Vrste i obilježja sudbine

Zadržano i konačno određenje

Kur'an:

Bog briše šta hoće, a ostavlja šta hoće. U Njega je Glavna knjiga.[1] 

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „… Božija zapovijed ide određenju Njegovom, a Njegovo određenje ide sudbini Njegovoj. Svako određenje ima sudbinu, svaka sudbina ima rok, svaki rok ima knjigu (Bog briše šta hoće, a ostavlja šta hoće. U Njega je Glavna knjiga).“[2]

Konačno određenje je neizbježno

Kur'an:

وَإِذَا أَرَ‌ادَ اللَّـهُ بِقَوْمٍ سُوءًا فَلَا مَرَ‌دَّ لَهُ وَمَا لَهُم مِّن دُونِهِ مِن وَالٍ

A kada Bog hoće nekom narodu zlo da trpi, niko ga ne može odbiti, i nema mu zaštitnika, osim Njega.[3]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Tako mi Onog u Čijoj moći je Muhammedov život, kada bi se čitava zajednica trudila da ti korist učini, neće ti moći koristiti, osim koliko je Bog odredio.“[4]

U djelu Hil'jetu-l-evlija se prenosi od Enesa: „Služio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., deset godina, i nije me nikada poslao zarad bilo čega, pa se to nije dogodilo, a da nije rekao: ‘Da je određeno, bilo bi!’, ili: ‘Da je suđeno, bilo bi!“[5]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada Bog hoće izvršenje Svoje zapovijedi, On liši ljude razuma dok ne provede Svoju zapovijed. A kada je provede, vrati im njihove razume, pa nastupi kajanje.“[6]

U Nu'manijevu djelu El-Gajbe prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je mome ocu rekao: ‘O Abbasu, teško mojim potomcima od tvoga potomstva i teško tvome potomstvu od moga potomstva!’ Ovaj je upitao: ‘Pa da izbjegavam žene?’, ili je rekao, ‘Pa da se uškopim?’ On je odgovorio: ‘Zaista, znanje Boga Višnjeg se izvršava, sve je u Njegovoj ruci. Zaista, ovo će biti u mome potomstvu!'“[7]

Rasprava o onom u čemu se pojavljuje poricanje sudbine

Navedeni hadisi jasno ukazuju da postoje dvije vrste Božijeg određenja i sudbina: određenje koje je konačno i koje nije moguće promijeniti i određenje koje nije konačno i može se promijeniti. Međutim, pored tih hadisa postoje druge predaje koje, naizgled, upućuju na poricanje odgođene sudbine, sudbine koja nije konačna. Krajnji ishod tih predaja je svođenje sudbine samo na neumitnu, konačnu sudbinu.

Skupine tih hadisa. Ove hadise je moguće podijeliti na nekoliko skupina:

Prva skupina: To su hadisi koji potvrđuju da je Božije određenje tačno označilo sve što će se do Dana stajanja dogoditi. Tinta kojom je to zapisano se osušila, što je jasan znak da su Božije sudbine konačno određenje i da ne podliježu nikakvoj promjeni sve do Dana stajanja.

U djelu ‘Ilelu-š-šerai‘ stoji: „Džibril, mir s njim, se spustio Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘… O Muhammede, teško tvome potomstvu od potomstva Abbasova!’ Vjerovjesnik, s.a.v.a., je otišao Abbasu i rekao: ‘O amidža, teško mome potomstvu od tvog potomstva!’ Ovaj je upitao: ‘O Allahov Poslaniče, pa da se uškopim?’ Na to je on odgovorio: ‘Pero je presušilo s onim što je u njemu!'“

Druga skupina: To su hadisi koji upućuju da su neki ljudi stvoreni za Džennet, a neki za Džehennem, te da nijedan od njih ne može činiti ništa drugo do ono za šta je stvoren, kao što stoji u predaji Imrana ibn Husajna, koja glasi: „Neko je pitao: ‘O Allahov Poslaniče, jesu li poznati stanovnici Dženneta i stanovnici Džehennema?’ ‘Jesu!’, odgovorio je on. ‘Pa zašto se onda trude oni koji se trude?’, upitao je. Na to je on rekao: ‘Svakome je olakšano ono za šta je stvoren.'“

Treća skupina: To su oni hadisi koji, po onome šta je vidljivo, ljudsku sreću i nesreću smatraju konačnim i završenim činom. Unatoč tome, preporučuju rad, navodeći kao dokaz da će oni koji su sretni uspjeti u djelima koja će ih dovesti do njihove suđene sreće. Nesretni će uspjeti u djelima koja će ih odvesti u koban završetak, kao što se prenosi od Omera ibn el-Hattaba, koji je rekao Poslaniku, s.a.v.a.: „O Allahov Poslaniče, šta misliš, da li je ono što radimo novi čin, ili otpočeti čin ili već završen čin?“ „To je već završeni čin“, odgovorio je i dodao: „Zato, radi, o sine Hattabov, jer svakome je olakšano: oni koji su sretni će raditi za sreću, a oni koji su nesretni će raditi za nesreću!“

Napomene za razumijevanje navedenih hadisa

Za objašnjenje navedenih hadisa potrebno je uzeti u obzir tri napomene:

1. Oprečnost s Kur'anom i vjerodostojnim hadisima

Ako je cilj tih hadisa poništenje čovjekove slobode u određenju njegove budućnosti i kraja te nijekanje Božije volje i Božije želje u promjeni budućnosti čovjeka i svijeta, onda ti hadisi – koji spadaju u red onih (ahad-hadisa) koji ne dostižu stepen mutevatira – nisu suprotstavljeni samo mutevatir hadisima i izričitom sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.a., nego su također oprečni jasnom stavu Kur'ana Časnog i mudrosti vjerovjesničkog poslanja. U skladu s predočenim, ti hadisu su ništavni i neprihvatljivi pod pretpostavkom vjerodostojnosti niza njihovih prenosilaca.

2. Božije znanje nije u suprotnosti s Njegovom voljom i čovjekovom slobodom

Moguće je da su navedene predaje upućivanje na vječno Božije znanje o spomenutim stvarima, u smislu da Bog Višnji zna ko će biti nesretan, ko će ući u Džennet, a ko u Džehennem. Ukratko, Bog Višnji zna ovosvjetsku i onosvjetsku budućnost svih ljudi. Međutim, vrlo važna i izričita napomena jeste da to Božije znanje nije uzrok onom što je poznato, nego je njegov pratilac, dakle, njega ne slijedi poznato, kao što smatraju eš'arije i njihovi sljedbenici.

Na toj osnovi, vječno Božije znanje nije u suprotnosti ni sa voljom, ni sa htijenjem Njegovim, niti s čovjekovom voljom i njegovim slobodnim izborom u određenju vlastite budućnosti. Drukčije kazano, cilj navedenih hadisa je da Bog Višnji zna kako će čovjek svojim slobodnim izborom odrediti svoju budućnost na Ovom i na Onom svijetu, dakle, hoće li biti sretan ili nesretan, hoće li biti među stanovnicima Dženneta ili među stanovnicima Džehennema, kao što je to jasno navedeno u nekim hadisima.

Prema tome, presahnulost pera određenja ne samo da ne lišava čovjeka njegove slobode, nego mu daruje slobodu, jer njegovo pisanje, koje ne podliježe promjeni, sloboda je čovjeka u izboru puta sreće ili puta nesreće.

3. Opseg čovjekove slobode u području Božijeg određenja

Čovjekova volja nije neograničena u pogledu određenja njegove ovosvjetske i onosvjetske budućnosti. Ona je u krugu Božijeg određenja i sudbine. Svaki čovjek ima sposobnost na temelju mudrog određenja Najviše Istine, tako da ne može raspolagati svojom slobodom i svojim trudom, osim u granici svojih mogućnosti i sposobnosti. Tako nijedna osoba nije u stanju dostići samo središte onoga čemu smjera ni u predmetnom, ni u duhovnom pogledu. Navedeni hadisi, kao: „Svakome je olakšano ono za šta je stvoren“, upućuju na ovu napomenu.

Također, ni čovjek, kao ni ostala stvorenja, ne može izaći izvan područja Božijih određenja. Jedina razlika između njega i drugih stvorenja jeste da on ima slobodu da odredi svoju budućnost u okviru Božijih određenja. Poredak stvaranja će mu pribaviti sredstvo postizanja te budućnosti koju je izabrao, bez obzira kakva je ona. („Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.“)

Obilježja sudbine

 Ljepota

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u moljenju: „On je Silni, Praštajući, krasne pohvale, lijepe kušnje, Uslišalac moljenja, lijepe odredbe.“[8]

 Um

U djelu El-Kafi stoji da je Džibril, mir s njim, došao Vjerovjesniku, s.a.v.a., i rekao: „Gospodar tvoj ti kaže: ‘Ako želiš da Mi dan i noć iskreno robuješ, reci: ‘…Bože moj, Tebi hvala vječnom hvalom! Ti Si lijepa iskušenja, uzvišene hvale, goleme blagodati, pravedne odredbe, obilna dara!“[9]

Najbolje za vjernika

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „U svakoj odredbi Boga Višnjeg je ono najbolje za vjernika.“[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjerniku je u svemu dobro; to nije nikome, osim vjerniku: ako ga pogodi sreća pa zahvali Bogu, imat će nagradu, a ako ga zadesi nesreća, pa se strpi, imat će nagradu. Svaka Božija odredba je dobro za one koji su Bogu predani.“[11]

Imam Zejnul-Abidin, mir s njim, prenio je: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., se jednog dana nasmijao tako da su mu zablistali zubi, a zatim je rekao: ‘Ne pitate me čemu sam se nasmijao?’ Prisutni su rekli: ‘Svakako, o Allahov Poslaniče!’ On je rekao: ‘Čudio sam se čovjeku predanom Bogu (muslimanu). Zaista, nema nijedne odredbe koju Bog ustanovi, a da ona nije dobra njemu u njegovoj konačnici!'“[12]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli:Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković