Pokuđenost ukrašavanja mehkom odjećom, prijatnom hranom i mehkom posteljinom te slijeđenja duše koja naređuje zlo

“O Ahmede, nemoj se ukrašavati mehkom odjećom, prijatnom hranom ni mehkom posteljinom, jer duša je pribježište svakog zla i prijatelj svega lošeg. Ti je vodiš pokornosti Allahu, a ona tebe neposlušnosti Njemu. Protivi se tvojoj pokornosti Njemu, a pokorava ti se u onome što On prezire. Osorna je kad je sita, a prigovara kada je gladna. Srdita je kad osiromaši, a ohola kada postane imućna. Zaboravi kada postane važna, a nemarna je kada je sigurna. Ona je šejtanova prijateljica. Duša je poput noja: mnogo pojede, a kad se natovari, ne leti; ili poput oleandra, koji je lijepe boje, a gorkog okusa.”

O pokuđenosti ukrašavanja mehkom odjećom

“O Ahmede, nemoj se ukrašavati mehkom odjećom.”

Ajeti

يَا بَنِى آدَمَ قَدْ أَنْزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِى سَوْآتِكُمْ وَرِيشًا وَلِبَاسُ التَّقْوَى ذَلِكَ خَيْرٌ ذَلِكَ مِنْ آيَاتِ اللهِ لَعَلَّهُمْ يَذَّكَّرُونَ

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.[1]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Kada Allah podari nekom robu blagodat, voli da je vidi na njemu, jer je Allah lijep i voli ljepotu.”[2]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Oblači odjeću i uljepšavaj se, jer zaista je Allah lijep i voli ljepotu, a to uljepšavanje neka bude iz dozvoljenog imetka.”[3]

Ahmed ibn Muhammed ibn Ebu Nasr prenosi: “Upitao me je Imam Rida, mir s njim: ‘Šta misliš o lijepoj odjeći?’ Odgovorio sam mu: ‘Do mene je došla vijest da je Imam Hasan, mir s njim, oblačio lijepu odjeću, a i da bi Imam Sadik, mir s njim, kupovao novu odjeću i naređivao da je potope u vodu.’ Zatim mi je Imam Rida, mir s njim, rekao: ‘Oblači se i uljepšavaj se! Zaista bi Imam Sedždžad, mir s njim, oblačio ogrtač od puplina koji vrijedi pet stotina dirhema i veliki šal, također napravljen od puplina, vrijedan pedeset dinara, u kojem bi proveo zimu, a kada bi prošla zima, prodao bi ga, te bi novac dobiven za njega podijelio kao milostinju.’ Zatim je proučio ajet: Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i čistu opskrbu?’”[4]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Za troje Allah neće pitati vjernika: hranu koju jede, odjeću koju oblači i bračnog druga koji mu pomaže i pomoću kojeg čuva svoje stidno mjesto.”[5]

Abbas ibn Hilal Eš-Šami prenosi da je rekao Imamu Kazimu, mir s njim: “Žrtvovao bih se za tebe, kako se samo ljudi čude i dive onom ko jede neukusnu hranu, oblači grubu odjeću i izgleda kao da je ponizan!” Imam, mir s njim, reče: “Zar ne znaš da je Jusuf, vjerovjesnik i sin vjerovjesnika, mir s njim, oblačio brokatni ogrtač, koji je imao zlatnu dugmad, te sjedio u skupovima faraonove porodice i sudio? Narod nije imao potrebu za njegovom odjećom; imali su potrebu samo za njegovom pravdom. Zaista, od Imama se očekuje kada nešto kaže – da govori istinu, kada obeća – da ispuni obećanje, i kada sudi – da sudi po pravdi. Allah dozvoljenu hranu i piće nije zabranio. Zaista je zabranio samo ono što je zabranjeno – bilo da je toga malo ili mnogo. Uzvišeni Bog je rekao: Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i čistu opskrbu?’”[6]

Od Ishaka ibn Ammara se prenosi: “Upitao sam Imama Sadika, mir s njim: ‘Da li vjernik može imati deset košulja?’ Rekao je: ‘Da.’ Upitao sam: ‘Može li imati dvadeset košulja?’ Odgovorio je: ‘Da.’ ‘A može li imati trideset košulja?’, upitah, a on reče: ‘Da, to nije rasipništvo. Rasipništvo je da svečanu odjeću oblačiš onda kada trebaš oblačiti svakodnevnu.’”[7]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Izašao je Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, iz kuće u lijepoj odjeći i brzo se vratio te je rekao: ‘O sluškinjo, vrati mi moje odijelo, u ovom odijelu u kojem sam izašao kao da nisam Ali ibn Husejn.’”[8]

Muhammed ibn Muslim prenosi: “Upitao sam Imama Bakira, mir s njim, o čovjeku koji oblači novo odijelo pa je rekao: ‘Takav čovjek treba reći: Allahu moj, ovu odjeću učini za mene odjećom sreće, bogobojaznosti i blagoslova! Allahu moj, opskrbi me u njoj lijepim ibadetom, djelovanjem u skladu s pokornošću Tebi i zahvalnošću na blagodatima Tvojim! Hvala pripada samo Allahu Koji mi je podario odjeću kojom pokrivam svoje stidno mjesto i kojom se uljepšavam među ljudima.’”[9]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Zaista se tijelo uzobijesti kada se mehka odjeća oblači.”[10]

Objašnjenje

Prilikom tumačenja riječi: “…skromno se odijevao”,[11] navest ćemo hadise koji upućuju na iste zaključke koji se mogu izvesti i iz ovdje navedenih predaja. U objašnjenju nastavka 12. poglavlja predaje s Miradža navest ćemo razloge zabranjenosti ukrašavanja mehkom odjećom i sličnim blagodatima.

O pokuđenosti ukrašavanja ukusnom hranom i mehkom posteljom

“Nemoj se ukrašavati… prijatnom hranom ni mehkom posteljinom.”

Ajeti

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُلُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاكُمْ وَاشْكُرُوا لِلَّهِ إِنْ كُنْتُمْ إِيَّاهُ تَعْبُدُونَ

O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate![12]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُحَرِّمُوا طَيِّبَاتِ مَا أَحَلَّ اللهُ لَكُمْ وَ لَا تَعْتَدُوا إِنَّ اللهَ لَا يُحِبُّ الْمُعْتَدِينَ

O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.[13]

كُلُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاكُمْ وَ لَا تَطْغَوْا فِيهِ فَيَحِلَّ عَلَيْكُمْ غَضَبِى وَ مَنْ يَحْلِلْ عَلَيْهِ غَضَبِى فَقَدْ هَوَى

Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je![14]

يَا أَيُّهَا الرُّسُلُ كُلُوا مِنَ الطَّيِّبَاتِ وَ اعْمَلُوا صَالِحًا إِنِّى بِمَا تَعْمَلُونَ عَلِيمٌ

O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite![15]

Predaje

Kulejni prenosi da je jedan od drugova Imama Sadika, mir s njim, rekao: “Imam Sadik nas je jedno vrijeme ugošćavao hljebom i habisom[16], a zatim jedno vrijeme hljebom i maslinovim uljem, pa mu rekoše: ‘Da si rasporedio, pa da nam hrana bude uravnotežena!?’ Odgovorio je: ‘Zaista uređujemo po Allahovoj zapovijedi: kada nam da obilje – i mi dajemo obilno, a kada nas stavi u oskudicu – i mi dajemo oskudno.’”[17]

Ebu Hamza je rekao: “Skupina nas bila je kod Imama Sadika, mir s njim. Iznio nam je hranu od koje do tog dana nismo vidjeli ukusniju ni prijatniju, a iznio nam je i hurme da smo se zbog njihove zamamne ljepote zadivljeni jedni drugima zagledali u lica. Jedan čovjek reče: ‘Sigurno ćete biti pitani za ove blagodati u kojima ste uživali kod Poslanikovog sina.’ Imam Sadik, mir s njim, reče: ‘Allah je plemenitiji i uzvišeniji od toga da vas nahrani nekom hranom i da vam je učini dozvoljenom, a zatim da vas pita za nju, nego će vas pitati o blagodatima koje vam je darovao preko Muhammeda i njegove porodice.’”[18]

Prenosi se da je Imam Rida, mir s njim, rekao: “Na Ovom svijetu nema zbiljske blagodati.” Pa mu bi rečeno: “Šta je sa riječima Uzvišenog: A potom ćete, tog Dana, za blagodat biti pitani sigurno![19] Zar ovo nije blagodat na Ovom svijetu? Ta blagodat je svježa voda.” Imam Rida reče povišenim tonom: “Vi ajet tumačite ovako, te mu dajete brojna značenja. Neki govore da je to svježa voda, drugi kazuju da je to prijatna hrana, a neki opet da je to prijatan san. Moj otac mi je prenio da su pred njegovim ocem, Imamom Sadikom, mir s njima, spomenute vaše tvrdnje o Allahovim riječima: A potom ćete, tog Dana, za blagodat biti pitani sigurno!, pa se on, mir s njim, rasrdio i rekao: ‘Zaista Allah robove Svoje neće pitati za ono čime ih je počastio i neće im za to prigovarati. Prigovarati za ono što se podari je ružan postupak i za stvorenja, pa kako se onda pripisuje Stvoritelju ono za šta ni stvorenja nisu zadovoljna da im se pripiše? Zapravo je blagodat ljubav prema nama, Ehli-bejtu, slijeđenje i pomaganje nas. Allah će nakon pitanja o jednoboštvu i vjerovjesništvu Svoje robove pitati o ljubavi, slijeđenju i pomaganju nas. Zato, ako rob dođe s tim, to će ga odvesti do vječne džennetske blagodati.’”[20]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima: “Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, ušao je u mesdžid Kuba, pa su mu donijeli posudu sa mlijekom pomiješanim s medom. Popio je gutljaj ili dva i potom ostavio. Bi upitan: ‘O Božiji Poslaniče, da li to piće ostavljaš zato što ga smatraš nedozvoljenim?’ On je odgovorio: ‘Allahu moj, zaista sam ga ostavio iz poniznosti pred Tobom.’”[21]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Poslaniku, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, donesena habisa, pa je on odbio jesti, na šta ga upitaše: “Smatraš li to haramom?” Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, odgovori: “Ne, ali ne volim da mi duša žudi za ovim jelom.” Zatim je proučio ajet: Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali.[22]

Habbe Ureni je rekao: “Donijeli su Zapovjedniku pravovjernih, mir s njim, posudu sa paluzom. Stavio ju je pred sebe i gledao kako je lijepa, pa je umočio prst u nju dok nije došao do dna paluze, a zatim ga izvadi i ne pojede nimalo. Poliza prst i reče: ‘Zaista je halal prijatan i nije zabranjen, ali ja ne volim da sebe navikavam na nešto na šta nisam naviknut. Nosite je od mene!’, te je prisutni odnesoše.”[23]

Imam Musa Kazim prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, jednom starcu koji je iz Šama došao kod njega rekao: “O starče! Zaista je Allah jednu skupinu ljudi stvorio i Ovaj svijet im je učinio tijesnim zbog dobrostivosti prema njima, te je učinio da se ustežu na Ovom svijetu od prolaznih dobara njegovih. Oni su čeznuli za Kućom mira kojoj ih je On pozvao, strpjeli su se u oskudici i neprijatnostima, čeznuli su za počastima koje su kod Allaha, žrtvovali su svoje živote da bi zadobili zadovoljstvo Allahovo i svršetak njihovog djelovanja je pogibija na Allahovom putu. Oni susreću Allaha zadovoljnog njima i uistinu znaju da je smrt put prijašnjih i budućih. Zato pripremaju poputninu za Budući svijet svoj – ali ne od zlata i srebra – oblače grubu odjeću, strpljivi su unatoč oskudnoj opskrbi, šalju pred sobom višak imetka i dobra djela, vole i mrze u ime Allaha Uzvišenog. Oni su svjetiljke i dostojni blagodati na Onom svijetu. Ve-s-selam.”[24]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Vjernik razmišlja pa ga smiraj uzdiže, pokorava se pa postiže skromnost, zadovoljava se onim što ima te se osjeća neovisnim (o ljudima), zadovoljan je onim što mu se daje, odvaja se (od ljubitelja Ovog svijeta) pa nije tužan, odbacuje strasti pa postaje slobodan, odbacuje Ovaj svijet pa se spašava od zala, odbacuje zavist pa ispoljava ljubav. Ne plaši ljude pa ga se ne boje, ne čini im ništa nažao pa je siguran od njihovog zla, ljuti se na sebe u vezi sa svime pa postiže uspjeh, traga za savršenstvom i dobrotom te je usmjerio pogled ka sigurnosti i lagodnosti pa se ne mora naknadno kajati.”[25]

Objašnjenje

Uzvišeni Allah je sve stvorio radi čovjeka, a čovjeka je stvorio za Sebe, kako se kazuje u poznatom hadisu kudsi: “Sve sam stvorio radi tebe, a tebe sam stvorio za Sebe.”[26] S druge strane, u čovjeka je položio moći koje mu omogućavaju očuvanje, opstanak i nastavak života, a također mu je na raspolaganje stavio i sve ono što je na Nebesima i na Zemlji.

Drugim riječima, sve objektivne pojave, počevši od neživih bića, biljaka pa do kopnenih i morskih životinja, takve su da su pred čovjekom ponizne i pokorne. Isto tako, organi čovjeka kao da poručuju da su sva objektivna bića stvorena radi čovjeka i podređena njemu te čovjek može da radi i raspolaže njima šta hoće i kako hoće.

Uzvišeni Allah nije nam potčinio sva stvorenja ni zbog čega drugog osim da postignemo uzvišeni cilj i ostvarimo visoke stepene. Zato, ukoliko nas objektivna bića čine nemarnim prema cilju stvaranja, ili ukoliko naši organi objektivnim pojavama raspolažu suprotno cilju našeg stvaranja, u tom slučaju razum i Šerijat će presuditi da je takvo raspolaganje pogrešno i da ga treba odbaciti, a da se treba što je više moguće posvetiti glavnom cilju stvaranja.

Poruka ajeta i predaja koji ukazuju na pokuđenost Ovog svijeta i pokuđenost uživanja u blagodatima Ovog svijeta – kako smo i ranije objasnili – nije napuštanje Ovog svijeta te uživanja u blagodatima i ukrasima Ovog svijeta u potpunosti, niti potpuno napuštanje Ovog svijeta i osamljivanje. Zato se cijenjeni čitaoci trebaju još jednom osvrnuti na ajete i predaje navedene u ovom poglavlju kako bi im postalo jasno ono što smo u ovom kratkom objašnjenju zaključili iz tih ajeta i predaja.

Pored toga, u riječima Uzvišenog Boga u nastavku predaje: “…Jer duša je pribježište svakog zla i prijatelj svega lošeg”,[27] leži pojašnjenje i uzrok zabrane ukrašavanja mehkom odjećom, dobrom hranom i mehkom posteljinom. Prema tome, za one kojima se Bog smilovao ova zabrana je na snazi iz nekih drugih razloga. Uzvišeni Bog je rekao:                

إِنَّ النَّفْسَ لَأَمَّارَ‌ةٌ بِالسُّوءِ إِلَّا مَا رَ‌حِمَ رَ‌بِّى 

Ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje.[28]

Neka nas Uzvišeni Bog sačuva obmanutosti Ovim svijetom i ukrasima njegovim i neka nam pomogne u postizanju glavnog cilja zbog kojeg je nas i stvorio!

Pokuđenost duše koja naređuje zlo i slijeđenja te duše 

“…Jer duša je pribježište svakog zla i prijatelj svega lošeg. Ti je vodiš pokornosti Allahu, a ona tebe neposlušnosti Njemu. Protivi se tvojoj pokornosti Njemu, a pokorava ti se u onome što On prezire. Osorna je kad je sita, a prigovara kada je gladna. Srdita je kad osiromaši, a ohola kada postane imućna. Zaboravi kada postane važna, a nemarna je kada je sigurna. Ona je šejtanova prijateljica. Duša je poput noja: mnogo pojede, a kad se natovari, ne leti; ili poput oleandra, koji je lijepe boje, a gorkog okusa.”

Ajeti

وَ اللهُ يُرِيدُ أَنْ يَتُوبَ عَلَيْكُمْ وَ يُرِيدُ الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الشَّهَوَاتِ أَنْ تَمِيلُوا مَيْلًا عَظِيمًا

Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.[29]

وَ لَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَنْ ذِكْرِنَا وَ اتَّبَعَ هَوَاهُ وَ كَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا

…I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.[30]

فَخَلَفَ مِنْ بَعْدِهِمْ خَلْفٌ أَضَاعُوا الصَّلَاةَ وَاتَّبَعُوا الشَّهَوَاتِ فَسَوْفَ يَلْقَوْنَ غَيًّا

A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.[31]

أَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ أَفَأَنْتَ تَكُونُ عَلَيْهِ وَكِيلًا

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?[32]

Predaje

Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Najgori neprijatelj ti je duša tvoja koja je u tebi.”[33]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Allah neće pogledati onoga ko jede sve što poželi sve dok on ne umre ili dok takvo postupanje ne napusti.”[34]

Imam Dževad, mir s njim, je rekao: “Ko se pokorava svojim prohtjevima, ispunio je neprijatelju želju.” Također je rekao: “Ne može se spriječiti pad onoga koji se povodi za strastima.”[35]

Rekao je Lukman svome sinu: “O sinko moj! Ko želi zadovoljstvo Allaha Uzvišenog – mnogo se ljuti na sebe, a ko se ne ljuti na sebe – neće zadovoljiti Gospodara svoga. Ko ne savladava svoju srdžbu, bit će zlurad prema svome neprijatelju.”[36]

Imam Bakir, mir s njim, prenosi riječi Božijeg Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Tako Mi Moje moći, slave, veličine, veličanstvenosti, svjetlosti, uzvišenosti i visine položaja, nijedan rob neće dati prednost svojoj želji nad Mojom željom, a da mu neću poslove učiniti nesređenim, Ovaj svijet njegov mutnim, srce obuzetim njime, i neću mu dati od njega ništa osim onoliko koliko sam mu odredio. Tako Mi Moje moći, slave, veličine, veličanstvenosti, svjetlosti, uzvišenosti i visine položaja, nijedan rob neće dati prednost Mojoj želji nad svojom željom, a da neću meleke Moje zadužiti da ga čuvaju, Nebesa i Zemlju da ga opskrbljuju, iza trgovine svakog trgovca vodit ću računa o njemu i Ovaj svijet će mu se neočekivano okrenuti.’”[37]

Abdurrahman ibn Hadždžadž prenosi da mu je Imam Rida, mir s njim, rekao: “Čuvaj se male uzbrdice čija je nizbrdica teško prohodna.”

Imam Sadik, mir s njim, je govorio: “Ne prepuštaj dušu njenim prohtjevima, jer zaista njeni prohtjevi izazivaju njen pad. U prepuštanju duše njenim prohtjevima je njena šteta, a u sprečavanju duše od njenih prohtjeva je lijek i ozdravljenje njeno.”[38]

Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Vratili smo se iz malog džihada (borbe s neprijateljem) u veliki džihad (borbu sa samim sobom).” Također je rekao: “Kod koga znanje pobijedi prohtjeve – to znanje je korisno. Šejtan bježi od onoga ko strasti svoje baci pod noge.” Prenio je i sljedeće: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Nijednog roba koji se Meni pokorava neću prepustiti nekome drugome osim Sebi, a roba koji Mi je neposlušan prepustit ću njemu samom i potom se neću brinuti u kojoj će dolini propasti.’”[39]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, poslao je jedinicu u borbu, a kada su se vratili, rekao je: ‘Dobro došla skupino koja je obavila mali džihad, pred kojom je veliki džihad.’ Upitaše ga: ‘O Božiji Poslaniče, a šta je to veliki džihad?’ Reče: ‘Borba sa samim sobom.’”[40]

U nekim predajama je zabilježeno da je čovjek po imenu Mudžaši‘ došao kod Božijeg Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, i upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put spoznaje Istine?” Odgovorio je: “Spoznaja sebe.” Čovjek je upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put prihvatanja Istine?” Božiji Poslanik je odgovorio: “Suprotstavljanje duši.” Čovjek je upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put pridobivanja zadovoljstva Istine?” Božiji Poslanik je odgovorio: “Ljutnja na sebe.” Čovjek je dalje upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put stizanje do Istine?” Božiji Poslanik je odgovorio: “Napuštanje duše.” Čovjek je upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put pokoravanja Istini?” Poslanik je odgovorio: “Neposlušnost duši.” Čovjek je upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put sjećanja na Istinu?” Božiji Poslanik je odgovorio: “Zaboravljanje sebe.” Čovjek je pitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put približavanja Istini?” Poslanik je odgovorio: “Udaljavanje od duše.” Čovjek je upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put prisnosti sa Istinom?” “Otuđenost od duše.” Čovjek je još upitao: “O Božiji Poslaniče, koji je put postizanja otuđenosti od duše?” Poslanik je odgovorio: “Traženje pomoći od Istine protiv duše.”[41]

Objašnjenje

U objašnjenju ovog dijela predaje s Miradža zadovoljit ćemo se ajetima i predajama koje smo naveli. U objašnjenju riječi iz petog poglavlja predaje s Miradža: “…Da sačuva svoje srce od došaptavanja zlih misli”, i u šestom poglavlju uz: “očuvanost srca”, navedeni su ajeti i predaje koji su u vezi sa ovom temom. Također, ako Bog da, kod dijela: “O Ahmede, preziri Ovaj svijet i njemu posvećene ljude”,[42] bit će navedeni ajeti i predaje vezani za ovu temu.

Što se tiče veze između prvog dijela hadisa, koji zabranjuje ukrašavanje mehkom odjećom, prijatnom hranom i mehkom posteljinom, i njegovog kraja, o tome smo govorili u prethodnom objašnjenju.

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] El-A‘raf, 26.

[2] Vesailu-š-ši‘a, sv. 5, str. 5, predaja 5740.

[3] Isto, str. 6, predaja 741.

[4] Vesailu-š-ši‘a, sv. 5, str. 7, predaja 5745; El-A‘raf, 32.

[5] Isto, str. 6, predaja 5744.

[6] Mustedreku-l-vesail, sv. 3, str. 243, predaja 3484; El-A‘raf, 32.

[7] Vesailu-š-ši‘a, sv. 5, str. 22, predaja 5782.

[8] Isto, str. 38, predaja 5833.

[9] Isto, str. 49, predaja 5869.

[10] Isto, str. 38, predaja 5835.

[11] Predaja s Miradža, poglavlje 37.

[12] El-Bekare, 172.

[13] El-Maide, 87.

[14] Ta-Ha, 81.

[15] El-Mu'minun, 51.

[16] Slatko jelo od datula s maslom.

[17] Vesailu-š-ši‘a, sv. 24, str. 296, predaja 30594.

[18] Isto, str. 297, predaja 30595.

[19] Et-Tekasur, 8.

[20] Vesailu-š-ši‘a, sv. 16, str. 446, predaja 7.

[21] Isto, sv. 24, str. 387, predaja 30849.

[22] Isto, sv. 16, str. 508, predaja 3; El-Ahkaf, 20.

[23] Vesailu-š-ši‘a, sv. 24, str. 388, predaja 30851.

[24] Biharu-l-envar, sv. 66, str. 272, predaja 4.

[25] Isto, sv. 69, str. 277, predaja 12.

[26] El-Dževahiru-s-senijje, str. 361.

[27] Predaja s Miradža, poglavlje 12.

[28] Jusuf, 53.

[29] En-Nisa, 27.

[30] El-Kehf, 28.

[31] Merjem, 59.

[32] El-Furkan, 43.

[33] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 64, predaja 1.

[34] Isto, str. 78, predaja 10.

[35] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 78, predaja 11.

[36] Kenzu-l-fevaid, str. 214.

[37] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 78, predaja 14.

[38] Isto, str. 89, predaja 20.

[39] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 71, predaja 21.

[40] Vesailu-š-ši‘a, sv. 15, str. 164, predaja 20216.

[41] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 72, predaja 23.

[42] Predaja s Miradža, poglavlje 13.