Kobni učinci grijeha

Prestupnici i grješni ljudi Dan kazne vide kao dalek, a Uzvišeni Bog ga vidi veoma bliskim, i neće proteći mnogo vremena, a grješnici će se suočiti sa najtežim kaznama. Ovosvjetske kazne za ove grijehe su tihe i stižu sa zadrškom, ali bez ikakve sumnje ni jedan grijeh i prestup neće proći nekažnjeno.

Poročnost, pakost, oholost i zavidnost još na Ovom svijetu ostavljaju kobne negativne posljedice na one koji ih posjeduju. Značajan dio duševnih i nervnih oboljenja potiče upravo iz navedenih loših moralnih osobina i loših nakana. Zavidnog čovjeka njegova zavist iznutra, poput raka, sagorijeva i izjeda. A oholost može izazvati neke duševne poremećaje, pa i maloumnost. Iako ove duševne bolesti svoje učinke i posljedice ne ispoljavaju tako brzo te se oni koji su zahvaćeni moralnim zastranjivanjima i oni koji krše medicinska i društvena pravila ne suočavaju brzo i bučno sa svojom kaznom, ipak na kraju takvi dočekaju suočavanje sa kaznama. Koliko li je samo mladih koji su se zbog izgubljene čednosti strovalili u provaliju nesreće i na kraju život okončali samoubistvom! Koliko li je samo ljudi koji su zbog nezadovoljstva, gramzivosti, pohlepe, težnje za položajem i samoljublja bili zahvaćeni nesrećom i koji su u nezadovoljstvu i nepodnošljivim patnjama proveli život gori od smrti!

Pametan je onaj čovjek koji svoje skute sačuva od grijeha i svoje biće uzdrži od bilo kakvog moralnog pada. U svijetu su omiljeni veliki i ponosni ljudi koji su živjeli kreposno i čedno. Dostojanstvo i čast, plemenitost i moralna veličina nisu saglasni sa moralnom uprljanošću i grješnošću. Do zenita i duhovnog vrhunca stiže onaj čovjek koji zanemari neispravne prohtjeve i koji odbaci vjerom zabranjenu strast. 

Hazreti Ali, a.s., veli: “Nećeš postići ono što želiš dok se ne strpiš u onom za čim žudiš.”[1]

Ponekad je čežnja za položajem i imetkom kod nekih nesretnika toliko izražena da potpuno gube strpljivost i spremni su se predati svakom grijehu i ogavnom djelu samo da dođu do željenog. Ali je njihova nesreća utoliko veća što unatoč čitavom nizu opačina i spletki ne stižu do cilja i ne mogu ostvariti svoje želje.

Evo jedne predaje od Imama Husejna, a.s., s nadom da će je svi slušaoci, a napose mladi, primiti k znanju, zapamtiti i sjećati je se do kraja života. “Ko pokuša doći do nečega kroz griješenje prema Bogu, prije će izgubiti ono čemu se nadao i brže će mu se desiti ono čega se bojao.”[2]

Ukoliko imate želju za imetkom, nastojte to ostvariti zakonitim i dozvoljenim putevima i pri tome se čuvajte izdaje i prljavih stvari. Ukoliko imate želju za društvenim napredovanjem i uzdizanjem, nemojte nastojati da ih ostvarite kroz grijeh i neposlušnost Bogu, jer će to imati za posljedicu lišavanje dobra i trajno nezadovoljstvo. Potvrdu za ovo možemo naći u historiji vezano za događaje Kerbele i hazreti Husejna. Omer ibn Sa‘d ibn Ebi Vekas čeznuo je za upravljanjem gradom i pokrajinom Rej (današnji Teheran). Želio je zaposjesti prijesto pokrajine Rej i steći upravu nad tamošnjim narodom. Za postizanje ovog cilja izabrao je upravo put griješenja, i to kroz grijeh koji je bez presedana u ljudskoj historiji – kroz ubistvo hazreti Husejna, a.s., njegove čiste braće, djece te dragih i pobožnih prijatelja. Otisnuo se na put ubistva hazreti Husejna i tim sramnim i gnusnim činom rastužio je svijet ljudskosti. Sebe je za cijelu vječnost uprljao neizbrisivom, trajnom mrljom, a na kraju nije ispunio želju svoga srca jer ipak nije došao do vladarskog položaja u Reju. Pored toga što ga je nepodnošljiva patnja savjesti otjerala u duševnu i psihičku bolest, neprekidno je živio pod pritiskom, stresom i bio zabrinut hoće li doći do izdaje. Na kraju je ubijen od strane Muhtarovih revolucionara i potvrđene su riječi hazreti Husejna: “Ko pokuša doći do neke stvari kroz griješenje prema Bogu, prije će izgubiti ono čemu se nadao i brže će mu se desiti ono čega se bojao.” 

Izlaganje ću ovdje okončati. Razgovarali smo o grijehu povodom prvog dana mjeseca Ramazana, a sve u vezi sa odgovorom koji je časni Poslanik dao hazreti Aliju: “Najbolje djelo u ovom mjesecu jeste čuvanje od grijeha.”

Svi vi, poštovani, tražite u ovom svetom mjesecu od Uzvišenog da vam podari uspjeh da se sačuvate od prljavštine grijeha, tokom ovog mjeseca i cijele godine, kako biste tako priskrbili zadovoljstvo vašeg Gospodara i time postigli sreću na oba svijeta. Na koncu, želim da vas obavijestim, poštovana gospodo, a naročito vas, draga omladino, da će se naše rasprave u ovom svetom mjesecu ticati sljedeće teme: “Postavljanje zasada sreće u odgoju djeteta.”

Da bi stvar bila unekoliko jasnija, progovorit ću ukratko o samoj čovjekovoj sreći i uticaju roditelja na sretan ili nesretan život djeteta te odnosu između naslijeđa i odgoja, a potom ću krenuti sa objašnjenjima o odgoju. Naravno, tokom pojašnjavanja kur'anskih učenja i preporuka časnog Poslanika i Ehli-bejta, a.s, uzet ću u obzir i neke naučne radove zapadnih naučnika. Razlog zašto ću se u ovom svetom mjesecu osvrnuti na rezultate i istraživanja zapadnih učenjaka je dvojake prirode:

Prvo, treba priznati da su zapadni naučnici duboko proniknuli u mnoge naučne oblasti i donijeli utemeljene zaključke. Svaki nezavisni intelektualac treba se koristiti valjanim i razumskim iskustvima drugih te ih i sam iskoristiti. Islam, koji je vjera znanja i razuma, podučio je ovome svoje sljedbenike i preporučio im da svaku mudru i naučnu pouku uzmu od svakoga, gdje god se on nalazio i makar u pogledu vjere pripadao zalutalim i zabludjelim ljudima, ili čak bio i mnogobožac.