U potrazi za Pravim putem

Koji je put, Pravi put? Moguće je da svako, sa svojim ukusom i izborom, pa čak i ako slijedi zabludu i šejtanske poticaje, svoj put smatra pravim putem. Međutim, koji je put zbilja Pravi? Ispravan put je put ispravne religije koju moramo prepoznati i spoznati. Upravo kao što vlasnik kuće može tačnije i bolje od drugih dati adresu svoje kuće, tako i Stvoritelj bolje od drugih ukazuje na Pravi put. Drugi nas hoće i žele zarad vlastitih želja, iz lične koristi, dok nas Bog hoće zarad nas samih, radi naše lične koristi.

Drugi su skloni zaboravu, greškama, podložni su strastima i prohtjevima, tako da je moguće da put koji nam pokazuju bude neispravan i pogrešan, dok kod Allaha ne postoji greška, zaborav, strast. Pravi put treba i spoznati, a i preći. Kako god, ne treba s njega skrenuti i sići, naprotiv – treba i druge na njega pozvati. Izbor Pravog puta tiče se misli i ideja, kao i djelovanja i riječi.  Pravi put treba pronaći i u pitanjima privatnog i u pitanjima društvenog života. Kretanje iz krajnosti u krajnost predstavlja silazak sa Pravog puta, pa makar se to ticalo i ibadeta, jer i ibadet ima svoje mjere i granice. Islam ukazuje na Pravi put po svakom pitanju, počevši od načina pomaganja nemoćnima, visine glasa u namazu, koliko i kako jesti, kako se i zašto oblačiti, kako i zašto se vezati za ljude i Dunjaluk, kako i koliko kažnjavati, do koje mjere i da li se treba svetiti protivnicima vjere. U svim životnim stvarima propisuje se srednji put, dakle, traži se da se ne ide iz krajnosti u krajnost. U Kur'anu i predajama postoje brojni primjeri u kojima se pozivamo na pridržavanje modela umjerenosti i uravnoteženosti, a data nam je opomena da se čuvamo odlazaka u krajnost. Obratite pažnju na sljedeće primjere:

– Poslanik ima univerzalno poslanstvo Poslanik je i vjerovjesnik bio (Merjem, 54) kao što poziva i svoju porodicu i svojoj je porodici namaz naređivao. (Merjem, 55)

– Islam preporučuje namaz – koji predstavlja vezu sa Stvoriteljem (Obavljajte namaz), kao što preporučuje zekat – koji predstavlja odnos sa ljudima (Dajite zekat).

– Pozvani smo da se čuvamo prilika u kojima bi iz ljubavi mogli svjedočiti neistinito (Radi Allaha pravedno svjedočite, makar to bilo i na vašu štetu – En-Nisa, 135), kao što se traži da nas neprijateljstvo ne udalji od pravednosti (Neka vas mržnja ne navede pa da nepravedni budete – El-Maide, 8).

– Vjernici i odbijaju (spram nevjernika su žestoki), kao što i privlače (i među sobom samilosni – El-Feth, 29).

– Potrebno je vjerovanje i srčano uvjerenje (vjeruju), kao što je neophodno i dobro djelo (dobra djela čine).

– Potrebne su i suze i dova i traženje uspjeha od Boga (Gospodaru naš! Daj nam strpljenje – Bekare, 250), kao što su potrebni istrajnost, strpljivost te podnošenje teškoća (dvadeset strpljivih nadvladat će dvije stotine – El-Enfal, 65).

– Islam potvrđuje pravo vlasništva i raspolaganja vlastitim imetkom: “Ljudi imaju vlast nad svojim imetkom.” – hadis. Međutim, u isto vrijeme ne prihvata mogućnost da se drugima nanosi šteta: “Zabranjeno je nanositi štetu i prihvatati nanošenje štete.” – hadis.

– Islam nije vjera jedne dimenzije koja je usredsređena samo na jedan aspekt, a druge će zaboraviti, već u svakom poslu preporučuje ravnotežu i umjerenost.

Izvor: Muhsin Keraeti, Tumačenje sure Ja-Sin, Fondacija “Mulla Sadra”,2011., Sarajevo,  prijevod sa perzijskog: Ertan Basarik