 31.

[9] Isto.

[10] Isto.

[11] Isto, izreka 159.

[12] Isto, izreka 134.

[13] Nehdžu-l-belaga, izreka 489.

[14] Isto, pismo 31.

[15] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 2, str. 211.

[16] Gureru-l-hikem ve dureru-l-kelim, sv. 1, str. 152.

[17] Tuhafu-l-‘ukul, str. 279.

[18] Nehdžu-l-belaga, pismo 312.