Tumačenje 40 hadisa 2

„Tumačenje 40 hadisa, sv.2“  predstavlja nastavak, odnosno sljedećih dvadeset hadisa koji nisu obrađeni u prvom svesku. Kao i prvi svezak, i nastavak se odlikuje dubokim gnostičkim tumačenjima koja ukazuju na višeslojnost i dubinu hadisa koje čitamo na početku svakog poglavlja.

 

U drugomsvesku, koji sadrži dvadeset hadisa, obrađene su sljedeće teme:

Dvadest prvi hadis: o irfanskom tumačenju časnog ajeta.

Dvadeset drugi hadis: o zbilji Dženneta i Džehennema.

Dvadeset treći hadis: o tome da se čovjekovoj duši znanje daje iz skrivenog svijeta.

Dvadeset četvrti hadis: egzistencijalne razine čovjeka i znanje primjerno njima.

Dvadeset peti hadis: o obrednoj čistoći i sumnji u vezi s njom.

Dvadeset šesti hadis: o tome da onog koji se kreće putem stjecanja znanja
Uzvišeni Allah vodi putem ka Džennetu.

Dvadeset sedmi hadis: objašnjenje o tome da svi stanovnici Nebesa i Zemlje
traže oprost za tražitelja znanja.

Dvadeset osmi hadis: susret s Allahom i kakvoća tog susreta.

Dvadeset deveti hadis: o štetnosti laćnog govora, o vrlini plakanja, o milostinji…

Trideseti hadis: o pokuđenosti slijeđenja strasti duše.

Trideset prvi hadis: značenje nemogućnosti opisivanja Boga.

Trideset drugi hadis: o raspodijeljenosti opskrbe, o pokazateljima ispravnosti i uvjerenosti…

Trideset treći hadis: objašnjenje pomirenja predaja koje podstiču na ibadet i
napuštanje griješenja te nekih predaja koje su im formalno protivne.

Trideset četvrti hadis: obrazloženje dovođenja pojma oklijevanje
u vezu sa Uzvišenim Allahom.

Trideset peti hadis: Allahova imena imaju dva položaja, osvrt na pitanje determiniranosti i prepuštenosti.

Trideset šesti hadis: o identičnosti Božijih atributa s Njegovom Biti.

Trideset sedmi hadis: o tome šta se želi reći riječima “spoznajte Allaha Allahom”.

Trideset osmi hadis: o tome da je Adem potpuna manifestacija Božija i
veliko ime Božije.

Trideset deveti hadis: analiza dobra i zla.

Četrdeseti hadis: općeniti osvrt na komentar časne sure Ihlās.

 

Iz recenzije:

U ovom svom osobenom i osobitom Komentaru Imam Homeini govori o božanskom ‘irfanu (saznanju/spoznaji Boga putem unutranjeg osvjedočenja), pokazanjima Njegovim u obzorjima i ljudskim srcima, stupnjevima savršenstva koje čovjek zadobiva u vidiku tradicijskog učenja, za razliku od “uvezene” spoznaje, koja čovjeka odvodi u samoizolacionizam, asketizma, u njegovo potpuno povlačenje iz ljudske zajednice i ovosvjetskog života. Imam Homeini ukazuje na znakove izvornog tradicijskog ‘irfana (saznanja unutarnjim osvjedočenjem) u Poslanikovim hadisima i predajama Ehlu-l-bejta.

…

Ukupan opus (teorijski i djelatni) Imama Homeinija otkriva, ustvari, jednog velikog irfanskog znalca – pravog alima. Odlike koje su ga krasile – istinsko vjerovanje, iskrena odanost i potpuna privrženost Bogu Jednom Jedinom – i koje su se manifestirale i potvrđivale u njegovim riječima i djelima činile su njegov visoki etički karakter.

Spomenuto hadisko djelo Imama Homeinija spada u etička i irfanska djela među kojima, po svom sadržaju i aktuelnosti tema koje razmatra, zauzima visoko mjesto.