Haram

Izbjegavanje zabranjenog

Imam Ali, mir s njim: “Ako želiš ćudoređe i plemenitost, onda izbjegavaj nedozvoljeno.”[1]

Imam Ali, mir s njim: “Od plemenitih djela najbolje je izbjegavanje zabranjenog.”[2]

Imam Ali, mir s njim: “Da nije Uzvišeni Allah zabranio haram stvari, njihovo izbjegavanje bilo bi obavezno razumnom čovjeku.”[3]

Jedenje harama

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ibadet uporedo sa jedenjem zabranjenog je poput građenja na pijesku.” A preneseno je i: “poput gradnje na vodi.”[4]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Napuštanje jednog zalogaja zabranjene hrane draže je Allahu od dvije hiljade rekata dobrovoljnog namaza.”[5]

Imam Bakir, mir s njim: “Kada čovjek stekne nedozvoljen imetak, ne prima mu se ni Hadž, ni Umra, ni održavanje rodbinskih veza, štaviše, takav imetak ostavlja lošeg traga i na bračne odnose.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, kaže sljedeće o Allahovim riječima: I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti: “Iako su im djela bila bjelja od egipatskog platna, kad god bi im se ukazala prilika za nedozvoljena djela, počinili bi ih.”[7]

Nagrada onome koji bude u prilici počiniti zabranjeno, ali se ustegne

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Onome ko bude u prilici počiniti blud sa nekom ženom ili sluškinjom, ali se ustegne iz straha od Allaha, Allah, dž.š., će zabraniti Džehennem, sačuvat će ga velikoga straha (na Sudnjem danu) i uvest će ga u Džennet.”[8]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Čovjeku koji bude u prilici učiniti zabranjeno djelo, pa ga ne učini iz straha od Allaha, Allah će još na Ovome svijetu prije Ahireta dati bolje od toga.”[9]

Imam Kazim, mir s njim: “Poslanik je posjećivao ashabe sa sofe i oni su bili Poslanikovi gosti. To su bili ljudi koji su se preselili u Medinu, ostavljajući za sobom porodice i imanja. Poslanik, s.a.v.a., ih je smjestio na džamijsku sofu. Bilo ih je četiri stotine muškaraca. Svako jutro i večer bi im nazivao selam. Jednog dana je došao i zatekao neke kako popravljaju sandale, neki krpe odjeću, neki bišću odjeću od ušiju. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je svakoga dana udjeljivao svakom od njih po mjericu hurmi. Ustade čovjek među njima i reče: ‘O Božiji Poslaniče, hurme koje nam daješ stomake nam spržiše!’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Znajte, ako bih mogao nahraniti vas cijelim Dunjalukom, to bih učinio. Međutim, onaj od vas koji bude živio nakon mene osvanut će i omrknut će sa punom posudom. Ujutro ćete oblačiti jednu odjeću, a navečer drugu. Kuće vaše će biti presvučene kao što je Kaba presvučena.’ Ustade čovjek i upita: ‘O Božiji Poslaniče, ja čeznem za tim vremenom! Kada će to biti?!’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ovo naše vrijeme sada je bolje od onoga vremena. Ako napunite stomake vaše dozvoljenim, nije daleko od toga da ih napunite i nedozvoljenim.’”[10]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] Gureru-l-hikem, 4069.

[2] Isto, 9382.

[3] Isto, 7595.

[4] ‘Uddetu-d-da‘i, 141.

[5] Tenbihu-l-havatir, 2/120.

[6] Emali-t-Tusi, 680/1447.

[7] El-Kafi, 2/81/5.

[8] Sevabu-l-a‘mal, 334/1.

[9] Kenzu-l-‘ummal, 43113.

[10] Mustedreku-l-vesail, 12/56/13499.