Odlike mjeseca Ramazana

Veličina mjeseca Ramazana i njegova svetost

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada bi ljudi znali šta je u mjesecu Ramazanu poželjeli bi da traje čitavu godinu.“[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada biste znali šta imate u mjesecu Ramazanu sigurno biste povećali zahvalnost Bogu Svevišnjem.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Neka vam mjesec Ramazan nipošto ne bude kao neki drugi od mjeseci; zaista, on ima svetost i vrijednost u Boga nad ostalim mjesecima. Neka nikako mjesec Ramazan – mjesec vašeg posta – ne bude kao vrijeme kada ne postite!“[3]

Odlike mjeseca Ramazana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mjesec Šaban je moj mjesec, a mjesec Ramazan je Božiji mjesec.“[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mjesec Ramazan je prvak mjeseci.“[5]

U zbirci Sunen Ebi Davuda se prenosi od Abdullaha ibn Amra: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je upitan – a ja sam slušao – o Noći sudbine (Lejletu-l-Kadr), pa je rekao: ‘Ona je u cijelom Ramazanu.'“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Listovi (Objava) Ibrahimu su spušteni s Plemenitih Visina prve noći mjeseca Ramazana; Tevrat je spušten kada je prošlo šest noći mjeseca Ramazana; Indžil je spušten kada je prošlo trinaest noći mjeseca Ramazana; Zebur je spušten kada je prošlo osamnaest noći mjeseca Ramazana, a Kur'an je spušten dvadeset treće noći mjeseca Ramazana.“[7]

Blagoslovi mjeseca Ramazana

A – Božiji oprost

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ramazan je nazvan Ramazanom zato što on sigurno spaljuje grijehe.“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mjesec Ramazan je mjesec koji vam je Bog odredio da ga postite; ko ga bude postio vjerujući i nadajući se nagradi u Boga, izaći će čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko isposti mjesec Ramazan, poštujući njegove granice i ustežući se onog čega se treba ustezati u njemu, iskupio se za prošle grijehe.“[10]

B – Oslobođenje od Džehennemske vatre

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mjesec ramazan je nazvan mjesecom oslobođenja jer Bog Svevišnji u svakom njegovom danu i u svakoj njegovoj noći oslobodi šest stotina osoba, a na njegovom završetku oslobodi koliko je oslobodio prije toga.“[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, u vrijeme svakog iftara  Bog Svevišnji ima ljude koje je oslobodio od Džehennemske vatre.“[12]

C – Okivanje šejtana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada nastupi mjesec Ramazan otvaraju se vrata milosti, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju se šejtani.“[13]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u svojoj hutbi u posljednjem petku mjeseca Šabana: „O ljudi, kada se pojavi mlađak mjeseca Ramazana budu okovani buntovni šejtani, otvorene kapije neba, kapije džennetske i kapije milosti, a pozatvaraju se vrata Džehennemske vatre.[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada bude prva noć mjeseca Ramazana Svevišnji pozove: ‘…O Džibrile, siđi na Zemlju i okuj buntovne šejtane na njoj tako da ne kvare Mojim robovima njihov post!'“[15]

Rasprava o okivanju šejtana u mjesecu Ramazanu

U nekim hadisima ovog poglavlja ukazano je na činjenicu da u mjesecu Ramazanu šejtani bivaju okovani, što ovdje pokreće više pitanja, kao što su:

Šta je šejtan? U okviru mudrosti kojom je obilježen poredak Svijeta i postojanja, zašto je dopušteno šejtanu da zavodi čovjeka? Koji su prolazi kojima njegova vlast stiže do čovjeka? Zašto Bog Svevišnji okiva šejtane i sprječava ih u njihovom zabluđujućem djelovanju u mjesecu Ramazanu, dok ih ostavlja slobodne u ostalim mjesecima? I konačno, ako su predaje koje upućuju na ovo značenje vjerodostojne, zašto neki postači naginju činjenju grijeha i progreški u ovom mjesecu?

Iako je ovo dobra prilika za opširan i zadovoljavajući odgovor na ove zapitanosti ovdje je moguće, ukratko, reći sljedeće:

U islamskom vidokrugu šejtan je izraz za nevidljiva bića iz roda džina. Oni imaju sposobnosti shvaćanja i spoznaje kao i slobodu i moć izbora. Ali, ta bića svoju slobodu zloupotrebljavaju, zavodeći čovjeka i obmanjujući ga posredstvom uljepšavanja ružnih postupaka, koje prikazuju lijepim, te putem izazivanja i raspirivanja čovjekovih nedopuštenih poriva.

Mudrost ove obmanjujuće uloge koju šejtani igraju u poretku Svijeta krije se u razvijanju skrivenih ljudskih sposobnosti i odgajanju savršenog čovjeka te njegovom pripremanju u svjetlu otpora koji pruža prema tim zamkama i mamljenjima. Prolazi kojima se vlast šejtana probija do čovjeka ne izlaze iz okvira razdraživanja i došaptavanja. Ta vlast ga poziva ka ružnim djelima iako ga ona ne može prisiliti da ih počini.

U svjetlu ovih objašnjenja ono što treba proučavati na ovom polju su dva pitanja:

1. vezanje i okivanje šejtana u mjesecu Ramazanu.

2. istraživanje činilaca koji se nalaze iza činjenja pogreški i pojave grijeha u ovom mjesecu, unatoč činjenici sputavanja šejtana i odsustva njihove obmanjujuće uloge.

Razlog vezivanja šejtana u mjesecu Ramazanu

Proučavanjem islamskih tekstova i njihovim razmatranjem postaje vidljivim da postoje dva razloga okivanja i sprječavanja šejtana u mjesecu Ramazanu na način da drugi razlog dolazi ispod prvog razloga u jednom vertikalnom poretku. To su sljedeći razlozi:

Prvi razlog: Naravska otpornost posta

Post naravski otklanja tlo na kojem vlast šejtana djeluje na čovjeka i njegovo obmanjivanje. Tačnije kazano, lanac kojim je šejtan sputan i okovan u mjesecu Ramazanu je sami post. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je na to podsjetio riječima: „Zaista, šejtan kola čovjekom poput krvotoka, pa zapriječite njegove prolaze postom!“

Drugi razlog: Posebna Božija naklonost

Uz potporu koju post mjeseca Ramazana po svojoj naravi pruža postačima – zadržavanjem vlasti šejtana i odbijanjem od njih njegova zavođenja – sami čini robovanja Bogu preinačuju se u tlo izliva Božijih naklonosti na njih, koje ih u potpunosti obuzimaju. Tako, poruke predaja o sputavanju i okivanju šejtana u ovom mjesecu ukazuju na spomenuto značenje. Drukčije kazano, Božija naklonost nije nepromišljena da bi vrijedilo pitanje: Zašto Bog Svevišnji ne sputava vlast šejtana i ne zatvori put između njih i čovjeka u ostalim mjesecima? Nikako! Božija dobrota i Božija naklonost proističu iz samog čovjekova izbora i ulaska u okrilje ramazanskog odlaska u goste kod Boga.

Razlog nekorišćenja okovanosti šejtana

Ako se vlast šejtana nad čovjekom onemogućava u ovom mjesecu, barem u odnosu na postače, otkud onda povremeni nemar postača te njihovi posrtaji i grijesi, s obzirom na činjenicu da su šejtani sputani? Osnova sindžira kojim se vežu šejtani sastoji se od posta mjeseca Ramazana, a ne nečeg drugog. Zato, što se više post odlikuje ispravnošću i potpunošću sve je čvršći sindžir kojim se šejtani okivaju i obuzdava strast, što vodi prestanku nemara i zastranjenja koja iz njega proizlaze.

U svjetlu toga može se zaključiti da grijehe u mjesecu Ramazanu čine oni čiji post nije potpun.

Naglašavanje korišćenja blagoslova mjeseca Ramazana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, nesretan je ko ostane bez Božijeg oprosta u ovom velikom mjesecu.“[16]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko izađe iz mjeseca Ramazana a da mu ne bude oprošteno, pa neka mu Bog ne oprosti!“[17]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ponižen je čovjek kojem dođe a zatim i prođe mjesec Ramazan prije negoli mu bude oprošteno.“[18]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko dočeka mjesec Ramazan pa mu ne bude oprošteno, neka ga Bog udalji od Svoje milosti; ko dočeka Noć sudbine (Lejletu-l-kadr) pa mu ne bude oprošteno, neka ga Bog udalji od Svoje milosti.“[19]

 

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković


[1] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 140, predaja 151.

[2] Sevabu-l-a‘mal, str. 93, predaja 12.

[3] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 95, predaja 78.

[4] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 44, predaja 20.

[5]  Šehru-l-ahbar, sv. 1, str. 223, predaja 207.

[6] Sunenu Ebi Davud, sv. 2, str. 54, predaja 1387.

[7] El-Kafi, sv. 2, str. 629, predaja 6.

[8] El-Firdevs, sv. 2, str. 60, predaja 2339.

[9] Tehzibu-l-ahkam, sv. 4, str. 152, predaja 421.

[10] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 4, str. 110, predaja 11524.

[11] En-Nevadir li-l-Aš‘uri, str. 18, predaja 2.

[12] Fedailu-l-evkat-li-l-Bejheki, str. 142, predaja 153.

[13] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 142, predaja 153.

[14] El-Kafi, sv. 4, str. 67, predaja 6.

[15] Biharu-l-envar, sv. 96, str. 348, predaja 51.

[16] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 77, predaja 61.

[17] El-Ikbal, sv. 1, str. 454.

[18] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 550, predaja 3545.

[19] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 115, predaja 109.

Pitanja i odgovori