Zašto se Ašura i ustanak Imama Husejna, a. s., pamte kroz historiju?

Jedno od ozbiljnih pitanja koje će svaki čovjek – bio musliman ili ne – sebi postaviti jeste kako to da je još živo sjećanje na događaj koji se desio prije oko četrnaest stoljeća u jednoj vreloj pustinji, kako to da taj događaj djeluje obnoviteljski i pokretački na savremeni život, i to takav događaj u kojem je na jednoj strani bila vladajuća sila s cijelim svojim vlastodržačkim ugledom, snagom, kontrolom i dominacijom, dok je na drugoj strani bila jedna malobrojna skupina, koja je brojala manje od sto osoba. S druge strane, nad tom malobrojnom skupinom izvršen je pokolj, glave muškaraca stavljene su na koplja, a žene i djeca postali su sužnji i kao takvi vođeni kroz gradove.

Ovo je zaista jedno pitanje i tema za razmatranje.

Analiza ovog pitanja

U svrhu analize i vrednovanja ovog pitanja treba dodati i to da su ovdje, za razliku od onog pravila po kojem je “prolazak vremena faktor zaborava”, vrijeme, prostor te društveni uvjeti i transformacije doveli do toga da se iz dana u dan povećava i usmjerava sve ozbiljnija pažnja prema Ašuri, njenim sloganima i događajima na Kerbeli. Krug simpatizera kulture sjećanja na ovaj događaj proširio se izvan muslimanskoga svijeta i prešao među važne političke, književne, društvene i umjetničke ličnosti i zajednice nemuslimana.

Obilježavanje četrdesetnice nakon tog događaja i želja da se razmatra ovaj veliki ustanak samo je jedan od pokazatelja okretanja iskrenih srca, ispravnih misli i urođene ljudske prirode i logike prema ovom događaju. Prije nego što krenemo s analizom, potrebno je da se prisjetimo jednog pravila u sistemu kreacije i tradiciji djelovanja Boga Uzvišenog, a to je da su “živa bića neophodna za potpunu savršenost sistema kreacije”, stoga, sve dok ima svijeta, i čovjek ima obavezu da u njemu te činjenice ne samo da postoje već da se razvijaju i usavršavaju, jer je potrebno da se Božija blagodat kreće kroz kreaciju i da se ta blagodarnost ostvaruje interakcijom i međusobnim pomaganjem različitih bića. Ovo je nedvosmislen razumski zakon.

Predaja Imama Reze, a. s., o Kur'anu

Neko je Imama Rezu, a. s., upitao: “Kako to da Kur'an, koliko god da se iščitava, uči i sluša, uvijek zadržava svježinu i posebnu slast?” Njegov odgovor bio je sljedeći:

لأنَّ اللّهَ تباركَ و تعالى لم يَجعَلْهُ لِزمانٍ دونَ زَمانٍ ، و لا لِناسٍ دونَ ناسٍ ، فهُو في كلِّ زَمانٍ جَديدٌ ، و عِند كُلِّ قَومٍ غَضٌّ إلى يَومِ القِيامَةِ[1]

“Kur'an nije stvoren niti za jedno posebno vrijeme – onako kako je to bio slučaj s knjigama ranijih vjerovjesnika, a. s., jer je svaka bila namijenjena za jedno određeno vrijeme tako da su s dolaskom naredne knjige, odnosno vjerozakona, svi propisi ranijeg vjerovjesnika morali biti u skladu s propisima nove knjige i narednog vjerovjesnika – niti za poseban narod ili za ograničene društvene okolnosti. Kur'an je uputa i vodič svakom čovjeku. Zato ponavljanje i njegovo uzastopno slušanje, čitanje i razmišljanje o njegovim sadržajima nikad ne zastarijeva, niti slušanjem njegovih ajeta čovjek u ušima osjeća umor.[2]

Dakle, Kur'an je namijenjen svim ljudima i istina je za sva vremena, a isto vrijedi i za njegove propise.

Zakon suštinske potrebe bića

Jedna od zakonitosti koje dominiraju svim fenomenima u svijetu – bilo materijalnim ili nematerijalnim – jeste zakon suštinske potrebe bića. U sistemu prirode, osim principa egzistencijalne ovisnosti bića u odnosu na Stvoritelja – kao što su to nematerijalna bića – na putanji svoga usavršavanja iziskuju i uzajamnu interakciju, odnosno, uzajamnu predaju i prijem utjecaja. Upravo ovaj zakon potrebe faktor je opstanka, očuvanja, kontinuiteta i stalne povezanosti među bićima svijeta i jamči njihovo održavanje u životu. Ovaj zakon dominira čovječanstvom, društvenim životom i ljudskom civilizacijom.[3]

Budući da je vjera dio ljudske prirode, zasigurno je neodvojiva od ljudske zajednice.

Prema tome, nemoguće je da se odvoji od čovjeka i ljudske zajednice sve ono što ulazi u nužne implikacije ljudske prirode, već je, zapravo, njen dio. Slogani Ašure, ustanak na Kerbeli i ustanak hazreti Husejna, a. s., šehida Kerbele, sve to zajedno predstavlja kur'anske propise, činjenice o sunnetu Božijeg Poslanika, s. a. v. a., i ono čemu teži ljudska priroda i što su uzvišene i svete težnje ljudskosti. Zbog toga niti zastarijeva, niti je njihovo ponavljanje dosadno, niti sjećanje i prenošenje tih događaja dozvoljava da se oni ikada prepuste zaboravu.

U principu, kada god se čuju ideali ljudskosti, duhovnosti, pravednosti, borbe protiv nasilja i nasilničkog ponašanja, slobode i slobodarstva, logike i razuma, vjere i bratstva i stotine drugih primjera ove vrste vrijednosnih pojmova, to nas odmah asocira na Kerbelu, Imama Husejna, Ašuru i šehadet na tom putu. Povezanost između Kerbele, Ašure i Imama Husejna, a. s., s ovim pojmovima ljudskosti i vjere slična je povezanosti među pojmovima “voda” i “žeđ”, jer jedan od ovih pojmova asocira na drugi i zato što su sve to ideali i ciljevi kojima teži humanost. Te stvari zapravo su utkane u ljudsku prirodu i bez njih čovjeku i čovječnosti ne preostaje nikakav vrijedan i uzvišen smisao. Bez toga, čovječnost u osnovi pada u zaborav.

Rečenica za vječnost

Isto onako kako velike ličnosti nisu ograničene određenim vremenom i prostorom, tako su i neke riječi, stihovi i izreke izvanvremenske i izvanprostorne, izvandruštvene i ostaju zauvijek. Hazreti Imam Alija, a. s., tokom posljednjih dana svog života, dok se  nalazio u smrtnoj postelji svog šehadeta, izrekao je jednu takvu rečenicu za vječnost.

غَداً تَرَوْنَ أَيَّامِي وَيُكْشَفُ لَكُمْ عَنْ سَرَائِرِي وَتَعْرِفُونَنِي بَعْدَ خُلُوِّ مَكَانِي وَقِيَامِ غَيْرِي مَقَامِي[4]

“Da, danas, ovom vremenu, niste me spoznali, ali znajte da ovaj nedostatak spoznaje neće ostati iza zavjese ovog vremena i prostora. Prolaskom vremena i otklanjanjem zavjesa naznanja, licemjerstva, mržnje, zavisti i kivnje doći će prilike koje će me predstaviti svijetu. Doći će vrijeme kada će tajne moga bića i istine o mome životu biti razotkrivene ljudima koji će doći poslije mene, ali u tom vremenu i u tim okolnostima neće biti mene,  ovaj će položaj zauzimati drugi. Prolaskom vremena ova vječita istina bit će objelodanjena.”

Ne samo njegovi savremenici i ne samo muslimani, nakon pet stotitna ili hiljadu godina poslije dolazit će kršćani, kao što su Džubran Halil Džubran, Džordž Džordak i drugi, koji će o njegovim odlikama knjige pisati. Džordž Džordak napisao je djelo u šest tomova i nazvao ga Ali ibn Ebi Talib glas pravde i ljudskosti. On kaže da Alija, a. s., zapravo znači ‘glas pravde, zahtijevanje pravde, traganje za pravdom i sklonosti pravdi’. To jest, ako bi trebalo pokazati pravdu i njenu zbilju na nekom opipljivom tijelu, to može biti jedino Alija sin Ebi Talibov. Džubran Halil Džubran veli: “Ne znam kakva tajna u stvaranju svijeta postoji pa su neke ličnosti rođene prije svoga vremena, a hazreti Alija je jedna od tih ličnosti.”

Šehid Mutahari, Bog njime bio zadovoljan, rekao je:  “Kad god da je rođen, gdje god da je rođen i u bilo kojim okolnostima da je rođen, hazreti Alija rođen je prije svog vremena.”[5]

Opravdanje za ove riječi profesora Mutaharija leži u tome što su Imami Ehli-bejta ustvari izvan vremena i prostora, izvan horizonta materije i prirode. Oni su ta personifikacija zbilje ljudske prirode koja je utkana u biće svakog pojedinog čovjeka i dok postoji čovječnost, ljudska priroda i sve dok su uzvišene svete vrijednosti ljudski ideali i želje, oni postoje i njihova zbilja postoji jer oni pripadaju onostranom, Božanskom i nebeskom svijetu.

Ikbal Lahuri, taj veliki mislilac i ta velika ličnost, taj sposobni pjesnik, čiji je svaki stih pun poruke i bogate misli, života, poleta i entuzijazma, kaže:

Moje doba tajne ne poznaje                                          Moj Jusuf nije za ove tržnice

Melodija mojih stihova dolazi iz svijeta drugoga        Ovo zvono dolazi od jednog drugog karavana

Ima pjesnika koji se nakon smrti rode                            Svoje oči zatvori, a naše otvori.

Ovaj čovjek musliman i preporoditelj islamske misli, u čijoj svakoj  poemi, u svakom govoru i knjizi možemo vidjeti, razumjeti i pratiti poruke koje vječno ostaju, o Kerbeli i ustanku Imama Husejna, a. s., ima vrlo lijepe i osjećajne stihove:

On je predvodnik zaljubljenika i sin (Fatime) majke čiste i pobožne  

On je jablan slobode iz Poslanikove bašte.

Da! On je predvodnik zaljubljenika vjere, sunneta Poslanikovog i objavljenih učenja. On je sin časne i pobožne Fatime. On je stablo slobode i dostojanstva iz bašte poslanstva.

Kada je prekinuta veza hilafeta i Kur'ana,        

Sloboda je otrovana.

Kada je nastalo vrijeme da se namjesništvo Poslanika s Božijeg puta i puta Kur'ana odvoji i kada se putanja Kur'ana i prave upute i pokornosti Bogu odvojila i krenula ka neistini i duševnim porivima i kada su slobodu i slobodarstvo otrovali, a čovječnost stavili u okove nasilja i prevare, bilo je neophodno da se čovjek koji dosljedno slijedi Kur'an i sunnet Božijeg Poslanika, s. a. v. a., suprotstavi cijelim svojim bićem svim tim devijacijama i njihovim počiniteljima te da brani ljudske vrijednosti, objavljena učenja i kur'anske propise. A ko je dostojniji da to učini od hazreti Husejna?!

Da! Hazreti Husejn, a. s., došao je na tlo Kerbele kao kiša milosti.

Kao kiša je padao na tlo Kerbele i otišao

Lale po ruševinama zasadio i otišao.

Da! Ta kiša blagoslovljene krvi i taj jablan iz vrta vjerovjesničkog po ruševinama Jezidove vlasti i hilafeta zasadio je lale i cvjetove svojih najmilijih sinova, braće, drugova i vlastiti život  i, uzdajući se u Boga, izvršio je svoju dužnost.

Do Sudnjeg dana tiraniju je isušio

Val njegove krvi to je učinio.

Da! Plod tog iskrenog i vjerničkog zalaganja i borbe bio je taj da je tiranije i zločinačke režime u korijenu sasjekao te za sva vremena posjekao ono odvratno drvo, koje je u Kur'anu Bog prokleo. Valovi njegove krvi, koji dolaze iz mora njegovog nebeskog bića, stvorili su zelene livade na kojima će cvjetovi tog vrta vjerovjesništva do Sudnjega dana da se razvijaju, da cvjetaju i da plodove daju.

O jutarnji vjetre blagi! O ti, koji nosiš poruke iz zemlje daleke,

Suze naše ponesi do njegove čiste zemlje.

Sažetak predavanja

1. Zašto su Ašura, Kerbela i ustanak hazreti Husejna takvi da nisu ograničeni ni vremenom, niti prostorom, niti pripadaju određenoj grupi ili nekoj posebnoj sljedbi?
2. Ovi događaji su se pojavili onda kada su se udružili svi protivnički faktori, složni da potpuno unište i u zaborav potisnu ono što su ti događaji sa sobom nosili.
3. S jedne strane nalazila se vlast koja je imala tri jedinstvene karakteristike: silu, zastrašivanje i represiju, potom novac, blago i mito i, treće, propagandnu mašineriju za ekskomunikaciju protivničke strane i, najvažnije, raširenu korupciju u organima vlasti kao i u  cjelokupnom društvenom ambijentu.
4. S druge strane nalazila se jedna veoma malobrojna skupina, opkoljena na vrlo sušnoj pustinjskoj zemlji, daleko od svijeta, sveopći pokolj njenih snaga i to na najgori mogući način, zarobljavanje i provođenje žena i djece kroz gradove kao roblje te održavanje proslava i ceremonija u znak pobjede do koje je došla vlast, odnosno vladajuća sila, i poraza suprotne strane.
5. Organizacija skupova i pozivanje naroda da gleda porodicu ubijenih te suočavanje tih porodica s odsječenim i krvavim glavama njihovih najmilijih muškaraca, a sve to s dva jasna cilja. Jedan od njih jeste zastrašivanje svih protivnika, a drugi je osiguranje pokreta otpora.

Međutim, uprkos svim ovim faktorima i upotrijebljenim sredstvima za zataškavanje tih događaja, ovaj ustanak je, kao prvo, ostao zapamćen u povijesti i, kao drugo, ne samo da je sačuvao pokret otpora u islamskom ummetu već se transformisao u jedan nadreligijski humanistički pokret i  postao je obrazac i uzor.

Razlozi razmatranja ove teme

Spomenut ćemo nekoliko premisa i principa kao osnove i kriterije da bismo došli do osnovnih značenja ove teme.

1. Zakonitost suštinske potrebe bića

Kako u razumskim demonstracijama i znanstvenim dokazima tako i u kur'anskim osnovama i ljudskom iskustvu, postoji jedinstveno mišljenje o tome da suštinska potreba raznovrsnih bića u svijetu uzrokuje da među njima vlada neka vrsta interakcije, odnosno primopredaje utjecaja, što je, zapravo, uzrok njihovog opstanka i razvoja.

2. Velike ličnosti, riječi, stihovi, izreke i poslovice koje nose poruke i sadrže istinita značenja, nikada ne ostaju zatočenim u ograničenom vremenu, prostoru i u određenom narodu.
3. Događaj na Kerbeli, Ašura i ustanak hazreti Husejna, a. s., i njegovih pomagača šehida te njihova poruka prenijela je svijetu i cijelom čovječanstvu ljudske, islamske i ciljeve učenja iz Objave.

prof. Akbar Eydi

[1] Bihar al-Anvar, tom 92, str. 19.

[2] Imam Bakir, a. s.: القرآن يَجْرِي کَمَا يَجْرِي الشَّمْسُ وَ الْقَمَر / Kur'an  / Bihar al-Anvar, tom 92, str. 15.

[3] Ajet 32. časne sure Az-Zuhruf / Ukarsi izričito spominje ovu činjenicu.

[4] Nehdžu-l-Belage, govor 149. O položaju oporuke.

[5] Sabrana djela, tom 17, str. 164.