Kriterij superiornosti islamskog ummeta

كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ تَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. (Ali Imran / Imranova porodica, 110)

U ovom svijetlom ajetu Kur'ana Časnog objašnjene su dvije stvari u vezi s kriterijima vrednovanja i ocjenjivanja ljudskog roda i to na potpuno jasno i na osnovu Božanskih mjerila i objavljenih učenja.

Analiza ajeta

Bića se mogu vrednovati na tri načina i to da jednu skupinu stavimo među najbolje i najistaknutije, drugo su osrednja bića, koja posjeduju kvalitete i onih istaknutih, a i elemente nižih, treća skupina jesu bića na najnižem nivou, koja su samo nominalno pripadnici skupine istaknutih vrijednosti,  ali oskudijevaju u svakoj vrsti savršenstva i uzvišenih vrijednosti.

Objašnjenje ovog pitanja u govoru Božijeg Poslanika, s. a. v. a.

Časni Poslanik, s. a. v. a., u jednom obuhvatnom izlaganju, koje je kao ustavni zakon za čovječanstvo, direktno je obradio i objasnio ovu objektivnu stvarnost i stvaralačku zbilju.

النَّاسُ مَعَادِن كَمَعَادِن الذَّهَب وَالفِضَّة، خِيَارُهُم فِي الجَاهِلِيَّة خِيَارُهُم فِي الإِسْلاَم إِذَا فَقُهُوا، والأَرْوَاحُ جُنُودٌ مُجَنَّدَة، فَمَا تَعَارَفَ مِنْهَا ائتَلَفَ، وَمَا تَنَاكَرَ مِنْهَا اخْتَلَفَ[1]

“Ljudi su poput rudnika zlata i srebra. Najbolji od njih u doba paganstva najbolji su i u doba islama, pod uvjetom da poznaju svoju vjeru. A ljudske su duše poput vojske i njenih različitih odreda, pa one koje se međusobno prepoznaju postaju bliske, a one koje se međusobno ne prepoznaju razilaze se.”

Poente iz ovog svijetlog govora

1. Ljude je moguće vrednovati poput rudnika, odnosno ruda u prirodi, kojih ima raznih vrsta, od onih skupocjenih do jeftinih. Neki posjeduju visoke ljudske vrijednosti, dok drugi nemaju nikakvih vrijednosnih kvaliteta. Između ove dvije skupine jesu oni osrednji, koji i od jednih i od drugih imaju ponešto.
2. Ove vrijednosti i podjele čine karakteristike ljudske biti i prirode. Drugim riječima, to su nevještačka, odnosno, nestečena svojstva, to jeste, potječu iz prirodne ljudske naravi. Upravo radi razjašnjavanja ovog pitanja, u predaji je rečeno “najbolji od njih u doba paganstva”, to jeste, bili su najbolji i u tom dobu neznaboštva kada nije bilo stečenih ili propisanih vrijednosti, ali su postojale one prirodne.
3. Ako se te prirodne ljudske vrijednosti spoje sa stečenim vrijednostima u oblasti vjerskih propisa, isti ti ljudi bit će među najboljima i najodabranijima u islamskom ummetu.
4. Mjerilo vrednovanja u oblasti vjere jeste nivo stečenih objavljenih učenja i dubina razumijevanja vjere. Zato Kur'an kaže: إنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقاكُمْ/ Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji (Al-Hudžurat / Sobe, 13).
5. Duše su u tijelima poput jedinki unutar redova i vojnih odreda, koje su dale da se njihov individualni identitet pojavi i manifestira unutar jednog kolektivnog identiteta. Primjera radi, vrijednost jedne vojske nije u individualnoj pobjedi, odnosno porazu, već upravo u toj kolektivnoj tituli vojske.
6. Zbližavanje i razmimoilaženje među različitim osobama određuje se prema držanju do jedinstva, vjerovanja, razmišljanja, morala i ponašanja, odnosno, prema razlikama i podvojenostima u oblasti ideja, morala i društvenih veza, o čemu govori časni ajet:

الْخَبِيثَاتُ لِلْخَبِيثِينَ وَالْخَبِيثُونَ لِلْخَبِيثَاتِ ۖ وَالطَّيِّبَاتُ لِلطَّيِّبِينَ وَالطَّيِّبُونَ لِلطَّيِّبَاتِ ۚ

Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. (An-Nur / Svjetlost, 26)

Ovaj ajet upravo ukazuje na to podvajanje u pogledu srodnosti u nevjerovanju ili moralu i ponašanju te usklađenosti i uravnoteženosti sa stanovišta vjerovanja, moralne čistote i duševnih svojstava.

7. Postojanje ili nepostojanje receptivnosti u pogledu upravljanja na Pravi put nalazi se unutar same njihove biti i moralnog ponašanja. Zato Kur'an kaže:

فَمَنْ يُرِدِ اللَّهُ أَنْ يَهْدِيَهُ يَشْرَحْ صَدْرَهُ لِلْإِسْلامِ وَ مَنْ يُرِدْ أَنْ يُضِلَّهُ يَجْعَلْ صَدْرَهُ ضَيِّقاً حَرَجاً كَأَنَّما يَصَّعَّدُ فِي السَّماءِ             

Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. (Al-An'am / Stoka, 125)

Oni čija su srca oraspoložena pokorni su prema ispravnim uvjerenjima i dobrim djelima i vedra lica ih prihvataju. Ali oni čija su srca stegnuta i umorna u prihvatanju Istine, kao da žele da uzlete u nebeske visine i ostaju bez daha i odbijaju da to prihvate. Ustvari, jedan broj ljudi takav je da razmišlja i koristi se svojim razumom i unutarnjim raspoloženje tako da bez problema pristaje uz istinu i logičan govor, ali oni čija je nutrina uprljana odvratnostima i perverzijama naspram ispravne logike i istinitog govora, ponašaju se tako kao da su pozvani da pređu razdaljinu između zemlje i neba i postaju poput eksera koji se ukiva u čelik i željezo.

Znanstveni i moralni učinak ove časne predaje u našem životu jeste taj da radi postizanja blagostanja treba više pažnje posvetiti zbilji koja stoji iza pokoravanja i robovanja Bogu, nego ispunjavanju formalnih obreda. Također, prije nego pristupimo djelovanju, treba obratiti pažnju na svoja unutarnja stanja i zapitati se šta je ustvari filozofija obreda, cilj robovanja i zbog čega postoje sve te odredbe? Da li nam je stanje takvo da u dubini svoga bića volimo vjeru, islam, učenja iz Objave, obavljanje vjerskih obreda i bogosluženje? Ili robujemo Bogu prinudno i iz navike, odnosno slijedeći atmosferu i okolinu? Ono što je jednom čovjeku muslimanu važno jeste obrada njegovih unutarnjih stanja, duševnih svojstava i njegovog moralnog ponašanja u smislu da se zapitamo imamo li uistinu pročišćeno srce i dušu pokornu Istini ili ne.

Jedan sat razmišljanja i njegova vrijednost

Upravo zato razmišljanje radi spoznaje sebe i zbilje svojeg unutarnjeg bića, ili razmišljanje o kreaciji neba i Zemlje ili radi spoznaje objavljenih učenja, ili razmišljanje o početku i kraju ljudskog života i svijeta ili razmišljanje o bilo kojoj stvari u vezi s ljudskim savršenstvom ili prepoznavanjem ljudskog savršenstva, vrijedi više od šezdeset godina bogosluženja i čovjeka približava Bogu Uzvišenom, sretnom životu i kretanju stopama vjerovjesnika, a. s. Ove predaje služe obnovi ljudske misli.

Ponovni osvrt na poente ajeta

Kur'an kaže:

1. Vi, pripadnici islamskog ummeta i sljedbenci vjerovjesništva Muhammedova, s. a. v. a., najbolji ste ummet i najodabranija ljudska stvorenja. Ovo je jedna izvanredna, vrijedna i radosna vijest, koja je ponos islamskog ummeta i kruna muslimana.

2. Ajet ovu vrijednost i čast superiornosti smatra Božijim djelom i Njegovom beskonačnom milošću, jer je pojam اخرجت / narod koji se ikada pojavio pokazatelj da su se “formiranje” i nastanak ovakvog jednog ummeta desili Božijim djelovanjem, slično situaciji kada hoće da predstavi da je nastanak biljaka i njihovo stvaranje u Božijim rukama, sudbini i određenju i da je učinak Njegove mudrosti to da je stvorio raznovrsno bilje i rastinje. Tamo gdje kaže:

وَ الَّذِي أَخْرَجَ الْمَرْعى

i koji čini da rastu pašnjaci, (Al-A'la / Svevišnji, 4).

Da! Isto onako kako je Bog dao da nastanu zelene i svježe biljke tako je i znanje, mudrost i milost Boga Uzvišenog uzrokovalo da islamski ummet dobije takav jedan visok položaj i da nosi jedan takav bajrak ponosa.

3. Zašto je Bog napravio takav izbor?

Odgovor na ovo pitanje je opširan, ali u samom sadržaju ajeta nalazimo osvrt na mudrost u pozadini ovog izbora i filozofiju ove superiornosti te to da je razlog predstavljanja te mudrosti taj da oni ljudi koji date uvjete ne posjeduju i koji spomenuta svojstva mišljenja, moralnog ponašanja i društvenih relacija u sebi nisu stvorili, treba da znaju da nisu obuhvaćeni ovom posebnom Božijom pažnjom, niti okrunjeni ovom visokom čašću, pa makar se formalno i zvanično ubrajali u islamski ummet.

4. Predstavljanje tih potrebnih uvjeta i osobina:

a) Vi tražite da se čine dobra djela

Dakle, islamski ummet postigao je onaj stepen napretka i razvoja kulture i duhovnosti da treba cijelo čovječanstvo, kao svoju djecu, svoje istomišljenike i kao sve muslimane, pozvati na činjenje dobra. Treba da u program svoga djelovanja uvrsti zdravo i sretno čovječanstvo, zatim da želi mir i prijateljstvo, pravednost i duhovnost, jedinstvo i udaljavanje od raskola, materijalnu i duhovnu udobnost, slobodu izražavanja i ponašanja i ukratko, sve ono čemu se daje naziv “dobra” za sve ljude na ovoj planeti Zemlji i da svoja nastojanja usmjeri u ovom pravcu. Prema tome, islamski ummet ima zadatak od Boga da cijelom čovječanstvu želi dobro, a ne da mu se svojim pogrešnim postupcima, nazadnim i ekstremističkim idejama, okrutnim i nehumanim metodama suprotstavlja i da sve tretira kao životinje koje su stvorene da budu sluge – kao što ovakve riječi izričito izjavljuju neke od ekstremističkih grupa – i pritom je ova dobra volja  apsolutna i neograničena, to jeste, ne tiče se jednog određenog vremena, doba ili društva, već je tradicija, odnosno sunnet Božanski i sunnet Poslanika islama, s. a. v. a., i vjerskih velikana bio, jeste i treba da bude. Ustvari, filozofija ovog ummeta jeste svjetionik upute i baklja koja pokazuje put cijelom čovječanstvu. Ovo je izuzetno velika odgovornost na plećima islamskog svijeta.

b) Vi naređujete dobro

Ovo je jasan primjer pozivanja na dobro. U narednim predavanjima ćemo, ako Bog da, opisati uvjete naređivanja dobra i odvraćanja od zla, čime će postati jasno da aktivnost u oblasti naređivanja dobra i odvraćanja od zla ustvari predstavlja jedno naučno i duhovno sveučilište, čija je svrha stvaranje materijalnog i duhovnog mira i spokoja u društvu. To je djelatnost koja pokazuje put spoznaje, vjerskih vrijednosti i ljudskih svetinja. Prvenstveno, rasvjetljava koje su to antivrijednosti i onda, poput vrsnog ljekara specijaliste, pokazuje način liječenja i prevencije od upadanja u provaliju propasti i dekadencije, te predstavlja tretman liječenja i, s puno milosti i susretljivosti, napaja ljudske duše kulturom i spoznajom i izbavlja ih iz tmina neznanja. Stoga je u prethodnim ajetima nedvosmisleno predstavljen način poziva i izbjegavanja svega onoga što je uzrok raskola.

c) Vi odvraćate od svega onoga što je zlo i što nije priznato kao dio vjerskog zakona i ljudske prirode.

Treće svojstvo koje je navedeno kao razlog dobivanja ove odlike jeste pitanje rada na odvraćanju od onoga što je ružno i od onih djela, ideja, moralnih karakteristika i ponašanja koja, ako se pojave u jednom društvu, to ljudsko društvo udaljavaju od stanja sreće i približavaju ga stanju jada i bijede. Nepismenost, lijenost, besposlenost, ogovaranje, kleveta, izdaja društva, zaostalost u naučnom, industrijskom i tehnološkom razvoju, oskudijevanje u školskim i zdravstvenim ustanovama i stotine sličnih primjera jesu neke od tih ružnih stvari. Blasfemija prema vjerskim svetinjama nemuslimana, izdaja povjerenja na individualnom, porodičnom, državnom i međunarodnom planu jesu sve jasni primjeri ružnih i loših stvari koje život ljudskog društva vode u vrtlog propasti i uskraćenosti od dobrih odlika kreacije. Nastojanje u pravcu spoznaje svijeta i spoznaje zakonitosti njegova funkcioniranja u pravcu boljitka svih ljudi svijeta spada među jasne primjere naređivanja dobra i odvraćanja od zla, a isto tako i odazivanje na poziv Boga Uzvišenog, Koji od čovjeka traži urbanizaciju i revitalizaciju prirode. Na osnovu precizne kur'anske definicije, poziv na dobročinstvo, poziv na naređivanje dobra i odvraćanje od zla, zatim spomenuta tri principa, predstavljaju osnove i kriterije kompetentnosti i superiornosti islamskog ummeta.

Sažetak predavanja:

1. Kur'an Časni islamski ummet smatra djelom Božijih ruku i najodabranijim ummetom od svih ummeta Božijih vjerovjesnika, a. s.
2. Ova izvrsnost uvjetovana je realizacijom triju uvjeta, koje je obznanio Bog Uzvišeni.
3. Poziv svih ljudi u ono što je dobro i korisno i u čemu je poboljšanje stanja ljudi na nivou svijeta.
4. Prepoznavanje i spoznaja onoga što je dobro te njegovo promovisanje u svim ljudskim zajednicama.
5. Odvraćanje – na osnovu kur'anskih kriterija – čovječanstva od stranputice.
6. Božiji Poslanik, s. a. v. a., uporedio je ljudska društva s rudnicima zlata i srebra, koji se bitno razlikuju po svojim raznovrsnim svojstvima i mogu se podijeliti u tri skupine: odlični, osrednji i primitivni.
7. Ako se urođena svojstva i prirodne ljudske vrijednosti te ljudske naravi pridodaju stečenim vrijednostima, i ona unutarnja i prirodna ljudska zbilja procvjeta, takva vrsta čovjeka uvijek će biti na vrhu vrijednosne tabele humanosti.
8. Bliskosti, jedinstva i društvene usklađenosti, odnosno podvojenosti, netrpeljivosti, nastaju zbog spomenutih ljudskih naravi, koje su pridodana stečena svojstva.
9. Mogućnost iskvarenosti, odnosno popravljanja stanja ljudskosti, postoji u naravi svakog čovjeka, čak i onda kada je čovjek prošao kroz mnoge faze iskvarenosti, odnosno uspeo se na visoke rangove bogobojaznosti.
10. Na temelju upravo ovih pouka, sa stanovišta svijetle vjere islama, jedan sat razmišljanja i umovanja vredniji je i dalekosežniji od šezdeset godina bogosluženja.
11. Smisao pozivanja na dobro jeste taj da je islamski ummet u pogledu razvoja, reforme svoga stanja i napretka duhovnosti i znanosti stigao do tog nivoa da sreću i blagostanje cijelog čovječanstva smatra jednom od svojih ljudskih i islamskih dužnosti i da traži mir i blagostanje za sve.
12. Oni koji naređuju i pozivaju u dobro moraju biti poput ljekara specijalista i s visokom ljudskom sviješću, koji, koristeći se znanjem, moralom i ljubaznošću dijagnosticiraju i odgovaraju na potrebe ljudi prije nego dođe do bolesti.
13. Oni koji odvraćaju od zla predstavljaju one preventivne snage koje djeluju na polju negacije neznanja i zatucanosti, lijenosti, nerazumnog ogovaranja i trača, izdaje društvenog mira i sigurnosti i oskudnost u nauci, tehnici i tehnologiji, zatim u fabrikama koje snabdijevaju životne potrebe ljudi kao i na desetine i stotine drugih primjera i upravo na ovaj način uklanjaju iz društva pukotine, slabosti i korupciju.
14. Nastojanje u pravcu urbanizacije i revitalizacije prirode, spoznaje prirodnih zakona, njihove kontrole i stavljanja na korištenje svim ljudima predstavlja jasne primjere islamskog naređivanja dobra i predstavlja odziv na poziv koji je Bog uputio čovječanstvu, gdje Bog kaže da je Zemlju i sve ono što je na njoj za sve njene stanovnike stvorio.

 prof. Akbar Eydi

[1] Ova je predaja zabilježena u knjigama Sahih Buhari  i Muslima, a nalazi se  u knjigama sljedbenika Ehli-bejta, a. s.