Odvažnost u neposlušnosti

(شُجَاعٌ عِنْدَ الْمَعْصيَةِ)

“Odvažni u neposlušnosti.”

Ajeti

لُعِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا مِن بَنِي إِسْرَائِيلَ عَلَىٰ لِسَانِ دَاوُودَ وَ عِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ذَٰلِكَ بِمَا عَصَوا وَّ كَانُوا يَعْتَدُونَ ۝ كَانُوا لَا يَتَنَاهَوْنَ عَن مُّنكَرٍ فَعَلُوهُ لَبِئْسَ مَا كَانُوا يَفْعَلُونَ

Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali – zato što su bili nepokorni i uvijek su granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali![1]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ وَ مَن يَتَّبِعْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ فَإِنَّهُ يَأْمُرُ بِالْفَحْشَاءِ وَ الْمُنكَرِ

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.[2]

فَلْيَحْذَرِ الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَن تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.[3]

أَمْ حَسِبَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ أَن يَسْبِقُونَا سَاءَ مَا يَحْكُمُونَ

Zar misle oni koji zla djela čine da će Nama umaći? Loše prosuđuju![4]

وَ مَن يَعْصِ اللَّهَ وَ رَسُولَهُ فَإِنَّ لَهُ نَارَ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا

A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati.[5]

وَ مَن يَكْسِبْ إِثْمًا فَإِنَّمَا يَكْسِبُهُ عَلَىٰ نَفْسِهِ وَ كَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا

Onaj ko grijeh učini – na svoju štetu ga je učinio. A Allah sve zna i mudar je.[6]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Moj otac je govorio: ‘Ništa nije štetnije za srce od grijeha srca. Zaista, srce upada u grijehe i ustrajava na njima sve dok ga grijesi ne savladaju, pa ono postane potpuno izokrenuto.’”[7]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Proklet, proklet je onaj koji robuje dinaru i dirhemu…”

Imam Bakir, mir s njim, rekao je: “Uistinu se rob obrati Allahu sa nekom potrebom i ona mu treba biti ubrzo ili nešto sporije ispunjena, pa počini grijeh. Tada Svevišnji Allah kaže meleku: ‘Nemoj mu ispuniti potrebu, uskrati mu je, jer se on izložio Mojoj srdžbi i zaslužio je da mu uskratim.’”[8]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Zaista čovjek počini grijeh, pa mu bude uskraćen noćni namaz, a zaista loše djelo djeluje na onog ko ga je počinio brže nego što nož prođe kroz meso.”[9]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Uistinu čovjek zbog jednog svog grijeha bude utamničen stotinu godina i za to vrijeme gleda svoje supruge kako uživaju u Džennetu.”[10]

Imam Bakir, mir s njim, rekao je: “Svaki čovjek u srcu ima bijelu tačku, a kada učini grijeh, u toj bijeloj tački pojavi se crna tačka. Ako se pokaje, tog crnila nestane, a ako bude ustrajan u griješenju, crnilo se uvećava sve dok ne prekrije bjelilo, pa kada prekrije bjelilo, taj čovjek se nikada više neće vratiti dobru. O tome govore i Božije riječi: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.”[11]

Imam Ali, mir s njim, rekao je: “Nema ništa bolnije za srce od grijeha i nema ništa strašnije od smrti. A dovoljno je čovjeku da razmišlja o onome što je prošlo i dovoljna mu je smrt kao opomena.”[12]

Abbas ibn Hilal Šami, sluga Imama Kazima, mir s njim, prenosi: “Čuo sam da je Imam Rida, mir s njim, rekao: ‘Kada god ljudi počnu činiti grijehe koje prije nisu činili, Allah će im početi slati nedaće koje dotad nisu bile poznate.’”[13]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: “Kada Mi neposlušan bude onaj koji Me je spoznao, dat ću vlast nad njim onome ko Me ne poznaje.”[14]

Rekao je Imam Kazim, mir s njim: “Zaista Uzvišeni Allah svakog dana i noći ima dozivača koji doziva: ‘Polahko! Polahko, robovi Allahovi! Čuvajte se nepokornosti Njemu! A da nije četveronožaca koji pasu, djece koja doje i staraca koji namaz obavljaju, na vas bi se sručila kazna koja bi vas zgnječila.’”[15]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Ako Allah Svevišnji kažnjava Vatrom, čemu onda neposlušnost?”[16]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Najviše se usteže onaj čovjek koji se kloni zabranjenog, a najviše se trudi onaj čovjek koji je napustio grijehe.”[17]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Uistinu Allah skriva Svoju srdžbu kad Mu je neko nepokoran. Zato nijedan neposluh prema Njemu nemoj smatrati malim, jer će možda taj grijeh izazvati Njegovu srdžbu, a da ti toga nisi ni svjestan.”[18]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “U znakove nesreće ubrajaju se: oko koje ne pušta suze, tvrdo srce, velika pohlepa u sticanju opskrbe i upornost u činjenju grijeha.”[19]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Izbjegavajte nepravedno postupanje, duže ćete živjeti.”[20]

U Tefsiru Imama Askerija bilježi se da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “O robovi Božiji, pazite da ne ogreznete u grijesima i nemojte ih smatrati bezazlenim, jer zaista činjenje grijeha grješnika učini bespomoćnim sve dok ga ne odvede u osporavanje skrbništva opunomoćenika Božijeg poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, i odbacivanje vjerovjesništva Božijeg vjerovjesnika. Takav grješnik ostat će u tom stanju sve dok ga grijesi ne odvedu u odbacivanje Božije jednoće i otpadništvo.”[21]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Čuvajte se nepokornosti Bogu u samoći, jer Svjedok jeste i Sudija.”[22]

U Ebu Zerrovoj predaji stoji: “O Ebu Zerre… Vjernik svoj grijeh vidi kao stijenu iznad svoje glave i strahuje da će ona na njega pasti, a nevjernik svoj grijeh vidi kao muhu koja prolazi ispred njegovog nosa.”[23]

U istoj predaji se kaže: “O Ebu Zerre, kada Allah Uzvišeni i Slavljeni želi dobro nekom robu, grijehe mu pred očima njegovim učini otjelovljenim i prikaže mu ih teškim i kobnim. A kada želi nekom robu zlo, učini da on zaboravi na svoje grijehe.”[24]

Objašnjenje

Prethodne ajete i hadise naveli smo s namjerom da upozorimo roba vjernika na značaj grijeha i nepokornosti te velik uticaj koji oni imaju na život i na Ovom i na Budućem svijetu, kako vjernik ne bi ni pomislio ni kanio da ih počini, a kamoli da se odvaži i počini ih.

Treba znati da nepokornost i grijeh, pored toga što imaju loše ovosvjetske i onosvjetske posljedice, prave još i zastor između roba i Svevišnjeg Gospodara te vode ka skretanju s puta kojim se stiže do onoga radi čega čovjek i jeste stvoren, a to je spoznaja Allaha Slavljenog. Čovjek koji se oda grijesima postane poput stoke, ili još gori, i u takvom stanju sva njegova briga svede se na trbuh, spolni organ, slijeđenje strasti i poniranje u njih. Zato, da bi stigao do Ovog svijeta i njegovih strasti, on je odvažan u nepokornosti. Neka Allah i nas i našu braću vjernike sačuva nepokornosti i omalovažavanja nepokornosti!

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] El-Mā’ide, 78-79.

[2] En-Nūr, 21.

[3] Isto, 63.

[4] El-‘Ankebūt, 4.

[5] El-Džinn, 23.

[6] En-Nisā’, 111.

[7] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 312, predaja 1.

[8] Isto, str. 329, predaja 11.

[9] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 330, predaja 13.

[10] Isto, str. 331, predaja 16.

[11] Isto, str. 332, predaja 17; El-Mutaffifīn, 14.

[12] Isto, str. 342, predaja 25.

[13] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 343, predaja 26.

[14] Isto, str. 343, predaja 27.

[15] Isto, str. 344, predaja 28.

[16] Isto, str. 347, predaja 32.

[17] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 347, predaja 33.

[18] Isto, str. 349, predaja 43.

[19] Isto, str. 349, predaja 44.

[20] Isto, str. 353, predaja 53.

[21] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 360, predaja 83.

[22] Isto, str. 364, predaja 96.

[23] Isto, sv. 74, str. 79.

[24] Isto.