Lioni Katjani – Karlo Nalino – Ignazio Guidi – Francesco Gabrieli – Umberto Rizzitano – Milina San Milla
“Arapi sa islamom su najbolji ljudi na Zemlji! Kada sam se uvjerio da su oni sa islamom najveći ljudi, učinio sam ono što sam učinio i ne kajem se za to!”
Princ Lioni Katjani
Ime mu je Lioni Katjani. Rođen je u Rimu 1869. godine. Potječe iz stare i bogate porodice, naklonjene nauci. Lioni je završio fakultet na Univerzitetu u Rimu vrlo mlad – kada je imao svega devetnaest godina! Gajio je veliku ljubav prema učenju jezika tako da je bio u stanju pisati i čitati na sedam jezika, među kojima je bio i arapski.
Zaputio se u Egipat kako bi usavršio arapski jezik. Tamo se susreo s vrsnim poznavaocima jezika, vjere i retorike. Potom je otišao posjetiti Siriju i Liban, gdje je upoznao istaknute ličnosti iz područja nauke, književnosti i islamistike. Radio je kao talijanski ambasador u Vašingtonu. Njegovo imanje procijenjeno je na pet miliona zlatnih lira, mimo onog koje je pripadalo njegovoj ženi.
Gajio je veliku ljubav prema nauci i književnosti. Iz svoga bogatstva je svake godine izdvajao pozamašnu svotu zlatnih lira – smatra se da se radilo o iznosu od deset hiljada zlatnih lira – s namjenom da se potroše za provođenje naučnih i književnih istraživanja.
Sakupio je dvije stotine raritetnih rukopisa kako bi bili obrađeni i priređeni na odgovarajući način te bili dostupni javnosti. Čitav svoj život posvetio je učenju i proučavanju, kako bi ljudima pokazao ono što im je bilo nedostupno, kako bi se obavijestili. Obrazovanje je kod njega imalo izuzetno velik značaj.
Osnovao je institut pod svojim imenom za razvijanje nauke, umjetnosti i književnosti, nazvavši ga “Institut Katjani”. Posredstvom svoga instituta okrenuo se svijetu, šaljući ekspedicije da istražuju i ispituju, s ciljem da se napiše povijest islama u područjima kojima je islam bio prisutan, zasnovana na pouzdanim i provjerenim izvorima, kako bi iznio na vidjelo život islama od same prve hidžretske godine.
Prvo razdoblje te povijesti, koji obuhvata vrijeme od 1. do 132. hidžretske godine, objavljeno je u pet svezaka, na ukupno 1.730 stranica. Usto, slao je brojna izaslanstva da temeljito provjere podatke koje je on objašnjavao i koje je potom objavio u jednom lijepo uređenom izdanju, primjerenom važnosti tih sadržaja i truda koji je bio uložen radi njih, te dostojnom historije zbog koje je i bio učinjen sav taj napor. Postignuća je potom predočio učenjacima i stručnjacima, kako bi mogla biti važan, tačan i nadasve vjerodostojan izvor za dugo razdoblje.
Milioner, princ Lioni Katjani je zatim, zbog ulaganja u naučna istraživanja, pao pod stečaj. Milioner je postao siromah, ali arapsko-islamski svijet i danas milionera koji je bankrotirao zbog nauke smatra jednako milionerom, s obzirom na one pouzdane i vjerodostojne podatke koje je iznio na svjetlo dana, dok ga u svijetu drže najvećim orijentalistom u arapskoj povijesti, za šta mu je potvrda njegova naučna skrupuloznost.
Kada je Katjani bio upitan zašto toliko izgara za islamskom naukom i poviješću, odgovorio je: “Moj Gospodar me potčinio njima! Možda je onaj veliki novac koji se nalazio kod mene i bio predviđen za ovaj posao, koji sam obavio kako bih svijetu darovao diku nebeskog čuda. Sretan sam zbog toga i nadam se da će sretan biti i čitalac koji će nakon mene moći uživati u plodovima ovog velikog pregnuća. Mislim da sam intelektualno i duhovno bio pripremljen kako bih baš ja bio među onim koji će svijetu predočiti veličanstveni hod islama. Arapi sa islamom su najbolji ljudi na Zemlji! Oduševio sam se upoznavši njih i njihov islam. Kada sam se uvjerio da su oni sa islamom najveći ljudi, učinio sam ono što sam učinio i ne kajem se zbog toga, jer je Bog upravo njih ostavio za nasljednike i upravo njima objavio islam da njime, i njima, obasja tamu čitavog svijeta!
Neću vam tajiti da moja velika ljubav prema islamu i njegovoj časnoj historiji dolazi od žara moje ljubavi i moje opčinjenosti Poslanikom islama, koji je sav svoj život posvetio kako bi ljudski rod svojim učenjima izveo na Pravi put. Ta učenja su mi i bila onaj stvarni podsticaj koji me stalno nukao da pomognem taj časni poziv od kojega on i nije želio ništa drugo, doli da se postupa po njenim nalozima, jer on je mogao živjeti kao kralj, ali nije išao za slavom niti za vlašću!
Pa zar taj veliki čovjek ne zaslužuje da se svijetu predstavi njegov životopis, povijest njegovih osvajanja i širenja njegove Objave, kako bi oni koji mrze njega i njegovu vjeru mogli to zabaciti i kako bi se svijetom mogli širiti ljubav i mir. Međutim, većina ljudi nije toga svjesna.
Ja zaista ne žalim što sam pao pod stečaj. Ono za čime žalim jeste što moje bogatstvo nije bilo još mnogo veće pa da završim ono što sam bio započeo. Ali, pojavit će se mnogi drugi ljudi koji će dovršiti ono što ja nisam bio u stanju, što nisam mogao dati ni ja, ni neko drugi.”
Princ Lioni Katjani, najveći i najpouzdaniji orijentalist u arapskoj povijesti, umro nakon što je proveo trideset i sedam godina života u istraživanju i proučavanju.
Umro je 1926. godine, sa 57 godina života.
*****
“Kur'an je bio, a i sada je, moral kojeg se ljudi trebaju držati na svakom mjestu. On je, bez ikakve sumnje, njihova zaštita od svakog njihovog zla!”
Mikelanđelo Ignacio Guidi
Ime mu je Mikelanđelo Ignacio Guidi (Michelangelo Ignazio Guidi). Rođen je 1886. godine u Rimu. Naučio je arapski jezik posredstvom velikih orijentalista. Imenovan je 1922. godine profesorom arapskog jezika i književnosti na Rimskom univerzitetu. Gostovao je kao profesor tokom četiri godine (1926-1929) i na Univerzitetu u Kairu, a svoja predavanja je držao na arapskom književnom jeziku.
Objavio je velik broj priloga o arapskoj književnosti, povijesti islama i islamu općenito.
Tako, između ostalog, kaže:
„Islam je, bez sumnje, vjera obožavanja Jednoga Boga, on je potvrdio Božiju jednost, kao i da je trojstvo ljudska tvorevina. Vjerovanje u jednoga Boga, kakvo je u islamu, ono je što nedostaje vjerama koje su mu prethodile. Tako je islam i došao da potvrdi da je Bog Jedan, da nema sudruga u Božanstvenosti Svojoj, da nema djeteta, žene, druga ni drugarice.
Islam je umove i srca ljudi – Objavom Istine i izražavanja Božije Jednosti – vratio njihovom pravom mjestu; Objavom koju je prihvatilo veliko mnoštvo ljudi koji su sve vrijeme ispovijedali vjeru, klanjali se kipovima i od njih molili pomoć, te se potčinjavali svojim moćnicima. To je bila ona slabost koju je islam preobratio u snagu.
Muhammed nije došao s nekom svojom vjerom, inače ta vjera ne bi opstala sve do naših dana. Mislim da će svijet uskoro upoznati tu vjeru. Islam će, bez ikakve sumnje, biti ono u čemu će završiti svi koji budu tragali za Istinom na ovome svijetu.
Islam nije došao niotkuda. Bog je tačno odabrao vrijeme kada će se on pojaviti – bilo je to razdoblje u kojem su se ljudi bili otuđili od sebe, pa kada je On htio da se vrate svojoj iskonskoj prirodi, odabrao je najčišću ljudsku jedinku, najbogobojazniju i s najprozračnijim srcem da ona bude Njegov poslanik čitavome svijetu; da ona prenese Objavu Jedinog, Jedincatog Boga, kako bi se ljudi vratili istinitosti postojanja. Muhammed, sin Abdullahov, kod Stvoritelja je imao najviše mjesto, primivši veliku čast da ponese teret posljednje Objave, da bude posljednji vjerovjesnik.
Onog ko želi upoznati islam pozivam da najprije upozna životni put Odabranika na kojeg je pao izbor; da se upozna kako je teklo njegovo pripremanje i odgajanje s Neba, da bi bio pripravan za Objavu, koju je Bog uobličio još u Praiskonu. Kur'an je bio, i on je to i sada, moral kojeg se ljudi trebaju držati na svakom mjestu. On je, bez ikakve sumnje, njihova zaštita od svakog njihovog zla.
Muhammedov brak nije bio ništa drugo do Božanska mudrost, za koju je Tvorac želio da se ostvari. Muhammed nije bio ništa drugo, doli ljudski stvor, ali stvor koji je bio odgajan po Bogu. Mogu kazati samo to da vrijeme islama tek dolazi. Ljudi, svuda u svijetu, trebaju samo da ga upoznaju. To je pak jedna nesvakidašnja odgovornost. Nju je obavio Poslanik islama i na muslimanima je obaveza da slijede njegov put, jer su oni odgovorni za to kako će drugi vidjeti islam, da bi ga se i pridržavali!“
*****
“Klevete orijentalista nisu ništa drugo, doli bezuspješni pokušaji da se naudi ovoj vjeri i njenom vjerovjesniku i poslaniku!”
Frančesko Gabrijeli
Ime mu je Frančesko Gabrijeli (Francesco Gabrieli). Rođen je 1904. godine. Gajio je veliku ljubav prema arapskom jeziku, pa je vremenom postao i pročelnik katedre za arapski jezik i književnost na Rimskom univerzitetu. Naročito se isticao u proučavanju arapskog predislamskog pjesništva, sve do njegovih posljednjih razvojnih oblika.
Bio je ozbiljan i pouzdan stručnjak u području islamske povijesti. Uspio je protumačiti brojna značenja u Kur'anu i u tome je bio veoma zauzet zahvaljujući činjenici da je poznavao arapski jezik i vjeru islam.
Biran je 1948. godine za dopisnog člana Akademije nauka u Damasku
Autor je većeg broja književnih priloga o arapskom pjesništvu i o historiji islama,
a napisao je i neke natuknice za Italijansku enciklopediju te za Islamsku enciklopediju.
Između ostalog, on kaže: “Onaj od nemuslimana koji želi govoriti o islamu mora najprije dobro naučiti arapski jezik. Tako ja ne obraćam pažnju na stavove onih orijentalista koji nisu studirali arapski jezik i arapsku književnost.
Mogu kazati da će ono što rekne orijentalist koji poznaje arapski jezik imati povoljan učinak jer će se on sa islamom upoznati preko njegovog jezika, čitat će Kur'an na jeziku na kojem ga je Allah objavio svome Poslaniku.
Iako su arapskim jezikom u vrijeme Muhammeda savršeno vladali arapski pjesnici i književnici, oni ipak nisu mogli doći sa nečim sličnim onome što je Muhammed primao s Neba. Prema tome, Kur'an nije samo čudo već je on čudo svih čuda, ako ne i svekoliko čudo. Zaista, u Kur'anu je sadržana i sadašnjost, i budućnost, budući je Allah u njega pohranio i ono što se događa i ono što će se dogoditi na ovome svijetu.
Veličanstveni Kur'an je čudo Neba i Allah ga je poslao da bude Knjigom čitavoga svijeta.
Dostojanstveno stajanje pred nekom od njegovih sura, kako bi se dosegnuo u njoj pohranjeni smisao, dovoljno je da povjeruješ da je ta knjiga došla od Allaha.
Neodgovorne izjave nekih orijentalista da je Muhammed autor Kur'ana obična su izmišljotina i nemaju svoga utemeljenja u istini. Klevete orijentalista nisu ništa drugo, doli bezuspješni pokušaji da se naudi ovoj vjeri i njenom vjerovjesniku i poslaniku.
Nadam se da će mi Allah oprostiti ako sam negdje odstupio od istine i ako sam načinio neki propust.
Na moju sreću, i na sreću čitalaca, uvidio sam koliki značaj može imati islam, kao vjera i kao obrazac za ponašanje u spašavanju od zala ovoga svijeta; upoznao sam kur'anski moral Poslanika islama, pa sam shvatio zašto mu je Allah podario pribježište i smirenje kada se u braku združio s Hatidžom, kako bi mu bila pomagač u traženju smiraja. Naime, kada mu je počela stizati Objava, ona je bila prva koja je pristala uz njega, nakon što se on privio uz nju sa potpunom vjernošću i iskrenošću. Njegovo srce se uz Kur'an tako smirilo preko nje, sve dok se nije sasvim učvrstilo. Stoga Božiji Poslanik nije nikad zaboravio Hatidžu, svoga umiritelja, čak ni nakon njezine smrti niti nakon što se bio oženio drugim ženama.
Bio je vjeran, a ako bih htio govoriti o njegovoj vjernosti trebalo bi mi više svezaka knjige. Ljubomora njegovih žena prema Hatidži najbolji je dokaz njegove vjernosti prvoj ženi svoga života; ženi koja mu je načinila pribježište i odigrala veliku ulogu u njegovu očvršćivanju u pogledu primanja Objave.”
*****
“Da se Muhammed, Božiji poslanik, i njegovi ashabi sada nalaze na svijetu, oni bi ga promijenili u znaku islama i učinili bi da se svi planovi koji se kuju za udaranje po njemu razbiju o grudi njihovih planera!”
Umberto Ricitano
Ime mu je Umberto Ricitano (Umberto Rizzitano). Imao je veliku želju da nauči arapski jezik pa ga je otišao učiti u Egiptu, da bi se izbliza upoznao s njim, a nakon toga se vratio u Italiju i tu ga nastavio usavršavati. Predavao je, u zvanju vanrednog profesora, na Univerzitetu u Kairu.
Proučavao je arapsko kulturno naslijeđa te vrednovao doprinos nekih istaknutih i plodotvornih ličnosti u tom području. Također je preveo veći broj pripovjedaka i pozorišnih komada uglednih egipatskih književnika.
Napisao je mnogo radova o islamu u Maroku i Egiptu. Imao je vlastito viđenje pojave islama u nekoliko arapsko-islamskih zemalja, koje je i objavio prije smrti 1980. godine.
Govorio je: “Islam bi bio sila ako bi se njegovi mezhebi stopili u Kur'an. Međutim, mezhebi koji sada postoje među muslimanima u svijetu, meni i drugima su posvjedočili da su unekoliko doprinijeli slabljenju te sile, umanjenju njene moći, premda se svi oni na kraju sastaju kod Kur'ana. Ipak bih više volio da se oni sastanu kod Kur'ana bez podjele na mezhebe.
Islam je u jednom vremenu uspio gospodariti nad dvije trećine svijeta i ja se pitam, ne nalazeći odgovora, kako su se muslimani našli u ovakvom stanju, jer ih danas vidim da su toliko podijeljeni da im više niko ne zavidi.
Islam ne bi bio u takvom stanju da se koristila njegova nevidljiva snaga u pozivanju ljudi u nj, a ona se ne sastoji u međusobnom sukobljavanju i ubijanju, nego u posvećivanju što veće pažnje nastojanju da se pojave, koje se vremenom ubrzano razvijaju, usmjeravaju pravim putem.
Islam, dakle, ima Knjigu koja svakom vremenu i svakoj pojavi daje njeno pravo, a ja ne vidim da muslimani postupaju po tome. Zbog toga su se našli u prilikama u kojima jesu. I pored toga, kada bi se u ovom vremenu pojavili pozivači u islam poput onih prvih pozivača, oni bi svoje napore u tom pozivanju doveli u sklad s vremenom i prilagodili ih okolnostima, što bi islamu ponovo osiguralo vodeći položaj u svijetu.
A ono što je još čudnije od ovakvog njihovog neodgovornog ponašanja jeste što – u isto vrijeme dok ne preduzimaju ništa da promijene svoje stanje – rado pričaju o onome šta su radili ljudi iz prvih muslimanskih naraštaja, iz čega opet ne izvlače nikakvu pouku.
Nedobronamjerni svijet se okomio na njih i na uprošćeni način njihovog pozivanja u islam, kako istinita vjera ne bi imala nikakvog izgleda na uspjeh, jer se u vjerodostojnom nastupu islama krije moć koju sadašnji kolonizatori, oboružani svim sredstvima navođenja na stranputicu, nikako ne žele.
Držim da time što su se muslimani prepustili stanju u kojem su se našli oni zapravo sami doprinose i uzimaju učešća u provođenju kolonizatorskih planova koji ometaju razvoj islama u svijetu.
Stoga pozivam sve one koji su odgovorni za unapređenje islama, kao i muslimane širom svijeta, da se srčano usmjere na pozivanje ljudi u istinitu vjeru. Da se Muhammed, Božiji poslanik, i njegovi ashabi sada nalaze na svijetu oni bi ga promijenili u znaku islama i učinili bi da se svi planovi koji se kuju za udaranje po njemu razbiju o grudi njihovih planera, ili da oni prime islam i nakon kratkog vremena stanu druge pozivati u nj, odnosno postanu njegovi najvatreniji zagovarači. Muhammed, poslanik i vjerovjesnik islama bio je najveći političar svijeta od samog trenutka kada je nastupio sa islamom, kada je radi njega napustio svoj zavičaj i iz Mekke se preselio u Medinu i kada je izmirio plemena Evs i Hazredž te izvršio bratimljenje tih dvaju plemena, kao i bratimljenje između pridošlica iz Mekke i domaćina iz Medine.
Muhammed nije bio samo posljednji vjerovjesnik već je bio i prvi od političara koje je trebalo cijeniti i uvažavati sve dosada, a trebat će i dalje – sve dovijeka!
Stoga bih želio da pripadnici islama slijede njegov put. Na taj način će s islamom jednoga dana postati velika snaga i vrijednost.”
*****
“Onaj ko razumije Kur'an uči ga s razumijevanjem i time vrši utjecaj na one koji ga slušaju, te oni počinju vjerovati u nj. Tako je bilo i s onim idolopoklonicima koji su slušali Kur'an koji je učio Poslanik islama!”
Milina San Mila
Ime joj je Milina San Mila. Italijanska je spisateljica. Ljubav prema Orijentu odvela ju je u Egipat, Libiju, Tunis, Alžir i Maroko, kako bi se upoznala s običajima i tradicijom tamošnjih naroda.
Svoje putovanje započela je po završetku studija, sa dvadeset i dvije godine života. Najprije je otišla posjetiti Libiju, na dvije godine prije septembarske revolucije El-Fatih. Tada se dala na čitanje literature o islamu, budući da ju je, kako je govorila, posebno zanimala molitva kod muslimana, koja se obavlja u pet navrata svakoga dana.
S islamom se još više upoznala na egipatskom El-Azharu. Prisustvovala je obilježavanju islamskih praznika u ostalim arapskim i muslimanskim zemljama koje je posjetila.
Zapisala je:
“Tamo, gdje su vladali naklonost osveti i poriv razjedinjenosti sasvim iznenada pojavio se novo osjećanje: osjećanje bratstva i sloge, koje su objedinili ideja vjere i uzvišeni moral. To je ono s čime je došao Muhammed. I nije prošlo mnogo vremena, a učenja Poslanika islama našla su se na svakom mjestu, svojom jednostavnom snagom prodirala su u kraljevstva i drevne civilizacije, ne nailazeći ni na šta što bi im stalo na put. Štaviše, ta učenja su razjedinjene i podvojene narode, među kojima je vladala velika netrpeljivost, činila sjedinjenima u jednoj čvrstoj cjelini.
To je bio jedan ogroman i važan iskorak, a istovremeno i veoma značajan. Naime, niko nije mogao zamisliti da će islam postati vjerom miliona snažnih muškaraca i žena izgrađenih snagom islama.
Snaga islama krije se u njegovom Kur'anu. Naime, onaj ko se drži Kur'ana štiti i sebe i drugoga od pogrešaka i pogibelji. To je onaj Kur'an koji je slušao Negus pa nakon toga rekao: ‘Ovo što sam čuo nije ljudska tvorevina. Ovo je dotaknulo moje srce i moj um. Ovo je došlo sa Neba!’
I to nije ništa čudno, jer onaj ko razumije Kur'an uči ga s razumijevanjem i time vrši utjecaj na one koji ga slušaju, te oni počinju vjerovati u nj. Tako je bilo i s onim idolopoklonicima koji su slušali Kur'an koji je učio Poslanik islama – nije bilo nikoga ko je slušao njegov plemeniti glas, kojim je učio Kur'an, a da ga to nije protreslo do najvećih dubina njegova bića, usljed čega je odmah počinjao izvršavati ono što je Bog naređivao!
Muhammed, poslanik islama, bio je Kur'an koji je hodao po zemlji i čiji je glas lebdio po nebu sa onim što mu je slato sa Neba!
Mnogo puta sam stajala sama pred sobom u potpunosti ponesena Kur'anom! I ne znam kako sam se zatekla u stanju da učestvujem sa muslimanima u njihovom postu, u njihovoj molitvi i u provođenju njihovih običaja. Bilo je to samo iz ljubavi koju su Kur'an i onaj koji je imao kur'anski moral uspjeli usaditi u mome umu i u mome srce do te mjere da sam postala ljubomorno vezana za islam. Žao mi je što njegovi pripadnici imaju onako nezavidno držanje u pogledu pozivanja ljudi u njega na važnim mjestima i na različitim jezicima i načinima. Oni bi morali naglasiti važnost islama i ljude navesti da se upoznaju s vrijednošću islama koja se krije u njegovom ustavu – Kur'anu!“
“Islam i Poslanik u očima drugih”
Ahmed Hamid