Zapisivanje ugovora i uvažavanje društvenih odgovornosti – II dio

1. Šta se misli pod “starateljima slabih i slaboumnih”?

Ne treba zanemariti osobe sa slabim umnim sposobnostima i mentalnom zaostalošću i uskratiti im ekonomske djelatnosti. Oni, također, moraju živjeti i neophodno je da se i njihov život odvija dostojanstveno. Kur'an obraća pažnju na tu činjenicu. S druge strane, s obzirom na njihovu slabost i mogućnost da ih varalice koje im mogu otuđiti imetak iskorištavaju, Bog u ovom ajetu obavezuje njihove skrbnike da u ime njih sastave ugovor i da poštuju načelo pravednosti:

فَإِنكَانَالَّذِىعَلَيْهِالْحَقُّسَفِيهًاأَوْضَعِيفًاأَوْلَايَسْتَطِيعُأَنيُمِلَّهُوَفَلْيُمْلِلْوَلِيُّهُبِالْعَدْلِ

A ako je dužnik slabouman ili slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno.[1]

U slučaju kada nemoćne i slaboumne osobe imaju zakonskog skrbnika, obaveza bilježenja ugovora pada upravo na tog skrbnika. U suprotnom, sudac ili upravno tijelo islamskog društva obavezni su odrediti pouzdane osobe u svojstvu njihovih zakonskih skrbnika kako bi se starali o njihovim životnim potrebama.

2. Iz kojih se razloga svjedočenje dviju žena smatra ravnim svjedočenju jednog muškarca?

Prvo što treba spomenuti je to da, ukoliko nije dovoljno svjedočenje samo jedne žene, nije dovoljno ni svjedočenje samo jednog muškarca. Dakle, obavezno moraju biti dva muškarca.

Međutim, razlog zbog kojeg se govori o jednom muškarcu i dvije žene jeste priroda islamskog ekonomskog sistema, koji veći dio odgovornosti stavlja na pleća muškarca, dok su žene manje opterećene. Upravo zbog toga one imaju manje mogućnosti da sklapaju ugovore i sporazume, te stoga mogu prije pogriješiti. S obzirom na to da su žene osjećajnija bića i da lakše potpadaju pod uticaj drugih (upravo to predstavlja prednost žena kada govorimo o porodici), kod svjedočenja se zauzima dosta strožiji stav.

Treba napomenuti da Kur'an ne odbacuje svjedočenje žene, već zvanično priznaje ženu u uvjetima kada se njoj nije pridavao nikakav značaj. Na taj način Kur'an učvršćuje društveni položaj žene. Naravno, zbog posebne emocionalne građe žena, u određenim slučajevima se u obzir uzima njihovo prirodno stanje i radi očuvanja osnovnog načela pravednosti, ali i kako se one ne bi izvrgavale nepotrebnim problemima i nedaćama, preduzete su veće mjere predostrožnosti. Također, zanimljivo je istaći u čemu je mudrost navođenja većeg broja svjedoka:

أَنتَضِلَّإِحْدَاهُمَافَتُذَكِّرَ‌ إِحْدَاهُمَاالْأُخْرَ‌ى

Ako jedna od njih zaboravi, neka je druga podsjeti.[2]

U svakom trenutku postoji opasnost od zaborava ali, s obzirom na glavnu zadaću žene u porodici, koja uključuje i odgoj djece, mogućnost da ona zaboravi neke stvari vezane za ekonomska pitanja veća je nego kod muškarca. Upravo zbog toga je kod svjedočenja žena određen veći broj osoba. Obratite pažnju da se u ajetu ne kaže da je svjedočenje dvije žene jednako svjedočenju jednog muškarca zato što su žene manje vrijedne i imaju niži položaj, već se kaže da je veći broj žena neophodan kako bi – ukoliko se desi da jedna od njih zaboravi, padne pod uticaj osjećaja ili ne bude u stanju izreći istinu – ženu koja je zaboravila neka druga podsjetila.

3. Šta su vjernici dužni činiti u postupku svjedočenja?

S jedne strane, vjernici imaju obavezu odazvati se onda kada budu pozvani kao svjedoci sklapanja ugovora, a zatim su dužni i svjedočiti. Oni to ne smiju izbjegavati pod izgovorom kako mogu imati poteškoća u budućnosti. S druge strane, obavezni su, ukoliko dođe do spora i ukoliko se osjeti potreba za njihovim svjedočenjem, uključiti se i svjedočiti pravedno i pošteno, te na taj način učiniti nešto korisno za ljude. Stoga se u navedenom ajetu prvo naređuje da se uz zapisivanje ugovora uzme i svjedok, što iziskuje da se prihvata svjedočenje vjernika. Nakon toga se naređuje osobama koje su svjedočile sklapanju ugovora da, u slučaju potrebe za njihovim svjedočenjem, ne izbjegavaju tu obavezu:

وَلَايَأْبَالشُّهَدَاءُإِذَامَادُعُوا

Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu.[3]

Jasna i trajna poruka ovog ajeta je da se ustrajava na društvenim obavezama i od vjernika se traži da ne izbjegavaju da budu svjedoci i da svjedoče kako bi se na taj način olakšalo ljudima. Ne daj, Bože, da neko izbjegava svjedočenje pod izgovorom da mu to može u budućnosti zadati glavobolje, jer je musliman vjernik odgovorna osoba i on prihvata moguće poteškoće.

4. Zašto je neophodno uzeti u obzir i najsitnije pojedinosti i na tome istrajavati?

Ajet upozorava da ne treba odustajati od zapisivanja i bilježenja zbog neznatnosti ugovora, poslovanja ili, pak, zbog malog iznosa. Prvo, namjera je da bilježenje ovakvih slučajeva postane kulturni obrazac i da se ljudi postepeno navikavaju bilježiti sve okolnosti. Drugo, i nevažni slučajevi ponekad mogu biti uzrok sporenja, što može nanijeti određenu štetu islamskoj zajednici i odnosima kakvi trebaju vladati među vjernicima.

وَلَاتَسْأَمُواأَنتَكْتُبُوهُصَغِيرً‌اأَوْكَبِيرً‌اإِلَىأَجَلِهِ

Neka vam ne bude mrsko da ga utanačite, bio veliki ili mali.[4]

U nastavku ajeta je pojašnjeno u čemu je mudrost ovakvog isticanja:

ذَلِكُمْأَقْسَطُعِندَاللَّـهِوَأَقْوَمُلِلشَّهَادَةِوَأَدْنَىأَلَّاتَرْ‌تَابُوا

To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje.[5]

5. Šta se podrazumijeva pod trgovinom koju nije potrebno bilježiti?

Prilikom trgovanja koje se obavlja gotovinom i nema nekog posebnog značaja za budućnost niti bilo ko preuzima neko dugovanje, dozvoljeno je sudionicima u trgovini da ne bilježe ugovor (mada im nije zabranjeno zapisati ugovor) kako bi se trgovina obavila što lakše i brže:

إِلَّاأَنتَكُونَتِجَارَ‌ةًحَاضِرَ‌ةًتُدِيرُ‌ونَهَابَيْنَكُمْفَلَيْسَعَلَيْكُمْجُنَاحٌأَلَّاتَكْتُبُوهَا

Ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete.[6]

Kada govorimo o svakodnevnim sitnim poslovanjima koja ljudi obavljaju da bi priskrbili životne potrepštine i kada se razmjena vrši u gotovini, u takvim slučajevima nema opasnosti od sukoba i neslaganja, ili su, pak, sukob i neslaganje svedeni na najmanju mjeru. Stoga je radi olakšavanja poslovanja, ali i stvaranja olakšica ljudima, dopušteno izostaviti ugovor te poslovanje i trgovinu obaviti usmenim putem.

6. Šta se misli pod time da se ne smije nanijeti nikakva šteta pisaru i svjedoku?

Ukoliko jedna skupina vjernika prisustvuje sklapanju nekog ugovora radi pružanja pomoći drugima u svojstvu pisara ili svjedoka, oni ne smiju biti izvrgnuti uznemiravanju i vrijeđanju. Također, zbog tog dobrog djela ne smiju trpjeti neku štetu, pa da to uzrokuje da ljudi izbjegavaju učestvovati u takvim stvarima i da više ne bude onih koji su to spremni uraditi.

Kur'an ovo pitanje navodi sa svim detaljima i ne zaboravlja ničija prava. Ukoliko od vjernika traži da pomažu drugima prilikom zapisivanja ugovora, da budu svjedoci u slučajevima kada je to neophodno ili, pak, da svjedoče, podcrtava i da vjernici zbog toga ne smiju trpjeti nikakvu štetu ukoliko do toga dođe, a grijeh će ići na teret osobe koja nanosi štetu svjedocima:

وَإِنتَفْعَلُوافَإِنَّهُفُسُوقٌبِكُمْ

A ako to učinite, onda ste zgriješili.[7]

7. Da li bogobojaznost stvara pretpostavke da Bog poduči čovjeka?

Mada bogobojaznost uzrokuje čistoću srca i osvjetljava unutrašnje oko pomoću kojeg postaju vidljive brojne duboke zbilje egzistencije, a srca bogobojaznih postaju pripravna za primanje božanskih znanja – što se može zaključiti iz velikog broja ajeta, iako se u ovom ajetu takvo šta ne razmatra – rečenica Allah vas uči (يُعَلِّمُكُمُ اللهُ), nakon rečenice Bojte se Allaha (اتَّقُواْاللّهَ), nema za cilj pojasniti ovo pitanje, a veznik “i” (و)između njih sprječava izvođenje takvog zaključka.

8. Zašto se rečenica: Allah vas uči (يُعَلِّمُكُمُ اللهُ) navodi odmah nakon rečenice: Bojte se Allaha (اتَّقُواْ اللهَ)?

Podsjećanje Allah vas uči u navedenom ajetu predstavlja pojašnjenje Božije blagodati, a to je poučavanje propisima koji su ljudima neophodni za društvene i privredne odnose. Posljedica ovog poučavanja je unapređenje odnosa te ublažavanje nesuglasica i mogućih napetosti u društvu.

Ako zapovijed Bojte se Allahaslijedi nakon brojnih propisa koji su navedeni u ovom ajetu, pojašnjenje Allah vas uči podrazumijeva pretpostavku koja pospješuje pojavu bogobojaznosti. To znači da Bog, Čija vas milost obuhvata i Koji vas poučava lijepom načinu ponašanja, ne zaslužuje da Mu se bude nepokorno i neposlušno te da se na toliko Njegovo dobročinstvo i milost odgovara nedoličnim ponašanjem, koje nije u skladu sa robovanjem.

9. Koja je poruka napomene Allah sve zna na kraju ajeta?

Ako Bog pojašnjava propise privrednih odnosa i daje zapovijedi o različitim poljima gospodarskih i društvenih odnosa, to proizlazi iz Njegovoga beskonačnog znanja i predstavlja jamstvo dobra i koristi za ljude.

Bog zna za ljudska djelovanja i ponašanja i poznato Mu je koliko se ljudi pokoravaju Njegovim zapovijedima. Ukoliko neko odgovorno pristupi zapisivanju ugovora i s krajnjom iskrenošću i povjerljivošću ispuni svoju obavezu, Bog je upoznat s njegovim postupanjem i za to će mu dati nagradu i na Ovom i na Onom svijetu. Također, ukoliko neko prilikom zapisivanja ili svjedočenja prevari pa čak, ako niko i ne primijeti njegovu prevaru te on na taj način ostvari korist za sebe, neka ne misli da je sve završeno i da je on na taj način postigao željeni cilj. Bog, Kojem je sve znano, vidi učinjenu prevaru i u neočekivanom trenutku takav će biti izložen Njegovoj kazni.

NAPOMENA

Ovaj ajet predstavlja temelj na kojem počiva bilježenje dokaza u islamskom svijetu i na tom polju daje veoma korisne, zapravo neophodne napomene. Na ovaj način su u velikoj mjeri smanjene pravne i sudske teškoće u islamskom društvu.

Ono što se u ovom ajetu nadaje kao jedno veoma važno načelo jeste uređivanje djelatnosti u privredi, jamčenje sigurnosti ulagačima koji pokreću točak privrede u društvenoj zajednici, umanjivanje mogućnosti za nastajanje nesuglasica te preduzimanje mjera i planiranje radi tačnog zapisivanja ugovora, razmjena i zajmova. U takvim okolnostima pripadnici društvene zajednice će bez ikakvog straha od prevara ući u posao ili započeti neka pregnuća te izbjeći umrtvljivanje kapitala.

Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2013, sa perzijskog preveo: Sedad Dizdarević