Povjerenje (amanet)
Važnost povjerenja
وَ الَّذِينَ هُمْ لِأَمَـانَاتِهِمْ وَ عَهْدِهِمْ رَاعُونَ
I koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.[1]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne gledajte u mnoštvo klanjanja i posta, mnoštvo hodočašća, dobročinstva i njihovih jecaja noću, nego gledajte iskrenost govora i izvršenje povjerenog (amaneta)!“[2]
Općenitost obaveznosti izvršenja povjerenog
Allahov Poslanik, s.a.v.a., proučivši ajet: Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga…, rekao je: „Božiji neprijatelji lažu. Sve iz doba neznanja (džahilijeta) je pod mojim nogama, osim povjerenja; njega treba ispuniti i prema dobročinitelju, i prema grješniku.“[3]
Nema vjerovanja onaj ko nije povjerljiv
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nema vjerovanja onaj ko nije povjerljiv.“[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko izigra povjerenje na Ovome svijetu i ne vrati povjereno onome kome isto pripada, a zadesi ga smrt, on ne umire u mojoj vjeri i susrešće Boga, a On će biti ljut na njega.“[5]
Rasprava o pojmu povjerenje
Povjerenje, značenjski
Pojam povjerenje je suprotan od pojma iznevjerenje ili izdaja. Korijen riječi se sastoji od „e m n“, u značenju smirenosti srca. Riječ emin (povjerljiv) se odnosi na osobu kojoj kad se nešto povjeri srce (onoga koji povjerava) osjeća smirenost. Naziv emanet se može odnositi i na ono što je dato na čuvanje, odnosno na ono što je povjereno.
Pojam povjerenje u Kur'anu Časnom i u Sunnetu uzoritom
Riječ povjerenje koristi se u Kur'anu i Sunnetu u spomenutom jezičkom značenju. Ali, ima nekoliko tačaka i naznaka koje zaslužuju pažnju pri objašnjenju područja korištenja izraza emanet (povjerenje) i vrsta umena’ (povjerljivih) u islamskim tekstovima.
1. Područje politike: U islamskom poretku svaka osoba koja provodi političku vlast nosilac je povjerenja Boga Svevišnjeg. Ljudi općenito i svaki pojedinac koji obavlja višu političku dužnost i ima viši položaj u poretku vlasti nosi veći teret povjerenja i odgovornosti. Na toj osnovi teret povjerenja vođe je najteži teret u zajednici.
2. Područje kulture: Teret povjerenja učenjaka i predvodnika na polju kulture koji oni nose za ljudsku zajednicu je po značaju odmah nakon političkih zvaničnika. Znanje i spoznaja su Božiji amanet pa su pojedinci koji su prihvatili odgovornost dužni djelovati u skladu s tim amanetom, pripremajući istovremeno potrebne uvjete da i drugi mogu tako činiti.
3. Područje privrede: U očima ljudi privredno područje se smatra najjasnijim područjem povjerenja. Ono što privlači pažnju kada je riječ o ovom području je činjenica da u islamskom poimanju privrednog povjerenja čovjek musliman ne samo da nema pravo povrijediti prava drugih nego je i njegova privatna imovina Božiji amanet njemu i zato je nema pravo ni trošiti gdje i kako on to hoće. Rasipanje imetka smatra se iznevjeravanjem tog povjerenja.
4. Područje morala: Područje čuvanja povjerenja je na polju morala vrlo prostrano. Isticati se pohvalnim svojstvima, a izbjegavati ona loša u biti je izvršenje povjerenja moralne svijesti kojom je Bog Svevišnji počastio čovjeka. Zato se u brojnim predajama svojstva kao što su: iskrenost, ustezanje od grijeha, krjepost, vjernost, međusobno pomaganje u promicanju Istine, uzvraćanje za dobro dobrim i čuvanje ljudskih tajni smatraju potvrđivanjem ispunjenja amaneta.
5. Djelatno područje: U islamskom viđenju svaki posao povjeren čovjeku je amanet. Otud je i nadničar onaj kojem je nešto povjereno.
6. Područje Božijih zaduženja: Put koji je Bog Svevišnji predstavio čovjeku za uređenje života je u biti najveća Božija blagodat i povjerenje za njegovo fizičko i duhovno upotpunjenje i sreću Ovoga i Onoga svijeta. Svi vjerovjesnici, mir s njima, su upućivani s ciljem da dostave ovaj amanet ljudskoj zajednici. Zato životni put u skladu s ovim Božanskim putem je čuvanje amaneta, dok je suprotstavljanje tom putu njegovo iznevjeravanje.
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković