Udjeljivanje najboljih stvari

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَنفِقُوا مِن طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا أَخْرَ‌جْنَا لَكُم مِّنَ الْأَرْ‌ضِ وَلَا تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ وَلَسْتُم بِآخِذِيهِ إِلَّا أَن تُغْمِضُوا فِيهِ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللهَ غَنِىٌّ حَمِيدٌ

O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne valja da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Bog nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.[1]

1. Koliko je važno udjeljivanje (infak) pa se nekoliko puta stavlja u fokus?

Ovo je treći ajet, koji počinje sa O vi koji vjerujete i koji vjernicima naređuje da udjeljuju. Nešto ćemo reći o tim ajetima. U prvom ajetu se govori o našoj potrebi za plodovima udjeljivanja na drugom svijetu i na ovaj način se podstiče na čin udjeljivanja. U drugom ajetu se govori o štetama koje mogu upropastiti udjeljivanje i uništiti pozitivne učinke ovakvog čina. U ovom ajetu se, također, govori o kvalitetu udjeljivanja, međutim ono što se u sva tri ajeta ističe jeste vanredni značaj samog čina udjeljivanja kome se daje tolika vrijednost i u mnogim ajetima se različitim tonom skreće pažnja na njega.

S obzirom na individualne i odgojne uticaje udjeljivanja, kao i na društvene i ekonomske učinke istog, na ovaj način nam postaje jasna tajna rada i zalaganja, tako da, s jedne strane, duh pravičnosti i iskorjenjivanja siromaštva i, s druge strane, smanjivanje dunjalučkih ovisnosti i vezanosti, daje veoma važnu i posebnu poziciju udjeljivanju u islamu. 

2. Šta se misli pod čistim i lijepim stvarima (tajjibat) koje stiču vjernici?

Svi ljudi, između ostalog i vjernici, imaju obavezu da vode vlastiti život i da se trude kako bi sticali i radili. Međutim, vjernici imaju težu obavezu na svojim plećima, a to je čišćenje i pročišćavanje onoga što se stiče i načina na koji se to obavlja. Upravo ovo zalaganje predstavlja značajan dio vjere.

U predaji o miradžu, ibadet se dijeli na deset dijelova, a devet dijelova od toga čini sticanje halala:

یا أحمد إن العبادة عشرة أجزاء: تسعة منها طلب الحلال، فإذا طیبت مطعمك و مشربك فأنت في حفظي و کنفي

Uzvišeni Bog se obraća Svom plemenitom Poslaniku riječima: “O Ahmede, zaista se ibadet sastoji od deset dijelova, a devet ih se odnosi na traženje halal opskrbe, pa ako ti hrana i piće budu čisti, Ja ću te čuvati i štititi.”[2]

Nema sumnje da se vjernici tokom sticanja i zarađivanja mogu susresti sa problemima i da im se u najmanju ruku dese sumnjive i nejasne stvari. Neobraćanje pažnje ili pak neznatno obraćanje pažnje rezultira time da se naš imetak pomiješa sa imetkom drugih ljudi ili imetkom iz državne blagajne tako da je u tom slučaju njegova čistoća upitna.

3. Da li vjernici stiču i stvari koje nisu čiste i lijepe (غیر طیب)?

Sve ono što vjernici zarađuju i stiču mora biti čisto i kako treba. Od njih se ne očekuje da stiču nečisto. Međutim, istovremeno se posredno upozoravaju da se paze kako njihovo sticanje i privređivanje ne bi krenulo u pravcu nečistog i izašlo iz okvira čistog. U isto vrijeme, ukoliko se zbog nekih razloga u njihovom imetku nalazi nešto sumnjivo i upitno, tako da postoji sumnja u čistoću i ispravnost tog dijela imetka, potrebno je prilikom udjeljivanja davati onaj dio u čiju ispravnost ne postoji sumnja i na taj način nastojati da se vlastiti život usmjeri u pravcu čistog i ispravnog.

Kur'anski odgojni program je takav da ima za cilj čovjeka dovesti na stupanj na kom neće sticati ništa drugo osim čistog i ispravnog, međutim do tog stepena put je relativno dugačak i javlja se potreba za stalnim i ozbiljnim upozoravanjima. Ovaj ajet je upravo jedno od tih posrednih upozorenja kako bi vjernici bili obazriviji i više pažnje posvećivali svom sticanju i privređivanju, i kako bi onemogućili ulazak nečistim stvarima u svoj život.

Ponekad pogrešne izlike i opravdavanja rezultiraju time da se posegne za neobičnim poslovima. Tako se u predajama nalazi priča o čovjeku koji je krao i ono što bi ukrao davao je siromašnima. Njegovo glupo opravdanje je bilo to da krađa nosi jedan grijeh, a udjeljivanje donosi deset sevapa tako da mu na kraju ostaje devet sevapa.[3] Ovaj ajet predstavlja odgovor na upravo ovakva pogrešna opravdavanja, a to je da udjeljivati treba od čistog dijela imetka. Ukradeno nije čisto da bi se moglo udjeljivati i za to očekivati nagrada.

Moguće je da osobe, kojima je na raspolaganju javno bogatstvo i imetak, bez potrebnih ovlasti i uz opravdanje da pomažu siromašnim ljudima odluče da dijele imetak iz državne kase osobama u stanju potrebe. Ovakvo udjeljivanje se smatra udjeljivanje nečistog dijela imetka i sa sobom donosi izvjesne probleme za onoga koji udjeljuje.

Moguće je da se pod “čisto” misli upravo na ono što je suprotno “nečistom”, koje se spominje u nastavku ajeta. To znači: udijelite one stvari koje su čiste, lijepe i korisne. Uzdržavajte se od dijeljenja onoga što nije drago ljudskoj prirodi.

4. Zašto se samo moraju udjeljivati čiste i lijepe stvari (tajjibat)?

Kod dijeljenja se puno više pažnje posvećuje kakvoći nego količini onoga što se udjeljuje. Zbog toga je “čistoća” osnovni uvjet za udjeljivanje bilo čega, tako da ukoliko dijelimo tuđi imetak onda ćemo zasigurno imati problema. Udjeljivanje haram imetka predstavlja samo po sebi haram i smatra se nasilnom uzurpacijom.

Ono što se Bogu “pozajmljuje” ili ono s čim se trguje sa Bogom mora biti dostojno Boga i neophodno je u potpunosti pridržavati se pravila ponašanja. Udjeljivanje predstavlja neku vrstu “trgovine” sa Bogom, koju je Bog zahvaljujući Svojoj Veličini nazvao “zajam”, a sam sebe ubraja u dužnike onih koji udjeljuju. Potrebno je da dublje promotrimo pojavu udjeljivana i zaključit ćemo da na neki način trgujemo sa Bogom, a osobe u stanju potrebe su samo posrednici u ovoj trgovini. Kao rezultat toga, kada shvatimo da se nalazimo naspram Boga, onda nećemo moći da udjeljujemo nečisto i nekvalitetne stvari, niti ćemo uzimati u obzir bezvrijedne i neprikladne stvari.

5. Zar udjeljivanje stvari koje nisu čiste i lijepe neće riješiti problem ljudi u stanju potrebe, i koji je razlog odvraćanja od toga?

Udjeljivanje nečistog i bezvrijednog će i osobi koja udjeljuje, a i onome kome se udjeljuje, donijeti ozbiljne probleme. Ukratko rečeno: zabranjivanje istog je u interesu obje strane. U prethodnim dijelovima smo ukazali na jedan broj problema koje može imati onaj koji udjeljuje, međutim, problemi s kojima se suočava onaj kome se udjeljuje su slijedeći: ponižavanje njegove ličnosti u slučajevima kada je nečistost i nekvalitetnost neke stvari sasvim očita, i osim toga – neugodnosti koje sa sobom donosi haram ili sumnjivi imetak, a koje će se obrušiti na njihov život i donijeti im nove probleme.

Osnovni cilj svih ibadeta jeste pitanje odgoja, razvoj i uzdizanje čovjeka i to ni na koji način nije zanemareno. Udjeljivanje nečistog i nevrijednog dijela imetka predstavlja ozbiljnu prepreku na putu uzdizanja i usavršavanja onoga koji udjeljuje i kome se udjeljuje.

6. Koja je poruka dijela ajeta: Ono što stičete (مَا كَسَبْتُمْ)? Zašto nije samo rečeno: Udjeljujte od lijepih i čistih stvari (أَنفِقُواْ مِن طَيِّبَاتِ)?

Treba udjeljivati od plodova svoga rada, kako bismo imali pozitivne rezultate. Ukoliko očekujemo dan kada ćemo pronaći blago, kada ćemo dobiti nasljedstvo, dobiti poklon ili ćemo pak dobiti nagradu, kako bismo dio od toga udjeljivali, onda se to ne odnosi na: Ono što stičete. Također, nije jasno da li ćemo imati tu sreću ili ako se i desi da li ćemo biti u stanju da dijelimo i pomažemo one koji su u stanju potrebe.

Danas, kada imamo novca, treba da dijelimo od plodova svoga truda tako da ukoliko budemo imali bolje uvjete iskoristimo priliku i dajemo više, jer kako je rečeno: Udjeljujte od čistih i lijepih stvari koje stičete!

7. Šta se misli pod: I od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo (وَمِمَّا أَخْرَ‌جْنَا لَكُم مِّنَ الْأَرْ‌ضِ)?

Ljudski prihodi mogu biti od trgovine, intelektualnog rada, poljoprivrede, stočarstva ili iskorištavanja rudnika. Sve zajedno predstavlja iskorištavanje zemlje. Prvi dio ovog dijela ajeta se odnosi na ono što stičete, a drugi dio na: I od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, tako da obuhvata cjelokupnu ljudsku imovinu.

Uzvišeni Bog je sve potrebne stvari i mogućnosti neophodne za osiguravanje ljudskih potreba smjestio u zemlji i dao čovjeku moć da dođe do njih. Ustvari, Bog je učinio da čovjek ovlada zemljom i pružio mu mogućnost da je pokori i iskorištava. U velikom broju ajeta se ukazuje na ovu veliku blagodat, a također, obaveza obrađivanja i brige o zemlji je prepuštena čovjeku:

أَلَمْ تَرَ أَنَّ اللهَ سَخَّرَ لَكُم مَّا فِى الْأَرْضِ

Zar ne vidiš da je Bog sve što je na Zemlji vama podredio.[4]

هُوَ أَنشَأَكُم مِّنَ الْأَرْضِ وَاسْتَعْمَرَكُمْ فِيهَا

On vas je od Zemlje stvorio i dao vam da živite na njoj![5] 

Sve ono što nam je na raspolaganju, mada na neki način pripada nama i mi se nazivamo vlasnicima toga, uistinu  u svijetu stvarnosti sve u cijelosti pripada Bogu i osim Njega nema drugog vlasnika. Sve što posjedujemo predstavlja Njegove blagodati, koje nam je On dao na raspolaganje, a to je i sredstvo za našu provjeru. S ovakvim gledanjem i promišljanjem udjeljivanje postaje lahko i slatko, naš tevhidski pogled postaje bistriji i djelotvorniji, a to je samo po sebi ključ rješavanja mnogobrojnih problema.

8. Šta se misli pod: I ne izdvajajte ono što ne valja i što nije čisto da biste to udijelili (وَلَا تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ)?

Prilikom pojašnjavanja razloga udjeljivanja čistih i lijepih stvari, ukazano je i na ono što je suprotno tome da bi se na taj način izbjegla bilo kakva mogućnost nejasnoće i kako bi se ukazalo na kvalitet Bogu ugodnog udjeljivanja. Stoga, skreće se pažnja da ne treba posezati za bezvrijednim i nečistim stvarima kako bi se udjeljivale, te da se treba odlučno i svojevoljno uzdržati od udjeljivanja ove vrste imetka ljudima u stanju potrebe.

Djela koja su izvršena na temelju jasne namjere i čvrste odluke imaju najveći uticaj na ličnost osobe koja ih čini, nasuprot djelima koja se vrše bez obraćanja pažnje i iz navike, koja zasigurno neće ostaviti veliki uticaj na odgojni proces. Osobe koje planski skupljaju sav nečist i beskoristan dio imetka kako bi to dale ljudima u stanju potrebe i to nazivaju udjeljivanje, neće doseći duhovno savršenstvo i to im neće donijeti željene rezultate. (I to ukoliko ne budu imali negativne rezultate).

Imetak i stvari koje nisu upotrebljive ili su jako stare i u stanju propadanja, te se veoma rijetko mogu koristiti ili samo u slučaju nužde mogu poslužiti, tako da ih obično niko ne koristi,  smatraju se nečistim i bezvrijednim stvarima. U već citiranom ajetu zabranjeno je udjeljivati ovakve stvari.

Ponekad ona stvar koja je data osobi u stanju potrebe zbog vrste ili njenog kvaliteta može uzrokovati poniženje osobe kojoj je data, a ubraja se i u neku vrstu uvrede. Ovakva stvar je u oprečnosti sa osnovnim ciljem udjeljivanja.

9. Koja je veza između dijela ajeta: Kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju (وَلَسْتُم بِآخِذِيهِ إِلَّا أَن تُغْمِضُوا فِيهِ) i udjeljivanja onog što ne valja?

To je delikatno upozorenje u cilju pojašnjavanja mudrosti zabrane udjeljivanja nečistih i bezvrijednih stvari. To znači: nemojte davati drugima ono što vi ne biste prihvatili osim zatvorenih očiju, zbog niskosti tog čina.

Pravilo: “Ono što želiš sebi, želi i drugima!” u ovom ajetu dolazi do izražaja. Kaže se: nemojte koristi prilikom udjeljivanja ono što ni vi sami ne biste uzeli, izuzev u nuždi ili nasilu, zatvorenih očiju. To je očit primjer nečiste i nevrijedne stvari. Dobar primjer nečistih i nevrijednih stvari je ostala i zastarjela hrana, neupotrebljiva i poderana odjeća, pokvaren i oštećen pribor i tome slično.

Treba uzeti u obzir da se na prvom mjestu udjeljivanje odnosi na istinski potrebite osobe, koje su dostojanstvene i koje zbog stida i čednosti vrlo rijetko govore o svome stanju pa čak, kako to Kur'an lijepo kaže, toliko su dostojanstvene da ih mnogi smatraju bogatim:

يَحْسَبُهُمُ الْجَاهِلُ أَغْنِيَاءَ مِنَ التَّعَفُّفِ

Pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni.[6]

Pomaganje ovakvim osobama je veoma različito od pomaganja uličnim prosjacima i neophodno je da bude popraćeno posebnim poštovanjem i uvažavanjem njihove ličnosti, kako im se ne bi dodatno pogoršala situacija. Nužno je očuvati njihovo dostojanstvo i čast. Stoga se preporučuje da se ljudima u stanju potrebe ne daje ono što ni sami ne bismo uzeli osim zatvorenih očiju, jer je to primjer udjeljivanja nečistih i nevrijednih stvari: 

وَلَا تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ وَلَسْتُم بِآخِذِيهِ

Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju.[7] 

Kada je riječ o povodu objavljivanja ovog ajeta, on se odnosi na imetak onih koji su isti sticali u Meki putem uzimanja kamate i koji su u Medini dijelili drugima. Također, odnosi se na miješanje dobrih i kvalitetnih hurmi sa lošim hurmama i udjeljivanje istih drugima. Prvo ukazuje na duhovnu nečistoću, a drugo na fizičku nečistoću imetka. Nema sumnje da ovo dvoje predstavlja primjer nečistoga, a ne to da se ovaj ajet isključivo odnosi na jedinstven slučaj u ajetu. 

10. Koji je cilj isticanja Božije neovisnosti na kraju ajeta?

Za Uzvišenog Boga nije problem da se brine o životima Svojih robova, kako siromašnih tako i bogatih. Da je htio mogao je sve siromahe i uboge stvoriti bogatim, jer je On apsolutno neovisan i bogat. Prema tome, ako vjernike poziva da udjeljuju, u tome se nalazi velika mudrost. Cilj ovog djelovanja jeste postizanje razvoja i uzdizanja ljudi. Uistinu, na ovaj način se priprema teren za njihov duhovni odgoj i usavršavanje.

Ukoliko bogataši imaju neke mogućnosti i ukoliko posjeduju bogatstvo i imetak, sve je to u cijelosti od Boga, koji je neovisan i imućan, jer inače oni su apsolutno siromašni i sami nemaju ništa:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاءُ إِلَى اللهِ وَاللهُ هُوَ الْغَنِىُّ الْحَمِيدُ

O ljudi, vi ste siromasi ovisni o Bogu, a Bog – On je Neovisni Hvaljeni.[8] 

Za vjernike je izrazito nužno da razumiju ovu činjenicu, jer ista ima ključnu ulogu u upotpunjavanju njihovog tevhidskog gledišta. 

11. Koja je poruka skretanja pažnje na Božiji atribut Onaj koji je hvale vrijedan?

U većini slučajeva, prilikom udjeljivanja, osobe u stanju potrebe razvežu jezik hvale i pohvale. Ističu one koji im udjeljuju, ili osobe koje su bile svjedoci samog čina udjeljivanja i koje su se nalazile u samom središtu događaja, hvale one koji udjeljuju i veličaju njihovo dobro djelo. U ovakvim uslovima, s jedne strane ljudska duša i, s druge strane šejtanske vesvese i došaptavanja, prave svojevrsnu zamku za njega. Na ovaj način njegovo oholjenje učinjenim djelom i okretanje pažnje od Boga, koji daruje sve ove mogućnosti i uspjehe, upropaštavaju duhovnost tog dobrog djela i uništavaju ahiretsku nagradu za njega.

Sva hvala, slava, pohvala i veličanje pripadaju samo Uzvišenom Bogu. On je onaj koji je Svoje robove učinio bogatim i neovisnim i otvorio im ruke za dijeljenje drugima. On je onaj koji je Svojim robovima darovao pamet i razumijevanje kako bi spoznali put razvoja i uzdizanja, i kako bi se odbacivanjem dunjalučkih ovisnosti uspinjali uz ljestve napredovanja. On je onaj koji je Svojim robovima omogućio da čine dobra djela i u njihova srca ugradio ljubav prema ovakvim poslovima. On je onaj koji je pripremio teren za dijeljenje i udjeljivanje drugima i omogućio vezu između bogatih i osoba u stanju potrebe. On je onaj koji je u čin udjeljivanja umetnuo sve one dunjalučke i ahiretske učinke i koji je obećao mnogobrojne nagrade. Prema tome, čime se zavarava osoba koja udjeljuje i kako može da smatra da hvala i veličanje pripada njemu, te zanemaruje Boga?

On je hvale vrijedan i sve hvale pripadaju samo Njemu: Sva hvala pripada Bogu, Gospodaru svjetova (الْحَمْدُ لِلَّـهِ رَ‌بِّ الْعَالَمِينَ).

Napomene

– Tri ajeta koja počinju sa O vi koji vjerujete! i koji vjernicima daju određene napomene, nalaze se među drugim ajetima sure Bekare, koji se, također, odnose na udjeljivanje i zajedno s njima upotpunjavaju temu po ovom pitanju:

مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِى سَبِيلِ اللهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِى كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّائَةُ حَبَّةٍ وَاللهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاءُ وَاللهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

Oni koji imanja svoja troše na Božijem putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Bog će onome kome hoće dati i više; Bog je svemoćan i sve zna.[9] 

الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِى سَبِيلِ اللهِ ثُمَّ لَا يُتْبِعُونَ مَا أَنفَقُوا مَنًّا وَلَا أَذًى لَّهُمْ أَجْرُ‌هُمْ عِندَ رَ‌بِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

One koji troše imetke svoje na Božijem putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uznemiravanjem, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.[10] 

قَوْلٌ مَّعْرُ‌وفٌ وَمَغْفِرَ‌ةٌ خَيْرٌ‌ مِّن صَدَقَةٍ يَتْبَعُهَا أَذًى وَاللَّـهُ غَنِيٌّ حَلِيمٌ

Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati uznemiravanje. – A Bog je neovisan i blag.[11] 

وَمَثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمُ ابْتِغَاءَ مَرْ‌ضَاتِ اللهِ وَتَثْبِيتًا مِّنْ أَنفُسِهِمْ كَمَثَلِ جَنَّةٍ بِرَ‌بْوَةٍ أَصَابَهَا وَابِلٌ فَآتَتْ أُكُلَهَا ضِعْفَيْنِ فَإِن لَّمْ يُصِبْهَا وَابِلٌ فَطَلٌّ وَاللهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ‌

Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Božiju i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše-rosulje. A Bog dobro vidi ono što vi radite.[12]

أَيَوَدُّ أَحَدُكُمْ أَن تَكُونَ لَهُ جَنَّةٌ مِّن نَّخِيلٍ وَأَعْنَابٍ تَجْرِ‌ى مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ‌ لَهُ فِيهَا مِن كُلِّ الثَّمَرَ‌اتِ وَأَصَابَهُ الْكِبَرُ‌ وَلَهُ ذُرِّ‌يَّةٌ ضُعَفَاءُ فَأَصَابَهَا إِعْصَارٌ‌ فِيهِ نَارٌ‌ فَاحْتَرَ‌قَتْ كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللهُ لَكُمُ الْآيَاتِ لَعَلَّكُمْ تَتَفَكَّرُ‌ونَ

Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Bog objašnjava dokaze da biste razmislili.[13]

الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ‌ وَيَأْمُرُ‌كُم بِالْفَحْشَاءِ وَاللهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَ‌ةً مِّنْهُ وَفَضْلًا وَاللهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas na razvrat, a Bog vam obećava oprost i nagradu Svoju; Bog je svemoćan i zna sve.[14]

وَمَا أَنفَقْتُم مِّن نَّفَقَةٍ أَوْ نَذَرْ‌تُم مِّن نَّذْرٍ‌ فَإِنَّ اللهَ يَعْلَمُهُ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنصَارٍ‌

Za sve što potrošite i što zavjetujete – Bog, sigurno, za to zna! – A nasilnicima neće niko moći pomoći.[15]

إِن تُبْدُوا الصَّدَقَاتِ فَنِعِمَّا هِىَ وَإِن تُخْفُوهَا وَتُؤْتُوهَا الْفُقَرَ‌اءَ فَهُوَ خَيْرٌ‌ لَّكُمْ وَيُكَفِّرُ‌ عَنكُم مِّن سَيِّئَاتِكُمْ وَاللهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ‌

Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Bog dobro zna ono što radite.[16]

لَّيْسَ عَلَيْكَ هُدَاهُمْ وَلَـكِنَّ اللهَ يَهْدِى مَن يَشَاءُ وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَيْرٍ‌ فَلِأَنفُسِكُمْ وَمَا تُنفِقُونَ إِلَّا ابْتِغَاءَ وَجْهِ اللهِ وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَيْرٍ‌ يُوَفَّ إِلَيْكُمْ وَأَنتُمْ لَا تُظْلَمُونَ

Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Bog izvodi na pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Bogu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo.[17]

لِلْفُقَرَ‌اءِ الَّذِينَ أُحْصِرُ‌وا فِى سَبِيلِ اللهِ لَا يَسْتَطِيعُونَ ضَرْ‌بًا فِى الْأَرْ‌ضِ يَحْسَبُهُمُ الْجَاهِلُ أَغْنِيَاءَ مِنَ التَّعَفُّفِ تَعْرِ‌فُهُم بِسِيمَاهُمْ لَا يَسْأَلُونَ النَّاسَ إِلْحَافًا وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَيْرٍ‌ فَإِنَّ اللهَ بِهِ عَلِيمٌ

I to siromasima koji, zauzeti na Božijem putu, nemaju vremena da zarađuju pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. – A ono što od imetka drugima date – Bog, sigurno, za to zna.[18] 

الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُم بِاللَّيْلِ وَالنَّهَارِ‌ سِرًّ‌ا وَعَلَانِيَةً فَلَهُمْ أَجْرُ‌هُمْ عِندَ رَ‌بِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

Oni koji udjeljuju imetak svoj i noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.[19]

Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., sa perzijskog preveo: Sedad Dizdarević

[1] El-Bekare, 267.

[2] Sirru-l-isra, tom 2, str. 41.

[3] Vesailu-š-ši‘a, tom 9, str. 467.

[4] El-Hadždž, 65.

[5] Hud, 61.

[6] El-Bekare, 273. Prijevod na perzijski jezik glasi: “Zbog žestine njihove pobožnosti i čednosti neupućeni ih smatraju bogatim.”

[7] El-Bekare, 267.

[8] Fatir, 15.

[9] El-Bekare, 261.

[10] El-Bekare, 262.

[11] El-Bekare, 263.

[12] El-Bekare, 265.

[13] El-Bekare, 266.

[14] El-Bekare, 268.

[15] El-Bekare, 270.

[16] El-Bekare, 271.

[17] El-Bekare, 272.

[18] El-Bekare, 273.

[19] El-Bekare, 274.